Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-166/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu toga suda mr. sc. Borisu Vukoviću u pravnoj stvari tužitelja Financijska agencija sa sjedištem u [adresa], OIB 85821130368, protiv tuženika ARIS 2000 d.o.o. u stečaju, Zagreb, Fraterščica 60, OIB: 06571045637, osporavatelji: AC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nastupa u ime i za račun tuženika i CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nastupa u ime i za račun tuženika, kojeg zastupa punomoćnik Katja Jajaš odvjetnica iz Odvjetničkog društva JAJAŠ & VUKELIĆ d.o.o., Rijeka, Trg 128, radi utvrđenja osporene tražbine, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 18. veljače 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i osporavatelja CC, koji nastupa u ime i za račun tuženika, a u odsutnosti uredno pozvane osporavateljice AC, na ročištu za objavu sudske odluke održanom dana 3. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se da postoji tražbina vjerovnika Financijske agencije u iznosu od 8.008,52 EUR-a koja je prijavljena u stečajnom postupku nad tuženikom, a koji postupak se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku, pod poslovnim brojem: St- 264/2024.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog postupka u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju Financijska agencija sa sjedištem u [adresa], OIB 85821130368 naknaditi JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji nastupa u ime i za račun tuženika ARIS 2000 d.o.o. u stečaju, Zagreb, Fraterščica 60, OIB: 06571045637 parnični trošak u iznosu od 250,00 EUR (slovima: dvijestotinepedeseteura).

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja da postoji njegova tražbina osporena u stečajnom postupku koji se vodi nad ARIS 2000 d.o.o. u stečaju.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je u stečajnom postupku nad tuženikom, otvorenim rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj: St-264/2024-46 od 28. kolovoza 2024. godine, tužiteljica dana 21. listopada 2024. godine prijavila tražbinu u ukupnom iznosu od 10.655,35 EUR, od čega glavnica glasi na iznos od 9.178,66 EUR, a kamate 1.476,69 EUR koja je od strane stečajnog upravitelja u cijelosti priznata, te se iste u smislu članka 263. Stečajnog zakona (Narodne novine broj 71/15; 104/17, 36/22 i 27/24 u daljnjem tekstu SZ) smatraju utvrđenima. Navodi da iz sadržaja dopunskog rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj: St-264/2024-98 od 14. travnja 2025. godine, proizlazi da je tražbina tužiteljice priznata za iznos od 2.646,83 EUR za koji postoji ovršna isprava, dok se za iznos od 8.008,52 EUR za koju nema ovršnu ispravu tužiteljica upućuje na parnicu temeljem članka 266. stavka 2. SZ-a u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti dopunskog rješenja, uz konstataciju da je osporena od strane stečajnih vjerovnika CC OIB: [osobni identifikacijski broj] i AC OIB: [osobni identifikacijski broj] zbog nepostojanja pravne osnove.

3. Tužitelj pojašnjava da se osporeni iznos tražbine odnosi na poslove koje FINA obavlja iz djelokruga javnih ovlasti pa tako provodi postupke ovrhe na novčanim sredstvima i za izvršene poslove ima pravo na naplatu naknade za provedbu osnova za plaćanje sukladno Pravilniku o vrstama naknada za obavljanje poslova propisnih Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 71/2018). Predmetna naknada određena je člankom 3. st. 1. toč. 1. predmetnog Pravilnika sukladno cjeniku, kojeg po ovlaštenju iz čl. 5. Pravilnika donosi Uprava FINE, a na koga Ministar financija daje suglasnost. Cjenik FINA objavljuje na svojoj službenoj internetskoj stranici. Naknada, pa tako i sama obveza (dospijeće) njenog plaćanja je trenutak kada je u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje upisana osnova za plaćanje na koju se naknada odnosi.

4. Tužitelj navodi da u postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima FINA provodi ovrhu do trenutka kada je nad ovršenikom otvoren stečajni postupak, kada prestaje provedba prisilne naplate na novčanim sredstvima dužnika. FINA je predmetnu naknadu kao i samu tražbinu iz osnove za plaćanje za koju je naknada obračunata prestala naplaćivati prisilnom naplatom sukladno čl. 18. st. 3. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 68/18, 02/20, 46/20, 47/20, 83/20, 133/20 dalje: ZPONS).

5. Tužitelj ističe da su na teret ovršenika - ovdje tuženika u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje upisane osnove za plaćanje temeljem koje je FINA obračunala naknadu a koja se, dakle odnosi na provedbu osnova za plaćanje iz članka 22. stavak 4. ZPONS-a tj. odnosi se na naknadu koja je obračunata na teret tuženika, jer se sukladno članku 22. stavku 3. istog Zakona odnosi na tražbinu iz osnova za plaćanje za koju se naknada za izvršenje osnove za plaćanje ne predujmljuje od strane ovrhovoditelja, te je za navedene naknade ispostavila račune.

6. Tužitelj također navodi da očevidnik svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate iz prethodne točke sadrži podatke o osnovi za plaćanje koja je zaprimljena na teret ovršenika - ovdje tuženika i to izvršene, neizvršene odnosno obustavljene ili opozvane osnove za plaćanje.

7. CC koji nastupa u ime i za račun tuženika u odgovoru na tužbu navodi da je dopunskim rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P- 264/2024 od 14. travnja 2025. godine tužitelj upućen za dio osporene tražbine u iznosu od 8.008,52 EUR pokrenuti parnicu protiv stečajnog dužnika u roku od osam dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja, odnosno primitka drugostupanjske odluke, radi utvrđivanja osporene tražbine u kojoj osporavatelji CC i AC u takvoj parnici nastupaju u ime i za račun stečajnog dužnika ARIS 2000 d.o.o. za trgovinu i usluge u stečaju.

8. CC smatra da je tužba pravovremena, ali da nije osnovana.

9. CC koji nastupa u ime i za račun tuženika također u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe da nisu od strane tužitelja dostavljene isprave kojima se dokazuju možebitne činjenice navedene u računima te da je tužitelj kao dokaz svoje tražbine uz račune trebao u ovome postupku dostaviti i osnove za plaćanje o kojima ovisi visina naknade koju potražuje tužitelj. Naglašava da nije postojala prava osnova, radi čega se osporava nastanak i postojanje tražbine koju tužitelj pokušava dokazati u ovom postupku koja je navodno postojala u trenutku otvaranja stečajnog postupka nad ARIS 2000 d.o.o. u stečaju.

10. U odnosu na nedostatak navedenih osnova za plaćanje o kojima ovisi utužena naknada, tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu naveo da su sve vjerodostojne isprave dostavljene uz prijavu tražbine u stečajnom postupku.

11. CC u odgovoru na tužbu također smatra da je pogrešno pravno shvaćanje tužitelja da bi isti imao pravo na naknadu za obavljanje poslova propisanih Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a koja naknada je navodno određena Cjenikom koji je po ovlaštenju iz članka 5. Pravilnika o vrstama naknada za obavljanje poslova propisanih Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima donio tužitelj tj. uprava Financijske agencije. CC koji nastupa u ime i za račun tuženika smatra da je takav stav tužitelja u suprotnosti s odredbom članka 22. stavak 9. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima kojim je određeno da je jedino Ministar financija ovlašten propisati vrste i visine naknada za obavljanje poslova ZPONS te način naplate naknade a ne tužitelj tj. uprava Financijske agencije

- jer za tzv. cjenik na koji se upire u tužbi nije imala ovlasti, radi čega taj i takav cjenik ne proizvodi nikakve pravne učinke u djelu kojim su njime određene vrste i visine naknada za obavljanje poslova ZPONS. Ističe da jednako tako da je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: U-II-3895/2023 od 23. travnja 2024. godine (Narodne novine br. 54/2024 od 08. svibnja 2024. godine) ukinut članak 5. stavak 1. Pravilnika o vrstama naknada za obavljanje poslova propisanih Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 71/18 i 155/22) koja je objavljena 08. svibnja 2024. godine. Navodi da prema članku 5. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 dalje u tekstu Ustav RH) određeno je da u Republici Hrvatskoj ostali propisi moraju biti u suglasnosti i s Ustavom RH i sa zakonom te da tužitelj odnosno Uprava Financijske agencije nije bila ovlaštena određivati vrste i visine naknada za obavljanje poslova ZPONS.

12. Također napominje da je Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o vrstama naknada za obavljanje poslova propisanih zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima objavljen tek u Narodnim novinama br. 79/2024 od 03. srpnja 2024. godine, do kada nije postojao pravni osnov za obračun tih i takvih naknada prije 03. srpnja 2024. godine.

13. Tuženik po JC također smatra da obzirom da se u tužbi činjenično uopće ne navodi vrijeme nastanka pravnog odnosa i visina svake pojedine nastale obveze, ističe prigovor zastare i prigovor tijeka kamata.

14. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to u rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-264/2024-46 od 28.08.2024. (str. 4.-14. spisa), Prijave tražbine u stečajnom postupku (str. 15.-20. spisa), Dopunsko rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-264/2024-98 od 14.04.2025. (str. 21.-25. spisa), Naknade PNOP cjenik Fine 3-2025 (str. 26.-28. spisa), računi (str. 29.-88. spisa), izvadak iz sudskog registra (str. 92.-95. spisa), Dopunsko rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-264/2024-98 od 14.04.2025. (str. 99.-103. spisa), izvadak iz sudskog registra (str. 111. -114. spisa), kao i u ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu. Provedene dokaze sud je ocijenio u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP) te je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

15. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da postoji njegova tražbina osporena u stečajnom postupku koji se vodi nad ARIS 2000 d.o.o. u stečaju.

16. Među strankama je sporna novčana tražbina koju je u stečajnom postupku nad dužnikom ARIS 2000 d.o.o. u stečaju prijavio tužitelj a koja se odnosi na naknadu za obavljene poslove propisane Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, zatim da li je uprava FINE imala ovlaštenje primjenjivati sporni Cjenik naknade budući da je Odlukom Ustavnog suda RH broj: U-II-3895/2023 od 23. travnja 2024. (Narodne novine br. 54/2024) ukinut čl. 5. st. 1. spornog Pravilnika prema kojem je Uprava FINE Cjenikom određivala iznos naknade umjesto nadležnog Ministra i da li je za tužiteljevu tražbinu nastupila zastara.

17. Člankom 3. st. 1. toč. 1. ZPONS-a određeno je da osnova za plaćanje jest ovršna odluka domaćeg suda ili upravnog tijela koja ima potvrdu ovršnosti, ovršna nagodba sklopljena pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršna nagodba postignuta u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a (Narodne novine br. 53/91., 91/92, 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.), zadužnica, bjanko-zadužnica, nalog za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnost, europski ovršni naslov i europski platni nalog, a koji glase na ispunjenje određene novčane tražbine, obračun poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine, rješenje o ovrsi, rješenje o osiguranju, nalog Ministarstva financija za naplatu po aktiviranom državnom jamstvu, nalog za pljenidbu u postupku prisilnog izvršenja pravomoćno izrečene novčane kazne u kaznenom i prekršajnom postupku, nalog za prisilnu naplatu novčane kazne izrečene izvršnim rješenjem Hrvatske narodne banke, nalog za izvršenje odluke Jedinstvenog sanacijskog odbora o izricanju novčane kazne i periodičnih penala i svaka druga odluka nadležnog tijela kojom se u cijelosti ili djelomice prihvaća prijedlog za provedbu ovrhe.

Člankom 5. ZPONS-a propisana je obveza i načini podnošenja osnove za plaćanje FINI od strane nadležnog tijela odnosno ovrhovoditelja.

Člankom 22. st. 1.- 4. ZPONS-a propisano je:

"(1) Ovrhovoditelj je dužan predujmiti Agenciji iznos propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje, a Agencija će taj iznos upisati u Očevidnik zajedno s tražbinom iz osnove za plaćanje te provesti ovrhu u korist ovrhovoditelja. (2) Agencija neće upisati osnovu za plaćanje u Očevidnik niti poduzimati radnje po osnovi za plaćanje ako ovrhovoditelj nije platio iznos predujma. (3) Iznimno od odredbi stavaka 1. i 2. ovoga članka, ovrhovoditelj nije dužan Agenciji predujmiti naknadu u slučaju kada se ovrha/osiguranje provodi:

1. radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja djeteta

2. radi naplate tražbine po osnovi privremenog uzdržavanja

3. radi naplate tražbine po osnovi neisplaćene plaće, naknade plaće ili otpremnine

4. radi naplate tražbina Republike Hrvatske te tražbina s osnove poreza, doprinosa i drugih javnih davanja

5. radi naplate novčane kazne, oduzete imovinske koristi i troškova u prekršajnom i kaznenom postupku

6. radi naplate novčane kazne izrečene izvršnim rješenjem Hrvatske narodne banke

7. radi izvršenja odluke jedinstvenog sanacijskog odbora o izricanju novčane kazne i periodičnih penala

8. radi izvršenja rješenja o ovrsi i rješenja o osiguranju koje se na odnosi na tražbine iz točaka 1. do 5. te 9. i 10. ovoga stavka, kada sud koji je donio rješenje Agenciji izričito naloži provedbu osnove za plaćanje bez predujmljivanja naknade iz stavka 1. ovoga članka 9. radi izvršenja mjera osiguranja iz kaznenog, prekršajnog ili poreznog postupka

10. radi naplate tražbine u korist Agencije.

(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka, naknadu za provedbu ovrhe Agenciji dužan je platiti ovršenik, a Agencija će iznos naknade upisati u Očevidnik prije tražbine iz osnove za plaćanje za koju se naplaćuje i za taj iznos provesti ovrhu sukladno odredbama ovoga Zakona."

Također, člankom 3. st. 1., st. 2. i st. 4. Pravilnika o vrstama naknada za obavljanje poslova propisanih Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 71/18, 155/22 i 79/24.; u daljnjem tekstu Pravilnik) propisano je:

"(1) Za poduzimanje radnji pri provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika naplaćuju se sljedeće vrste naknada:

1. naknada za provedbu osnove za plaćanje

2. naknada za vraćanje osnove za plaćanje po zahtjevu ovrhovoditelja ili ovršenika

3. naknada za izmjenu podatka upisanog u Očevidniku

4. naknada za davanje podataka, preslika i potvrda iz Očevidnika.

(2) Poslovi provedbe osnove za plaćanje iz stavka 1. točke 1. ovoga članka koje obavlja Agencija su primitak osnove za plaćanje, unos podataka iz osnove za plaćanje u Očevidnik, provjera mogućnosti izvršenja osnove za plaćanje, vraćanje osnove za plaćanje po kojoj Agencija utvrdi nemogućnost postupanja, utvrđivanje iznosa duga, obračun kamata, izvršenje osnove za plaćanje, obavještavanje ovršenika o provedbi ovrhe u slučajevima propisanim zakonom, postupanje po suglasnosti ovršenika kojom izričito dozvoljava prijenos zaplijenjenih sredstava i prije proteka roka zapljene, provedbe obustave odnosno opoziva provedbe osnove za plaćanje, provedba odgode ovrhe temeljem osnove za plaćanje, vođenje Očevidnika, utvrđivanje računa i postojanja oročenih novčanih sredstava radi provedbe ovrhe sukladno Zakonu, formiranje i razmjena poruka s bankama, nadzor i usklađivanje razmjene poruka s bankama, označavanje blokade/deblokade računa, zabrane/slobodnog raspolaganja oročenim novčanim sredstvima i označavanje predstečajnog postupka nad ovršenikom odnosno stečaja ovršenika u Jedinstvenom registru računa, pohrana i čuvanje podataka sadržanih u Očevidniku, pohrana i čuvanje osnova za plaćanje i pripadajuće dokumentacije.

(4) Visine naknada iz ovoga članka određene su u Prilogu 1. koji je sastavni dio ovog Pravilnika."

Člankom 6. st. 1. navedenog Pravilnika propisano je:

"(1) Naknada iz članka 3. stavka 1. točke 1. ovoga Pravilnika određuje se prema Prilogu 1. iz članka 3. ovog Pravilnika, a ovisi o visini glavnice duga iz osnove za plaćanje za koju se traži ovrha na novčanim sredstvima."

18. Sud je utvrdio da je osnovan prigovor osporavatelja CC koji nastupa u ime i za račun stečajnog dužnika da tužitelj uz tužbu koja se odnosi na njegovu naknadu za provedbu osnove za plaćanje nije dostavio osnove za plaćanje na temelju kojih bi mogao opravdati osnovu svog potraživanja i visinu naknade koju tužitelj potražuje. Naime, činjenica je da tužitelj u tužbi i tijekom prethodnog postupka nije dostavio dokaz niti valjano predložio dokaz kojim bi opravdao traženi iznos koji se odnosi obračunate naknade. Tužitelj je tek na ročištu za glavnu raspravu naveo da se osnove za plaćanje ne nalaze u ovom parničnom predmetu, već u stečajnom predmetu u kojemu je upućen u ovu parnicu i da je iste dostavio u stečajni spis uz prijavu tražbina, te sud stoga sukladno čl. 299. st. 3. ZPP-a navedene nove činjenice i nove dokaze radi pribavljanja osnova za plaćanje koje je tužitelj iznio na glavnoj raspravi nije uzeo u obzir.

19. Da bi FINA mogla provesti radnje pri provedbi ovrhe na na novčanim sredstvima ovršenika potrebno je da FINA od nadležnog tijela odnosno ovrhovoditelja zaprimi osnovu za plaćanje. Također, visina naknade ovisi o radnji koju FINA poduzima te o samoj vrijednosti predmeta spora osnove za plaćanje, odnosno visini glavnice duga iz osnove za plaćanje za koju se traži ovrha na novčanim sredstvima, u smislu čl. 3. i čl. 6. Pravilnika i priloga 1. kao sastavnog dijela tog Pravilnika.

20. Tužitelj je u spis kao dokaz svojih navoda dostavio samo račune i pozvao se na Cjenik koji se nalazi na službenim stranicama FINE, što nije dokaz da tuženik ARIS 2000 d.o.o. u stečaju treba platiti upravo navedeni iznos. Da bi tužitelj mogao opravdati iznose po utuženim računima, po mišljenju ovoga suda nije dovoljno dostaviti samo račune i pozvati se na Cjenik koji se nalazi na službenim stranicama FINE, već je potrebno dostaviti i osnove za plaćanje o kojima upravo ovisi visina naknade navedene u računima, jer osnovicu za obračun naknade FINE čini upravo osnova za plaćanje i vrijednost iznosa na koji se ta osnova za plaćanje odnosi. Bez propisanih osnova za plaćanje sud ne može utvrditi da su iznosi naknada navedeni u dostavljenim računima obračunati pravilno i upravo u skladu s vrijednostima predmeta spora svake osnove za plaćanje, a što uostalom čini i osnovicu za obračun visine naknade, u skladu s prilogom 1. navedenog Pravilnika o vrstama naknada za obavljanje poslova propisanih Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

21. Tužitelj je trebao dokazati da je imao pravo obračunati naknadu i to upravo u navedenim iznosima, jer tuženik ne može dokazati negativnu činjenicu budući da osnove za plaćanje kao propisani pravni temelj koje služe kao osnovica za obračun navedene naknade nisu od strane tužitelja niti dostavljene u ovaj konkretan predmet.

22. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da je visinu zatražene naknade po izdanim računima obračunao u skladu s čl. 6. navedenog Pravilnika budući da uslijed nedostatka osnova za plaćanje nije moguće provjeriti obračun, te je sud stoga ocijenio da tužitelj nije dokazao ni osnovanost ni visinu svoje tražbine.

23. Naime, računi tužitelja su isprave koje je sastavio sam tužitelj i predstavljaju zapravo samo njegovu tvrdnju da mu tuženi nešto duguje, a sami po sebi kao jednostrane isprave ne mogu biti dokaz da su usluge navedene u računima i izvršene i to upravo u iznosima koje je naveo tužitelj. Kada računi predstavljaju temeljni dokaz za utvrđenje obveze tuženika tada moraju imati onaj stupanj vjerojatnosti da je isključena svaka razumna sumnja u istinitost podataka navedenih u njima, a što u konkretnom predmetu nije slučaj budući da se iz navedenih računa kao jednostranih isprava ne može niti utvrditi na koje točno osnove za plaćanje se odnose i u kojim iznosima, a što je osnova za pravilan obračun za zatraženu naknadu tužitelja. Prema mišljenju ovoga suda nije dovoljno samo pozvati se na obračun, već se mora vidjeti i kako je obračunati iznos nastao te dostaviti i isprave koje služe kao osnovica za obračun. Stoga bez konkretnih osnova za plaćanje kao osnovice za obračun nema ni provjerljivog obračuna zatražene naknade, jer visina naknade ovisi o svakoj pojedinoj osnovi za plaćanje i njezinoj vrijednosti.

24. Slijedom izloženog, sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao osnovu i visinu svoje novčane tražbine prema tuženiku i da stoga tužbeni zahtjev nije osnovan te je odlučio kao u toč. I izreke presude.

25. Naime, stranke su u parničnom postupku dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP-a). Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U konkretnom slučaju tužitelj nije iznio činjenice ni priložio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je prema priloženim računima i dostavljenom Cjeniku tražbina tužitelja pravilno obračunata. Naime, dužnost je stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje. Dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza nije obveza stranke prema parničnom protivniku, a ni prema sudu, već u svojoj biti, specifična obveza prema samoj sebi. Navođenjem relevantnih činjenica i predlaganjem efikasnih dokaza, stranka ostvaruje povoljnije izglede za svoj uspjeh u parnici te se zbog toga u teoriji procesnog prava ta „dužnost“ zapravo naziva „teretom“ dokaza.

26. Predlaganjem efikasnih dokaza, stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava. Kod takvog stanja stvari, ovaj sud smatra da tužitelj nije dokazao osnovanost niti visinu svoje tražbine.

27. Slijedom izloženog, sud utvrdio da tužitelj nije dokazao osnovu i visinu svoje tražbine prema tuženiku i da stoga tužbeni zahtjev nije osnovan te je odlučio kao u toč. I izreke presude.

28. Budući da je sud prihvatio prigovor tuženika o neosnovanosti i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, sud je mišljenja da nije potrebno razmatrati ostale prigovore tuženika jer isti više ne mogu utjecati na donošenje ove odluke jer bi neovisno o njima tužbeni zahtjev morao biti odbijen.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. a u svezi s čl. 155. ZPP- a te je sud JC koji nastupa u ime i za račun tuženika priznao trošak parničnog postupka i to trošak sastavljanja odgovora na tužbu od 14. kolovoza 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tar. br. 8. toč. 1. OT) uvećano za PDV u iznosu od 50,00 EUR, što čini ukupan parnični trošak u iznosu od 250,00 EUR.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 3. travnja 2026.

S U D A C

mr. sc. Boris Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.