Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pp-984/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sutkinji Sanji Jovanović Karajić, univ. mag. iur., spec. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Diane Gvozdić, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika PD, kojeg zastupa branitelj Nikola Drobec, odvjetnik u [adresa], zbog prekršaja iz čl. 32. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (''Narodne novine'', br. 67/08., 48/10. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24. – u daljnjem tekstu: ZSPC), povodom prigovora branitelja okrivljenika podnesenog protiv obaveznog prekršajnog naloga PU karlovačke, Policijske postaje Duga Resa, broj: 211-07/25- 2/11446 od 7. ožujka 2025., nakon provedenog žurnog postupka, 3. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ŠD, rođen **.**.1992. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Nepala, prekršajno neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je 7. ožujka 2025. u 11:30 sati u mjestu Belajske Poljice, Belajske Poljice 103, kao vozač kombi vozila M1 marke Renault reg. oznake [registarska oznaka], upravljao navedenim vozilom te dolaskom u Belajske Poljice kbr. 103 nije postupio po znakovima izraženim pomoću zvučnih i svjetlosnih znakova te ni po naredbama policijskih službenika, već je nastavio kretanje vozilom do adrese Belaj kbr. 12,

čime je počinio prekršaj opisan u čl. 32. st. 1. ZSPC-a, a kažnjiv po čl. 32. st. 4. istog Zakona.

II. Na temelju čl. 32. st. 4. ZSPC-a okrivljeniku se izriče novčana kazna u iznosu od 390,00 EUR (tristodevedeset eura i nula centi).

III. Na temelju čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona (''Narodne novine'', br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18. i 114/22. – u daljnjem tekstu: PZ) okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od dana primitka ove presude na broj računa primatelja u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, s time da mu se odobrava obročno plaćanje novčane kazne na 3 (tri) mjesečna obroka.

IV. Na temelju čl. 152. st. 3. PZ-a ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) mjeseca od dana primitka ove presude uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u iznosu od 260,00 EUR (dvjestošezdeset eura i nula centi), smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

V. Na temelju čl. 34. st. 1. PZ-a ukoliko okrivljenik u navedenom roku ne plati izrečenu novčanu kaznu u cijelosti ili djelomično, ista će se naplatiti prisilno u ukupnom iznosu od 390,00 EUR.

VI. Na temelju čl. 139. st. 3. PZ-a okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 3.a PZ-a u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura i nula centi) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, jer će se u protivnom u smislu čl. 152. st. 4. PZ-a naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1. PU karlovačka, Policijska postaja Duga Resa je 7. ožujka 2025. izdala obavezni prekršajni nalog okrivljeniku SD zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog kao u izreci presude.

2. Protiv navedenog obaveznog prekršajnog naloga branitelj okrivljenika je pravodobno podnio prigovor zbog poricanja prekršaja pa je citirani nalog stavljen izvan snage i proveden je žurni postupak u skladu sa čl. 244. st. 1. u svezi čl. 221. st. 1. toč. 6. PZ-a.

3. Zamolbenom Općinskom sudu u Varaždinu okrivljenik je po svojem branitelju dostavio svoju pisanu obranu u kojoj je naveo da je točno da je kritične zgode upravljao kombi vozilom navedenim u optužnom prijedlogu, ali poriče da bi svjesno propustio postupiti po naredbama policijskih službenika. Doista ne zna u kojem točno trenutku su policijski službenici njemu počeli signalizirati zvučnim i svjetlosnim znakovima da se zaustavi budući da se policijsko vozilo kretalo iza njega. Tako da ne zna ni koliko je vremena prošlo ili koliki je točno put prešao od trenutka kad je policija upalila rotirajuća svjetla, međutim uvjeren je da je to moglo biti tek na nekoliko trenutaka. Čim je shvatio da policija traži od njega da zaustavi vozilo, to je i učinio. Moguće je da nije istog trenutka uočio da mu policija signalizira da zaustavi vozilo, ali nikako nije imao namjeru oglušiti se na naredbe i znakove policijskih službenika. Nije imao nikakvog razloga da ne postupi po traženju policije ili da bježi niti je to činio. Nije bio počinio nikakav prometni prekršaj niti učinio bilo što drugo zbog čega bi imao razloga bježati ili se bojati policije. U Hrvatsku je došao raditi i sretan je što ima priliku raditi i tako prehraniti sebe i svoju obitelj. Nikada ne bi svjesno počinio neki prekršaj i uvijek nastoji u svemu poštovati zakone i iskazati zahvalnost za gostoprimstvo koje mu je iskazano u Hrvatskoj. Zbog navedenog moli sud da uvaži kako se nije oglušio o naredbe policijskih službenika jer to nije bila njegova namjera niti bi ikada to učinio niti je za to imao bilo koji razlog. Isto tako, moli sud da u ovom postupku uvaži činjenicu da njegova mjesečna plaća teško može pokriti plaćanje kazne koja mu je bila izrečena obaveznim prekršajnim nalogom pa ukoliko sud bude smatrao da je ipak počinio prekršaj, moli da mu se izrekne što je moguće blaža kazna. Osobito moli da mu se ne izriče mjera zabrane upravljanja motornim vozilom budući da u okviru svog radnog mjesta za poslodavca često obavlja i poslove prijevoza pa u slučaju da zbog gubitka prava na upravljanje motornim vozilom neće moći obavljati te poslove, boji se da bi mogao izgubiti i posao, a time i radnu dozvolu, što bi za njega bilo izrazito teško te bi ugrozilo njegovu egzistenciju.

4. U žurnom postupku sud je ispitao svjedokinju BD te je izvršio uvid i pročitao potvrdu iz prekršajne evidencije okrivljenika (list 20 i 21 spisa).

5. Na ročištu održanom 3. travnja 2026. ispitana je svjedokinja BD koja je iskazala da je tog kritičnog dana u svojstvu policijske službenice zajedno sa svojim kolegom HD bila u policijskoj ophodnji. Nalazili su se na autobusnoj stanici u Belajskim Poljicama te su vršili kontrolu prometa. U jednom trenutku je pored njih prošao kombi prepun radnika tamnije puti zbog čega su zaključili da se vjerojatno radi o stranim radnicima. Pustili su taj kombi da prođe dalje kako bi vidjeli što će vozač tog kombija napraviti i u kojem smjeru će otići, te su tom prilikom svu svoju pažnju usmjerili na njega s obzirom na migrantsku krizu i velike probleme s kojima je suočena Republika Hrvatska u pogledu navedenog. Zatim su sjeli u službeno policijsko vozilo i krenuli za tim kombijem te su odmah uključili zvučne signale i rotacijska svjetla, a bio je dan. S tako upaljenim rotacijskim svjetlima i zvučnim signalima sigurno su prešli oko 500 metara, no vozač tog kombija je nastavio dalje voziti i ponašao se kao da oni ne idu za njim. U jednom trenutku okrivljenik je skrenuo u dvorište neke kuće i tada su i policijski službenici stali u to dvorište te su došli do okrivljenika kao vozača tog kombija i rekli mu da su išli za njim. Međutim, okrivljenik je odgovarao da je on strani radnik i da ne razumije hrvatski jezik. Pitao je policijske službenike može li nazvati nekoga tko razumije hrvatski jezik kako bi se mogao s policijskim službenicima sporazumjeti. Svjedokinja mu je na to rekla da slobodno nazove. Ubrzo je došao neki čovjek s autom i prisutni radnici iz kombija su svjedokinji rekli da im je to šef, a radilo se o hrvatskom državljaninu. U razgovoru s njim se ispostavilo da okrivljenik, koji je upravljao kombijem, nije mogao naći adresu na koju je trebao doći, te da je zapravo skrenuo u pogrešno dvorište. S okrivljenikom se sporazumijevala djelomično na hrvatskom, a djelomično na engleskom jeziku, čak se koristila rukama kako bi se pokušala s njim sporazumjeti. Na kraju su ona i njezin kolega objasnili okrivljeniku da je, iako je on strani radnik i ne razumije hrvatski jezik, dužan poznavati hrvatske propise i postupati u skladu s njima. Okrivljenik je rekao svjedokinji i njezinom kolegi da je vidio da oni idu za njim i da su mu davali znakove i s dugim svjetlima i s rotacijskim svjetlima te je uočio da se druga vozila miču s ceste, no on nije razumio što se događa pa je ipak odlučio dalje nastaviti voziti. Na pitanje branitelja može li procijeniti kojom se brzinom kretao okrivljenik upravljajući navedenim kombijem, svjedokinja je iskazala da ne može reći kojom se točno brzinom okrivljenik kretao, no budući da se radi o naselju i uskoj cesti, okrivljenik se kretao normalnom brzinom s obzirom na navedene uvjete.

6. Odredbom čl. 32. st. 1. ZSPC-a propisano je da sudionici u prometu moraju postupati po zahtjevima izraženim pomoću znakova ili po naredbama policijskih službenika ili drugih osoba koje, na temelju ovlaštenja iz ovoga Zakona, nadziru i upravljaju prometom na cestama. Odredbom čl. 32. st. 4. ZSPC-a propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 390,00 do 920,00 EUR kazniti za prekršaj vozač motornog vozila ako postupi suprotno zahtjevu izraženom pomoću znaka ili po naredbi policijskog službenika ili druge ovlaštene osobe.

7. Sud je iskaz svjedokinje BD u cijelosti ocijenio kao istinit s obzirom da je jasno, sigurno i dosljedno iskazivala, detaljno opisujući okrivljenikovo ponašanje u prometu, a kritične zgode je postupala u svojstvu policijske službenice, redovito obavljajući poslove u okviru policijskih ovlasti. S obzirom na to da svjedok inja BD ne poznaje okrivljenika, valja zaključiti da osobno nije zainteresirana za ishod ovog prekršajnog postupka pa sud nema razloga sumnjati u istinitost njezinog iskaza.

8. Međutim, sud nije povjerovao obrani okrivljenika u dijelu u kojem je naveo da ne zna u kojem točno trenutku su policijski službenici njemu počeli signalizirati zvučnim i svjetlosnim znakovima da se zaustavi budući da se policijsko vozilo kretalo iza njega pa tako ne zna ni koliko je vremena prošlo ili koliki je točno put prešao od trenutka kad je policija upalila rotirajuća svjetla, a vozilo je zaustavio čim je shvatio da to policija od njega traži. Naime, ovakva obrana okrivljenika je cijenjena kao neuvjerljiva i nelogična te je ujedno kontradiktorna iskazu svjedokinje BD iz kojeg proizlazi da je okrivljenik rekao svjedokinji i njezinom kolegi da je vidio da oni idu za njim i da su mu davali znakove i s dugim svjetlima i s rotacijskim svjetlima te je uočio da se druga vozila miču s ceste, no nije razumio što se događa pa je ipak odlučio dalje nastav iti voziti, a zaustavio se tek kad je vozilom skrenuo u neko dvorište . Dakle, na temelju obrane okrivljenika i iskaza svjedokinje sud je utvrdio da je okrivljenik kao vozač upravljajući kombi vozilom vidio da su policijski službenici u policijskom službenom vozilu išli za njim i da su mu davali znakove i s dugim svjetlima i s rotacijskim svjetlima, ali je ipak odlučio dalje nastaviti voziti, iz čega je razvidno da nije postupio po zahtjevima izraženim pomoću znakova policijskih službenika koji su kritične zgode nadzirali promet. Na taj način su se u opisanom ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja opisanog u čl. 32. st. 1. ZSPC-a pa ga je sud proglasio krivim za počinjenje navedenog prekršaja koji je kažnjiv po čl. 32. st. 4. ZSPC-a.

9. Prilikom odmjeravanja kazne sud nije proveo princip individualizacije u odnosu na osobna svojstva okrivljenika i njegovo imovno stanje budući da okrivljenik nije pristupio na ročište pa ga sud nije mogao ispitati na navedene okolnosti, dok je u pisanoj obrani samo paušalno naveo da njegova mjesečna plaća teško može pokriti plaćanje kazne, no nije dostavio dokaze na temelju kojih bi se mogla utvrditi visina njegove plaće. Kao olakotno mu je cijenjena dosadašnja prekršajna neosuđivanost što je utvrđeno uvidom u potvrdu iz prekršajne evidencije okrivljenika. Otegotne okolnosti nisu nađene. Uzimajući sve navedeno u obzir sud je na temelju čl. 32. st. 4. ZSPC-a okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u iznosu od 390,00 EUR, dakle u zakonom propisanom posebnom minimumu za ovu vrstu prekršaja, smatrajući da će se tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, te da će se poticajno djelovati na okrivljenika da se ubuduće kloni činjenja prekršaja. Radi lakšeg plaćanja okrivljeniku je odobreno obročno plaćanje novčane kazne na tri mjesečna obroka. Ukoliko okrivljenik u podijeljenom roku od tri mjeseca od dana primitka ove presude uplati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena, sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a. Okrivljenik je upozoren da će se u skladu sa čl. 34. st. 1. PZ-a novčana kazna naplatiti prisilno ukoliko je okrivljenik ne plati u cijelosti ili djelomično u podijeljenom roku.

10. Prihvaćajući navode okrivljenika iz njegove obrane da u okviru svog radnog mjesta često obavlja i poslove prijevoza te da u slučaju gubitka prava na upravljanje motornim vozilom neće moći obavljati te poslove, zbog čega bi mogao izgubiti i posao, a time i radnu dozvolu, sud okrivljeniku nije izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, smatrajući da će sama novčana kazna u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da više ne čini prometne prekršaje, te da svoje ponašanje uskladi sa zakonom. Uz to je ocijenjeno da u konkretnom slučaju ne postoji opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa, s obzirom da je okrivljenik prekršajno neosuđivana osoba te mu je ovo prvi puta da je počinio ovakvu vrstu prometnog prekršaja. Pritom valja naglasiti da prema odredbama PZ-a izricanje navedene zaštitne mjere nije obligatorno, već je fakultativno.

11. U skladu s odredbom čl. 139. st. 3. PZ-a okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka ovog suda iz čl. 138. st. 2. toč. 3.a PZ-a u paušalnom iznosu od 30,00 EUR, koji su određeni prema trajanju i složenosti postupka.

Karlovac, 3. travnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Diana Gvozdić, v.r.

PDR, univ. mag. iur., spec. iur., v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena na temelju čl. 244. st. 1. PZ-a.

Dostaviti:

1. Okrivljenik DD, [adresa]

2. Branitelj Nikola Drobec, odvjetnik u Zagrebu, Jurja Žerjavića 10

3. Tužitelj PU karlovačka, Policijska postaja Duga Resa