Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Zadar, Plemića Borelli 9
P-1414/2024-25
U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Antei Barešić, u pravnoj stvari tužiteljice CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. veljače 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Antonije Maras Jurlina, odvjetnice kod Bože Vrkića, odvjetnika u Zadru, na ročištu za objavu presude od 3. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB: 92963223473 da tužiteljici CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana, isplati iznos od 16.828,04 eura (šesnaesttisućaosamstotinadvadesetosameuračetiricenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se preko naznačenog iznosa tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.083,29 eura (tisućuosamdesettrieuradvadesetdevetcenti) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 10. lipnja 2019. navodi da je s tuženikom 19. prosinca 2006. sklopila ugovor o kreditu broj 3208096892 temeljem kojeg je tuženik stavio na raspolaganje kredit u visini od 119.560,00 CHF a isplaćen u kunama prema srednjem tečaju HNB-a te dodatak ugovoru o kreditu dana 02. veljače 2016. U navedenom ugovoru tuženik je ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta za koju je vezana glavnica švicarski franak što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Navedenim je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, Zakonu o obveznim odnosima, Zakonu o zaštiti potrošača te zakonodavstvu europske unije i prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a na štetu tužiteljice. Zbog navedenog je protiv tuženika vođen postupak kolektivne zaštite potrošača, a time i zaštite tužiteljice, i to postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj Pž-7129/13 te Pž-6632/2017. Na temelju dokumentacije iz ovog kredita je izrađen izračun radi utvrđenja razlike neosnovano naplaćenih i stečenih mjesečnih iznosa kako s osnova ništetne odredbe o valuti CHF tako i ništetne odredbe o jednostrano promjenjivim kamatama te iznos koji je tuženik neosnovano stekao na ovaj način a koji prema rekapitulaciji na dan 04. siječnja 2016. iznosi 18.318,26 eura te kroz razliku glavnice 5.819,63 eura. Slijedom navedenoga predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je ništetna i bez pravnog učinka ugovorna odredba čl. 1. i 2. ugovora o kreditu te naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 24.135,38 eura sa zakonskim zateznim kamatama.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 22. srpnja 2019. osporava zahtjeve tužiteljice kao neosnovane, uključujući pravnu osnovu, visinu, izračun te činjenice i razloge kojima tužiteljica obrazlaže tužbu. Ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 10. lipnja 2014. Predmetni kredit je konvertiran budući su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom. Sve tužiteljeve uplate su uzete u obzir prilikom izrade konverzije i uračunate u otplatu pa je time tužiteljica stavljena u položaj kao da je od početka koristio kredit denominiran u EUR. Sklapanjem dodatka ugovoru tužiteljica i tužena su u skladu sa zakonom trajno i konačno uredili svoj pravni odnos u pogledu svih ranije izvršenih preplata. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. U ovoj pravnoj stvari sud je donio presudu broj P-1574/2019-27 dana 25. siječnja 2023. kojom je u pretežitom dijelu usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice. U točci I. i II. navedene presude utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 1. i 2. ugovora o kreditu, točkom III. presude je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 10.787,57 eura sa zakonskom zateznom kamatom, točkom IV. je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice preko dosuđenoga a točkom V. je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka.
3.1. Županijski sud u Puli-Poli je presudom i rješenjem broj Gž-837/2023-2 od 17. lipnja 2024. potvrdio točku I. i II. prvostupanjske presude te ukinuo presudu u točkama III., IV. i V. te u tom dijelu predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz obrazloženje da od iznosa pretplate po osnovu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule treba odbiti iznos koji je prilikom sklapanja dodatka priznat tužiteljici te na tako utvrđenu razliku dosuditi zakonsku zateznu kamatu. Odbijanje iznosa pretplate treba odgovarajuće uračunati prema odredbi čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) putem financijskog vještaka.
4. U dokaznom postupku sud je saslušao tužiteljicu, proveo financijsko vještačenje te pročitao financijsko vještačenje izrađeno po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Majdi Korljan od 22. svibnja 2019. (list spisa 6-8), ugovor o namjenskom kreditu sklopljen između tužene i tužiteljice 19. prosinca 2006. (list spisa 9-14), dodatak ugovoru o kreditu sklopljen između tužene i tužiteljice od 02. veljače 2016. (list spisa15-22), obavijest o prihvatu izračuna konverzije od 08. prosinca 2015. (list spisa 23-24), izračun kamatne stope od 06. ožujka 2019. (list spisa 25-30), podaci po kreditnoj partiji broj 7103446754 od 06. ožujka 2019. (list spisa 31), promet po kreditu tužiteljice (list spisa 32-42), obavijest o izračunu efekata konverzije od 02. veljače 2016. (list spisa 43), dopis od 12. studenog 2015. (list spisa 54-55), izračun konverzije na dan 30. rujna 2015. (list spisa 56-71), dopunu financijskog vještačenja izrađenu po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Petru Bajlo 12. veljače 2025. (list spisa 523-539), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Petra Bajla od 30. listopada 2022. te dopunu nalaza i mišljenja od (list spisa 141-153, 523- 534).
5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
6. Budući da je presuda ovog suda broj P-1574/2019-27 dana 25. siječnja 2023. pravomoćna u odnosu na toč. I. i II. kojima je utvrđeno da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 1. i 2. ugovora o kreditu, predmet spora u ovoj fazi postupka je potraživanje tužiteljice prema tuženiku radi isplate iznosa od 22.589,61 eura s zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos a na ime pretplata tužiteljice po ugovoru o kreditu sklopljenom između stranaka dana 19. prosinca 2006. uslijed postojanja ništetne odredbe toga ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te po osnovi razlike glavnice.
7. Dodatkom ugovoru o kreditu koji su sklopile stranke 2. veljače 2016. na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) stranke su izmijenile osnovni ugovor o kreditu sklopljen 19. prosinca 2016. Iz čl. 5. dodatka slijedi da je pretplata tužiteljice po osnovnom ugovoru na dan 30. rujna 2015. iznosila 6.656,57 eura.
7.1. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu stranke su konačno uredile svoj pravni odnos ali za razdoblje nakon sklapanja tog dodatka. Sklapanjem dodatka ugovoru tužiteljica nije izgubila pravo potraživati od tuženika povrat preplaćenog ukoliko nije u potpunosti namirena prilikom konvertiranja kredita iz valute CHF u valutu EUR. Takav pravni stav je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 2868/2018-2 od 12. veljače 2019., odluci broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022. a isto slijedi i iz ukidne odluke Županijskog sud u Puli-Poli broj Gž-837/2023-2 od 17. lipnja 2024.
8. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva te radi utvrđenja je li tužiteljica u potpunosti namirena prilikom konvertiranja kredita, sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Petru Bajlo iz čijeg nalaza i mišljenja od 30. listopada 2022. slijedi da pretplata tužiteljice u odnosu na predmetni kredit, koja se odnosi na promjenu kamatne stope i tečaja švicarskog franka od početka otplate kredita do konverzije iz CHF, iznosi ukupno 17.444,14 eura od čega se 6.022,72 eura odnosi na razliku anuiteta uslijed promjene kamatne stope a iznos od 11.421,42 eura se odnosi na razliku anuiteta uslijed promjene tečaja za CHF. Prema nalazu i mišljenju, razlika između iznosa glavnice konvertiranog kredita u EUR i glavnice kredita u CHF po početnom otplatnom planu na dan 30. rujna 2015. iznosi 5.145,46 eura.
8.1. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju navodeći da je vještak uzeo u obzir samo slučajeve u kojima je tečaj na dan uplate anuiteta bio viši od tečaja na dan isplate kredita. Uzimanje u obzir samo činjenica koje idu u korist tužiteljici a ne i onih koje idu u korist tuženiku nije u skladu s pravilima financijske i pravne struke. Na visinu konačne novčane tražbine ne utječe samo eventualno istaknuti protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prebijanja, dakle instituti procesne naravi, već i materijalnopravni prigovori.
8.2. U odnosu na prigovor tuženika stalni sudski vještak Petar Bajlo je naveo da u potpunosti ostaje kod nalaza i mišljenja koje je izrađeno u skladu s nalogom suda. Izračun je matematički ispravan a eventualno uzimanje u obzir konverzije je pravno pitanje o kojem ne odlučuje vještak.
8.3. Tužiteljica je podneskom od 4. siječnja 2023. uredila tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka. Prema tako uređenom tužbenom zahtjevu tužiteljica potražuje od tuženika iznos od 22.589,61 eura s pripadajućom kamatom.
8.4. Tuženik je ustrajao na istaknutom prigovoru na nalaz i mišljenje uz prijedlog da se naloži vještaku da sačini dopunu nalaza i mišljenja u kojoj će uzeti u obzir pretplatu priznatu prilikom konverzije u iznosu od 50.153,90 eura jer ukoliko vještak ne uzme u obzir navedenu pretplatu, tužiteljica bi bila dva puta namirena.
8.5. U ponovljenom postupku sud je, sukladno uputi drugostupanjskog suda, naložio vještaku izradu dopune nalaza i mišljenja u kojoj će od utvrđene pretplate odbiti pretplatu iz konverzije i to sukladno čl. 172 ZOO-a.
8.6. Iz dopune financijskog vještačenja 71/22-672 od 12. veljače 2025. izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Petru Bajlo slijedi da, ukoliko se od utvrđene pretplate uvećane za zakonske kamate (23.484,60 eura) odbije pretplata iz konverzije (6.656,57 eura) sukladno čl. 172 ZOO-a, na dan 30. rujna 2015. ukupno potraživanje tužiteljice prema tuženiku iznosi 16.828,04 eura od čega se iznos od 16.776,12 eura odnosi na nepodmirenu glavnicu duga (pretplaćene iznose uslijed promjene kamatne stope i tečaja CHF) a 51,89 eura se odnosi na nepodmirenu zakonsku zateznu kamatu.
8.7. Na dopunu nalaza i mišljenja tuženik je prigovorio iz istih razloga kao pod toč. 8.1. obrazloženja na koji prigovor je stalni sudski vještak naveo da u cijelosti ostaje kod svog izračuna jer se prigovor ne odnosi na računski dio nalaza i mišljenja već na pravnu osnovanost naloga. S druge strane, tužitelj nije imao primjedbi na dopunu nalaza i mišljenja ali nije uredio tužbeni zahtjev u skladu s istom već ustraje u cijelosti na postavljenom tužbenom zahtjevu navodeći da ima pravo na povrat svega što je više platio po nepoštenim ugovornim odredbama.
8.8. Sud je nalaz i mišljenje s dopunom stalnog sudskog vještaka Petra Bajlo cijenio kao objektivan, argumentiran, izrađen u skladu s pravilima struke i određenim zadatkom slijedom čega ga je u cijelosti prihvatio.
9. Odredbom članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) je propisano da, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 3. istog članka zakona je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
10. Člankom 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
11. Člankom 172. ZOO-a propisano je da, ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.
12. Imajući u vidu pravomoćna utvrđenja iz presude ovog suda broj P-1574/2019-27 od 25. siječnja 2023., dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Petra Bajlo iz koje slijedi da tužiteljica nije u potpunosti obeštećena te čl. 1111. st. 1. i 172. ZOO- a sud je utvrdio da tužiteljica ima pravo na povrat preplaćenog iznosa po osnovi nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi u iznosu od ukupno 16.828,04 eura s zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2015. (dakle od dana izvršene konverzije) pa do isplate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a.
13. Potraživanje tužiteljice s osnove razlike glavnice nije osnovano jer glavnica nije bila predmet ispitivanja u tzv. kolektivnim sporovima potrošača pa u odnosu na istu ne vrijede utvrđenja iz ovih sporova. Nadalje, pravo na utvrđeni iznos glavnice tužiteljica nije stekla bez osnove već upravo na temelju pravnog posla - dodatka ugovoru o kreditu od 2. veljače 2016. kojim su stranke riješile svoje buduće pravne odnose. Stoge je zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbijen kao neosnovan.
14. U odnosu na istaknut prigovor zastare za navesti je da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje broj: Su-IV-33/2022-2 na sjednici 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok, ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača i to neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
15. Zastara potraživanja prema tuženiku je s osnove isplate zbog ugovorenih ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi počela teći 13. lipnja 2014. (kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna) dok je s osnova isplate zbog ugovaranja valutne klauzule u kojoj je glavnica vezana za valutu CHF počela teći 14. lipnja 2018. (kada je postala pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.). Budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 7. lipnja 2019. odnosno unutar zastarnog roka od pet godina propisanog čl. 225. ZOO-a, prigovor tuženika glede zastare nije osnovan.
16. U odnosu na prijedlog tuženika da bi sud trebao uzeti u obzir i negativne razlike ističe se da bi sud mogao odlučivati o potraživanju jedne od stranaka ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno kako se radi o tuženici da postavi protutužbeni zahtjev, prigovor radi prebijanja ili prigovor prijeboja. Budući da tužena nije istaknula ništa od navedenoga to nema pretpostavki za odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF. Obzirom na navedeno, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.
17. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u vezi sa čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., dalje ZPP). Tužiteljica je uspjela u sporu za 87,25% (100% po osnovi tužbe i 74,49% po visini = 174,49% / 2 = 87,25%), dok je tuženik onda uspio za 12,75% pa kada se navedeni iznosi prebiju dobije se iznos od 74,5% kao konačan postotak uspjeha tužiteljice.
17.1. Tužiteljici su priznati troškovi za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe – 250 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 26. rujna 2019., 4. siječnja 2023. – ukupno 500 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 14. listopada 2019., 19. siječnja 2023., 14. studenog 2024., 17. veljače 2025. – ukupno 1000 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), što ukupno uz vrijednost boda od 2,00 eura i PDV iznosi 4.375,00 eura. Tome je dodan trošak sastava žalbe (Tbr. 10. toč. 1. Tarife) ali ne preko iznosa kojeg tužiteljica traži od 312,50 eura, trošak vještačenja u nastalom iznosu od 716,70 eura te trošak sudske pristojbe u iznosu od ukupno 737,38 eura (za tužbu 301,01 eur temeljem Tbr. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine" br. 53/19., 92/21., 37/23.; za presudu 272,32 eura na temelju Tbr. 2. toč. 1. Uredbe; za žalbu 164,05 eura) koliko je tužiteljica platila na ime pristojbi u ovom postupku.
17.2. Kada se svi priznati troškovi zbroje dobije se iznos od 1.454,08 eura. Međutim, kako je tužiteljica samo djelomično uspjela u sporu, i to za 74,5%, valjalo joj je, sukladno uspjehu u sporu, dosuditi troškove postupka u iznosu od 1.083,29 eura.
Zadar, 3. travnja 2026.
Sutkinja
Antea Barešić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pisanog otpravka ove odluke.
DNA:
1. Tužiteljici po punomoćniku,
2. Tuženici po punomoćnicima.