REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: 18 Kž-124/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić, kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika PN, zbog kaznenog djela iz čl. 179. a. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 , 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj K-387/2023 od 4. studenog 2024.., u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Varaždinu proglasio je krivim okrivljenika PN, da je djelom pod točkom 1) počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece i to nasiljem u obitelji – opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11, djelom pod točkom 2) kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom opisano po članku 117. stavku 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 117. stavku 2. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11.
1.1. Temeljem svega navedenog prema okrivljeniku ON se, temeljem članka 51. stavka 1. KZ/11, utvrđuju slijedeće pojedinačne kazne zatvora, i to: za kazneno djelo iz članka 179. a. KZ/11, na štetu IN, temeljem istog članka i stavka, te članka 48. stavka 2. u svezi članka 49. stavka 1. točka 4. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te za kazneno djelo iz članka 117. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11, na štetu IN, temeljem članka 117. stavka 2. KZ/11, te članka 48. stavka 2. u svezi članka 49. stavka 1. točka 4. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te se temeljem članka 179.a KZ/11, članka 117. stavka 2. KZ/11, uz primjenu članka 48.stavka 2. u svezi članka 49. stavka1. točka 4. KZ/11, okrivljenik PN osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Temeljem članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11, prema okrivljeniku se izriče uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.
1 .2. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora, za slučaj opoziva uvjetne osude, uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. srpnja 2023. pa do 18. listopada 2023.
1.3. Temeljem članka 68. stavka 1.- 3. KZ/11, prema okrivljeniku se primjenjuje sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja mjera će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, odnosno do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude.
1.4. Temeljem članka 148. stavka 5. ZKP-a (Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenik se u cijelosti oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. -6. ZKP/08, te troškova braniteljice po službenoj dužnosti.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468.st.1. toč.11. ZKP/08), povrede kaznenog zakona (čl. 469.st.1. i 5. ZKP/08) te odluke o kazni (čl.471. st. 1. ZKP/08), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u pogledu odluke o kazni, na način da se okrivljeniku izrekne djelomična uvjetna osuda.
3. Odgovor na žalbu je podnio okrivljenik putem braniteljice Ivane Kostanjevec Rožmarić, odvjetnice u Varaždinu, te predlaže odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.
5. Žalba nije osnovana.
6. Iako državni odvjetnik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, ne obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojala citirana povreda, već iz sadržaja žalbe proizlazi da dovodi u pitanje pravilnost odluke o kazni, smatrajući da nisu postojali uvjeti za ublažavanje kazne tj. da nisu postojale naročito olakotne okolnosti, za izostankom bilo kakvog obrazloženja o navedenom, pa da je počinjena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka.
6.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je u presudi naveo i obrazložio odlučne činjenice tj. sve okolnosti koje je utvrdio te uzeo u obzir prilikom izricanja kazne, te je naveo razloge na osnovu kojih je našao da su utvrđene olakotne okolnosti osobito olakotne i da kaznu zbog toga treba ublažiti, a druga je stvar što ih žalitelj kao takve ne prihvaća i tumači na sebi prihvatljiv subjektivan način, zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena.
6.2. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468.st.1. toč.11. ZKP/08. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1.toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila počinjena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.
7. Nadalje, sud prvog stupnja je prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu okrivljenikove inkriminirane radnje, tj. pravilno je vodio računa o svim okolnostima koje propisuje čl. 47. ZKP/08, dakle olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani.
7 .1. Tako je prvostupanjski sud okrivljeniku kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost, činjenicu da je slabijeg imovnog stanja, da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela pod točkom 2) presude bio bitno smanjeno ubrojiv, da je izrazio volju da se psihijatrijski liječi, ako mu bude u postupku izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, da je izrazio svoje žaljenje zbog inkriminiranog ponašanja, a što mu je sud cijenio kao posebno olakotne okolnosti, radi kojih mu je odlučio primijeniti odredbe o ublažavanju, dok na strani okrivljenika nije našao otegotnih okolnosti.
7.2. Uz sve prethodno po prvostupanjskom sudu utvrđene olakotne okolnosti, prednje navedenom treba dodati i činjenicu da je da je okrivljenik osoba starije životne dobi (74 godine) koja do sada nije osuđivana, pa je očito da se radi o izoliranom incidentu u životu okrivljenika, te da je isti slabog imovinskog i zdravstvenog stanja. Pri tome valja ukazati i na odnos oštećene prema okrivljeniku tijekom cijelog kaznenog postupka, njezino podnošenje prijedloga za ukidanjem izrečenih mjera opreza okrivljeniku kojim je izričito navela da želi da se okrivljenik vrati u zajednički dom, kao i da je osnovni i jedini motiv te cilj pokretanja postupka bio da suprugu ukaže na druge mogućnosti rješavanja bračnih razmirica, a ne da ga se pritvori ili da mu se izreknu mjere opreza, a koje mjere opreza su u konačnici i ukinute dana 25.veljače 2025.g.
7.3. Također se ističe da je okrivljenik u ovom postupku proveo skoro tri mjeseca u istražnom zatvoru, nakon čega se pridržavao izrečenih mu mjera opreza, te je došlo do normalizacije odnosa između njega i oštećene, koja mu je supruga, te je okrivljenik svjestan situacije u kojoj se našao izrazio volju za izvršavanjem izrečene mu sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, kao i žaljenje zbog svojih postupaka prema supruzi, a sve navedeno uz izrečenu uvjetnu osudu, će mu zasigurno omogućiti ponovno uključivanje u društvo i obiteljski život.
7.4. Prema tome, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da će se izrečenom uvjetnom osudom, uz izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, u cijelosti postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, a kako je to detaljno obrazložio prvostupanjski sud na str. 15. i 16. obrazloženja pobijane presude, koje razloge prihvaća i ovo vijeće te na njih upućuje žalitelja.
7.5. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda o primjeni instituta ublažavanja kazne nije doveden u sumnju žalbenim navodima državnog odvjetnika, pa nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog povrede kaznenog zakona iz čl.469. st.1. i 5. ZKP/08, kao niti žalba zbog odluke o kazni.
8. Budući da žalba državnog odvjetnika, nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zadru, 7. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Dijana Grancarić
