Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž Ob-13/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Nikoli Pranjiću, odvjetniku iz Rijeke, protiv 1. tuženika ON, [adresa], zastupanog po punomoćniku Kristijanu Lanča, odvjetniku iz Rijeke i 2. tužene BN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja izvanbračne zajednice , odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob- 164/2023-87 od 9. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-164/2023-87 od 9. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice VN, koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je postojala izvanbračna zajednica između tužiteljice VN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i sada pokojnog MN koja je egzistirala od rujna 2011.godine do **.**.2021..

2. Utvrđuje se da je tužiteljica VN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] izvanbračna supruga ostavitelja pok. MN te da ima pravo na nasljedstvo u ostavinskom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, pod posl.br. O- 2729/2021 iza pok. MN.“

II. Nalaže se tužiteljici VN da tuženiku ON naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.533,66 EUR u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog postupka u odnosu na tuženicu BN."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak da su tužiteljica i pok. MN bili u emocionalnoj vezi, ali da su imali povremenu zajednicu života kroz duži niz godina u periodu od 2011. do početka pandemije 2020., ali da takva zajednica ne predstavlja takvu životnu zajednicu kojoj se može priznati status izvanbračne zajednice. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu tužiteljice kao osnovanu i ukine pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 312,50 eura.

3. Na žalbu tužiteljice odgovorio je 1. tuženik koji u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužiteljice i predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tužiteljica, a ovo iz razloga jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i iskaza svjedoka, te stranaka kao i sadržaja materijalne dokumentacije spisa, te personalnih dokaza. Presuda je jasna i razumljiva u svim segmentima.

7. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1., u vezi s člankom 8. ZPP-a na koju ukazuje tužiteljica jer je sud prema svojem uvjerenju, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrdio koje činjenice će uzeti kao dokazane.

8. Nije osnovan ni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

9. U postupku su utvrđene slijedeće činjenice:

- da je MN preminuo **.**.2021. te da ga je toga dana u njegovoj kući u [adresa] zatekao ĐN,

- da su rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj O-2729/2021 od 10. ožujka 2023., u ostavinskom postupku iza smrti pokojnog MN, koji je preminuo **.**.2021. njegovim zakonskim nasljednicima utvrđeni pranećaci ON i RN, te nećakinja BN, koja nije dala nasljedničku izjavu, a oporučnim nasljednikom ON u odnosu na dio ostavinske imovine, koji se prihvatio nasljedstva temeljem zakona i oporuke te osporio nasljedno pravo VN, koja tvrdi da je izvanbračna supruga ostavitelja, slijedom čega je upućena u parnicu radi utvrđenja postojanja svog nasljednog prava,

- da je uvidom u jedinstveni registar osoba pri MUP-u utvrđeno je da je MN imao prijavljeno prebivalište u [adresa] u periodu od 22. listopada 1994. do 23. kolovoza 1995., a u Republici Hrvatskoj na adresama u [adresa] od 23. kolovoza 1995. do 30. travnja 2014. i na [adresa] od 30. travnja 2014. do smrti 10. kolovoza 2021,

- da tužiteljica nije imala prijavljeno prebivalište i boravište u [adresa],

- da je MN za života dao punomoći tužiteljici VN za tekući račun penzionera otvoren kod Atos banke (ranije Volsbank) s ograničenjem u periodima od 17. rujna 2012. do 19. studenog 2017., od 20. studenog 2017. do 20. svibnja 2018., od 25. lipnja 2018. do 25. prosinca 2018., od 21. siječnja 2019. do 21. srpnja 2019. i od 26. svibnja 2020. do 26. studenog 2020. te pranećakinji RN za podizanje devizne štednje kod Sberbank Jevrejsko u [adresa], ranije Jugo banke, za slučaj svoje nemoći,

- da je 1. tuženik ON podmirio grobnu naknadu za grobno mjesto MN, u kojem su sahranjeni SN i MN, Katoličkom pogrebnom društvu "Sveti Marko" u [adresa] za 2019., 2020., 2021., 2022. i 2024., kao i trošak pogreba u iznosu 9.558,08 kuna, te karmina u iznosu od 2.400,00 kuna iza pok. ON,

- da je tužiteljica podmirila grobnu naknadu za 2023. .

10. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je utvrdio i zaključio da su tužiteljica VN i sada pokojni MN bili u emocionalnoj vezi, te da su imali povremenu zajednicu života nakon smrti MN supruge SN kroz duži niz godina u periodu od 2011. do početka pandemije 2020., međutim, ta zajednica, po ocjeni prvostupanjskog suda, nije predstavljala takvu životnu zajednicu, kojoj se u smislu odredbe članka 11. stavak 1. i stavak 2. Obiteljskog zakona ('Narodne novine' broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ) može priznati status izvanbračne zajednice.

11. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tužiteljica vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspjela dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

12. Na tako valjano utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

13. Pravilan je stav suda prvog stupnja da bi se određena zajednica muškarca i žene smatrala izvanbračnom zajednicom potrebno je da se pored uvjeta propisanih zakonom, odnosno zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca i trajanje najmanje 3 godine, ispune i drugi uvjeti koji ukazuju da se ne radi samo o zajedničkom stanovanju u istoj kući već o emocionalnoj i gospodarskoj vezi koja ima sve karakteristike braka i proizvodi iste pravne učinke kao i brak. Sa stavom suda prvog stupnja suglasan je i ovaj drugostupanjski sud.

14. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su tuž iteljica i pokojni MN, bili u emocionalnoj vezi dugi niz godina, te da su se međusobno posjećivali i u to vrijeme zajedno živjeli, u određenim intervalima tijekom godine na adresi tužiteljice u [adresa], na koju je MN ujedno imao prijavljeno prebivalište i na MN adresi u [adresa], na kojoj tužiteljica nije bila prijavljena. Pri tom činjenica da je MN imao prijavljeno prebivalište na VN adresi ne govori sama za sebe u prilog postojanja njihove izvanbračne zajednice. Nesporno je da se nisu viđali tijekom 2020. i 2021., jer nisu imali propusnice, već su održavali samo telefonski kontakt, a **.**.2021. MN je preminuo sam u svojoj kući na [adresa] kada ga je pronašao ĐN.

15. Prvostupanjski sud također je utvrdio da njihova veza nije bila dobro prihvaćena od MN obitelji, ovdje 1. tuženika i svjedoka RN, koja je iskazala da su svi VN smatrali MN ljubavnicom, a isto je potvrdila i svjedokinja VNA, kći tužiteljice. MN je uvažavao svoju obitelj tako da je i sama tužiteljica navela da je odlazila, kada bi isti došli i iako se htjela udati za MN, on ju nikada nije zaprosio. Nadalje, svjedoci ĐN i EN su suglasno potvrdili da MN nikada nije htio živjeti i biti suprug tužiteljice. MN je dao punomoć tužiteljici za račun na koji je primao mirovinu u [adresa], te je tužiteljica mogla i očito raspolagala njegovom mirovinom. S druge strane, MN je imao mirovinu u Republici Hrvatskoj, kojom je očito sam raspolagao, a za slučaj svoje nemoći dao je punomoć pranećakinji RN da mu podigne novac s devizne štednje u Sberbank Jevrejsko u [adresa]. Pored toga, ostavio je iza svoje smrti oporuku, kojom je raspolagao u korist svog pranećaka, ovdje tuženika ON za koju tužiteljica nije znala.

16. Naime, iako je između VN i MN postojala povremena životna zajednica kao neudane žene i neoženjenoga muškarca, obzirom su povremeno živjeli zajedno na istoj adresi, istoj se, u smislu odredbi citiranih odredbi ObZ-a, ne može priznati status izvanbračne zajednice, jer nije bila kontinuirana, niti su oboje željeli da to bude.

17. Dakle, tužiteljica u ovom postupku nije dokazala svoje navode o postojanju svoje emocionalne i ekonomske zajednice s MN takvog stupnja da bi takva zajednica mogla proizvesti osobne i imovinsko pravne posljedice. Pritom, iako je među njima postojala emocionalna veza, iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi isti imali emocionalnu i ekonomsku zajednicu, tako da takva zajednica nije ni mogla imati sve karakteristike braka i proizvoditi iste pravne učinke kao i brak.

18. Tome u prilog govore činjenice da su VN i MN oboje raspolagali svaki svojom mirovinom, a nikada nisu zajednički raspolagali svom svojom imovinom da bi se moglo govoriti o postojanju njihove ekonomske zajednice. Činjenica da je MN dao punomoć tužiteljici za raspolaganje mirovinom ostvarenom u Bosni i Hercegovini ne govori sama za sebe u prilog postojanja takve zajednice, kada je pored toga imao svoju mirovinu u Hrvatskoj, kojom je samostalno raspolagao, deviznu štednju za koju je dao punomoć pranećakinji, te je oporučno raspolagao za života u korist 1. tuženika za što tužiteljica nije ni znala, već je za isto saznala tek u ostavinskom postupku iza njegove smrti.

19. Vezano za žalbene navode tužiteljice koji se u bitnom odnose na to da sud nije valjano ocijenio provedene dokaze, a samim time da nije pravilno utvrdio ni činjenično stanje, potrebno je odgovoriti da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa između stranaka. Na žalbene navode valja odgovoriti i to da temeljem članka 220. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Iako je u konkretnom slučaju sud proveo sve predložene pravnorelevantne dokaze iz istih proizlazi da je točno da je tužiteljica tijekom postupka dokazala postojanje samo djelomične ekonomske zajednice s pokojnim MN, međutim isto ne dovodi do zaključka da su tužiteljica i pokojni MN bili u izvanbračnoj zajednici, kao što je to pravilno zaključio i sud prvog stupanja.

20. Ostali žalbeni navodi tužiteljice predstavljaju njezinu interpretaciju činjenica te njene osobne zaključke u odnosu na postojanje određenih činjenica, ne mogu se prihvatiti utemeljenim, jer nemaju uporišta u izvedenim dokazima. Osporavajući ocjenu dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, tužiteljica u žalbi iznosi vlastitu analizu i tumačenje sadržaja izvedenih dokaza, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz sadržaja dokaza izvedenih tijekom postupka koji nema objektivno uporišta u sadržaju spisa.

21. Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovu tako i po visini, pravilno je obrazložena i kao takva utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), pa je tužiteljica neosnovano osporava.

22. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, prvostupanjsku presudu potvrditi.

23. Tužiteljici nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer ista nije uspjela sa svojom žalbom (članak 155. stavak 2. ZPP-a).

U Gospiću, 3. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić