Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-378/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Sanji Sušilović, u pravnoj stvari tužitelja JP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Željko Lubina, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura iz Splita, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel Split, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1089/24-11 od 7. siječnja 2026., 3. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice uvažava se kao osnovana pa se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1089/24-11 od 7. siječnja 2026.:

- preinačava u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo tuženici da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 37,16 EUR-a sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. do isplate tako da se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 37,16 EUR-a sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

- preinačava u odluci o troškovima postupka iz točke II. izreke tako da se sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 71,67 EUR-a sa zateznim kamatama od 7. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženici na ime troška parničnog postupka iznos od 300,00 EUR-a, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženici na ime troška sastava žalbe iznosu od 62,50 EUR-a, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju JP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 37,16 €, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. pa do konačne isplate, i to za razdoblje od 10. travnja 2020. pa do 31.prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se za više zatraženo preko dosuđenog, za iznos glavnice od 308,13 € sa pripadajućim kamatama, te za više zatražene kamate za razdoblje od 16. siječnja 2013. do 10. travnja 2020. tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 71,67 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 07. siječnja 2026. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Navedenu presudu sadržajno u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i u odluci o troškovima postupka iz točke II. izreke, pravovremenom žalbom, pobija tuženica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22, 155/23, 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i naloži tužitelju plaćanje parničnog troška tuženici, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje i trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode stranaka utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. S obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR-a radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Dakle, u sporovima male vrijednosti presuda se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što znači da je ovaj sud kod odlučivanja o žalbi vezan za činjenični supstrat spora koji je utvrdio sud prvog stupnja.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženice, nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

7.1. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženice u kojima ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 14. ZPP-a jer se tužitelj prije pokretanja ovog postupka obratio zahtjevom za mirno rješenje spora Ministarstvu pravosuđa čime je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe. U zahtjevu za mirno rješenje tužitelj je za svaki dan koji je proveo u pritvoru zatražio isplatu iznosa od 500,00 kn, odnosno 66,36 EUR, sa zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos od dana provedenog u pritvoru do isplate, dok je tužbenim zahtjevom za jedan dan zatražio isplatu iznosa od 345,29 EUR-a. Odredba čl. 191. st. 1. ZPP-a, koja definira preinaku tužbe, razlikuje promjenu istovjetnosti zahtjeva od povećanja postojećeg zahtjeva iz čega proizlazi da povećanje postojećeg zahtjeva nije isto što i promjena njegove istovjetnosti, a tužitelj je ovlašten na preinaku tužbe do zaključenja prethodnog postupka, sukladno čl. 190. st. 1. ZPP- a.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 345,29 EUR-a zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2013. do isplate. Tužitelj navedeni iznos potražuje od tuženice na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i to prava na slobodu, na ugled, čast i dostojanstvo, pravo na uživanje u obiteljskom životu sa suprugom i kćerkom, a koju je pretrpio jer je dana 15. siječnja 2013. (jedan dan od ukupno 1240 dana) proveo u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru, nakon čega je presudom od 16. listopada 2018. pravomoćno oslobođen optužbe za kazneno djelo ubojstva čije mu se počinjenje do tada stavljalo na teret, sve sukladno odredbama iz čl. 480. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'' broj: 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 178/04. i 115/06.; u daljnjem tekstu: ZKP/97) te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a.

9. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj u predmetu Županijskog suda u Splitu, poslovni broj K-13/18 bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz čl. 90. Kaznenog zakona/97,

- da je tužitelj bio u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru u periodu od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013.,

- da je presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj K-13/18 od 16. listopada 2018., potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj I Kž- 679/2018-7 od 17. prosinca 2019., tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe,

- da je tužitelj odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: I Kž- 679/2018-7 od 17. prosinca 2019. zaprimio 3. siječnja 2020.,

- da je tužitelj 10. travnja 2020. podnio zahtjev za naknadu neimovinske štete Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske, (u daljnjem tekstu: Ministarstvo),

- da je Ministarstvo dopisom od 2. veljače 2023. obavijestilo tužitelja da je zahtjev za naknadu neimovinske štete previsoko postavljen i da smatra pravičnom naknadu u iznosu od 46.078,40 EUR-a radi povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode za svih 1240 dana koje je tužitelj proveo u istražnom zatvoru. Istim dopisom tužitelj je upućen da je u slučaju neprihvaćanja ponude ovlašten kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete protiv Republike Hrvatske,

- da tužitelj nije pristao na ponuđeni iznos,

- da je tužitelj tužbu u predmetnom postupku podnio 4. travnja 2024.

10. Na osnovu utvrđenih činjenica, prema odredbama čl. 476., čl. 480. st. 1. ZKP/97, čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, sud prvog stupnja usvaja tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. do isplate, smatrajući da je tuženica priznala zahtjev tužitelja za taj iznos, odnosno da je za iznos od 37,16 EUR-a, prema čl. 240. st. 1. ZOO-a, nastupio prekid zastare koja je ponovno počela teći od dana priznanja, odnosno od 02. veljače 2023. (čl. 245. st. 2. ZOO-a), a kako je tužba podnesena 04. travnja 2024. smatra da za taj iznos tražbina tužitelja nije u zastari.

11. Tuženica u žalbi osporava visinu dosuđene naknade i ponavlja prigovor zastare.

12. Razmatrajući žalbene navode tuženice, ovaj sud je stava da je odbijanjem kao neosnovanog istaknutog prigovora zastare sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, posljedično čemu nije pravilno odlučio kada je djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Pravo na naknadu štete u skladu s odredbom čl. 477. st. 1. ZKP/97 zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višeg suda.

13.1. Odredbom čl. 477. st. 2. ZKP/97 propisano je da je prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

13.2. Odredbom čl. 478. st. 1. ZKP/97 propisano je da ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete, a ako je postignuta nagodba samo o dijelu zahtjeva, oštećenik može tužbu podnijeti glede ostatka zahtjeva, dok je stavkom 2. tog članka propisano da dok traje taj postupak (po zahtjevu za naknadu štete pred Ministarstvom pravosuđa), ne teče zastara (Rev-1709/2014-2 od 17. srpnja 2019.).

14. Razmatrajući žalbene navode tuženice, ovaj sud je stava kako tuženica osnovano upire u žalbi da je nepravilan zaključak suda prvog stupnja da je izjavom Ministarstva od 2. veljače 2023. priznat dug pa da je došlo do prekida zastare te da je zastara počela teći iznova od dana priznanja, pa kako je tužba podnesena 4. travnja 2024. da zastara utužene tražbine nije nastupila.

15. Nije sporno da je Ministarstvo, na tužiteljev zahtjev za naknadu štete, u dopisu od 2. veljače 2023. ponudilo tužitelju da mu plati iznos od 46.078,40 EUR-a radi povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode za svih 1240 dana koje je tužitelj proveo u istražnom zatvoru (niži iznos od onog kojeg je tužitelj zahtijevao), a tužitelj na ponudu po visini nije pristao te je stoga podnio tužbu u ovom predmetu radi naknade štete.

15.1. Priznanje duga, u smislu čl. 240. ZOO-a, mora biti jasno i nedvosmisleno i u pogledu osnove i u pogledu visine, odnosno mora biti takvo da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da priznaje dug, što podrazumijeva da iz priznanja mora biti jasno vidljivo o kojem je dugu riječ, visina duga i spremnost da se dug podmiri (tako i VSRH u odluci broj Rev-879/2023-2 od 29. svibnja 2024.).

15.2. Cijeneći utvrđene činjenice u predmetnom postupku, prema stajalištu ovog suda, navedeno očitovanje Ministarstva pravosuđa ne može se tumačiti kao priznanje duga iz čl. 240. ZOO-a kojim se prekida zastarijevanje već se radi o ponudi za sklapanje nagodbe iz čl. 150. ZOO-a s ciljem da se spor riješi izvansudski i to sukladno odredbama posebnog zakona, ZKP/97, a koju je ponudu tužitelj odbio pa ugovor o nagodbi nije sklopljen. Osnovano tuženica u žalbi navodi da činjenica što je priznala pravnu osnovanost zahtjeva nema značaj izjave o priznanju duga kojim se prekida zastara. To stoga što nastupanjem zastare ne prestaje pravna osnovanost zahtjeva (koja je u ovom predmetu utemeljena na ranije citiranom čl.480. st. 1. toč. 1. ZKP/97), nego pravo zahtijevati ispunjenje obveze neovisno o tome što je pravno osnovana. Drugim riječima, nastupanjem zastare ne prestaje samo pravo, nego zahtjev za njegovo ostvarenje. Zbog toga činjenica što je tuženica priznala pravnu osnovanost odštetnog zahtjeva nema značaj priznanja duga koji bi utjecao na tijek zastare za zahtijevanje ispunjenja obveze.

16. Kako je od zaprimanja odluke VSRH broj I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019. 3. siječnja 2020. do podnošenja tužbe u ovom postupku 4. travnja 2024. proteklo više od 4 godine, od kojeg se razdoblja oduzima tri mjeseca kada zastara nije tekla, razvidno je da je protekao trogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 477 st. 1 ZKP/97.

17. Slijedom navedenoga tužitelj, a suprotno stavu suda prvog stupnja, neosnovano od tuženice potražuje (dosuđeni) iznos od 37,16 EUR-a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, budući da je za njegovo potraživanje nastupila zastara.

18. Kako je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo utvrditi da je prigovor zastare osnovan, valjalo je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a, žalbu tuženice uvažiti kao osnovanu i preinačiti presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u odluci o troškovima postupka iz točke II. izreke, kako je navedeno u točki I. izreke ove presude.

19. Nadalje, osnovani su daljnji žalbeni navodi tuženice u kojima ističe da joj, s obzirom da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, pripada pravo na naknadu zatraženog troška parničnog postupka.

20. Imajući u vidu da je tuženica uspjela u sporu, kao i da vrijednost predmeta spora iznosi 345,29 EUR-a, na temelju odredbi čl. 154. st. 1, čl. 155. st. 1. ZPP-a, tuženica ima pravo na naknadu troška za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 EUR- te troška pristupa na ročišta održana 5. studenog 2025. i 8. prosinca 2025., na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, u iznosu od 100,00 EUR-a za svako, dakle pravo na naknadu troška parničnog postupka u ukupnom iznosu od 300,00 EUR-a, odmjerenih prema odredbama iz Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine" broj 138/23. i 107/25.), koje joj je dužan naknaditi tužitelj kako je navedeno u točki II. izreke ove presude.

21. U nepobijanom dijelu točke I. izreke, a kojim je odbijen zahtjev tužitelja u preostalom dijelu, presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

22. Tuženica je u cijelosti uspjela sa žalbom pa joj s obzirom na vrijednost pobijanog dijela presude suda prvog stupnja od 37,16 EUR-a, na temelju odredbi Tbr. 10. toč. 1. Tbr. 54. Tarife, čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. ZPP-a, pripada trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 EUR-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

Osijek, 3. travnja 2026.

Sutkinja

Sanja Sušilović