REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 18 Kž-454/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika PZ zbog kaznenog djela iz čl. 140. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući žalbi okrivljenika podnijetoj putem branitelja Borisa Kunčeka, odvjetnika u Osijeku i žalbi okrivljenika PZ podnesenoj osobno, protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj K- 558/2023 od 17. lipnja 2024., temeljem čl. 474. a. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika PZ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 17. lipnja 2024. Općinski sud u Osijeku je okrivljenika PZ proglasio krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - nametljivo ponašanje iz članka 140. stavka 2. u vezi st. 1. KZ/11., te ga na temelju čl. 140. st. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci pri čemu je okrivljeniku sukladno čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda tako što se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Sukladno čl. 148. st. 1. ZKP/08, nalaže se okrivljeniku PZ da plati trošak kaznenog postupka i to trošak informatičkog vještačenja u iznosu od 875,10 EUR-a i paušalnu svotu u iznosu od 100,00 EUR-a, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Borisa Kunčeka, odvjetnika u Osijeku zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o kazni te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i premet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu pred drugim sucem pojedincem. Nadalje, okrivljenik je dana 18. listopada 2024. podnio dopunu žalbe izjavljene od strane branitelja Borisa Kunčeka, odvjetnika u Osijeku.

2.1. Navedenu žalbu i dopunu žalbe drugostupanjsko vijeće je razmatralo kao jedinstvenu žalbu.

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Žalba okrivljenika PZ nije osnovana.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, okrivljenik problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi se okrivljenik nametljivo ponašao prema oštećenici ĆZ, na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu izreke presude.

6.1. Međutim, suprotno navodima žalbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na iskaz oštećenice ĆZ, iskaz svjedoka ĐZ te sadržaj provedenog vještačenja mobitela okrivljenika po stalnom sudskom vještaku za područje informatike MZ, dipl. ing.

6.2. Međutim, pravilno prvostupanjski sud kao vjerodostojne prihvaća iskaze oštećenice ĆZ i svjedoka ĐZ, posebno iskaz oštećenice ĆZ koja je detaljno i okolnosno opisala način na koji je okrivljenik, s kojim je prethodno bila u intimnoj vezi, u inkriminiranom razdoblju s istom nastojao uspostaviti i uspostavljao neželjeni kontakt, te je zastrašivao, a kod nje je izazvao tjeskobu i stah za njezinu sigurnost, odnosno točnije poduzeo inkriminirane radnje, kako to i stoji u činjeničnom opisu optužnice. Ovakav iskaz oštećenice u cijelosti je potvrđen iskazom svjedoka ĐZ, koji je u bitnom potvrdio da su oštećenica i okrivljenik prekinuli vezu 2021., te da je okrivljenik postao fizički i psihički nasilan prema njoj, što je detaljno opisao u iskazu koji je reproduciran na stranici 4 i 5 obrazloženja presude. Iz iskaza ovog svjedoka nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik želio nastaviti intimnu vezu s njegovom majkom, ali da ona to nije željela.

6.3. Nasuprot navodima žalbe, pravilno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika kao osnovanu, smatrajući da je ista usmjerena u pravcu izbjegavanja od kaznene odgovornosti u ovom postupku, s obzirom da njegova obrana nije potvrđena provedenim dokazima, a razloge zbog kojih obrana okrivljenika drži neosnovanom prvostupanjski sud je detaljno naveo pod toč. 14. i 15. obrazloženja presude, koje razloge prihvaća i ovo vijeće i na njih upućuje žalitelja.

6.4. U odnosu na žalbene navode o tome da iz rezultata vještačenje mobitela okrivljenika proizlazi da se radilo o obostranoj komunikaciji, ističe se da je analizom sadržaja predmetne komunikacije dokazano da se ne radi o uzajamnoj i obostranoj komunikaciji koja je uobičajena u drugim ljubavnim vezama, a kao što tvrdi žalitelj, već da je riječ o tipičnom ponašanju karakterističnom za počinitelja ovog kaznenog djela koji ne mari za osjećaje i emotivno stanje svog bivšeg partera, nego svoje mane i životne promašaje preslikava na žrtvu, nastojeći psihički dominirati nad njom, emotivno je iscrpljujući.

6.5. Naime, iz sadržaja predmetnih poruka nedvojbeno proizlazi da je optuženik slao oštećenoj učestale i vrlo duge (opsežne) poruke u kojima ju između ostalog moli da mu oprosti pitajući je ''jel gnjev i bijes jenjava'' i ''ima li nade za nas''... te poziva oštećenu ''na ručak, večeru, kolače, kavu... bilo gdje (..., [adresa], vikendica [adresa])''... pita se ''koliko se još puta mora izviniti i tražiti oprost iako je to učinio već 100 puta'', pa ju zove i moli, moli i zove, te piše i piše. Na većinu tih poruka oštećena nije odgovorila, dok je iz odgovorenih jasno vidljivo da je samo bila pristojna i učtiva te da mu šturo odgovara ili neutralno (''da... ne... kako želiš... ajd... kasnije'' i sl.) ili mu sasvim jasno piše ''da si ne umišlja''... ''da to više ne može jer su mu uvijek iste poruke, da samo misli o sebi, da galami, tj. piše gadno, a onda se ispričava'', te mu poručuje ''da živi svoj život i da pusti nju da ona živi svoj''. Treba navesti i da obrana tvrdi kako je od optuženika policija odmah oduzela mobitel dok je oštećena mogla brisati svoje poruke. To je istina, ali tada bi na optuženikovom mobitelu ostao trag o tome da je oštećena obrisala određenu svoju poruku. No, takvih tragova na njegovom mobitelu nema. Posebno je indikativna i činjenično značajna poruka koju je optuženik poslao oštećenoj putem aplikacije WhatsApp, a odnosi se na dan 11. siječnja 2022. kada optuženik opet piše dugo i široko, moli ju i ''zaziva Božju pomoć i nada se pobjedi svjetla i novom početku i vjerujući u sjeme za budućnost'', itd... Na tu poruku mu optužena vrlo jasno i precizno odgovara tako što ga ''moli da joj se više ne javlja i da ne odgovara na ovu poruku i da ju ne traži jer će ga u suprotnom prijaviti.'' Ipak i nakon te njene poruke optuženik putem iste aplikacije šalje još tri opsežne emotivno ucjenjivačke poruke.

6.6. Prema tome, iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da se optuženik nije mogao pomiriti s time da oštećena ne želi nastaviti ljubavnu vezu s njim te da je takve svoje frustracije i evidentne osobne karakterne slabosti, kao što je uočeni manjak empatije i samopouzdanja uz višak egocentrizma, prenio na žrtvu jer se prema njoj počeo protuzakonito ponašati. Prema tome, iz svih provedenih dokaza utvrđeno je da je okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo na štetu oštećenice, jer je prema njoj ispoljio sasvim neprimjereno i neželjeno ponašanje. Inkriminiranim ponašanjem, koje uslijed upornosti i vremena trajanja, a posebice uvredama, prijetnjama, ali i uhođenjem, odnosno tajnim praćenjem oštećenice i ponižavanjem ispred radnog mjesta, okrivljenik je nedvojbeno ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 420. st. 2. u svezi st. 1 KZ/11. Pri tome je postupao sa izravnom namjerom kao oblikom krivnje , jer je bio svjestan obilježja kaznenog djela i htio je njegovo ostvarenje.

6.7. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona (čl. 469. toč. 1. ZKP/08), jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašen krivim.

7. Nadalje, iako se okrivljenik žali zbog odluke o kazni, njegova žalba nije osnovana.

7.1. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Tako je okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenio dosadašnju neosuđivanost, činjenicu da je otac jednog djeteta i da je zaposlen, dok mu je kao otegotno cijenio činjenicu da se protupravno ponašao u period u duljem od tri godine, čime je pokazao upornost veću od one koja je uobičajena prilikom počinjenja ovog kaznenog djela. Kao otegotnu okolnost mu je cijenio i ponašanje tijekom suđenja, jer je opetovano ometao raspravu, govoreći da nije dobio riječ, prekidao je druge sudionike u postupku, nije poštivao dignitet suda niti je reagirao na verbalno izrečene opomene, radi čega je morao biti udaljen iz sudnice.

7.2. Slijedom toga, a cijeneći sve olakotne i otegotne okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud, a nakon što je okrivljenika proglasio krivim, istog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, s rokom kušnje od 3 (tri) godine, kako je to navedeno u izreci pobijane presude, pa i ovaj drugostupanjski sud smatra da će se upravo izrečenom kaznom zatvora ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio detaljne razloge na str. 9 prvostupanjske presude.

7.3. U pravu je žalitelj kada ističe da je prvostupanjski sud okrivljeniku kao olakotnu trebao cijeniti činjenicu sudjelovanja u Domovinskom ratu, te činjenicu da je invalid s tjelesnim oštećenjem od 40 %, međutim, navedene okolnosti, a uzimajući sve prethodno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, te sve okolnosti koje je sukladno odredbi čl. 47. KZ/11 prvostupanjski sud cijenio prilikom izricanja kazne, nisu takvog značaja da bi dovele do blažeg kažnjavanja okrivljenika.

8. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 7. siječnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dijana Grancarić