REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-2649/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu protiv tuženika JU OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zdenko Gecaj, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, 3. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženiku JU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici Republici Hrvatskoj OIB 52634238587, iznos od 39.705,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, i to:

- na iznos od 1.090,19 EUR počevši od 01. listopada 2015. godine do isplate,

- na iznos od 1.090,19 EUR počevši od 01. studenog 2015. godine do isplate,

- na iznos od 1.090,19 EUR počevši od 01. prosinca 2015. godine do isplate,

- na iznos od 1.090,19 EUR počevši od 01. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 1.090,19 EUR počevši od 01. veljače 2016. godine do isplate,

- na iznos od 1.090,19 EUR počevši od 01. ožujka 2016. godine do isplate,

- na iznos od 1.090,19 EUR počevši od 01. travnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 1.090,19 EUR počevši od 01. svibnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 1.090,19 EUR počevši od 01. lipnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 1.090,19 EUR počevši od 01. srpnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 1.090,19 EUR počevši od 01. kolovoza 2016. godine do isplate,

- na iznos od 1.090,19 EUR počevši od 01. rujna 2016. godine do isplate,

- na iznos od 1.090,19 EUR počevši od 01. listopada 2016. godine do isplate,

- na iznos od 1.090,19 EUR počevši od 01. studenog 2016. godine do isplate,

- na iznos od 1.090,19 EUR počevši od 01. prosinca 2016. godine do isplate,

- na iznos od 1.090,19 EUR počevši od 01. siječnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 1.090,19 EUR počevši od 01. veljače 2017. godine do isplate,

- na iznos od 1.090,19 EUR počevši od 01. ožujka 2017. godine do isplate

- na iznos od 1.090,19 EUR počevši od 01. ožujka 2017. godine do isplate,

- na iznos od 1.090,19 EUR počevši od 01. travnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 1.090,19 EUR počevši od 01. svibnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 1.090,19 EUR počevši od 01. lipnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 1.090,19 EUR počevši od 01. srpnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 1.090,19 EUR počevši od 01. kolovoza 2017. godine do isplate,

- na iznos od 1.090,19 EUR počevši od 01. rujna 2017. godine do isplate,

- na iznos od 1.090,19 EUR počevši od 01. listopada 2017. godine do isplate,

- na iznos od 1.090,19 EUR počevši od 01. studenog 2017. godine do isplate,

- na iznos od 1.090,19 EUR počevši od 01. prosinca 2017. godine do isplate,

- na iznos od 1.090,19 EUR počevši od 1. siječnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 1.090,19 EUR počevši od 1. veljače 2018. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.''

II./ Odbija se zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica Republika Hrvatska u tužbi protiv tuženika JU navodi da je 12. rujna 2014. stekla pravo vlasništva poslovnog prostora u uličnom prizemlju zgrade u [adresa], koji poslovni prostor je nakon zaključenja stečajnog postupka nad društvom Crno bijeli svijet d.o.o. tuženik zadržao u svom bespravnom posjedu te ga koristi bez osnove, što proizlazi iz zapisnika o pregledu nekretnine od 16. lipnja 2016., pa u ovom postupku od tuženika potražuje isplatu naknade, za razdoblje počevši od rujna 2015. do veljače 2018. te postavlja tužbeni zahtjev citiran pod točkom I./ izreke ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te tvrdi da nikada nije bio korisnik ni posjednik predmetnog poslovnog prostora te da je stoga tužbeni zahtjev neosnovan. Ističe da se djelomično rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada od 12. rujna 2014., na temelju kojega je tužiteljica stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine ne odnosi na tuženika, već je točkom III. tog djelomičnog rješenja raskinut ugovor o zakupu s društvom Crno bijeli svijet d.o.o. Tuženik osporava istinitost sadržaja zapisnika o pregledu nekretnine od 16. lipnja 2016. te tvrdi da nije korisnik predmetnog poslovnog prostora te da je o tome telefonski obavijestio tužiteljicu. Tuženik slijedom izloženog predlaže tužbeni zahtjev odbiti i potražuje naknadu troška parničnog postupka.

2.1 Tijekom postupka tuženik navodi da je tužiteljica kod ovog suda pokrenula postupak radi iseljenja tuženika iz predmetnog poslovnog prostora, koji se kod ovoga suda vodio pod posl. br. Ps-1/2017 te da je tužiteljica u tom postupku povukla tužbu. Tuženik navodi nadalje da on nije bio direktor ni odgovorna osoba društva Crno bijeli svijet d.o.o. u vrijeme kada je predmetni poslovni prostor dat u zakup tom trgovačkom društvu te da u vrijeme kada je tuženik postao direktor toga društva, 26. studenog 2012., tuženik nije imao posjed ni ključeve predmetnog poslovnog prostora.

3. Tijekom postupka tužiteljica navodi da je u predmetu koji se kod ovoga suda vodio pod posl. br. Ps-1/2017 radi iseljenja tuženika iz predmetnog poslovnog prostora tužba povučena jer je došlo do promjene vlasništva tog poslovnog prostora. Nadalje upućuje na dopis stečajne upraviteljice trgovačkog društva Crno-bijeli svijet d.o.o. upućen 2. listopada 2015. Državnim nekretninama d.o.o., u kojem se navodi da za to trgovačko društvo nije vođen redoviti stečajni postupak te da se za predaju ključeva kontaktira tuženika, koji je bio direktor društva Crno-bijeli svijet d.o.o. Tužiteljica upućuje i na svoje dopise od 7. listopada 2015., 28. siječnja 2016. te 5. travnja 2016. upućene tuženiku poštom, kojima je tužiteljica tuženika pozvala na primopredaju predmetnog poslovnog prostora te tvrdi da je tuženik telefonskim putem izvijestio tužiteljicu da ne želi predati poslovni prostor tužiteljici u posjed. Stoga je tužiteljica ''zadužila'' tuženika kao bespravnog korisnika predmetnog poslovnog prostora i pokrenula parnice radi iseljenja i radi isplate. Tužba radi iseljenja je povučena jer je Grad Zagreb postao vlasnik nekretnine, tako da tužiteljica više nije imala pravnog interesa voditi predmetni postupak. Tužiteljica zaključuje da iz stanja spisa proizlazi da je tuženik bio u posjedu nekretnine nakon što je trgovačko društvo Crno bijeli svijet d.o.o. brisano iz sudskog registra, a sama okolnost posjedovanja ključa nekretnine ukazuje na to da je tuženik onemogućio tužiteljicu u daljnjem raspolaganju nekretninom i u stjecanju dobiti na temelju toga. Tužiteljica navodi da tuženik nije nužno morao poslovati u predmetnom poslovnom prostoru da bi tužiteljica imala pravo potraživati naknadu po osnovi stečenog bez osnove jer sama činjenica posjedovanja ključa sprječava tužiteljicu u posjedovanju i iskorištavanju predmetne nekretnine.

4. Tijekom postupka pročitane su sve isprave u spisu, kao i spis ovoga suda posl. br. Ps-1/2017 te su izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka ČU i saslušanjem tuženika.

5. Po ovako provedenom postupku, primjenjujući materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Između stranaka nije sporno:

- da je tužiteljica 12. rujna 2014. na temelju Djelomičnog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada od 12. rujna 2014. postala vlasnica poslovnog prostora u [adresa] te

-da je trgovačko društvo Crno-bijeli svijet d.o.o. bilo zakupac navedenog poslovnog prostora, koji ugovor o zakupu je raskinut po sili zakona, pravomoćnošću navedenog Djelomičnog rješenja od 12. rujna 2014.

7. Između stranaka je sporna pasivna legitimacija tuženika te osnova tužbenog zahtjeva. Činjenično je sporno je li tuženik u utuženom razdoblju, počevši od počevši od rujna 2015. pa do veljače 2018., bio u posjedu poslovnog prostora u vlasništvu tužiteljice, koji se nalazi u [adresa], kao što to tvrdi tužiteljica, a osporava tuženik.

8. Čitanjem Djelomičnog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko- pravne poslove i imovinu Grada od 12. rujna 2014. (list 4-6 spisa) utvrđeno je, a što između stranaka nije ni sporno, da je na temelju toga rješenja tužiteljica stekla pravo vlasništva poslovnog prostora u [adresa], te nadalje da je točkom III. toga djelomičnog rješenja raskinut ugovor o zakupu navedenog poslovnog prostora s društvom Crno bijeli svijet d.o.o.

9. Čitanjem povijesnog izvatka iz sudskog registra za društvo Crno bijeli svijet d.o.o. utvrđeno je da je tuženik direktor tog društva, koji društvo zastupa pojedinačno i samostalno, postao 26. studenog 2012. te da je tuženik prestao biti direktor toga društva na dan otvaranja stečajnog postupka 23. travnja 2015., da je stečaj zaključen istoga dana kada je i otvoren te da je subjekt brisan iz sudskog registra 23. rujna 2015.

10. Povezujući sadržaj Djelomičnog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada od 12. rujna 2014. sa sadržajem povijesnog izvatka iz sudskog registra za društvo Crno bijeli svijet d.o.o. proizlazi da je tuženik u trenutku raskida ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora s društvom Crno bijeli svijet d.o.o. 12. rujna 2014. bio direktor toga društva te da je to društvo prestalo postojati 23. travnja 2015.; dakle, tuženik je prestao biti odgovorna osoba društva Crno bijeli svijet d.o.o. prije utuženog razdoblja, počevši od rujna 2015. pa do veljače 2018.

10.1 Čitanjem dopisa stečajne upraviteljice trgovačkog društva Crno-bijeli svijet d.o.o. upućenog 2. listopada 2015. Državnim nekretninama d.o.o. (list 54 spisa) utvrđeno je da je u tom dopisu stečajna upraviteljica navela da se ona ne može očitovati o tome do kada je korišten poslovni prostor niti kod koga se nalaze ključevi te da predlaže da se za predaju ključeva kontaktira tuženika, koji je bio direktor društva Crno bijeli svijet d.o.o.

11. Čitanjem zapisnika od 16. lipnja 2016. (list 9 spisa) utvrđeno je da se u tom zapisniku, sastavljenom na memorandumu Državnih nekretnina d.o.o., navodi da je očevidom provedenim radi utvrđivanja korisnika poslovnog prostora u [adresa], utvrđeno da je poslovni prostor zaključan, da ključeve posjeduje tuženik kojeg je djelatnik Državnih nekretnina d.o.o. koji je taj zapisnik sastavio, više puta zvao na broj [broj telefona], radi dogovora o primopredaji te da tuženik ne želi predati poslovni prostor tužiteljici.

11.1 Svjedok ČU iskazao je da je on kao zaposlenik Državnih nekretnina d.o.o. dobio tijekom 2016. godine nalog za očevid predmetnog poslovnog prostora na adresi [adresa], da je na licu mjesta utvrdio da je tamo prethodno bila cvjećarna, koja je bila zatvorena; da se potom u susjednim poslovnim prostorima informirao te mu je rečeno da ključ ima tuženik i dali su mu tuženikov broj telefona, i to broj koji je naveden u zapisniku od 16. lipnja 2016., koji zapisnik je ovaj svjedok tom prilikom sastavio, s tim da se svjedok ne sjeća tko mu je u tom zapisniku navedeni broj dao, no sjeća se da mu se na taj broj javio tuženik. Ovaj svjedok iskazao je nadalje da je tuženika nazvao telefonom i pozvao ga na primopredaju poslovnog prostora te da je tuženik to odbio te da je potom još jednom tijekom 2017. godine izlazio na očevid radi utvrđenja statusa predmetnog poslovnog prostora, da je taj poslovni prostor i tada bio zaključan, odnosno da je prilikom očevida 2017. utvrdio da je status prostora nepromijenjen, da je lokal zaključan te se na njemu nalazi lokot, kao i da tom prilikom nije nikoga tamo zatekao. Naposljetku je ovaj svjedok iskazao da nije bio prisutan prilikom primopredaje predmetnog poslovnog prostora jer da je premješten na drugo radno mjesto te da prije ročišta na kojemu je bio svjedok saslušan, ovaj svjedok tuženika nije nikada susreo.

11.2 Ponovno saslušan zbog izmjene suca, svjedok ČU iskazao je isto kao i prilikom prvog saslušanja te dodao, u bitnom, da mu je poznato da mu se na broj telefona koji je svjedok naveo u zapisniku od 16. lipnja 2016. javio tuženik jer da je on (svjedok) tuženika tražio po imenu i prezimenu te da mu je osoba koja se na nazvani broj telefona javila rekla da je on osoba toga imena i prezimena.

12. Tuženik je iskazao da on nije nikada bio zakupnik, niti je po bilo kojoj drugoj osnovi koristio poslovni prostor u [adresa], te da isto vrijedi i za njegovu nekadašnju firmu Crno bijeli svijet d.o.o. Prema tuženikovom iskazu, on je preko svojega punca upoznao EU, bubnjara Prljavog kazališta, koji je bio vlasnik firme Crno bijeli svijet d.o.o. te je od njega tu firmu 2012. kupio jer je planirao preko te firme organizirati razne manifestacije i događaje, jer se takvom djelatnošću ta firma bavila prije nego što ju je on kupio, no da su ''stvari odmah pošle po zlu'' jer da su ga mjesec dana nakon što je tu firmu kupio nazvali iz Porezne uprave i rekli mu da je ta firma dužna novac i to nekih sto tisuća eura, da je tada firma bila blokirana te da nakon toga njega više ništa u vezi te firme nije zanimalo; da je ista otišla u stečaj 2015. te da je ovaj spor jedan od repova tog njegovog žalosnog iskustva s kupnjom trgovačkog društva Crno bijeli svijet d.o.o. Tuženik je iskazao nadalje da mu nije poznato je li to društvo, prije nego što ga je on kupio, koristilo poslovni prostor u Jurišićevoj 1, ali da ako jest, da je to bilo prije nego što je on tu firmu kupio te da on taj prostor nije koristio niti za tu firmu niti za sebe te da je da postoji neka veza između te firme i tog poslovnog prostora saznao tek kada je dobio tužbu. Prema tuženikovom iskazu, kada je on kupovao firmu, od bivšeg vlasnika nije dobio ključeve ni od kakvog poslovnog prostora, niti mu je itko spominjao da je ta firma imala ikakav poslovni prostor u zakupu. Tuženik je u svojem iskazu osporio da je on bilo kao direktor firme, bilo kao fizička osoba predmetni poslovni prostor koristio te je potom ustvrdio da ga stoga nije nitko niti mogao iz tog prostora niti iseljavati ili ga pozivati na predaju tog prostora te nadalje da nije od Državnih nekretnina d.o.o. dobivao nikakve pozive da predmetni poslovni prostor preda tom trgovačkom društvu. Naposljetku je tuženik u svojem iskazu osporio da ga je djelatnik Državnih nekretnina d.o.o., svjedok ČU ikada kontaktirao telefonom te naveo da je njegov broj mobitela [broj telefona].

13. Slijedom izloženih iskaza svjedoka ČU i tuženika, proizlazi da su svjedok i tuženik suglasno iskazali da se u poslovnom prostoru na adresi tuženice u Zagrebu, nije odvijala nikakva poslovna djelatnost.

14. Nadalje, kao što je gore izloženo, u zapisniku od 16. lipnja 2016. (list 9 spisa) navedeno je da je svjedok ČU tuženika kontaktirao na broj telefona [broj telefona] te je ovaj svjedok iskazao da mu se tuženik na njegov poziv javio i da mu je odbio predati nekretninu u posjed. Nasuprot tome, tuženik je u svojem iskazu zanijekao da ga je svjedok ČU ikada nazvao te je iskazao da njegov broj telefona nije [broj telefona], nego [broj telefona].

15. Saslušan na ročištu 12. lipnja 2024. (list 69 spisa) tuženik je iskazao da je tijekom 2016. njegova adresa bila u [adresa] te da nikada nije primio nijedan dopis tužiteljice kojim ga se poziva na primopredaju predmetnog poslovnog prostora. Ista adresa upisana je u povijesnom izvatku iz sudskog registra za trgovačko društvo Crno bijeli svijet kao adresa tuženika, kao direktora toga društva u razdoblju od 26. studenog 2012. pa do 23. travnja 2015., kada je otvoren i zaključen stečaj istoga.

15.1 Čitanjem dopisa tužiteljice od 7. listopada 2015., 28. siječnja 2016., 15. rujna 2015. te 5. travnja 2016. (list 72-77 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica tim dopisima tuženika pozvala na primopredaju predmetnog poslovnog prostora. Navedeni dopisi upućeni su tuženiku na adresu u [adresa]. Tužiteljica je dostavila dostavnicu (list 74). Međutim, iz te dostavnice ne može se utvrditi da se odnosi na ijedan od navedenih dopisa, jer je ta dostavnica datirana s 15. veljače 2016. Dakle, tužiteljica nije dokazala da je tuženik ijedan od dopisa kojim ga se poziva na primopredaju predmetnog poslovnog prostora uredno primio, no dokazala je da je tuženik primio neko pismeno od Državnih nekretnina d.o.o., sadržaj kojega ovaj sud u ovom postupku nije mogao utvrditi.

15.2 Iz gore izloženoga proizlazi da tužiteljica nije osporila iskaz tuženika da nikada nije dobio pisane pozive tuženice na predaju predmetnog poslovnog prostora, no isto tako proizlazi i da iskaz tuženika da nikada nije dobio nikakvo pismeno nije uvjerljiv jer se u spisu nalazi povratnica, koja dokazuje da je tuženiku uredno dostavljeno određeno pismeno Državnih nekretnina d.o.o., no sadržaj tog pismena ostaje nerazjašnjen.

16. U pogledu činjenice je li istinit iskaz svjedoka ČU da je s tuženikom razgovarao telefonski, imajući u vidu da je u zapisniku od 16. lipnja 2016. naveden broj telefona koji se od broja telefona tuženika razlikuje u jednoj znamenci (099 umjesto 091, dok je ostatak telefonskog broja u zapisniku isti kao tuženikov telefonski broj), u povezanosti s utvrđenjem da je tuženik neistinito iskazao da nikada nije dobio nijedan pisani dopis od Državnih nekretnina d.o.o., ovaj sud zaključuje da postoji mogućnost da je tuženik neistinito iskazao da ga svjedok ČU nikada nije kontaktirao telefonom te da je broj telefona u zapisniku od 16. lipnja 2016. pogrešno naveden omaškom u pisanju, no takva mogućnost ne omogućuje sudu siguran zaključak o između stranaka spornoj činjenici da je do telefonskog razgovora između svjedoka ČU i tuženika zaista došlo te da je tuženik u tom razgovoru odbio predati predmetni poslovni prostor u posjed, pa stoga primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) ovaj sud zaključuje da tuženik nije u telefonskom razgovoru odbio predmetni poslovni prostor predati tužiteljici u posjed.

17. Ovaj sud vjeruje izloženom iskazu tuženika da je kupio trgovačko društvo Crno bijeli svijet d.o.o. bez da je provjerio poslovno-financijsko stanje toga društva te da je potom, razočaran tim iskustvom, odlučio ignorirati činjenicu da je vlasnik toga trgovačkog društva, koje je otišlo u stečaj. Takvo postupanje tuženika – kupovanje trgovačkog društva opterećenog dugovanjima uslijed propusta tuženika da se prije ulaganja i preuzimanja obveza toga društva kao novi vlasnik i direktor o stanju društva koje kupuje informira, ukazuje na tuženikovu lakomislenost, što je konzistentno s utvrđenom činjenicom da je tuženik primio dopis Državnih nekretnina d.o.o. (sadržaj kojega tužiteljica nije dokazala) te ovaj sud zaključuje da je tuženik takav dopis naprosto ignorirao, neovisno o njegovom sadržaju koji tužiteljica doduše nije dokazala, jer je tuženik na takav način – izbjegavanjem – rješavao svoju nelagodu koju mu je prouzročio neuspješan poslovni pothvat kupnje trgovačkog društva Crno bijeli svijet d.o.o.

18. Imajući u vidu tuženikov uvjerljiv i spontan iskaz o njegovom žalosnom iskustvu kupnje trgovačkog društva Crno bijeli svijet d.o.o., ovaj sud vjeruje tuženiku da mu prilikom kupnje tog trgovačkog društva nije bilo priopćeno da je društvo Crno bijeli svijet d.o.o. zakupnik predmetnog poslovnog prostora.

18.1 Nadalje, iz Djelomičnog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko- pravne poslove i imovinu Grada od 12. rujna 2014. (list 4-6 spisa), kojim je raskinut ugovor o zakupu s društvom Crno bijeli svijet d.o.o. (točka III. izreke tog rješenja) utvrđeno je da je to rješenje društvu Crno bijeli svijet d.o.o. dostavljano na adresu u [adresa] (list 6 spisa). Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra proizlazi da to rješenje, koje je doneseno nakon što je tuženik 26. studenog 2012. postao direktor toga društva koji ga zastupa pojedinačno i samostalno, nije bilo dostavljeno niti na adresu tuženika kao zakonskog zastupnika toga društva ([adresa]), niti na adresu sjedišta društva u [adresa], nego je to djelomično rješenje dostavljeno na adresu EU, koji u vrijeme donošenja toga rješenja nije bio član društva Crno bijeli svijet d.o.o. Slijedom izloženoga, tuženik za raskid ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora, a time niti za ranije postojanje toga zakupa, nije mogao saznati iz tog Djelomičnog rješenja, jer mu ono nikada nije bilo dostavljeno.

19. Čitanjem dopisa Grada Zagreba tužiteljici (ustvari Državnim nekretninama d.o.o.) od 25. listopada 2019. (list 18 spisa ovoga suda posl. br. Ps -1/2017, u predmetu koji se vodio po tužbi tužiteljice protiv tuženika, radi predaje predmetnog poslovnog prostora u posjed) utvrđeno je da se u tom dopisu navodi da je Grad Zagreb vlasnik predmetnog poslovnog prostora postao na temelju Ugovora o zamjeni nekretnina sklopljenog s tuženicom 28. ožujka 2018. te nadalje da je Grad Zagreb 12. rujna 2018. stupio u posjed predmetnog poslovnog prostora koji je bio u bespravnom posjedu tuženika, pa da stoga Grad Zagreb nema pravni interes stupiti u parnicu radi predaju poslovnog prostora u posjed kao novi tužitelj, umjesto ranijeg tužitelja.

20. Iz izloženoga proizlazi da je jedina tijekom ovog postupka sa sigurnošću utvrđena činjenica, koju je tužiteljica dokazala, činjenica da je tuženik primio dopis Državnih nekretnina d.o.o., neutvrđenog sadržaja. Tužiteljica nije u ovom postupku dokazala da svoju tvrdnju da je tuženik imao ključ predmetnog poslovnog prostora. Naime, navod iz dopisa Grada Zagreba izložen pod točkom 19. ovog obrazloženja, da je predmetni poslovni prostor bio u bespravnom posjedu tuženika, prema ocjeni ovoga suda, nije dokaz na temelju kojega ovaj sud može sa sigurnošću zaključiti da je predmetni poslovni prostor bio u posjedu tuženika, jer se radi o ničime dokazanom navodu u tom dopisu. Stoga je ovaj sud primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a ZPP) zaključio suprotno tvrdnji tužiteljice te tako utvrdio da tuženik nije bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora. Slijedom gore izloženoga, utvrđeno je da tuženiku raniji vlasnik trgovačkog društva Crno bijeli svijet d.o.o. nije predao predmetni poslovni prostor u posjed po izvršenom prijenosu vlasništva toga društva na tuženika, niti je raniji vlasnik trgovačkog društva Crno bijeli svijet d.o.o. tuženika obavijestio o postojanju zakupa tog poslovnog prostora, niti je tuženiku bilo dostavljano djelomično rješenje od 12. rujna 2014. kojim je ugovor o zakupu raskinut. Budući da je utvrđeno da tuženik nije imao saznanja o postojanju ugovora o zakupu, logično proizlazi da tuženik nije bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora, pa stoga tužbeni zahtjev nije osnovan te je odlučeno kao pod točkom I./ izreke ove presude.

20.1 Naime, budući da je prihvaćanjem iskaza svjedoka ČU utvrđeno da se u predmetnom poslovnom prostoru nije obavljala nikakva djelatnost, nema osnove za dosuđivanje naknade tužiteljici po pravilima o vraćanju stečenog bez osnove – uporabe tuđe stvari u svoju korist (čl. 1120. ZOO). Nadalje, imajući u vidu da tužiteljica tijekom postupka tvrdi da nije odlučno je li tuženik u predmetnom poslovnom prostoru vršio djelatnost, jer da je tuženik zadržavanjem posjeda tog poslovnog prostora bez osnove onemogućio tužiteljici da stječe dobit kao vlasnica istoga, treba reći da bi za osnovanost tužbenog zahtjeva po toj osnovi – naknade štete zbog izmakle koristi, tužiteljica osim tuženikovog posjeda (koji nije dokazala), trebala dokazati i ispunjenje ostalih pretpostavki propisanih odredbom čl. 1089. st.3. ZOO, a to je da bi prema redovitom tijeku stvari predmetni poslovni prostor dala u zakup te tako ostvarila dobitak u visini tužbenog zahtjeva, a tužiteljica tijekom postupka ispunjenje te zakonske pretpostavke nije dokazivala.

21. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155 ZPP.

21.1 Budući da je u cijelosti izgubila parnicu, rješenjem sadržanim pod točkom II./ izreke ove presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka.

U Zagrebu, 3. travnja 2026.

Sutkinja

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. OGDO

2. Tuženiku po pun.