REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Kž-398/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika VA zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj po branitelju Emilu Havkiću, odvjetniku u Zagrebu protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-253/2021 od 24. svibnja 2024., temeljem čl. 474. a. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika VA kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 24. svibnja 2024. Općinski kazneni sud u Zagrebu je temeljem odredbe čl. 544. st. 1. ZKP/08 stavio izvan snage kazneni nalog Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-253/2021-2 od 2. veljače 2021., te je okrivljenika VA proglasio krivim da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela - teškom tjelesnom ozljedom iz nehaja - opisano u čl. 121. st. 1. u vezi čl. 118. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 121. st. 1. KZ/11, pa mu je temeljem čl. 121. st. 1. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa je temeljem čl. 56. KZ/11 okrivljeniku izrečena uvjetna osuda te izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik se obvezuje podmiriti troškove kaznenog postupka u iznosu od 232,26 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Emila Havkića, odvjetnika u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede Kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjsko vijeće prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu na način da oslobodi okrivljenika od odgovornosti, a podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Žalba okrivljenika nije osnovana.

6. Iako okrivljenik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, ne obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojala citirana povreda, već iz sadržaja žalbe proizlazi da dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno navodima obrane, nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, jer su sve odlučne činjenice jasno i logično određene i istim modalitetom sukladno obrazložene, kao i dokazi na kojima se one temelje, a druga je stvar što ih žalitelja kao takve ne prihvaća te ih vidi proturječnim i tumači na sebi prihvatljiv subjektivan način, zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena.

6.2. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468.st.1. toč.11. ZKP/08. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1.toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, okrivljenik problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o inkriminiranom postupanju okrivljenika, jer da iz snimke događaja proizlazi da oštećenik zamahuje rukom prema glavi okrivljenika, na što okrivljenik obrambeno reagira odguravanjem oštećenika od sebe, pa stoga da je zaključak suda utemeljen na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju.

7.1. Suprotno navodima okrivljenika u žalbi, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, pa je prvostupanjski sud pravilno proglasio krivim okrivljenika za učin kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz nehaja iz čl. 121. st. 1. u svezi čl. 118. st. 1. KZ/11.

7.2. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu sadržaj snimke nadzorne kamere s mjesta predmetnog događaja. Međutim, ističe se da na snimci nadzorne kamere s mjesta predmetnog događaja, koja prileži na listu 6 spisa, te fotografijama s navedene snimke koje prileže na listovima 15-17 spisa, je vidljivo kako u 2:21 minuti snimke okrivljenik natraške uparkirava svoj automobil točno ispred ulaza u predmetnu trgovinu "Lidl". U 2:46 minuti je vidljivo kako okrivljenik izlazi van iz automobila te prilazi oštećeniku koji se kreće prema ulazu u trgovinu. Od 2:53 do 3:22 minute je vidljivo kako okrivljenik i oštećenik stoje jedan nasuprot drugom ispred ulaza u trgovinu i razgovaraju. U 3:22 minuti je vidljivo kako okrivljenik svojom lijevom rukom obuhvaća oštećenika preko oba ramena te ga snažno odguruje prema naprijed, uslijed čega isti gubi ravnotežu i pada prema naprijed na stražnji dio okrivljenikovog automobila, a potom na tlo odmah iza automobila. U 3:31 minuti je vidljivo kako se oštećenik sam podiže s tla i udaljuje s mjesta događaja.

7.3. Također, pravilno prvostupanjski sud ne prihvaća kao vjerodostojnu obranu okrivljenika u dijelu u kojem je naveo da je odgurnuo oštećenika u trenutku kada je njegova ruka krenula prema njegovoj glavi. Takva njegova obrana, kojom pokušava prikazati da je odgurnuo oštećenika u samoobrani, je iskonstruirana i usmjerena isključivo na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Naime, takva njegova obrana je u suprotnosti sa stvarnim događanjem vidljivim na snimci nadzorne kamere s mjesta predmetnog događaja. Konkretno, na snimci je vidljivo kako okrivljenik prilazi oštećeniku, stoje jedan nasuprot drugoga i razgovaraju, a potom okrivljenik iznenada svojom lijevom rukom obuhvaća oštećenika preko oba ramena te ga snažno odguruje prema naprijed, uslijed čega isti gubi ravnotežu i pada prema naprijed na stražnji dio okrivljenikovog automobila. Dakle, od strane oštećenika nije bilo nikakvih pokreta rukom prema glavi okrivljenika.

7.4. Prema tome, analizom svih dokaza pojedinačno te dovodeći ih u međusobnu vezu, a također i u vezu sa obranom okrivljenika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je okrivljenik kritične prigode postupio na inkriminirani način, kako je to opisano u činjeničnom opisu izreke presude te je nakon verbalnog sukoba s oštećenikom DA, istog odgurnuo, uslijed čega je oštećenik pao te prilikom pada udario u stražnji dio svog parkiranog osobnog vozila, a uslijed čega je oštećenik zadobio ozljede opisane u činjeničnom opisu izreke presude, koje su od strane vještaka sudske medicine dr. Josipa Škalića okvalificirane kao teške tjelesne ozljede. Okrivljenik je postupao sa svjesnim nehajem, jer je mogao i morao biti svjestan da uslijed njegovog snažnog odgurivanja i starije životne dobi oštećenika isti može izgubiti ravnotežu i prilikom pada zadobiti tešku tjelesnu ozljedu, ali je olako smatrao da se to neće dogoditi.

7.5. Prvostupanjski sud je dao dostatne i uvjerljive razloge za donošenje osuđujuće presude, te je analizom svih provedenih dokaza, pravilno utvrdio da je okrivljenik postupio na inkriminirani način, odnosno da je ostvario sva obilježja predmetnog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz nehaja za koje je proglašen krivim, držeći pri tome njegovu obranu neosnovanom i usmjerenom u pravcu otklona od kaznene odgovornosti.

7.6. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 469. toč. 1. ZKP/08), jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašena krivim.

8. Nadalje, iako se okrivljenik ne žali zbog odluke o kazni, ovo drugostupanjsko vijeće je sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08 ispitalo presudu i u tom dijelu.

9. Ovo vijeće smatra da je prvostupanjski sud pri izboru vrste i mjere kazne ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako okrivljeniku kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost, dok otegotne okolnosti nisu pronađene.

10. Uzimajući u obzir navedene olakotne i otegotne okolnosti, te protek vremena od učina djela, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da će se izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci s rokom kušnje od 2 (dvije) godine, ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio razloge na stranici 6 - 7 obrazloženja prvostupanjske presude, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće.

11. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 7. siječnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dijana Grancarić