REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8

52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pr-1/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužitelja ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mirjana Žrvnar, odvjetnica u Puli, protiv tuženika NAVAL SERVIS d.o.o. Pula, Palisina 13, OIB: 57929059734, radi nedopuštenosti otkaza i isplate, 3. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije dopušten niti zakonit usmeni otkaz od 31. listopada 2025. kojim je tuženik NAVAL SERVIS d.o.o., OIB: 57929059734 otkazao tužitelju JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 4.09.2019., temeljem kojega je tuženik odjavio tužitelja s osiguranja s danom 31. listopada 2025.

II. Određuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 4.09.2019. između tužitelja i tuženika, s danom 31. listopada 2025.

III. Nalaže se tuženiku NAVAL SERVIS d.o.o. Pula, OIB: 57929059734 da tužitelju ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime naknade štete iznos od 10.000,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 1. studenog 2025. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku NAVAL SERVIS d.o.o. Pula, OIB: 57929059734 da tužitelju ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime neisplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za razdoblje od 2021. do 2025. iznos od 5.000,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 1. studenog 2025. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak isplatom iznosa od 200,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 3. travnja 2026. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se u preostalom dijelu za iznos od 50,00 eura zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 20. siječnja 2026. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je tužitelj kod tuženika zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme, za obavljanje poslova bravara, s početkom rada 5.09.2019. sklapanjem Ugovora radu na neodređeno vrijeme 4.09.2019. Zakonski zastupnik tuženika je 31. listopada 2025. telefonski obavijestio tužitelja da mu je radni odnos kod tuženika prestao i da je tog istog dana 31.10.2025. odjavljen s osiguranja. Dolaskom u HZMO – Područni ured u Puli tužitelj je utvrdio da ga je tuženik odjavio s mirovinskog osiguranja s datumom 31.10.2025. Obzirom da tužitelj nije zaprimio pisanu i obrazloženu odluku o otkazu ugovora o radu, tužitelj je 12. studenog 2025. tuženiku poslao pisani zahtjev za zaštitu prava. U zahtjevu za zaštitu prava tužitelj se pozvao na zakonske odredbe koje uređuju materiju otkaza ugovora o radu i prava radnika koja mu u slučaju otkaza ugovora o radu temeljem samog zakona pripadaju. Istovremeno je zahtjevom za zaštitu prava tužitelj tuženika pozvao da mu isplati neisplaćenu naknadu za korištenje godišnjeg odmora, koja mu nije isplaćena u pripadajućem iznosu za posljednjih pet godina korištenja godišnjeg odmora kod tuženika. Tuženik je zahtjev za zaštitu prava zaprimio 3. prosinca 2025. i u zakonskom roku od 15 dana, kao niti do dana sastava ove tužbe nije odgovorio na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava, poradi čega je tužitelj prinuđen ostvarenje svojih prava zatražiti u sudskom postupku. Člankom 115. Zakona o radu uređeni su uvjeti za zakoniti otkaz ugovora o radu. Sukladno navedenom članku, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: 1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), 2) ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), 3) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) ili 4) ako radnik nije zadovoljio na probnom radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu). Zakon o radu propisuje da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Prema članku 120. Zakona o radu, otkaz mora biti u pisanom obliku, poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz i otkaz se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje. Prema odredbi čl. 122. Zakona o radu, radniku pripada pravo na otkazni rok, koji u slučaju tužitelja iznosi dva mjeseca. Tužitelj ima pravo i na neiskorišteni godišnji odmor za 2025., koji mu za 2025. pripada u cijelosti, a iskoristio je samo dva tjedna (deset dana), u kolovozu 2025. kada i ostali radnici zaposlenik kod tuženika. Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Sukladno odredbi čl. 82. Zakona o radu, u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora. Usmeni otkaz ugovora o radu saopćen telefonskim putem 31.10.2025. nedopušten je i nezakonit, budući da je protivan izričitoj odredbi čl. 120. Zakona o radu. Kako tužitelju nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika, tužitelj predlaže da sud odredi sudski raskid ugovora o radu s danom 31.10.2025., kao danom prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika i da mu dosudi naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od pet prosječnih mjesečnih plaća tužitelja. Tuženik nije tužitelju uručio ni jednu obračunsku ispravu za isplatu plaća pa predlaže da sud obveže tuženika na dostavu obračunskih listi za isplatu plaće u utuženom razdoblju. U pogledu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na neisplaćenu naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, tužitelj pojašnjava slijedeće. Iz uplata tuženika na tekući račun tužitelja, razvidno je da je tuženik tužitelju na ime plaće isplaćivao dva različita iznosa mjesečno: iznos od 861,65 eura s opisom plaćanja: plaća, te još jedan iznos koji je varirao od 880,00 do 1.420,00 eura, s opisom: dnevnica za rad na terenu, iako je sve to činilo plaću. Za vrijeme kada bi tužitelj koristio godišnji odmor, tuženik bi mu isplatio onaj manji iznos naziva „plaća“, dok bi izostala isplata iznosa naziva „dnevnica za rad na terenu“, iako to zakonski sve ulazi u pojam prosječne mjesečne plaće. Stoga tužitelj predlaže donošenje presude kojom će sud utvrditi da je usmena odluka o otkazu nedopuštena, da se sudski raskida radni odnos stranaka te naložiti tuženiku da tužitelju isplati po toj osnovi iznos od 10.000,00 eura na ime naknade štete kao i neisplaćene plaće.

2. Tuženiku je tužba s prilozima zajedno s pozivom na podnošenje odgovora na tužbu uredno dostavljena 22. siječnja 2026., a podnesak tužitelja od 8. siječnja 2026. (s dokazima o isplati plaća) 4. veljače, međutim tuženik nije u određenom roku od 15 dana, a niti do dana donošenja ove presude, podnio odgovor na tužbu. Pritom ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika neki opravdani razlozi spriječili u podnošenju odgovora na tužbu.

3. Iz činjenica navedenih u tužbi proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, a te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koji su priloženi uz tužbu i činjenicama koje su općepoznate.

4. Napominje se da je tužitelj dokazao da je tuženiku uputio zahtjev za zaštitu prava kojeg je tuženik uredno zaprimio i na istog se nije očitovao, nakon čega je tužitelj nastavno u zakonskom roku podnio ovu tužbu.

5. S obzirom da je odredbom članka 120. Zakona o radu propisan pisani oblik odluke o otkazu, potom je propisana obveza poslodavca da otkaz mora u pisanom obliku obrazložiti i dostaviti ga osobi kojoj se otkazuje, razvidno je da je usmena odluka tuženika o otkazu nedopuštena (tako i VSRH Revr-287/12 od 8. studenog 2012.).

6. Odredbom članka 125. stavka 1. ZR-a određeno je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Na temelju predmetne odredbe ocijenjen je osnovanim zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu te za dosudu naknade štete. Sud je pri ocjeni visine zahtjeva za naknadu štete uzeo u obzir da je tužitelj kod tuženika radio neprekidno od rujna 2019. do listopada 2025. kao i dob tužitelja (1959. godište), a visina zahtjeva tužitelja utvrđena je na temelju isplata koje je tuženik tužitelju vršio i ne prelazi zakonsko ograničenje od osam plaća.

7. Cijeneći da tuženik nije niti odgovorio na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava niti je, zaprimivši tužbu u ovom predmetu, osporio tužbene navode tužitelja, sud je ocijenio osnovanim i zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćenog dijela plaće od 2021. do 2025. te je odlučio kao u izreci ove presude.

8. Time su ispunjene sve procesnopravne i materijalnopravne pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe pa je na temelju članka 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) odlučeno kao u izreci presude.

9. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a te je tužitelju na temelju Tbr.7.t.1. i Tbr.54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) priznata nagrada u iznosu od 200,00 eura za sastav tužbe te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati predmetni iznos zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a tekućim od donošenja presude do isplate.

10. S obzirom da je provjerom u digitalnom sustavu porezne uprave utvrđena da punomoćnica niti na dan podnošenja tužbe, a niti na dan donošenja presude nije obveznik plaćanja poreza na dodanu vrijednost, u tom je dijelu za iznos od 50,00 eura odbijen zahtjev za naknadu troškova.

U Puli 3. travnja 2026.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud (dva primjerka) i sve ostale stranke u postupku, u roku od petnaest (15) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženiku