REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž Ovr-78/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja UP iz [adresa], Bana Josipa Jelačića 12, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku u Novoj Gradiški, protiv ovršenika CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, od 4. lipnja 2025., poslovni broj: Ovr-301/2020-49, 3.travnja 2026.,
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja UP, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, od 4. lipnja 2025., poslovni broj: Ovr- 301/2020-49.
II Odbija se ovrhovoditelj sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
"Obustavlja se provedba ovrhe na pokretninama.“
2. Protiv navedenog rješenja ovrhovoditelj je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14; - dalje: ZPP), u vezi s člankom 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16; - dalje: OZ).
2.1. U žalbi navodi da pobijano rješenje nije zakonito, da nisu bili ostvareni uvjeti za obustavu ovrhe temeljem članka 72. OZ-a, da se sud neosnovano poziva na odredbu članka 137. stavka 2. OZ-a koju citira i navodi da ista ne predstavlja pravni temelj obustave, a u tom kontekstu ističe proturječnost između obrazloženja i izreke rješenja. Nadalje navodi da je nesporno da nije pristupio na ročište dana 22. ožujka 2023., ali da je izostanak opravdao, te da je nakon toga sud proveo niz radnji pri čemu da je ovrhovoditelj bio vrlo aktivan, da je tražio da sud službenim putem naloži MUP-u terensku provjeru boravišta ovršenika, da je sud tom prijedlogu udovoljio ali da je pogrešno naložio MUP-u da obavi terensku provjeru boravišta ovrhovoditelja, pa smatra da u kontekstu istaknutih okolnosti sud nije imao razloga obustaviti ovrhu.
2.2. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitivanjem pobijanog rješenja i postupka koji mu je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a, primjenom članka 21. stavka 1. OZ-a. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a vezano za navod da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo ističe se da iako se prvostupanjski sud kada je obustavio ovrhu pogrešno pozvao na odredbu članka 137. stavka 2. OZ-a, dakle odlučio pogrešnom primjenom materijalnog prava, da isto odluku ne čini nezakonitom jer je i pravilnom primjenom materijalnog prava odredbe članka 137. stavka 3. OZ-a, trebalo jednako odlučiti. Napose, neosnovano ovrhovoditelj navodi da nisu ostvareni uvjeti za obustavu ovrhe primjenom članka 72. OZ-a obzirom da se u obrazloženju pobijanog rješenja sud niti ne poziva na tu zakonsku odredbu.
5. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je prvostupanjski sud u više navrata pokušao provesti pljenidbu pokretnina na adresi ovršenika koju je dostavio ovrhovoditelj, ali ovršenik na istoj nije zatečen, niti je bilo moguće utvrditi njegovu adresu putem nadležnih tijela (str. spisa 58), nakon čega je zakazana pljenidba na koju je ovrhovoditelj bio uredno pozvan i izričito upozoren da će u slučaju nepristupanja ovrha biti obustavljena, a ovrhovoditelj niti nakon toga na ponovno zakazanu pljenidbu nije pristupio niti je izostanak opravdao na zakonom propisan način, jer telefonski opravdan izostanak to svakako nije, a u spis nije dostavio materijalni dokaz o opravdanom razlogu izostanka.
5.1. Stoga je prvostupanjski sud obustavio ovrhu na pokretninama ovršenika, uz obrazloženje da je uredno pozvan ovrhovoditelj izostao sa pljenidbe određene za 10. lipanj 2022., nakon čega da je zaključkom od 12. srpnja 2022. odgođena pljenidba, a kako uredno pozvan ovrhovoditelj nije pristupio niti na ponovno zakazanu pljenidbu 22. ožujka 2023., donio je pobijano rješenje kojim je prema mišljenju ovog suda pravilno i zakonito obustavio ovrhu.
6. Naime, odredbom članka 137. stavka 3. OZ-a propisano je da ako ovrhovoditelj izostane s pljenidbe a uredno je pozvan, sud će odgoditi pljenidbu, ali ne duže od 60 dana. Ako uredno pozvan ovrhovoditelj ne pristupi na ponovno zakazanu pljenidbu sud će obustaviti ovrhu.
7. Riječ je o imperativnoj (obvezujućoj) zakonskoj odredbi koja sudu ne ostavlja mogućnost drugačijeg postupanja, pa su neosnovani žalbeni navodi da sud nije imao zakonsku osnovu za obustavu ovrhe.
8. Neosnovan je žalbeni navod o proturječnosti između izreke i obrazloženja pobijanog rješenja, jer iz sadržaja obrazloženja rješenja jasno proizlazi da je ovrha obustavljena zbog nepristupanja ovrhovoditelja ponovno zakazanoj pljenidbi, što predstavlja zakonski razlog za obustavu, pa nije ostvarena bitna povreda postupka, a činjenica što se prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja pogrešno pozvao na odredbu članka 137. stavka 2. OZ-a, umjesto pravilno na odredbu članka 137. stavka 3. OZ-a, odluku ne čini nezakonitom, kako je to već ranije obrazloženo.
8.1. Nadalje, žalbeni navod kojim ovrhovoditelj ističe svoju aktivnost tijekom postupka, traženje provjere adrese ovršenika putem MUP-a te poduzimanje drugih radnji, nisu odlučni za pravilnost pobijanog rješenja, jer aktivnost ovrhovoditelja tijekom postupka ne isključuje njegovu zakonsku obvezu da pristupi pljenidbi kada je uredno pozvan i upozoren na posljedice nepristupanja, a isto tako neosnovano ovrhovoditelj ističe i da sud nije mogao obustaviti ovrhu jer je u međuvremenu poduzimao daljnje radnje radi utvrđivanja adrese ovršenika, budući da poduzimanje pojedinih procesnih radnji od strane suda ne utječe na primjenu članka 137. OZ-a koji izričito propisuje obustavu ovrhe u slučaju nepristupanja ovrhovoditelja ponovno zakazanoj pljenidbi.
8.2. Napose, žalbeni navod o pogrešci suda prilikom upućivanja dopisa MUP-u (traženje podataka (omaškom) o adresi boravišta ovrhovoditelja umjesto o adresi ovršenika) također nisu od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja, jer eventualna omaška u dopisu ne mijenja činjenicu da ovrhovoditelj nije pristupio na ponovno zakazanu pljenidbu niti je dokazao opravdan razlog izostanka.
9. Slijedom navedenog, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a i članka 368. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. OZ-a, odlučeno je kao u izreci pod točkom I.
10. Na temelju članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavka 1. ZPP-a, primjenom članka 21. stavka 1. OZ-a, ovrhovoditelju koji nije uspio sa žalbom, ne pripadaju troškovi žalbenog postupka.
Slavonski Brod, 3. travnja 2026.
Sutkinja
Mirjana Šebalj Meglajec
