Posl.br. P-754/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Dubrovniku po sucu Kate Ogresta Jović u pravnoj stvari tužitelja MB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku HB, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku Josip Mađarić odvjetnik iz Zagreba , radi Obvezno - ništetnost,, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 27. siječnja 2026. godine, dana 3 travnja 2026 godine

Riješio je

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva u podnesku tužiteljice od 19 . siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da ništetna i bez pravnog učinka odredba točke 1. i toč.9. Ugovora o kreditu br. 818-50-3485390 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, koji je 5.6.2006. potvrđen (solemniziran) kod javnog bilježnika Nikše Viđena u Dubrovniku pod posl. br. OU - 718/06-1 između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženice, kao davatelja kredita, a koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica za CHF, i to., citirano: “1./PRVO/ IZNOS KREDITA Kunska protuvrijednost CHF 123.600,00 (stodvadesetritisućešesto švicarska franka)po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja: te toč.9.citirano: “9./deveto/ PROMJENA VALUTNE KLAUZULE. Kreditor može, u tijeku redovne otplate kredita, na pisani zahtjev korisnika kredita koji uredno ispunjava sve obveze po ugovoru o kreditu , izvršiti konverziju obveze korisnika kredita po ovom ugovoru izražene u CHF u EUR, primjenom srednjeg tečaja Kreditora na dan konverzije. Korisnik kredita potpisom ovog ugovora pristaje da se sukladno njegovom zahtjevu valutne klauzula uglavljena u ovom ugovoru veže uz EUR , uz primjenu kamatne stope redovne kamate na potraživanje uz valutnu klauzulu u EUR , sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora. Kreditor je ovlašten, ukoliko ocjeni da bi zbog promjene valute sredstva osiguranja provedena u njegovu korist izgubila na vrijednosti , prethodno zatražiti od korisnika kredita da mu dostavi ili u njegovu korist provede dodatna osiguranja.

Promjena valutne klauzule sukladno ovom članku podliježe plaćanju naknade sukladno Odluci u visini naknada za usluge Kreditora.”

II. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime više plaćene tečajne razlike u odnosu na početni tečaj uvećano za iznos zateznih kamata koje su obračunate od dana uplate do 30.9.2015. u ukupnom iznosu od 11.562,24 EUR-a, sve s osnova ništetnih odredbi Ugovora iz toč.I. ove tužbe o valutnoj klauzuli , skupa sa zateznim kamatama koje se obračunavaju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022. koju kamatnu stopu utvrđuje i objavljuje HNB, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena do 31.prosinca 2023.g., a od 1.siječnja2024.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od 01. listopada 2015.g., pa do isplate, i to:

a) s osnova pozitivnih tečajnih razlika i obračunatih zateznih kamata kako slijedi:

- od 30.9.2006. na iznos od 0,29 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 0,34 eur

- od 31.10.2008. na iznos od 20,36 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 17,85 eur

- od 31.12.2008. na iznos od 26,99 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 23,03 eur

- od 31.1.2009. na iznos od 31,76 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 26,72 eur

- od 28.2.2009. na iznos od 33,92 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 28,17 eur

- od 31.3.2009. na iznos od 27,98 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 22,91 eur

- od 30.4.2009. na iznos od 29,11 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 23,50 eur

- od 31.5.2009. na iznos od 20,02 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 15,92 eur

- od 30.6.2009. na iznos od 13,33 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 10,45 eur

- od 31.7.2009 na iznos od 15,11 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 11,66 eur

- od 31.8.2009 na iznos od 18,64 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 14,17 eur

- 30.9.2009 na iznos od 18,33 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 13,72 eur

- 31.10.2009 na iznos od 14,76 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 10,87 eur

- 30.11.2009 na iznos od 21,45 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 15,55 eur

- 31.12.2009 na iznos od 26,82 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 19,13 eur

- 31.1.2010 na iznos od 34,45 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 24,16 eur

- 28.2.2010 na iznos od 32,70 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 22,58 eur

- 31.3.2010 na iznos od 43,06 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 29,22 eur

- 30.4.2010 na iznos od 41,09 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 27,42 eur

- 31.5.2010 na iznos od 44,92 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 29,44 eur

- 30.6.2010 na iznos od 78,07 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 50,26 eur

- 31.7.2010 na iznos od 71,24 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 45,02 eur

- 31.8.2010 na iznos od 84,20 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 52,21 eur

- 30.9.2010 na iznos od 77,62 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 47,23 eur

- 31.10.2010 na iznos od 67,02 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 39,99 eur

- 30.11.2010 na iznos od 89,37 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 52,29 eur

- 31.12.2010 na iznos od 117,80 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 67,53 eur

- 31.1.2011 na iznos od 97,67 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 54,83 eur

- 28.2.2011 na iznos od 104,73 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 57,66 eur

- 31.3.2011 na iznos od 95,75 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 51,58 eur

- 30.4.2011 na iznos od 97,37 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 51,33 eur

- 31.5.2011 na iznos od 135,48 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 69,81 eur

- 30.6.2011 na iznos od 135,95 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 68,49 eur

- 31.7.2011 na iznos od 167,06 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 82,46 eur

- 31.8.2011 na iznos od 151,08 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 73,03 eur

- 30.9.2011 na iznos od 133,59 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 63,26 eur

- 31.10.2011 na iznos od 131,71 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 61,03eur

- 30.11.2011 na iznos od 130,37eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 59,12eur

- 31.12.2011 na iznos od 138,71 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 61,49eur

- 31.1.2012 na iznos od 145,98 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 63,23 eur

- 29.2.2012 na iznos od 146,95 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 62,25 eur

- 31.3.2012 na iznos od 141,92 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 58,68 eur

- 30.4.2012 na iznos od 145,32 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 58,66 eur

- 31.5.2012 na iznos od 147,64 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 58,09 eur

- 30.6.2012 na iznos od 143,73 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 55,14 eur

- 31.7.2012 na iznos od 144,76 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 54,06 eur

- 31.8.2012 na iznos od 141,83 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 51,53 eur

- 30.9.2012 na iznos od 135,50 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 47,89 eur

- 31.10.2012 na iznos od 142,25 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 48,83 eur

- 30.11.2012 na iznos od 145,49 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 48,52 eur

- 31.12.2012 na iznos od 143,22 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 46,30 eur

- 31.1.2013 na iznos od 130,48 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 40,85 eur

- 28.2.2013 na iznos od 141,30 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 42,94 eur

- 31.3.2013 na iznos od 142,25 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 41,78 eur

- 30.4.2013 na iznos od 138,01 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 39,17 eur

- 31.5.2013 na iznos od 124,81 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 34,16 eur

- 30.6.2013 na iznos od 124,48 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 32,84 eur

- 31.7.2013 na iznos od 127,72 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 32,39 eur

- 31.8.2013 na iznos od 132,91 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 32,35 eur

- 30.9.2013 na iznos od 140,11eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 32,72 eur

- 31.10.2013 na iznos od 136,40 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 30,47 eur

- 30.11.2013 na iznos od 139,02 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 29,68 eur

- 31.12.2013 na iznos od 142,01 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 28,87eur

- 31.1.2014 na iznos od 125,69 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 24,27eur

- 28.2.2014 na iznos od 129,11 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 23,74eur

- 31.3.2014 na iznos od 127,99 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 22,23eur

- 30.4.2014 na iznos od 124,20 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 20,35eur

- 31.5.2014 na iznos od 122,99 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 18,90 eur

- 30.6.2014 na iznos od 123,54 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 17,76 eur

- 31.7.2014 na iznos od 127,83 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 17,08 eur

- 31.8.2014 na iznos od 131,45 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 16,22eur

- 30.9.2014 na iznos od 130,70 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 14,84 eur

- 31.10.2014 na iznos od 133,83 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 13,83 eur

- 30.11.2014 na iznos od 135,96 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 12,71eur

- 31.12.2014 na iznos od 134,70 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 11,22 eur

- 31.1.2015 na iznos od 136,41 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 9,97 eur

- 28.2.2015 na iznos od 136,41 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 8,72 eur

- 31.3.2015 na iznos od 136,41 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 7,33 eur

- 30.4.2015 na iznos od 136,41 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 5,98 eur

- 31.5.2015 na iznos od 136,41 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 4,59 eur

- 30.6.2015 na iznos od 136,41 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 3,25 eur

- 31.7.2015 na iznos od 136,41 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 1,86 eur

- 31.8.2015 na iznos od 136,41 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 0,91 eur

- 31.9.2015 na iznos od 136,41 eur-a do 30.9.2015. kamate iznose 0,00 eur

b) na ukupan iznos s osnova utvrđenog manjka u konverziji od 517,58 EUR-a skupa a zateznim kamatama koje se obračunavaju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12. 2022.g. koju kamatnu stopu utvrđuje i objavljuje HNB, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena do 31. prosinca 2023.g., a od 1.siječnja 2024.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od 01. listopada 2015.g., pa do isplate.

III.. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1 500, 00 EUR sa zateznom kamatom po stopi za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je s tuženicom, RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. OIB 53056966535 dana 23. svibnja 2006. godine sklopila Ugovor o kreditu br. 818-50- 3485390 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, koji je 5.6.2006. dana potvrđen (solemniziran) kod javnog bilježnika Nikše Viđena u Dubrovniku pod posl. br. OU - 718/06-1, a temeljem kojeg je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 123.600 ,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za tuženika važećem na dan korištenja kredita.

Dodatkom Ugovoru o kreditu broj KONV-01/2016 od 5. veljače 2016. . g. parnične stranke su regulirale konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju sa svim njegovim izmjenama i dopunama, a na temelju pisanog prihvata izračuna od strane tužitelja, kao korisnika kredita.

1 2. U predmetnom Ugovoru o kreditu tuženica je koristila ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (čl. 1.. , te čl. 9. ), kao i odredbe (čl. 2. ) a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije tužiteljicu, kao potrošača, u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

Predmetni Ugovor o kreditu ne sadrži precizan način utvrđivanja potrebnih parametara bitnih za donošenje valjane odluke o ugovaranju valutne klauzule uz koju je glavnica vezana za švicarski franak, pa je tuženica , koristeći navedene ugovorne odredbe postupala jednostrano i nepošteno protivno načelu savjesnosti i poštenja u pravnom prometu.

Stoga su odredbe čl. 1. i čl.9. predmetnog Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica uz švicarski franak su nepoštene, suprotne načelu savjesnosti i poštenja, odnosno ništetne. Gore navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, u skoro identičnim formulacijama spominju se i u kreditima svih vodećih banaka u Republici Hrvatskoj, u razdoblju od 2003-2008.godine, te su postale predmetom ispitivanja sudova nakon što je, zbog velike svjetske krize i velikog rasta tečaja švicarskog franka, dovelo do znatnog rasta mjesečnih anuiteta korisnika kredita, zbog čega je mnogima bila ugrožena egzistencija.

Upravo zbog navedenog Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu dana 4.travnja 2012.godine, je pokrenuo postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača vezano za odredbe iz ugovora o kreditu sklopljenih između tuženih banaka (Zagrebačke banke d.d.,Privredne banke Zagreb d.d.,Erste&Steiermarkische bank d.d., Raiffeisenbank Austria d.d.,Hypo Alpe-Adria banka d.d.,OTP banka Hrvatska d.d.,Societe Generale-Splitska banka d.d. i Sberbank d.d.) i potrošača uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima u razdoblju 2004.-2008. (ovisno o pojedinoj tuženoj banci), odnosno vezano za odredbe iz ugovora o kreditu sklopljenih između tuženih banaka i potrošača uz ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu u razdoblju 2003. -2008. (ovisno o pojedinoj tuženoj banci). Gore navedeni postupak se prethodno vodio se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl.br.P-1401/2012 i u istom je dana 4.srpnja 2013.godine donesena prvostupanjska presuda kojom je načelno presuđeno da su ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o kreditima tuženih banaka koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, te je naloženo tuženicima da prekinu s postupanjem po istima, kao i da u roku od 60 (šezdeset) dana ponude potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenljiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postotku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru o kreditu, kao važeća stopa redovne kamate na dan sklapanja ugovora, jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti presuda, te je istodobno zabranjeno tuženim bankama takvo ili slično postupanje u buduće. Protiv prvostupanjske presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.P-1401/2012 izjavljene su žalbe o kojima je Visoki trgovački sud u Zagrebu donio odluku dana 13.lipnja 2014.godine posl.br.Pž-7129/13. Drugostupanjskom odlukom preinačena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.P-1401/12 od 4. srpnja 2013.godine te su odbijene žalbe tuženih ( banaka) i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu izreke kojom se utvrđuje da su tuženici (svaka banka u određeno vrijeme), a koje povrede traju i nadalje, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja odredba je ništetna. Također su odbijene žalbe tuženica (banaka) u dijelu izreke kojom se u potrošačkim ugovorima o kreditima tuženicima (bankama) nalaže prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i kojima im se zabranjuje takvo ili slično postupanje ubuduće.

Protiv drugostupanjske odluke odnosno odluke Visokog trgovačkog sud u Zagrebu od 13.lipnja 2014.godine posl.br.Pž-7129/13 i tužiteljica i tuženici su pravodobno izjavili revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske koje su odbijene odlukom od 9.travnja 2015.godine broj: Revt 249/14-2, a iz čega proizlazi da je prvostupanjski sud prihvatio, a drugostupanjski potvrdio odluku u dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljica Potrošač izrazivši pravno shvaćanje da ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu kojima su tužene banke u tim ugovorima ugovorile redovnu kamatnu stopu a koja je tijekom trajanja ugovorenih kreditnih obveza promjenljiva u skladu sa jednostranim odlukama tuženica (banaka), su nepoštene odredbe kojima su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača, a posljedica čega je ništetnost takvih ugovornih odredbi.

Drugostupanjski sud je naveo u obrazloženju presude kako su ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu koje su tužene banke sklapale u spornim razdobljima sa korisnicima kredita - potrošačima, a u kojima je bila ugovorena promjenljiva kamatna stopa, bile uočljive i jasne, ali ne i razumljive.

Zaključno, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolek-tivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula).

Sukladno odredbi čl.118 Zakona o zaštiti potrošača, budući je u navedenim presudama utvrđena povreda kolektivnih interesa potrošača-korisnika kredita od strane tuženica, obvezujuće su za naslovni sud i u predmetnom postupku, a glede utvrđenja korištenja ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, iz razloga što predmetni Ugovor o kreditu ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, pa je tako tuženica, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata, koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, postupao jednostrano protivno odredbama čl. 81, 82 i 90 Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. odnosno čl. 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača iz 2007.g., dok s druge strane, zbog činjenice da se o visini kamatne stope nije pojedinačno pregovaralo, tužiteljica nije imala utjecaja na sadržaj navedene odredbe Ugovora.

Dana 5.2.2016. tuženica je Dodatkom I. Ugovora o kreditu provela Radnja kojom se provodi Zakon o izmjenama I dopunama Zakona o potrošačkom kreditu. Tužiteljica zadržava pravo da, NAKON ŠTO SUDSKI VJEŠTAK FINANCIJSKE STRUKE, kojeg odredi sud, IZRADI nalaz i mišljen, je uredi tužbeni zahtjev po tom nalazu i mišljenju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je dana 27.09.2023. g. zaprimio tužbu te u danom mu roku od 30 dana daje sljedeći odgovor na tužbu.

Nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 23.05.2006. g. zaključili Ugovor o kreditu broj 818-50-3485390 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 123.600,00 a da je ugovorena redovna kamata 4,95 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i s kamatom po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 15% godišnje, također promjenjiva. Stranke su dana 05.02.2016.g. sklopile DODATAK broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu br. 818-50-3485390, kojim su ugovoreni uvjeti za provedbu konverzije kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom EUR.

Tuženik ističe da je Ugovor sklopljen sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.

U odnosu na navode tužitelja o ništetnosti i nepoštenosti ugovorene valutne klauzule tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da tužitelja upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF.

Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom pa tužitelj neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF bio nepošten.

Tuženik je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora, te je tužitelj po vlastitom izboru, a nakon što je upoznat sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, odabrao valutnu klauzulu CHF.

Takav odabir, između više predloženih ugovora, predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da je tužitelj samostalno i neovisno mogao birati ugovorne odredbe (ovdje valutnu klauzulu). Tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute. Suprotno tvrdnjama tužitelja, ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. Svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama. Nisu osnovani navodi tužitelja da je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti (čl.81. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine br. 96/03):

- da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i

- da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, u Zahtjevu za kreditu, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF i nakon što je pristao na promjenjivu kamatnu stopu, razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.

Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na povrat dijela mjesečnih anuiteta na ime ništene valutne klauzule jer je sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti.

Tuženik se protivi pozivanju tužitelja na odredbe Zakona o obveznim odnosima o stečenom bez osnove jer konkretno nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stečenog bez osnove. Takav institut bi došao u obzir samo kada prijelaz imovine neke osobe u imovinu druge osobe ne bi imao osnove u nekom pravnom poslu, odluci sud, odnosno odluci neke druge nadležne vlasti ili zakonu.

Tužitelj nije dokazao da je došlo do prijelaza njezine imovine u imovinu tuženika niti da pravne osnove nema ili da je otpala. Sukladno Zakonu o obveznim odnosima o stjecanju bez osnove, tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje. Tužitelj se ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati.

Tužitelj ne može smatrati da je osnov njegove tužbe dokazan samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti valutne klauzule, već isto mora dokazati. Tužitelj nije bio stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe pa se ne može pozivati na utvrđenja iz navedene presude.

U odnosu na provedenu konverziju Člankom 9. Ugovora propisana je mogućnost konverzije obveze korisnika kredita izražene u CHF u EUR, primjenom srednjeg tečaja Kreditora na dan konverzije, a potpisom ugovora tužitelj je pristao da se valutna klauzula uglavljena u ugovoru veže uz EUR. Tužitelj i tuženik su dana 05.02.2016.g. zaključili Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovoru kojim je provedena konverzija Ugovora o kreditu sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015; dalje u tekstu ZIDZPK/15) te su tom prilikom, uvažavajući stroge procedure i odredbe ZIDZPK/15, sve tužiteljeve uplate uzete u obzir na način da su uračunate u otplatu kredita konvertiranog u valutu EUR. ZIDZPK/15 propisuje način na koji tuženik odobrenu glavnicu u valuti CHF konvertira u glavnicu valute EUR te zajedno sa ugovorenom kamatom u odnosu na valutu CHF zamjenjuje kamatom u odnosu na valutu EUR, stoga je tuženik poštujući odredbe ZIDZPK/15 izvršio konverziju.

Tuženik je izradio izračun konverzije s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, tako što je početno odobrenu glavnicu kredita s valutnom klauzulom u CHF preračunao u protuvrijednost EUR prema srednjem tečaju na dan isplate kredita te je umjesto ugovorenih kamatnih stopa za kredit uz valutnu klauzulu CHF, obračunao kamatne stope koje je tuženik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja s valutnom klauzulom u EUR, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa za primarne klijente. Dodatkom broj KONV-01/2016 ugovorne strane su suglasno utvrdile iznos duga, a potpisom Dodataka tužitelj je priznao dug. Dakle, Dodatak broj KONV-01/2016 je pravni posao utemeljeni isključivo na zakonu i volji tužitelja kojim je izvršena konverzija u odnosu na valutu i kamatnu stopu pa tužitelj ne može tvrditi da je ništetan Ugovor o kreditu.

Provođenjem konverzije otklonjene su sve možebitne nepoštene i ništetne odredbe ranijeg Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF, a zamijenjene su, na zakonu osnovanim, novim i zakonitim odredbama. Naime, VSRH je u oglednom postupku utvrdio da “Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.” O dosegu predmetnog sporazuma odlučivao je Vrhovni sud RH u oglednom postupku posl.br. Gos 1/2019, a u kojem je zauzeo određena pravna stajališta primjenjiva i na konkretan slučaj. Pritom, Vrhovni sud RH zaključio je da aneks, kao pravni posao koji je sklopljen na temelju posebnog zakona ZIDZPK/15 i voljom stranaka, proizvodi pravne učinke od samoga početka i valjan je. Nadalje, utvrdio je da korisnik kredita u CHF (dakle, i ovdje tužitelj) nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, obzirom da je prihvatom konverzije odnosno sklapanjem Dodatka ugovoru pristao biti korisnik kredita s valutnom klauzulom u EUR od početka ugovornog odnosa te ga stoga treba promatrati isključivo kao korisnika kredita u EUR-ima, koji se ne može pozivati na odluke iz Kolektivnog postupka, a sve iz razloga što se Kolektivni postupak odnosi samo na korisnike CHF kredita.

Dodatno, imajući u vidu da je izvršena konverzija kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama zakona o Potrošačkom kreditiraju, u oglednom postupku je VSRH je utvrdio da: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe odnosnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

VSRH navodi i da je ZIDZPK/15 ustanovio posebna pravila temeljem kojih je tuženik, bio u zakonskoj obvezi ponuditi tužitelju, sklapanje Dodatka, a tužitelj je taj koji je odlučivao o tome želi li ili ne želi prihvatiti Dodatak, odnosno tužitelj je imao pravo nastaviti otplatu kredita prema važećim ugovornim uvjetima, pa je stoga sporazum o konverziji valjan i proizvodi pravne učinke od samog početka tako da je položaj tužitelja izjednačen s položajem svih korisnika kredita koji su izvorno sklopili ugovore vezane za EUR.

O pitanju ništetnosti osnovnog ugovora u slučaju sklapanja aneksa upravo u svrhu izvršenja konverzije oglasio se Vrhovni sud Republike Hrvatske koji je u svojoj odluci Rev 1172/2018-2 od 19.03.2019. naglasio da: „Načelno promatrano izvor obveze može biti volja stranaka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se i ništetna odredba nekog ugovora također može nadomjestiti voljom stranaka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora), odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propisa koji na jasan način dopunjava ili mijenja odredbe ugovora.“ Prema navedenom, ništetnost se može nadomjestiti voljom stranaka. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

6 . Sud je proveo dokaze pregledom svih pravno relevantnih isprava priloženih u spisu, financijskim vještačenjem po vještaku Stefani Gardašanić kao i saslušanjem iste kao i kao i same tužiteljice . Tuženica je tijekom postupka odustala od saslušanja svjedokinje ĆB

6 1.Dana 4 srpnja 2025 doneseno je rješenje o financijskom vještačenju u kom je dan nalog vještakinjii Određuje se u ovoj pravnoj stvari provesti dokaz financijskim vještačenjem.

. Zadatak vještaka je po uvidu u spis i priležeću dokumentaciju :,

1.Izraditi izračun preplaćenog tečaja u svakom pojedinom anuitetu na način da se u svakom naplaćenom anuitetu izračuna razlika cijelog anuiteta koji je naplaćen i anuiteta kakav je trebao biti naplaćen po tečaju realizacije kredita, iskazati pozitivne i negativne razlike

. 2. Izraditi izračun ukupnih zakonskih zateznih kamata koje su tekle na iznose pod točkama 1. i 2 sve do dana provedene konverzije.

3. Izraditi izračun razlike koja se dobije tako da se od ukupnih zateznih kamata navedenih pod točkom 4. odbije eventualna pretplata priznata u konverziji, u skladu s člankom 172. Zakona o obveznim odnosima, a ukoliko ukupno utvrđeni iznos zakonskih zateznih kamata nije dovoljan da bi se izvršio prijeboj eventualno utvrđene pretplate iz konverzije, preostali iznos je potrebno kompenzirati s glavnicom preplaćenih iznosa na preostali iznos glavnice nakon odbitka pretplate utvrđene konverzijom, teku zakonske zatezne kamate, počev od dana sklapanja konverzije pa sve do isplate.

5. Izjasniti se je li konverzija provedena u skladu sa Zakonom o potrošačkom kreditiranju.

6 .. Iz nalaza i mišljenja vještakinje preplata tečaja (pozitivne tečajne razlike), kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi 65.849,32 HRK, odnosno 8.739,65 EUR (tab. 3). Negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, iznosi 2.628,90 HRK, odnosno 348,91 EUR (tab. 3).

Zatezne kamate na pretplatu tečaja od dana plaćanja do 30.09.2015.g. iznose 2.822,59 EUR(tab.4).

Manjak u konverziji na dan 30.09.2015. iznosi 517,58 EUR , odnosno 3.950,19 HRK, odnosno 524,28 EUR po fiksnom tečaju konverzije (tab. 5).

Ukupna preplata tečaja, te zateznih kamata na pretplate tečaja iznosi 11.562,24 EUR (tab.6).

Prema dokumentaciji u spisu konverzija je provedena u skladu sa Zakonom ZPK (NN 102/15).

6 1. Tužiteljica na saslušanju iskazuje da je ovaj kredit digla u svrhu rješavanja stambenog pitanja. Od njega je kupila stan i ni u koju drugu svrhu ga nije iskoristila, to je stan u kojem živi sa svojom obitelji. Taj stan nikad nije iznajmljivala. Odabrala je banku tuženika zato što je preko njih primala plaću. Jest obilazila druge banke ali kako je u banci tuženika primala plaću tako je kod njih imala određene povlastice. Izabrala je valutu CHF zato što joj je upravo na banci rečeno da je to najpovoljniji kredit, da ljudi najviše dižu kredit u toj valuti, a bila je s dvoje male djece i to joj je bilo bitno. Tada je radila u hotelu Park. Da je znala da će joj se ovo dogoditi s kreditom i valutom CHF nikad ga ne bi digla, 10 godina je vraćala kredit, a nije taknula glavnicu. Ne može se detaljno sjetiti razlike između najmanje i najveće rate, ali po njenom sjećanju najmanja rata je bila 2.900, a najveća oko 3.800 kuna. Bilo joj je teško kao što je navela bila je podstanar s dvoje malodobne djece, dakle imala je samo jednu plaću. Sjeća se da joj je djelatnica na banci rekla koliki će joj biti anuitet, objasnila joj je kolike su kamate na eurski kredit, koje su kamate na kredit u CHF, i kako joj je ovaj kredit u CHF bio povoljniji i sa kamatama tako ga je i odabrala. Nije imala jamce. Dala je nepovratno iznos od nekih 2.880 eura kao osiguranje. Jest pročitala ugovor o kreditu, ali sada se ne sjeća detalja. Nije ispitivala nikakve posebne detalje jer njoj bilo bitno da se riješi svojih muka i da riješi svoje stambeno pitanje. Njen suprug nije sudjelovao ni u čemu, živjeli su skupa neko vrijeme pa se razišli, ali sama se mučila s ovim kreditom, radila i druge poslove kako bi ga mogla otplaćivati. Javni bilježnik joj nije ništa posebno objašnjavao. Kad je vidjela da rata luduje znala je o čemu je riječ jer cijela država je o tome pričala. Kad je potpisivala ugovor o kreditu sve je bilo dogovoreno tako da nije ništa mogla promijeniti. Za konverziju je dobila dopis od banke. Ugovor je potpisala, a nije upućena da bih nešto mogla promijeniti. Konverzijom se ne smatra obeštećenom i smatra da njoj banka i dalje duguje. Jedno vrijeme joj je bilo lakše nakon što je potpisala ugovor o konverziji.''

Na pitanje punomoćnika tužiteljice je li dodatak ugovora o konverziji bio ovjeren kod javnog bilježnika, tužiteljica odgovara da se ne sjeća da je išla kod javnog bilježnika.

Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika kada je pročitala ugovor o kreditu je li razumjela pojam valutne klauzule, tužiteljica odgovara da je bila svjesna da je kredit vezan uz valutu CHF. Na pitanje je li bila svjesna da će se rata kredita mijenjati obzirom na ugovorenu valutnu klauzulu, tužiteljica odgovara da nije. Na pitanje je li tražila kredit u drugoj valuti, tužiteljica odgovara da nije jer je ovaj bio najbolji. Na pitanje je li razumjela što znači konverzija kredita, tužiteljica odgovara da nije, dodaje da je radila u ugostiteljstvu. Na pitanje je li prigovarala odredbi o naplati ulazne naknade i je li uopće zna što je ulazna naknada, je li joj netko objašnjavao, tužiteljica odgovara da ne zna i da joj nije nitko objašnjavao sve je čula preko medija.

6 4 Iz ugovora o kreditu broj 818-50-3485390 razvidno je da istog sklapaju tužiteljica i tužena te je ugovorena valuta chf.

6 5 6 Iz anexa istog Ugovora 818-50-3485390 od 5 veljače 2016.g., sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine parnične stranke su regulirale konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u Eur, sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju sa svim njegovim izmjenama i dopunama,

7. U podnesku tuženika navodi da je vještaku dano u zadatak utvrditi kolike je iznose tužitelj preplatio na ime tečaja CHF u odnosu na tečaj na dan isplate kredita, izračunati zakonske zatezne kamate na tako dobiveni iznos, ukupno dobiveni iznos umanjiti za iznos koji je tužitelju priznat dodatkom o konverziji te se očitovati je li konverzija provedena u skladu sa Zakonom o potrošačkom kreditiranju.

Vještak je matematički utvrdio da preplata po tečajnoj razlici iznosi 8.739,65 EUR, dok negativne tečajne razlike iznose 348,91 EUR. Zatezna kamata na preplaćene iznose od dospijeća svakog iznosa pa do konverzije iznosi 2.822,59 EUR.

U konverziji je utvrđen manjak od 517,58 EUR.

Tužena ne prigovara matematičkom izračunu vještaka.

Vještak je također utvrdio da je konverzija provedena u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), dakle uzevši u obzir sve uplate tužitelja, stoga i iznose koji su ovdje iskazani kao preplata po valuti u odnosu na ništetnost valutne klauzule CHF, te je na taj način matematički izjednačio tužitelja s jednakim kreditima podignutim sa valutnom klauzulom EUR.

Naime, ZID ZPK/15 imao je za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EUR, odnosno cilj ZID ZPK/15 bio je korisnike kredita koji su ugovor sklopili uz valutnu klauzulu u CHF dovesti u isti položaj kao da su ugovor o kreditu sklopili uz valutnu klauzulu u EUR.

Tuženik i dalje ističe kako je Ugovorom o kreditu propisana mogućnost konverzije obveze korisnika kredita izražene u CHF u EUR, primjenom srednjeg tečaja Kreditora na dan konverzije, a potpisom ugovora tužitelj je pristao da se valutna klauzula uglavljena u ugovoru veže uz EUR pa su tužitelj i tuženik zaključili Dodatak broj Konv-01/2016 Ugovoru kojim je provedena konverzija sukladno odredbama ZID ZPK/15. Sukladno odredbama ZID ZPK/15 tuženik je izradio izračun konverzije s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR tako što je početno odobrenu glavnicu kredita s valutnom klauzulom u CHF preračunao u protuvrijednost EUR prema srednjem tečaju na dan isplate kredita te je umjesto ugovorenih kamatnih stopa za kredit uz valutnu klauzulu CHF obračunao kamatne stope koje je tuženik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja s valutnom klauzulom u EUR.

Ugovorne strane su Dodatkom broj Konv-01/2016 suglasno utvrdile iznos duga, a potpisom Dodatka tužitelj je priznao dug, dakle tužitelj neosnovano potražuje razliku obzirom da se ranije potpisom Dodatka usuglasio i sa iznosom duga i sa konverzijom.

U ovom postupku nije sporno da je dodatak ugovoru o kreditu sklopljen sukladno odredbama ZID ZPK/15 koji je izričito i detaljno propisivao način konverzije i koji u tom dijelu predstavlja prisilan propis. U takvoj situaciji odredbe glave II. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP), koje uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to priječi odredba članka 49. stavka 5. ZZP. Tako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje ni odredba stavka 1. članka 49. ZZP prema kojoj se nepoštenom smatra ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. koje slijedi pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela od 13. i 20. prosinca 2022. broj Su-IV-33/202221, a koja je, kao što je naprijed kazano, imala funkciju proširenoga sudskog vijeća, te koje glasi:

Drugim riječima, potrošač, koji je sklopio dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja dodatka ugovoru, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu članka 19.c u vezi s člankom 19.e ZIDZPK/15 (npr. zakonska zatezna kamata na razliku plaćenih pojedinih mjesečnih anuiteta).

Slijedom iznesenog, polazeći od činjenice da je dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost.

Sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, kojim su stranke iznova, i to počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, stranke su se prešutno odrekle svojih tražbina koje bi im pripadale po osnovi članka 19.c ZID ZPK/15. To stoga što zamjena nepoštenih ugovornih odredaba dispozitivnim zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-925/2023-2, 8. travnja 2025.

Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ('Narodne novine' broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“.

Slijedom svega navedenog, tuženik u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu i istaknutih prigovora, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka.

8 dakle jasno je da tuženik nije imao prigovore na matematički izračun vještva, samo osporava tužitelju pravo na isplatu radi konverzije.

9 Sud je proveo sve dokaze predložene od parničnih stranaka.

10 Tužbeni zahtjev je osnovan.

11 Predmet spora je ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je određeno pravo tuženice - primjena valutne klauzule u CHF za otplatu kredita, te vraćanje stečenog temeljem navedenih odredbi ugovora o kreditu.

Dakle isplatu navedenih iznosa u točki tužitelj potražuje na ime pretplaćenih iznosa temeljem odredbi kojima je glavnica kredita i način otplate anuitete vezan za tečaj švicarskog franka.

12. Sporno je među strankama:

-je li se u konkretnoj parnici mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora,

-jesu li ugovorne odrede ugovora o primjeni valutne klauzule u CHF nepoštene odredbe, konkretno je li se o istima pregovaralo, jesu li nejasne, nerazumljive i neuočljive te je li tuženica prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja,

-učinci sklopljenog dodatka ugovora o kreditu na prava tužitelja po osnovnom ugovoru o kreditu,

-zastara potraživanja ,

-visina potraživanja tužiteljice

13 Tužiteljica je potrošač koji je sklopio kredit za svoj stan, u kojem živi, u kojeg je kredit uložio dakle fizička osoba – izvan svoje trgovačke djelatnosti, obrtničke djelatnosti profesionalne djelatnosti.

Tužiteljica je dokazao status potrošača. sukladno čl 3 Zakona o zaštiti potrošača . Kredit je za kupnju stana u kojem živi . Tužitelj je dokazao da nije dostavljena dokumentacija od tuženice.

14 Sud je rješenjem u izreci dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva kojeg uređuje sukladno vještvu, a u uređenom tužbenom zahtjevu nakon vještva uređuje odnosno određuje istog sukladno vještvu (tako i Vrhovni sud RH u zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 26. studenoga 2021. "U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Sud smatra da tužitelj u podnesku siječnja 2016 vrši preinaku koju je sud dopustio, i to . potraživanje manjka u konverziji nakon vještačenja koje se smatra nepravom preinakom koju je dopustio, jer potrošač nije imao dovoljno novaca u svojim uplatama nego tzv manjak, pa se dakle radi o nepravoj preinaci. Potrebno je navesti da se u konkretnom slučaju radi o usklađenju tužbenog zahtjeva sa rezultatima provedenog financijskog vještačenja te nije promijenjena niti činjenična niti pravna osnova koja je navedena u tužbi pa je takav prigovor preinake nakon zaključenja prethodnog postupka, a koji je stavio tuženik, u cijelosti neosnovan.

Za dodati je da nije točan navod tuženika na ročištu 27 siječnja 2026 da tužiteljica zadnjim podneskom traži kamatu na kamatu, jer tužiteljica je već u podnesku od 6 studenog 2025 jasno odredila tužbeni zahtjev kojim je naznačila da traži kamatu od dana 1 listopada 2015 na utuženi iznos od 11 562,24 EUR, a u ovom podnesku od 19 siječnja 2026 traži isti iznos sa kamatom od istog dana 1 listopada 2015 samo tužiteljica određuje iznose po tablici vještakinje te navodi npr da od 30 rujna 2006 do 30 rujna 2015 kamata iznosi na iznos od o,29 EUR – o, 34 EUR, …ali je bitno za istaknuti da tužiteljica u konačnici opet u istom podnesku u biti traži iznos od 11 562,24 EUR s kamatom od 1 listopada 2015 dakle ničim ne povećava tužbeni zahtjev u odnosu na predzadnji podnesak, niti traži kamatu na kamatu, te jasno određuje dan početka tijeka kamata 1 listopad 2015. Dakle ponovno sud navodi da tužiteljica zadnjim podneskom ničim ne povećava tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev iz podneska od 6 11 2015 samo popisuje jasno iznose kao tablici 4 vještakinje ali bitno je reći da kamate traži od 1 listopada 2015. Dakle već u podnesku od 6 studenog 2025 je tužiteljica jasno postavila tužbeni zahtjev, a u ovom podnesku kao što je sud naveo samo prepisuje iznose po tablici vještakinje, tablica vještva 4. Omaškom je tužiteljica dodala zadnji iznos navodeći na iznos-navodeći od 30 rujna 2015 na iznos 136,41 EUR do 30 rujna 2015 kamata iznosi 61,03 EUR , jer se vidi da je u ranijoj alineji navela kolika je kamata od 30 kolovoza do 30 rujna, a da je omaška logično je jer ne može kamata od istog dana do toga istog dana biti toliki iznos niti uopće neki iznos.

Ponovno sud navodi da je već u podnesku od 6 studenog 2025 jasno postavljen tužbeni a u podnesku od siječnja 2026 su samo nizani – prepisani iznosi iz tablice vještva tj pojašnjeno na koliki iznos teče kolika kamata u kojem razdoblju , i u tom podnesku se ničim ne povećava tužbeni zahtjev ni tijek kamata. Bitno je da se u konačnici kamata traži od 1 listopada 2015.

15 Nije osnovan prigovor tuženika da je sklapanjem aneksa ugovoru o kreditu tužiteljica izgubila pravni interes za vođenje ovog postupka jer je intencija zakonodavca kao i smisao ZIDZPK bio da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem se nalazi potrošač koji ma kredit denominiran u valutu Euro.

15 1 Aneksom ugovora o kreditu ne rješava se pitanje više uplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule već preplata kao razlika između položaja potrošača sa kreditom u CHF i onog u EUR. Odredbama tog zakona nije uređeno na koji bi se način trebala riješiti ništetnost odredaba ugovora o kreditu u kunama denominirano u CHF, a koja ništetnost je nastupila zbog nepoštenog postupanja banaka, pa tako i ovdje tuženika.

Takav stav je jasno zauzeo i Vrhovni sud RH u odluci Rev-2868/2018. Tužiteljica ističe da joj nije u cijelosti podmiren dug, a radi čega i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatom te osim toga ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog Poslovni broj: trenutka sklapanja pravnog posla te stoga tužiteljica ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarila eventualno pravo za koje smatra da joj pripadaju.

Dapače, iz sadržaja Dodatka proizlazi da se istim uređuje buduća otplata već ugovorenog i isplaćenog kredita, a da se iznosi uplata po kreditu uračunavaju u novi obračun glavnice kredita i buduću otplatu iste glavnice. U ovom postupku nije niti sporna valjanost Dodatka (konverzije ugovora o kreditu) te isti nedvojbeno ima pravne učinke na odnose stranaka po otplati kredita jer od sklapanja istog on predstavlja osnovu za izračun svih budućih anuiteta kredita, time ispunjenje obveza po kreditu.

Da konverzija ugovora nema za posljedicu nemogućnost tužitelja osporavati valjanost ugovornih odredaba izvornog ugovora proizlazi i iz Rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-809/2021-2 od 21. prosinca 2022. u kojem stoji: ''….. činjenica sklapanja dodatka Ugovora o kreditu ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi istog tog Ugovora, a što je uostalom već i utvrđeno u kolektivnom sporu na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Na isti način ovaj sud je odlučio i u predmetima poslovni broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020.''

16Člankom 323. stavak 1. i 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) regulirane su obveze ugovornih strana u slučajevima ništetnosti ugovora ili djelomične ništetnosti, pa je tako propisano da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora, ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakonom što drugo nije određeno.

17.Na obveze ugovorne strane koja je dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetnog ugovora primjenjuju se pravila o stjecanju bez osnove (članak 1111. ZOO). Ugovorna strana čija imovina je prešla u imovinu stjecatelja ima pravo na restituciju

18.Ništetni ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna (članak 148. stavak 1. ZOO), te da je ništetna nagodba o pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti (članak 157. stavak 2. ZOO). Dakle, ništetne odredbe ugovora o kreditu, nisu mogle biti konvalidirane, obnovljene, a niti se o njima moglo nagoditi.

19 Sud EU je u presudi broj: C-452/18 zauzeo stajalište da se potrošač (korisnik kredita) mogao nagoditi i dogovoriti s davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi pod uvjetom da su potrošaču bili poznati u cijelosti svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora, cilj ZIDZPK/15 je bio da se položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF, kao potrošača, izjednači sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.

Međutim, niti jednom odredbom ZIDZPK/15, ali ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona, a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.

Polazeći od stajališta Suda Europske unije (Sud EU) izraženog u predmetima C - 452/18 i C-118/17 ovaj sud je mišljenja da konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer aneksom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana jer ni odredbama ZID ZPK -a, a ni aneksom Ugovora izrekom nije naveden način rješavanja posljedica ništetnosti ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli. Protivno shvaćanju tuženika ovaj sud smatra da tužitelj sklapanjem Aneksa ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama ZIDZPK/15 nije izgubio pravo na potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu, koje potraživanje valja umanjiti za iznos dobiven na osnovi konverzije.

22 Dakle ponovno se navodi da Aneksom ugovora o kreditu ne rješava se pitanje više uplaćenih iznosa zbog valutne klauzule već preplata kao razlika između položaja potrošača sa kreditom u CHF i onog u EUR. Odredbama tog zakona nije uređeno na koji bi se način trebala riješiti ništetnost odredaba ugovora o kreditu u kunama denominirano u CHF, a koja ništetnost je nastupila zbog nepoštenog postupanja banaka, pa tako i ovdje tuženika.

.

23 .Ono što je sporno u ovom postupku je ima li tužiteljica pravo na vraćanje stečenog uslijed preplata mjesečnih anuiteta zbog rasta tečaja CHF temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu ukoliko je s tuženicom sklopila Dodatak ugovora o kreditu (tzv. konverziju), a prilikom koje konverzije su sve ranije uplate tužiteljice uzete u obzir pri izračunu buduće glavnice kredita na koju je tužiteljica pristao tzv. Konverzijom

Člankom 19. b Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16., dalje u tekstu ZPD) je jasno pod naslovom ¨načelo konverzije kredita¨ propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Iz navedenog, a u vezi s tumačenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. da u tom postupku osporeni ZID ZPK/15 ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, a da njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima, jasno proizlazi da je ratio zakonskog uređenja konverzije ugovora o kreditu vezanih za CHF, u vezi s općepoznatom financijskom krizom građana nastalom zbog znatnog rasta cijene takvih kredita, bila izvanredna, jednokratna i retroaktivna mjera (intervencija) zakonodavca, koji je posebnim propisom stvorio pravnu osnovu za zaključivanje sporazuma u obliku dodatka ugovora radi saniranja zatečene krize u kojoj je veliki broj građana bio egzistencijalno ugrožen bilo zbog nemogućnosti vraćanja dugoročnih kredita pretežito stambene namjene, s hipotekom na objektima stanovanja istih građana, bilo zbog potpune neizvjesnosti o kretanju preuzetih obveza građana prema bankama u danim okolnostima, pri tome težeći uspostaviti stanje određene buduće izvjesnosti i određenosti prava i obveza obje strane.

. 24 Činjenica je da iz ovdje predmetnog Ugovora o kreditu te dodatka istog, kao i odredbi glave IV.a ZPD-a, proizlazi da je provođenjem konverzije glavnica kredita određena kompromisno u iznosu koji je veći od iznosa koji bi potrošač vratio da nije došlo do rasta tečaja CHF , odnosno iznosa koji bi vratio da je otplaćivao kredit po ugovorenom početnom otplatnom planu, a manji od iznosa koji bi platio da nije pristao na konverziju kredita, te je tužiteljica zaista konverzijom formalno doveden u položaj u kojem bi se nalazio da je 4. prosinca 2006. sklopila ugovor vezan za valutu EUR, a ne CHF.

25 Ocjena je ovog suda, a u vezi s ranije istaknutim shvaćanjem VSRH da potrošač ima pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu i kada je sklopio valjani Dodatak ugovora o kreditu (tzv. konverziju), da činjenica da je tužiteljica nakon sklapanja i otplate ugovora o kreditu za buduću otplatu dovedena u položaj osobe koja je prije pristala i preuzela obvezu vraćanja kredita vezanog za valutu EUR, nije time pristala da tuženica zadrži sve stečeno temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu niti se odrekla potraživanja po ovoj osnovi.

26. Naime, tužiteljica je konverzijom pristala da se dio njene imovine koju je tuženica stekla bez valjane osnove iskoristi za buduću otplatu kredita koji je u tom smislu informirano te sukladno zakonskim odredbama ugovorila sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu, no ista nije, niti je objektivno mogla, pristati da sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu prestaju sva potraživanja koja je imala prema tuženici po osnovi koja je, uz navedeno, a u vezi valutne klauzule, još uvijek bila u postupku preispitivanja kroz kolektivnu sudsku zaštitu potrošača.

27 .Slijedom navedenog, a u vezi s odlukama Suda Europske unije broj C-118/17 NB protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. i Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A., ocjena je ovog suda da izvanugovorna potraživanja tužitelja (stečeno bez osnove) evidentno nisu bila predmet razmatranja stranaka prilikom konverzije ugovora o kreditu niti su istim uopće regulirana, a činjenica da je dio plaćenog bez osnove uračunat prilikom konverzije u glavnicu budućeg potraživanja, znači samo da je tužiteljica konverzijom pristala da tuženica zadrži taj dio njene imovine, time dajući tuženici osnovu za navedeno, dok je preostali iznos neosnovano stečene imovine, i po znanju tuženice, osobito vezano sa kolektivni spor u tijeku, ostao nereguliran između stranaka (Vrhovni sud – rješenje Rev-1096/2022- 2 od 8. studenog 2022.).

28 Što se tiče utvrđenja ništetnosti odredbe kojom je ugovarana valutna klauzula ugovorena uz CHF, tužitelju od strane djelatnika tuženika nisu bili prezentirani rizici rasta CHF, niti je bio upozoren na bilo kakav rizik od rasta tečaja CHF već je takav kredit vezan uz valutu CHF bio najpovoljniji i najsigurniji kredit.

Naime, tužiteljica nije znao da je uz valutnu klauzulu u CHF vezan rizik "valute utočišta", koji ne postoji kod valutne klauzule u Eurima, pa tako nije niti znao da je o tome trebao biti obaviješten. Radi toga je prosječnom potrošaču odredba kojoj se glavnica veže uz valutu CHF u osnovi gramatički jasan, ali ista mu nije razumljiva.

Uz nedostatak razumljivosti kao i izostanak pregovaranja, jasno je da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje za svoju posljedicu imaju ništetnost istih.

29 Nisu osnovane tvrdnje tuženika da u konkretnom predmetu nema prostora za izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Odluka VTS RH i to Pž-7129/2013 i Pž6632/2017, jer je VTS RH na temelju kolektivne tužbe korisnika kredita s istim ugovornim odredbama sadržanim kao i u kreditu tužitelja naveo kako se pojedini potrošači u slučaju da sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača u postupku individualne pravne zaštite radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

Kako predmetni ugovor sklopljen između tužitelja i tuženice sadrži upravo takve odredbe a koja odlukom navedenog suda je ocijenjena ništetnom, to dolazi do direktne primjene pravnih utvrđenja iz tih presuda.

30. Vezano uz prigovor zastare potraživanja sud smatra da isti nije osnovan jer je podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Potrošač nastupio prekid zastare koji je prekid trajao sve do donošenje pravomoćne presude VTS RH, pa je ponovno počela teći u lipnju 2014. godine donošenjem odluke VTS RH Pž-7129/2013.

U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja tužiteljice ukazuje se da pravo na isticanje ništetnosti sukladno čl. 328. ZOO-a nikada ne zastarijeva, dok sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, izraženom na sjednici Građanskog odjela tog suda 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

Dakle pošto je ništetnost spornih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu za tužiteljicu postala poznata onim trenutkom kad je pravomoćno utvrđena u postupku kolektivne zaštite interesa i prava potrošača te računajući petogodišnji zastarni rok od dana donošenja tih odluka, odluke od 13. lipnja 2014. u pogledu jednostrano promjenjive kamatne stope i odluke od 14. lipnja 2018. u pogledu valutne klauzule , što ovdje imamo, sud nedvojbeno utvrđuje da nije nastupila zastara predmetnog potraživanja tužiteljice te da je prigovor zastare istaknut po tuženiku neosnovan, ovo jer je predmetna tužba sa zahtjevom za isplatu po osnovi valutne klauzule podnesena dana 14 lipnja 2023. elektronskim putem

Dakle presuda donesena u kolektivnom sporu koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 postala pravomoćna 14. lipnja 2018., jasno je da u trenutku podnošenja tužbe koja je podnesena dana 31 srpnja 2020. u ovom sporu nije protekao zakonski zastarni rok od 5 godina, a koji se primjenjuje na restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

Dakle Tužba u ovome predmetu podnijeta unutar zastarnog roka , obzirom od 14 lipnja 2018 nije proteklo 5 godina , a podnesak kojim je tužitelj uredio tužbeni zahtjev sukladno vještvu, glede istog naročito je za istaknuti da se i po stavu VSRH zastara primjenjuje od dana podnošenja tužbe.

Naime u ovome slučaj tužiteljica je mogla tražiti povrat preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe ugovora nakon što su presudom VTS RH takve odredbe potrošačkim ugovorima utvrđene kao ništetne, a takav stav izrazio je i VS RH u svoj odluci Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. godine.

31 Da se o konkretnim odredbama ugovora o kreditu nije individualno pregovarale te da tužiteljica nije bila informirana o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti proizlazi iz uvjerljivog i logičnog iskaza tužiteljice te činjenice da se radi o tipskom ugovoru koji je banka unaprijed u cijelosti formulirala, a koji je prethodno tužiteljici od strane djelatnice banke predočen kao najpovoljniji u smislu manjeg iznosa mjesečnog anuiteta koji je tužiteljica dužna plaćati, što je tužiteljici kao potrošaču životno bilo odlučno, dok je banka kao stručna financijska ustanova, istoj predočila kredit kao najjeftiniji, uz mogućnost promjena zbog kamate i tečaja, no pri tome ne navodeći o čemu točno ta promjena ovisi, a još važnije u kojem rasponu bi se ista kretala, bilo u rasponu iznosa anuiteta ili postotku promjene anuiteta.

Tužiteljici nije predočena niti jedna informacija temeljem koje bi ista mogla znati, pa time i pristati, da se anuitet znatno mijenja tijekom otplate, dapače istoj je kredit predočen kao najpovoljniji, vezan za valutu koja nije u primijeni u RH niti s kojom tužiteljica posluje, a pogotovo ne valuti stvarnih plaćanja obveza po kreditu, pa kada se tvrdnja banka o najpovoljnijem anuitetu i najpovoljnijoj kamatnoj stopi dovedu u vezu s činjenicom da je upravo manji anuitet i manja kamatna stopa temeljni motiv sklapanja ugovora o kreditu vezanom za navedenu valutu, a da banka pri tome nije upozorila tužiteljicu da tako ugovorena valutna klauzula koju banka može mijenjati temeljem vlastitih budućih, a nepoznatih odluka, temeljem kriterija koji nisu poznati tužiteljici, znači da ne postoji granica rasta anuiteta, time niti cijene kredita, jasno je da tužiteljica nije bio valjano informirana o bitnih parametrima otplate kredita.

32 S tim u vezi potrebno je raspraviti i svojstvo potrošača jer je iz samog ugovora vidljivo da je tužiteljica sa tuženikom zaključila ugovor u svojstvu fizičke osobe, a ne trgovca, sklopljeni ugovor sadrži identične vezivanje glavnice kredita uz valutu CHF kao i svi ostali potrošački ugovor o kreditu ovdje tuženika, te se i na taj ovaj postupak izravno primjenjuju učinci utvrđenja iz ranije citiranih pravomoćnih presuda u predmetu " M". Tužiteljica je plaćala rate kredita.

Naime, bio bi nonsens kada bi tuženik osporavao svojstvo potrošača tužiteljici kada mu je upravo u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ponudio sklapanje ugovora o konverziji, gdje je u primjeni odredbe čl. 19. b. položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača svrha izjednačiti s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti eur. U odnosu na prednje rečeno postavlja se pitanje da li bi tuženik tužitelja ukoliko ga nije smatrao potrošačem, pozvao odnosno stavio ponudu za sklapanje Dodatka ugovora o konverziji, a odgovor se slijedom životne logike nameće sam po sebi.

33 Sud je dao zadatak financijskoj vještakinji koja je zadatak obavila stručno detaljno i profesionalno

Vještakinju nije bilo potrebno saslušavati jer na vještvo nije bilo prigovora.

35 Zaključno, kako je tužiteljica zahtjev odredila sukladno nalazu i mišljenju vještakinje, koja je u svom u nalazu i mišljenju izračunala preplata tečaja (pozitivne tečajne razlike), kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi 65.849,32 HRK, odnosno 8.739,65 EUR (tab. 3).Negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, iznosi 2.628,90 HRK, odnosno 348,91 EUR (tab. 3).Zatezne kamate na pretplatu tečaja od dana plaćanja do 30.09.2015.g. iznose 2.822,59 EUR(tab.4). Manjak u konverziji na dan 30.09.2015. iznosi 517,58 EUR , odnosno 3.950,19 HRK, odnosno 524,28 EUR po fiksnom tečaju konverzije (tab. 5).

Ukupna preplata tečaja, te zateznih kamata na pretplate tečaja iznosi 11.562,24 EUR (tab.6).

Kako je sud ranije naveo sve je jasno definirano i istaknuto u uređenoj tužbi u studenom 2025 a podnesak od siječnja 2026 je samo opis tijeka i izračuna kamata po tablici vještakinje.

36 Ukupna preplata tečaja, te zateznih kamata na pretplate tečaja iznosi 11.562,24 EUR (tab.6 pretplata tečaja kada je bio veći od početnog/ dakle iznos više plaćenih anuiteta do konverzije, .uvećan za iznos dospjelih zakonskih zateznih kamata na pretplatu do konverzije Tužiteljici sukladno odredbama čl. 323., 324. i 1115. ZOO-a pripada i zatezna kamata na pretplaćene iznose od dana pretplate do konverzije ugovora o kreditu, a obzirom je tuženica utvrđena odgovornom za ugovaranje ništetnih odredbi ugovora o kreditu te je od trenutka stjecanja temeljem istih, sukladno prethodno navedenom, ocijenjena nepoštenim stjecateljem.

37 Osim navedenog , iako je vještakinja izračunala negativne razlike, ovaj sud i smatra da su navedene odredbe ugovora nepoštene, tuženik ih je sam uglavio, pa nije tužiteljice stekla ništa bez osnove, pa sud smatra da i to doprinosi ne prihvaćanju istih prigovora tj negativnih razlika . Naime, tuženik nema pravo na naplatu svoje tražbine na temelju ništetne ugovornih odredbi, sve sukladno utvrđenjima iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača jer kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora (odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli) nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu koju je pretrpio zbog djelomične ništetnosti ugovora obzirom da takvo pravo, a sve u smislu odredbe čl. 323. st. 2. ZOO-a, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora.

38 Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. 36.1. Tužiteljici su dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i to za sastav tužbe po tar.br. 7/I – (100 bod) odnosno 200 eura, te za zastupanje na ročištima 15 1 2026 i 27 1 26 , sastav dva podneska i to te 6 11 25 te 19 1 26 100 bodova kako je popisano na ročištu zaključenja glavne rasprave, uz PDV uz trošak vještačenja 500 EUR , što je sve skupa 1500 EUR

Tužiteljica je sada oslobođena plaćanja pristojbi, novim Zakona o sudskim pristojbama pa ne plaća pristojbu na presudu.

24Na tako dosuđeni iznos parničnog trošak dosuđena je i zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja do isplate, temeljem čl.29.st.1 i 2. ZOO-a.

U Dubrovniku, 3. travnja  2026.

S u t k i nj a

Kate Ogresta Jović

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismenom u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

- punomoćnik tužitelja

- punomoćnik tuženice