Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž-88/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po Zvonimiru Barunu, odvjetniku iz Zaprešića, protiv tuženog OĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Tatjani Šakić, odvjetnici iz Zagreba, radi predaje – povrata, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj P-733/2021-50 od 24. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2026.
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj P-733/2021-50 od 24. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu žalbenog troška, kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I Odbija se tužiteljica EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:
"I. Nalaže se tuženome OĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti tužiteljici EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime razmjernog sniženja kupoprodajne cijene iznos od 4.870,80 EUR sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja na navedeni iznos teče od 06.07.2021.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženome naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana. ".
II Nalaže se tužiteljici EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] , da tuženiku OĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.645,68 Eura, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom prije svega ističe da prvostupanjski sud nije utvrdio sve odlučne činjenice, odnosno da je dio činjenica utvrdio pogrešno. Činjenicu da je cijena navedena u ugovoru o prodaji nekretnina bila fiksna (promjenjiva) sud je utvrdio iz iskaza tužiteljice. Međutim, utvrđujući naprijed navedenu činjenicu iz iskaza tužiteljice sud se držao doslovnog značenja izraza koji je tužiteljica upotrijebila (fiksna cijena) umjesto da je taj izraz razmatrao u kontekstu njezinog cjelokupnog iskaza, a iz kojeg ne proizlazi da se suglasila s nepromjenjivošću cijene u slučaju predaje manje površine kupljene nekretnine od površine navedene u ugovoru i sadržaja članka 1. Ugovora o prodaji nekretnine iz kojeg je vidljivo da je predmet prodaje k. č. br. [katastarska čestica], veličine 1641 m2. S tim u vezi ističe da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti provedene personalne dokaze pa je ostalo nejasno u kojem dijelu svaki pojedini iskaz cijeni istinitim, a u kojem neistinitim. Poziva se na e-mail tuženika od 1. srpnja 2021. upućenog tužiteljici ("ukupna cijena za vas je 40,00 eura x 1610 m2, to je 64.400,00 eura"), koji je dostavljen u spis podneskom tužiteljice od 8. prosinca 2022., a iz čega je vidljivo da cijena nije bila fiksna već jedinična, a na koju okolnost prvostupanjski sud se nije niti osvrnuo. Osporava iskaz tuženika. Tvrdi da suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda ugovorom o prodaji nekretnine nije ugovorena fiksna (nepromjenjiva cijena) ni u kom slučaju pa tako niti u slučaju manje površine nekretnine, odnosno ugovaratelji nisu ograničili niti isključili odgovornost za materijalne nedostatke b ilo koje vrste, pa niti u slučaju nedostatka površine. Stoga je navedena odlučna činjenica pogrešno utvrđena jer je suprotna sadržaju ugovora i iskazu tužiteljice u cjelini. Predlaže da drugostupanjski sud preinačiti pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji, uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova žalbenog postupka tužiteljici, podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 312,50 eura i trošak sudske pristojbe na žalbu.
3. Na žalbu tužiteljice odgovorio je tuženik koji u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužiteljice i predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP -a.
6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju sadržajem žalbe ukazuje tužiteljica, a ovo iz razloga jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i određeni, te u cijelosti utemeljeni na rezultatima provedenog dokaznog postupka.
7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1., u svezi članka 8. ZPP-a, budući je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene (članka 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice prema tuženiku da isplati tužiteljici na ime razmjernog sniženja kupoprodajne cijene iznos od 4.870,80 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
9. Analizom svih u postupku provedenih dokaza prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sljedeće pravnorelevantne činjenice:
- da je tuženik kao laik prodavao predmetno konkretno zemljište preko stručne agencije za promet nekretnina u kojoj je radila tužiteljica (kao stručnjak za nekretnine) za početnu cijenu od 80.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama,
- da je najniža cijena bila na koju bi tuženik pristao 65.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama,
- da su obje cijene takozvane fiksne cijene za konkretni komad zemlje koji je tužiteljica osobno mjesecima prodavala kao posrednik za nekretnine prije nego je odlučila sama kupiti tu nekretninu,
- da iako je tuženik prije sklapanja Kupoprodajnog ugovora s tužiteljicom tražio za predmetnu nekretninu veću kupoprodajnu cijenu od ugovorene, na inicijativu i ponudu tužiteljice stranke su dogovorile fiksnu cijenu od 65.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama,
- da između stranaka nije ugovorena takozvana jedinična cijena za predmetnu nekretninu (niti usmeno prije sklapanja Kupoprodajnog ugovora niti u samom Kupoprodajnom ugovoru),
- da tuženik prilikom sklapanja Kupoprodajnog ugovora s tužiteljicom nije znao niti morao znati za eventualno odstupanje stvarne površine prodane nekretnine u odnosu na površinu prodane nekretnine prema podacima iz izvatka iz zemljišne knjige, niti ju je prodavao pozivajući se na podatke iz zemljišne knjige,
- da je upravo tužiteljica osobno pisala kupoprodajni ugovor i osobno izvadila aktualni izvadak iz zemljišne knjige na dan kupoprodaje,
- da tuženik niti prije sklapanja predmetnog Ugovora, niti prilikom sklapanja istog nije tužiteljici dao nikakva jamstva o točnosti iskazane površine predmetne čestice u izvatku iz zemljišne knjige koji predstavlja javnu ispravu koju je sastavio ovlašteni Općinski sud u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zaprešić,
- da se tužiteljica bavi s nekretninama i arhitektonskim projektiranjem (u društvima Bistra Nekretnine j.d.o.o., Spektar Midis j.d.o.o. i Geopronek d.o.o Štef Konzalting d.o.o.), pa prema tome posjeduje stručno znanje u vezi nekretnina i njihove izmjere,
- da je tužiteljica navela da je imala arhitektonski projekt za gradnju na toj livadi, a s obzirom na svoje profesionalno znanje i iskustvo koje je stekla sa zanimanjem kojim se bavi, mogla je prilikom uobičajenog pregleda predmetne livade opaziti da nekretnina eventualno nema kvadrate koji su navedeni u javnim knjigama, te eventualno angažirati mjernika da provjeri točnost kvadrata koji su joj potrebni za navodni arhitektonski projekt,
- da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da ne postoje nikakve zapreke, šikara, odnosno radi se o livadi vidljivoj okom od međe do međe, stoga je tužiteljica prilikom uobičajenog pregleda nekretnina kao stručna osoba lako mogla opaziti da stvarni predmetni kvadrati odudaraju od kvadrata kako su iskazani u vlasničkom listu.
10. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno zaključio:
- da je tužiteljica kao djelatnica agencije Štef Konzalting d.o.o., a koja se bavi kupoprodajom nekretnina morala upotrijebiti dužnu pažnju, a s obzirom na djelatnost tvrtke u kojoj je zaposlena i na činjenicu da je bila vlasnica Bistra nekretnine d.o.o., a tvrtka se bavila kupoprodajom nekretnina i projektiranjem,
- da je tužiteljica bila upućena u sve mogućnosti koje nastaju prilikom kupoprodaje,
- da osobe s prosječnim znanjem koje nisu stručnjaci za prodaju nekretnine izvode mjernike kako bi utvrđivali međe te površine nekretnina.
11. Imajući u vidu naprijed navedene zaključke prvostupanjski sud također je pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice primjenom odredbe članka 402. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) smatrajući da nisu mogli ostati nepoznati tužiteljici oni nedostaci koje bi brižljiva osoba s prosječnim znanjem i iskustvom osobe istog zanimanja i struke kao kupac mogla lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari.
12. Neosnovan je žalbeni navod u kojem se tužiteljica poziva na e -mail od 1. srpnja 2021., a na koji se pozivala i tijekom postupka, budući je ista taj dokument dostavila u spis tek podneskom od 2. kolovoza 2023., a prethodni postupak je zaključen 21. ožujka 2022., slijedom čega ga prvostupanjski pravilno nije uzeo u obzir prema članku 299. stavak 3. ZPP-a, a tuženik je za isti tvrdio da je nevjerodostojan.
13. Dakle, iz naprijed navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud tijekom postupka i u pobijanoj presudi raspravio na pravilan i adekvatan način sve prigovore tužiteljice (koje tužiteljica ponavlja sada i u žalbi) o čemu je dao jasne, određene i logične razloge, slijedom čega je pravilnom ocjenom svih provedenih dokaza i pravilnom primjenom materijalnog prava odbio kao neosnovan tužben i zahtjev tužiteljice.
14. Prema tome, utvrđeno činjenično stanje, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući je isto u cijelosti utemeljeno na rezultatima provedenog dokaznog postupka i pravilnoj ocjeni svih u postupku provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, a koju ocjenu tužiteljica neosnovano osporava, ponavljajući iste prigovore kao i tijekom postupka, te preocjenjujući u postupku provedene dokaze u svom subjektivnom smislu, nasuprot pravilnoj ocjeni danoj od strane prvostupanjskog suda.
15. Osim toga, sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova stajališta.
16. Dakle, prvostupanjska presuda u cijelosti je zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično i u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilno primijenjenom materijalnom pravu.
17. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovu, tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP -a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a ista se žalbom posebno niti ne pobija.
18. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi.
19. Tužiteljici nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
U Gospiću, 3. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Tatjana Radaković Bašić
