Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-161/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Vanje Petrović, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog NE, okrivljenog EE i okrivljenog CE, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog EE protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 10. ožujka 2026. broj Kovm-22/2026-15, u sjednici držanoj 3. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog EE.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog EE po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a te je određeno da se u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode od uhićenja 10. prosinca 2025. nadalje.
1.1. Na temelju članka 98. stavka 6. ZKP-a u vezi s člankom 98. stavkom 2. točkom
3. i člankom 123. stavkom 1. točkom 3. ZKP-a protiv okrivljenog NE i okrivljenog CE produljena je mjera opreza obveze redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP-a i to Policijskoj postaji Ludbreg svakih petnaest dana. Ujedno su, okrivljenik NE i okrivljeni CE upozoreni u skladu s odredbom članka 98. stavkom 1. ZKP-a da će se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere opreza zamijeniti istražnim zatvorom. U skladu s odredbom članka 98. stavkom 7. ZKP-a određeno je da će mjere opreza trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude (a ispravno je: najdulje do izvršnosti presude ili do upućivanja na izdržavanje kazne, ako je takva kazna izrečena) te je izvršavanje izrečenih mjera opreza povjereno Policijskoj upravi varaždinskoj, Policijskoj postaji Ludbreg.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni EE, po branitelju Franu Ježiću, ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom da „Županijski sud u Varaždinu ukine pobijano rješenje …“.
3. Prije dostave sudu izvjestitelju, spis je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
4. Žalba nije osnovana
5. Nakon što je uvodno u žalbi ukazao na činjenicu da primjena mjere istražnog zatvora mora biti iznimna i nužna, krajnja i uvijek supsidijarna te razmjerna mjera, okrivljeni EE je, ne osporavajući postojanje osnovane sumnje da je sudjelovao u počinjenju terećenog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11., u žalbi ukazao na okolnosti vezane uz svoje psihičko stanje, navodeći da boluje od specifičnog poremećaja ličnosti i blage duševne zaostalosti, zbog čega da mu je propisana terapija te da je djelomično lišen poslovne sposobnosti, a sve to potkrijepio je medicinskom dokumentacijom i odgovarajućim rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Koprivnica. Dovodi u pitanje zakonitost ispitivanja bez nazočnosti staratelja, kao i svoju ubrojivost u vrijeme inkriminiranog događaja te, s tim u vezi, ukazuje na potrebu provođenja psihijatrijskog vještačenja. Tvrdi da se svrha istražnog zatvora ovdje može postići mjerama opreza zabrane napuštanja boravišta te zabrane približavanja i uspostavljanja kontakta sa oštećenicom ili nekom drugom mjeru kojom se može ostvariti svrha istražnog zatvora.
6. Međutim, protivno izloženim žalbenim tvrdnjama okrivljenog EE, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da, osim postojanja osnovane sumnje da je sudjelovao u počinjenju kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11. na način kako je opisano u potvrđenoj optužnici, ujedno da na strani okrivljenog EE postoje osobite okolnosti koje upućuju na postojanje realne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, kao i da se ova opasnost ne može otkloniti mjerama opreza ili istražnim zatvorom u domu, odnosno da je daljnja primjena mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, opravdana i nužna.
7. Naime, prema raspoloživim podacima, okrivljeni EE do sad je kazneno osuđivan presudom Općinskog suda u Koprivnici od 12. siječnja 2024. broj K -3/2024 zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje te je u dva navrata kažnjavan zbog počinjenih prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dakle, zbog protupravnih djela s elementima nasilja. Kada se, uz navedene okolnosti koje upućuju na određeni stupanj neusklađenosti okrivljenikovog ponašanja sa zakonom i na zaključak o sklonosti okrivljenog EE protupravnim djelima s elementima nasilja, uzme u obzir da je okrivljeni EE, zajedno sa drugom dvojicom okrivljenika, prethodno dogovarao način počinjenja djela, podjelu uloga među njima te je osnovano sumnjiv da je kritične zgode prema žrtvi UE primijenio silu, na način da ju je s leđa rukama uhvatio za vrat i oborio na kauč i pritiskao joj glavu prema jastuku, to s pravom prvostupanjski sud nalazi da na strani okrivljenog EE postoje osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i realno predvidivu opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Ujedno, s obzirom na to da ranije izrečene kazne za kazneno djelo i prekršaje očigledno nisu utjecale na okrivljenog EE da promijeni svoje ponašanje i suzdrži se od činjenja kaznenog djela, budući da je sada osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11., (kaznenog djela koje, osim protupravnog oduzimanja tuđe pokretne stvari, ujedno podrazumijeva primjenu sile), to se nameće zaključak da se svrha istražnog zatvora, a to je odvraćanje okrivljenika od ponavljanja kaznenog djela, ne može ostvariti blažim mjerama, čiju primjenu okrivljenik sugerira u žalbi. Stoga je pravilna ocjena prvostupanjskog suda o tome da su u konkretnom slučaju ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a, kao i da je u odnosnu na okrivljenog EE daljnja primjena mjere istražnog zatvora nužna, jer se blažim mjerama ne može otkloniti utvrđena iteracijska opasnost.
8. S obzirom na težinu kaznenog djela za počinjenje kojega je osnovano sumnjiv, kaznu koja se prema podacima iz spisa može očekivati te potrebu trajanja istražnog zatvora, to s pravom prvostupanjski sud zaključuje da, s obzirom na to da je okrivljeni EE lišen slobode 10. prosinca 2025., u konkretnom slučaju nije provrijeđeno načelo razmjernosti.
9. Vezano uz žalbene navode o narušenom zdravstvenom, psihičkom stanju okrivljenog EE, treba odgovoriti da se okrivljeniku potrebna medicinska skrb može osigurati unutar zatvorskog sustava, a provođenje psihijatrijskog vještačenja okrivljenika radi utvrđenja njegove ubrojivosti obrana može predlagati optužnom vijeću, odnosno raspravnom vijeću bude li potvrđena optužnica, time da će taj sud odlučiti o potrebi provođenja vještačenja.
10. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud nakon podizanja optužnice osnovano produljio istražni zatvor protiv okrivljenog EE po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci.
Varaždin, 3. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Zdravko Pintarić
