REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2568/2025-77

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužitelja ĐB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje d.d., OIB:38922958547 iz Zagreba, Martićeva 71, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 3. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje d.d. isplatiti tužitelju ĐB iznos 1.645,63 eur sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2020. do isplate te mu isplatiti i zateznu kamatu na iznos 934,37 eur za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 2. listopada 2020., isplatiti mu i zateznu kamatu na iznos 115,95 eur za razdoblje od 15. travnja 2020. do 2. listopada 2020. te mu isplatiti i trošak parničnog postupka u iznosu 3.102,41 eur sa zateznom kamatom od 3. travnja 2026. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 4. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 1. ožujka 2020. na autocesti A4 – GP Goričan – Varaždin - Zagreb, na 91 km + 100 m, kod čvorišta Ivanja Reka, stradao u prometnoj nezgodi kao vozač vozila reg. ozn. [registarska oznaka]. Tvrdi da je za nastanak nezgode odgovoran VB koji da je vozilom reg. ozn. [registarska oznaka], naletio na stražnji dio vozila tužitelja te tako izazvao nezgodu. Sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu tuženik odgovara za nastalu štetu koju počini neosigurano vozilo. Tužitelj tvrdi da je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u KB Dubrava u Zagrebu. Navodi da se zbog posljedica štetnog događaja od 2. do 6. ožujka 2020. nalazio na bolovanju, za koje vrijeme je trpio izgubljenu zaradu. Tvrdi da je iz priloženih platnih lista za razdoblje od prosinac 2019. do veljače 2020., vidljivo da je za vrijeme redovnog rada ostvarivao prosječna mjesečna neto primanja u iznosu 4.603,33 kn, dok je istom za vrijeme bolovanja isplaćena manja naknada neto plaće u iznosu 3.729,67 kn. Razlika u iznosu između prosječnih mjesečnih primanja i naknada plaće 873,66 kn predstavlja izgubljenu zaradu tužitelja. Navodi da je u štetnom događaju pretrpio fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti te da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega za što potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te naknadu zbog pružene tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu 21.000,00 kn kao i naknadu štete na ime izgubljene zarade u iznosu 873,66 kn. Navodi da se u mirnom postupku 15. lipnja 2020. odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, a koji mu do dana podnošenja tužbe nije isplatio nesporni dio neimovinske i imovinske štete. Sukladno čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tužitelj potražuje zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske štete počevši od 16. lipnja 2020., pa do isplate. Tužitelj također potražuje zateznu kamatu koja na mjesečni iznos izgubljene zarade teče od petnaestog dana u idućem mjesecu do isplate. Tužbenim zahtjevom iz tužbe predlaže obvezati tuženika na isplatu naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu 21.000,00 kn sa zateznom kamatom od 16. lipnja 2020. do isplate, obvezati tuženika na isplatu štete na ime izgubljene zarade u iznosu 873,66 kn sa zateznom kamatom od 15. travnja 2020. do isplate kao i obvezati tuženika na isplatu troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju i odgovornost za nastanak štetnog događaja. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tvrdi da je tužitelju isplatio na ime neimovinske štete iznos 7.000,00 kn, na ime imovinske štete za tuđu pomoć iznos 40,00 kn i na ime izgubljene zarade iznos 873,66 kn, odnosno ukupno iznos 7.913,66 kn, a čime da je tužitelj u cijelosti namiren za štetu pretrpljenu iz štetnog događaja. Tuženik osporava zahtjev tužitelja i u dijelu potraživanog tijeka zatezne kamate na tuđu pomoć i njegu, tvrdeći da ista eventualno može teći od presuđenja. Tuženik dalje navodi da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj prije predmetnog štetnog događaja imao povremeno tegobe u sklopu LS sindroma te je neko vrijeme išao i na psihoterapiju te da iz potvrde MUP-a proizlazi da u štetom događaju nije bilo ozlijeđenih osoba, već samo materijalna šteta. Predlaže zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: Potvrdu MUP-a RH (list 5-6 spisa), potvrdu Zagrebačke banke o isplati (list 32 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 7-15, 85 i 106-141 spisa), obračuni isplaćene plaće (list 16-23 spisa), odštetni zahtjev upućen e-mailom (list 24 spisa), nalaz i mišljenje vještaka liječnika, kirurga dr. GB i pisano i usmeno obrazloženje istog (list 90-92, 148 i 269- 270 spisa), presliku spisa MUP-a RH u vezi štetnog događaja (list 164-174 spisa), nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Srećka Hlišća (list 177-181 spisa), nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka dr. Davora Mayera te usmeno obrazloženje istog (list 183-185 i 214 spisa).

4. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu sa odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP), sud utvrđuje zahtjev osnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koja mu je, prema činjeničnim navodima tužbe, nastala u štetnom događaju od 1. ožujka 2020., a za naknadu koje da je u obvezi tuženik.

6. Među strankama su nesporne činjenice nastanka štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja. Nije sporno niti da je tuženik 2. listopada 2020. (nakon utuženja) isplatio tužitelju štetu u iznosu 7.913,66 kn (sada 934,37 eur) od čega 7.000,00 kn za neimovinsku štetu; 40,00 kn za tuđu pomoć i njegu te 873,66 kn za izgubljenu zaradu. Sporna je osnovanost i visina zahtjeva te uzročno posljedična veza tegoba tužitelja s predmetnim štetnim događajem. Na ročištu 5. svibnja 2022. stranke su učinile nespornom činjenicu da su tužitelju pomoć i njegu po ozljeđivanju pružali ukućani.

7. Tužitelj je podneskom od 9. studenog 2020. naveo da mu je tuženik nakon utuženja isplatio ukupan iznos 7.913,66 kn (sada 934,37 eur), od čega 7.000,00 kn za neimovinsku štetu; 40,00 kn za tuđu pomoć i njegu te 873,66 kn za izgubljenu zaradu te je zahtjev za isplatu neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu postavio u visini 13.960,00 kn sa zateznom kamatom od 16. lipnja 2020. do isplate, potražujući i isplatu zatezne kamate na iznos 7.040,00 kn za razdoblje od 16. lipnja 2020. do 2. listopada 2020. te na iznos 873,66 kn za razdoblje od 15. travnja 2020. do 2. listopada 2020.

8. Po provedenom medicinskom vještačenju, podneskom od 15. lipnja 2021. tužitelj je zahtjev za isplatu neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu postavio u visini ukupno 11.860,00 kn sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2020. do isplate, potražujući i isplatu zatezne kamate na iznos 7.040,00 kn za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 2. listopada 2020. te na iznos 873,66 kn za razdoblje od 15. travnja 2020. do 2. listopada 2020. Na ročištu 9. listopada 2024. tužitelj je novčane iznose za isplatu iskazao u važećoj valuti eur. Na ročištu 4. ožujka 2026. tužitelj je zahtjev za isplatu neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu postavio u visini ukupno 1.645,63 eur dok je zahtjev u ostalom dijelu ostao nepromijenjen (kao što je postavljen na ročištu 9. listopada 2024.)

9. Tuženik se na ročištu 4. ožujka 2026. usprotivio povećanju zahtjeva kako je to tužitelj učinio na navedenom ročištu međutim, budući da je tužitelj tužbu u ranije opisanom dijelu preinačio (povećanjem postojećeg zahtjeva) nakon što je provedeno medicinsko vještačenje upravo radi utvrđenja osnovanosti i visine zahtjeva, sud smatra da se radi o preinaci u smislu članka 190. st. 2. ZPP kojoj preinaci se tuženik ne može protiviti jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao tužbu preinačiti do zaključenja prethodnog postupka zbog čega je preinaka dopuštena (zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-162/2021 od 26. studenoga 2021.), a pri čemu je sud imao u vidu i da je do preinake tužbe došlo povećanjem zahtjeva iz iste činjenične osnove (tzv. neprava preinaka) pa je slijedom svega navedenog odučeno kao u izreci rješenja.

10. Radi utvrđenja osnovanosti i visine zahtjeva sud je cijenio medicinsku dokumentaciju tužitelja, nalaz i mišljenja vještaka liječnika dr. GB te nalaze i mišljenja prometnog vještaka Srećka Hliša i vještaka sudske medicine dr Davora Mayera.

11. Budući da je tuženik osporio postojanje uzročno posljedične veze između tegoba tužitelja i štetnog događaja, sud je cijenio nalaze i mišljenja prometnog vještaka Srećka Hlišća i i vještaka sudske medicine dr. Davora Mayera. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka slijedi da je do nesreće došlo na desnoj voznoj traci zapadnog kolnika autoceste A4 za smjer kretanja od sjevera prema jugu, kada je lako dostavno vozilo svojim prednjim dijelom naletjelo na stražnji dio osobnog vozila Volvo, kojim je upravljao tužitelj, nakon čega se osobno vozilo odbilo u smjeru jugozapada preko trake za ubrzavanje gdje je prednjim dijelom udarilo u jednostruku zaštitnu metalnu ogradu, od koje se u rotaciji oko težišta u smjeru kazaljke na satu odbilo prema jugu tako da je ponovno naletjelo svojim stražnjim lijevim dijelom na ogradu, od koje se odbilo i prednjim više lijevim dijelom naletjelo na prednji desni dio lakog dostavnog vozila, koje se u prije toga poduzetom snažnom kočenju odbilo u smjeru jugoistoka i zaustavilo prednjim dijelom na lijevoj, a sredinom i stražnjim dijelom na desnoj traci, dok se osobno vozilo zaustavilo okrenuto prema jugu na desnoj traci uz traku za ubrzavanje. Nakon nesreće lako dostavno vozilo je napustilo mjesto događaja. Osobno je vozilo naletom straga ostvarilo promjenu brzine od oko 30 km/h, a na isto je djelovalo prosječno ubrzanje od oko 7 gravitacija pri čemu je tijelo tužitelja poletjelo izrazito unazad, pomičući naslon sjedala. Naknadno je osobno vozilo u zakretanju stražnjim dijelom ulijevo naletjelo prednjim dijelom na metalnu zaštitnu ogradu, kada je prema nastalom oštećenju moglo ostvariti pad brzine od oko 10 km/h, nakon čega se nastavila nagla rotacija oko težišta u smjeru kazaljke na satu i udara stražnjeg lijevog dijela u ogradu s padom brzine od oko 5 km/h, kao i konačno naleta prednjim više lijevim dijelom na prednji desni dio lakog dostavnog vozila s padom brzine od oko 5 do 10 km/h.

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr. Mayera sud je utvrdio da je tužitelj stradao u prometnoj nesreći 1. ožujka 2020. kao vozač osobnog vozila, naletom drugog vozila straga kojim je njegovo vozilo bilo odbačeno izvan kolnika na zaštitnu ogradu, a potom i na drugo vozilo. Inicijalnom medicinskom obradom tužitelja na dan događaja utvrđene su ozljede i postavljene dijagnoze: - istegnuće vrata (trzajna ozljeda); - natučenje desne strane prsnog koša. Ove su ozljede i stanja u uzročnoj vezi s predmetnim događajem. Naime, u dinamici nesreće kakva je utvrđena prometnim vještačenjem, tijelo tužitelja je, u trenutku naleta drugog vozila straga, imalo tendenciju naglog prisilnog gibanja unatrag, pri čemu je došlo do forsiranog zabacivanja glave praćenog istezanjem vrata i posljedično do istegnuća vrata (trzajne ozljede). U nastavku je tijelo tužitelja sekundarno poletjelo prema naprijed, što je bilo pospješeno naletom prednjeg dijela vozila na zaštitnu ogradu, i pritom se natisnulo prsima na prepreku ispred mjesta sjedenja, pri čemu je nastalo natučenje prsnog koša. Podatak da je tužitelj već od ranije (dakle, od prije događaja) imao tegobe od strane donjeg dijela kralježnice - nije od utjecaja na ocjenu povezanosti gore navedenih ozljeda i stanja s predmetnim štetnim događajem. Četiri mjeseca nakon događaja, neurolog u tekstu nalaza uvodi i stanje nakon potresa mozga. Potres mozga je stanje čije su manifestacije najizraženije neposredno po nastanku i brzo se gube, radi čega retrogradno postavljanje ove dijagnoze – posebice nakon ovakvog vremenskog odmaka – u konkretnom slučaju nije bilo medicinski prihvatljivo niti je bilo utemeljeno. Povrh toga, anamnestički podatci iz inicijalne dokumentacije jasno govore da u konkretnom slučaju nije došlo do potresa mozga.

13. Vještak dr. Davor Mayer se na ročištu 9. listopada 2024. očitovao na prigovore iz podneska tuženika od 28. veljače 2023. te je pojasnio da to što pojas nije bio istegnut znači da nije bio aktiviran. Međutim, u konkretnom slučaju to nema značenja za utvrđivanje okolnosti tužiteljeve vezanosti istim jer se radilo o sudaru u kojem je glavnina sudarne energije utrošena u prvom segmentu sudarnog procesa, a isti je doveo do polijetanja tijela tužitelja unatrag pa se tada pojas i ako je osoba na mjestu vozača njime vezana neće istegnuti dok su nastavni segmenti sudarne dinamike bili bitno manjeg intenziteta i također vještak ne očekuje da bi se kod njih pojas istegnuo. Nevezano za ovo razmatranje ozlijede i stanja koje je tužitelj zadobio mogle su nastati neovisno o korištenju sigurnosnog pojasa. Pritom istegnuće vrata nastaje zabacivanjem glave koje je praćeno istezanjem vrata što pojas ne može spriječiti, dok je do natučenja prsnog koša moglo doći bilo natiskivanjem prsima o obruč upravljača (u slučaju da pojas nije bio korišten) ili natiskivanjem prsima na pojas (u slučaju da ga je tužitelj koristio). Iz stanja sigurnosnog pojasa, kada se isto promatra u kontekstu dinamike prometne nesreće, nije moguću zaključivati je li tužitelj koristio sigurnosni pojas. Vještak je pojasnio svoje ranije navode o stanju sigurnosnog pojasa tako da, primjera radi, da je u pitanju bio frontalni sudar, tada bi tijelo inercijskim polijetanjem prema naprijed istegnulo pojas pa bi se iz njegovog zatečenog stanja moglo zaključivati o tome je li isti bio korišten, dok u konkretnoj sudarnoj dinamici ova mogućnost izostaje zbog polijetanja tijela unatrag koje, kako je već naveo, ne opterećuju pojas.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja prometnog i sudskog medicinskog vještaka, a budući da su sačinjena detaljno stručno te temeljem cjelokupne spisu priležeće relevantne dokumentacije. Usmenim obrazloženjem sudsko medicinski vještak je u cijelosti otklonio prigovore tuženika na nalaza i mišljenje, a čime je isto, kao i nalaz i mišljenje prometnog vještaka, jasno, potpuno i neproturječno te je istima utvrđeno postojanje uzročno posljedične veze između ozljeda tužitelja zadobivenih u štetnom događaju te same dinaminke nastanka štetnog događaja, dok je potres mozga u potpunosti isključen kao posljedica štetnog događaja.

15. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka kirurga dr. GB sud je utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio istegnuće mišića vrata, natučenje prsišta desno i potres mozga. Nakon štetnog događaja pregledan je od strane kirurga. Učinjena odgovarajuća RTG obrada, bez prijeloma. Zbog glavobolje pregledan po neurologu. Tada učinjen CT mozga koji je uredan. Pregledan po fizijatru te provodi ordiniranu fizikalnu terapiju. Liječenje je završeno, odnosno stanje se stabiliziralo 4 mjeseca nakon predmetnog štetnog događaja tj 1. srpnja 2020. Tužitelj je pretrpio bol jakog intenziteta i trajnog karaktera sumarno 2 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 7 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 45 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Tužitelj je pretrpio tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu kumulativno 5 dana te manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana. U navedenom štetnom događaju tužitelj je zadobio istegnuće mišića vratne kralježnice. Navedena ozljeda kralješnice dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 3%, koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice te bolovima u vratu prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela. Nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno, te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove pomoć pri odlasku u trgovinu i sl.

15.1. Vještak dr. GB pisano se očitovao na podnesak tuženika od 10. lipnja 2021. kojim isti prigovora nalazu i mišljenu, navodeći kako je iz pisanog nalaza vidljivo da je citirana medicinska dokumentacija u kojoj neurolog navodi stanje po potresu mozga. Međutim, vještak u svom nalazu i mišljenju nije cijenio stanje po potresu mozga što je vidljivo iz ocjene trajanja i intenziteta straha, jer ukoliko postoji potres mozga tada nema primarnog straha radi gubitka svijesti, a također je jasno vidljivo da vještak nije cijenio trajne posljedice radi potresa mozga.

15.2. Vještak dr. GB se na ročištu 4. ožujka 2026. i usmeno očitovao na prigovore iz podneska tuženika od 24. veljače 2026. te je pojasnio da se u pisanom očitovanju od 22. kolovoza 2021. očitovao vezano za stanje po potresu mozga. Naveo je kako je u nalazu i mišljenju vještaka od 22. svibnja 2021. citirana medicinska dokumentacija u kojoj neurolog navodi stanje po potresu mozga. Upravo uvidom u nalaz i mišljenje vještaka od 22. svibnja 2021. jasno je vidljivo kako u svom nalazu nije naveo ozljedu potres mozga. Navedenu ozljedu prema medicinskoj dokumentaciji tužitelj nije zadobio, a to ukazuje upravo i prvi klinički pregled kod kirurga od 1. ožujka 2020. gdje je jasno navedeno kako nije gubio svijest, a događaj rekonstruira. Upravo dva ključna elementa koja bi ukazivala na potres mozga, a to je gubitak svijesti i rekonstrukcija događaja su navedeni i koji jasno ukazuju da kod tužitelja u predmetnom štetnom događaju nije došlo do potresa mozga mada neurolog u svom nalazu nekoliko dana nakon štetnog događaja retrogradno postavlja navedenu dijagnozu. Prema tome pri ocjeni svih vidova štete stanje po potresu mozga nije uzeto u obzir. Uvidom u medicinsku dokumentaciju, tijek i način liječenja, provođenje fizikalne terapije vidljivo je kako je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljedu vratnog dijela kralježnice. Provedena je adekvatna fizikalna terapija, a pri kliničkom pregledu kod vještaka utvrđena je ograničena pokretljivost vratnog dijela kralježnice te je upravo u skladu sa medicinskom dokumentacijom i kliničkim pregledom utvrđeno smanjenje životnih aktivnosti od navedenih 3%. Tuženik u svom prigovoru upućuje na tegobe sa slabinskim dijelom kralježnice no međutim, one nisu cijenjene zbog toga što u predmetnom štetnom događaju nije niti došlo do ozljede slabinskog dijela kralježnice.

16. Sud je u cijelosti, kao objektivno, stručno i jasno obrazloženo, prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kirurga dr. GB kojim je ocijenjeno zdravstveno stanje tužitelja po stradavanju u štetnom događaju, a na temelju cjelokupne med. dokumentacije. Vještak je u pisanom očitovanju i usmenom obrazloženju otklonio prigovore tuženika na nalaz i mišljenje jer je jasno naveo da u svom nalazu i mišljenju uopće nije cijenio stanje po potresu mozga, a koja ozljeda je i jasno uzročno posljedično isključena nalazom i mišljenjem sudsko medicinskog vještaka, a na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka odnosno utvrđene dinamike nastanka štetnog događaja. Stoga, a ne nalazeći da bi za to bili ispunjeni uvjeti iz čl. 261. st.3. ZPP sud nije, po prijedlogu tuženika, obnovio dokaz medicinskim vještačenjem.

17. Slijedom navedenog, sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, u skladu sa odredbom čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu ZOO) a čime mu je prouzročena neimovinska i imovinska šteta iz čl. 1046. i čl. 1095. st.1. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u skladu sa odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO.

18. Pri tome je sud, a obzirom na kumulaciju više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, koje povrede su međusobno povezane, dosudio jedan iznos pravične novčane naknade, utvrđujući sve elemente koje je tužitelj u tužbi naveo: fizički bolovi, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti koji u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO, predstavljaju kriterije (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Imajući dakle, u vidu zadobivene ozljede, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha te utvrđen nastanak smanjenja životne aktivnosti u omjeru 3% temeljem ozljede kralježnice (istegnuće mišića vratne kralježnice) koji se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta, uzevši u obzir i da je tužitelj tijekom liječenja mirovao, obavio RTG obradu i pretragu CT mozga, da je pregledan po liječnicima neurologu, kirurgu, fizijatru te da je obavio fizikalnu terapiju (kako to sve proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja dr. GB), sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u visini 2.400,00 eur.

19. Isto tako tužitelju je, a obzirom je istom tijekom, i zbog načina liječenja kao i zadobivenih ozljeda, bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju 45 sati, temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO, pripada i novčana naknada u iznosu 180,00 eur, a obzirom da se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije bila manja od 4,00 eur po satu i koji iznos sud u skladu sa odredbom čl. 223. st.1. ZPP nalazi primjerenim, pri čemu su stranke na ročištu 5. svibnja 2022. učinile nespornom činjenicu da su tužitelju pomoć i njegu po štetnom događaju pružali ukućani. Stoga je zahtjev tužitelja po navedenom osnovu prihvaćen u visini 180,00 eur.

20. Sumarno je zahtjev tužitelja na naknadu neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu utvrđen kao osnovan u ukupnoj visini 2.580,00 eur. Budući da je između stranaka nesporno da je tuženik nakon utuženja (2. listopada 2020.) tužitelju isplatio 7.040,00 kn (934,37 eur) za neimovinsku štetu (7.000,00 kn) i za tuđu pomoć i njegu (40,00 kn), to bi tužitelju dakle, za neimovinsku štetu i za tuđu pomoć i njegu pripadalo ukupno 1.645,63 eur. Kako je isti zahtjevom sa ročišta 4. ožujka 2026. po ovim osnovama i potraživao potonji iznos to mu je isti u cijelosti kao osnovan i dosuđen te je odlučeno kao u izreci presude.

21. U odnosu na potraživani tijek zatezne kamate na dosuđene iznose neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu valja reći da se pasivna legitimacija tuženika temelji na obveznom autoosiguranju (konkretno osiguratelj neosiguranog vozila). U vezi s tima valja ukazati na svrhu i cilj donošenja Direktive 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. godine i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje - ZOOP) koji je usklađen s tom Direktivom na način da je lex specialis u odnosu na ZOO u dijelu koji se odnosi na uređenje prava oštećene osobe /na podnošenje odštetnog zahtjeva neposredno odgovornom osiguratelju (čl.11.) i u čl.12. na postupak i rokove za rješavanje odštetnih zahtjeva te pravo oštećene osobe na podnošenje tužbe (povećanje zaštite žrtava automobilskih nezgoda kao slabije strane u postupku, pravično izvršenje obveze odgovornog osiguratelja, sankcioniranje nepravovremenog izvršavanja obveza u obliku zateznih kamata radi brže obrade i likvidacije šteta te isplati naknade za štete, a u slučaju kada nije moguće utvrditi visinu konačnog iznosa naknade štete u propisanim rokovima, obvezu osiguratelja da o tome izvijesti podnositelja zahtjeva za naknadu štete s navođenjem opravdanih razloga, ali i izvršiti obvezu isplate nespornog iznosa naknade štete oštećenoj osobi, rasterećenje sudstva u Republici Hrvatskoj, kao i zaštitu osiguravatelja od izvršenja plaćanja zatezne kamate za naknade štete koje nije bio u mogućnosti riješiti u utvrđenom roku jer nije znao za istu), a o kojoj svrsi i cilju trebaju voditi računa sudovi, naime, čl.12. st.1. ZOOP koji se primjenjivao u vrijeme nastanka predmetne prometne nezgode određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne, dok je stavkom 4. istog članka određeno da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Stavkom 4. čl.12. ZOOP upravo se ostvaruje svrha zaštite osoba oštećenih u prometnim nezgodama sankcioniranjem odgovornog osiguravatelja zbog ne postupanja s odštetnim zahtjevom u rokovima i na način propisanim u stavku 1. istog članka.

22. U konkretnom slučaju proizlazilo bi da je tužitelj podnio tuženiku odštetni zahtjev otpravljen tuženiku e-mailom 15. lipnja 2020. (list 24 spisa), a što tuženik i nije osporio. Stoga tuženiku, kao osiguratelju i "jačoj strani", kojoj su u ispunjenju zakonske obveze utvrđivanja odgovornosti i visine štete (HANFA - mišljenje od 29. travnja 2010.) na raspolaganju stručne osobe, liječnici-cenzori, nisu mogle ostati dvojbene ili sporne trajne posljedice u sferi tjelesnog zdravlja tužitelja koje se ne mogu otkloniti niti daljnjim fizikalnim terapijama. Svrha i cilj navedenih odredbi ZOOP nije prisiljavanje žrtava prometnih nezgoda da vode sudske postupke, već da pravovremeno ostvare pravo na adekvatnu naknadu štete koju im je dužan isplatiti odgovorni osiguratelj u predviđenom razumnom roku u situaciji kada ima na raspolaganju sve relevantne činjenice osnovom kojih je u mogućnosti utvrditi i visinu štete, što je tuženik ovdje zasigurno imao i mogao u zakonskom roku od 60 dana utvrditi pa njegova obveza na isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu teče od podnošenja zahtjeva za naknadu štete, odnosno od 1. srpnja 2020. do isplate, a kako je to tužitelj potraživao podneskom od 15. lipnja 2021.

23. Slijedom prethodnog utvrđenja, a temeljem odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP tužitelju su dosuđene i zatražene zatezne kamate na nesporno (2. listopada 2020.) isplaćene iznose neimovinske štete (7.000,00 kn / 929,06 eur), tuđe pomoći i njege (40,00 kn /5,31 eur) te izgubljene zarade ( 873,66 kn / 115,95 eur) odnosno na iznos 934,37 eur (7.040,00 kn) za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 2. listopada 2020. te na iznos isplaćene izgubljene zarade 115,95 eur za razdoblje od 15. travnja 2020. (kada dospijeva isplata plaće za ožujak 2020. (čl. 92. st. 4. Zakona o radu, Narodne novine broj 93/14, 127/17 i 98/19) do 2. listopada 2020. te je odlučeno kao u izreci presude.

24. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i. 8. ZOO.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. u vezi čl. 151. st.1. i čl. 155. ZPP i isti je suđen tužitelju. Sastoji se od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa), prema vrijednosti zahtjeva u trenutku poduzimanja pojedine radnje te priloženom troškovniku.

25.1. Tužitelju je priznat trošak za: sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova (tbr. 32 /1 Tarife), sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), sastav podnesaka od 9. studenog 2020., 15. lipnja 2021., 8. srpnja 2021. i 20. rujna 2021. svaki po 100 bodova (tbr. 8/1 Tarife), sastav podnesaka od 17. veljače 2023. i 17. svibnja 2023., svaki po 50 bodova (tbr. 8/3 Tarife), sastav podneska od 27. siječnja 2023. 25 bodova (tbr. 8/4 Tarife), zastupanje na ročištima 16. travnja 2021., 5. svibnja 2022., 9. listopada 2024. i 4. ožujka 2026. svako po 100 bodova (tbr. 9/1 Tarife), ukupno 1.125 bodova što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 2.250,00 eur, a uz uvećanje za 25% PDV (562,50 eur) te uz trošak uplaćenih pristojbi na tužbu 37,74 eur i na presudu 53,09 eur te uz uplaćeni predujam za vještačenje 199,08 eur, sveukupno iznosi 3.102,41 eur.

25.2.Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 10. rujna 2020., 27. travnja 2021. i 2. prosinca 2024. jer istima samo dostavlja dokaz o uplatama (pristojbi i predujma za vještačenje), čime se ne radi o nužnom trošku postupka, a niti mu je iz istog razloga priznat trošak sastava podnesaka od 21. ožujka 2023. i 29. veljače 2024. jer istima požuruje postupanje suda. Budući da nije bio nužan za raspravljanje tužitelju nije priznat niti trošak sastava odgovora na žalbu.

26. Odluka o zateznoj kamati na dosuđen parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 3. travnja 2026.

Sudac

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- punom. tužitelja

- punom. tuženika