REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-427/2021-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužitelja EU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Karlovac, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatskih autocesta d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB 57500462912, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, 03. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, isplatiti tužitelju EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 7.850,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 19. siječnja 2021. do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Predmet postupka potraživanje je tužitelja EU po osnovi naknade imovinske štete na tužiteljevom vozilu registarske oznake [registarska oznaka], koja šteta je nastala 31. listopada 2020. na cesti A1-Zagreb-Dubrovnik, na mjestu u općini Otočac kod 134. km stupa i 950 metara , na način da je tužitelj svojim vozilom udario medvjeda koji je ležao na cesti, a kojeg je vozilom udario HU neposredno prije nego što je autocestom naišao tužitelj. Tužitelj tvrdi da nije mogao izbjeći nalet na životinju te da je na njegovom vozilu nastala imovinska šteta u iznosu zatraženim tužbenim zahtjevom, da je nastalu imovinsku štetu popravio 19. siječnja 2021. te da mu je tu štetu dužan naknaditi tuženik Hrvatske autoceste d.o.o., koji je propustio na zaštitnoj žičanoj ogradi visokoj oko dva metra, kojom je autocesta bila ograđena na mjestu nastanka predmetnog štetnog događaja, dodati nastavke na tu zaštitnu žičanu ogradu kako bi ona bila visoka 2,45 metara. Tužitelj tvrdi da takav propust tuženika dovodi do njegove odštetne odgovornosti jer da se, da je tuženik poduzeo sve mjere koje prema propisima bio obvezan poduzeti, medvjed ne bi našao na auto cesti i do predmetnog štetnog događaja ne bi došlo. Stoga tužitelj postavlja tužbeni zahtjev citiran pod točkom I. izreke ove presude.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi osnovi i visini tužbenog zahtjeva te zatraženom tijeku zatezne kamate. Tuženik osporava svoju odgovornost navodeći da za štetu odgovara po načelu krivnje i tu u situacijama kada je šteta nastala kao posljedica nepropisnog održavanja autoceste i to suprotno zakonskoj obvezi. Tuženik tvrdi da do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste, odnosno zbog propusta ili krivnje tuženika, nego zbog eventualnog nenadanog dolaska životinje na kolnik autoceste te tuženik slijedom izloženog iznosi prigovor promašene pasivne legitimacije te osporava svoju odgovornosti i uzročnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja, s obzirom na to da je ophodarska služba tuženika u cijelosti postupila prema propisima i pravilima struke u pogledu održavanja i zaštite javne ceste, u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta I Pravilnikom o ophodnji javnih cesta, a sve u skladu s odredbama Zakona o cestama. Navedenim zakonskim i podzakonskim propisima propisana je svaka radnja koju su osobe nadležne za održavanje autoceste dužne poduzeti prilikom održavanja javne ceste, odnosno način na koji vode brigu i poduzimaju primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na javnoj cesti – uspostava i učestalost ophodarske službe. Tuženik tvrdi da u predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo do zbog neodržavanja ceste i zaštitne žičane ograde, već zbog iznenadnog dolaska divlje životinje – medvjeda na ograđeni prostor autoceste, a što tuženik nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje poduzima na temelju zakonskih i podzakonskih propisa, kojima su definirane obveze tuženika u pogledu održavanja javnih cesta i zaštitne žičane ograde. Tuženik tvrdi da je radi zaštite ceste i korisnika od ulaska životinja autocesta čitavom dužinom ograđena zaštitnom žičanom ogradom, u skladu s projektom prometne signalizacije i opreme odnosno u skladu s Općim tehničkim uvjetima i važećim normama te se ista održava na način da se redovito pregledava, po potrebi popravlja ili zamjenjuje i u slučaju potrebe otklanja se sve što bi moglo ugroziti sigurnost i nesmetano odvijanje prometa na cesti. Tuženik ističe da je na dan štetnog događaja ophodarska služba u redovitim ophodnjama obilazila predmetnu dionicu autocestu te istu pregledavala te da nisu uočene nikakve okolnosti koje bi ugrožavale sigurnost prometa. U ophodarskom dnevniku nigdje nije navedeno oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi, niti prokop ispod ograde te ograda je bila funkcionalna u smislu sprečavanja ulaska životinja. Ophodnja tuženika je po dojavi došla na mjesto nesreće i osigurala ga te napravila zapisnik prometne nesreće i još jednom pregledala zaštitnu žičanu ogradu, kojom prilikom na njoj nisu uočeni nedostaci, pri čemu se napominje da policijski službenici nisu izvršili pregled zaštitne žičane ograde. Tuženik navodi da sve upućuje na činjenicu da je divlja životinja u potpunosti nepredvidivo i neposredno prije naleta tužitelja dospjela na kolnik autoceste, a što tuženik nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Kako nije bilo nikakve dojave o pojavi divlje životinje na kolniku autoceste, tuženik objektivno nije mogao spriječiti nalet tužitelja na divlju životinju. Tuženik navodi da pojava životinje na kolniku autoceste nije propust trgovačkog društva koje upravlja autocestom, niti je životinja u vlasništvu istog te tuženik ističe da je za štetni događaj isključivo odgovoran vlasnik životinje. Budući da je uzrok prometne nesreće divljač – medvjed koji je zaštićena vrsta te s obzirom na činjenicu da se s obje strane autoceste nalaze lovišta iz kojih je životinja izašla na kolnik ceste, za štetu je odgovoran lovoovlaštenik. U neposrednoj blizini predmetne dionice autoceste nalazi se lovište IX/105 Kompolje, kojim upravlja Lovačko društvo Vepar, što je razvidno iz karte lovišta. Životinja na cesti opasna je stvar, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik na temelju objektivne odgovornosti te tuženik ponovno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Nadalje tuženik ističe da je za nastanak štetnog događaja kriv tužitelj jer da nije prilagodio brzinu osobinama i stanju ceste, dok je tuženik poduzeo sve mjere radi osiguranja sigurnog i nesmetanog prometa na cesti. Naposljetku tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva te zatraženi tijek kamate te predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
3. Tijekom postupka pročitane su sve isprave u spisu te su izvedeni dokazi prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću te dokazi saslušanjem svjedoka HU, RU, ČU i saslušanjem tužitelja.
4. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja – konkretno, nije sporno da je tužitelj 31. listopada 2020. na autocesti A1, na području općine Otočac kod 134 km stupa i 950 metara automobilom naletio na medvjeda, koji je ležao na autocesti. Nadalje nije sporno da je na taj način na vozilu u vlasništvu tužitelja nastala imovinska šteta.
4.1. Između stranaka su sporne pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja te uzročna veza između nastale štete i postupanja ili propusta tuženika. Sporna je nadalje visina nastale imovinske štete te zatraženi tijek zatezne kamate.
5. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Između stranaka nije sporno da se štetni događaj dogodio na autocesti A1. Odredbom čl. 2. st. 1. točka 17. Zakona o cestama propisano je da je tuženik društvo za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje autocesta. Prema odredbi čl. 50. Zakona o cestama pravna osoba koja upravlja javnom cestom, dakle tuženik, odgovara za štetu nastalu trećim osobama na javnoj cesti zbog naleta na divljač po osnovi krivnje (st.1.) i to ako javna cesta na zahtjev lovoovlaštenika ili lovozakupnika, nije postavila potrebnu prometnu signalizaciju i opremu koja vozače upozorava na opasnost od divljači (st. 2.).
7. Svjedok HU iskazao je da je na dan štetnog događaja vozio kroz Liku i oko sekunde prije udara uočio medvjeda, kako trči u lijevoj prometnoj traci prema ogradi u istom smjeru u kojem je on vozio desnom prometnom trakom, da je potom medvjed naglo promijenio smjer kretanja te prešao na desnu prometnu traku i onda je udario prednjim lijevim dijelom svojeg automobila. Potom je naglo usporio te skrenuo u desnu zaustavnu traku, iz koje je skrenuo na odmorište koje se nalazilo u neposrednoj blizini, da bi nakon nekih minutu do dvije na odmorište stigao bijeli BMW te je vozač tog vozila izašao iz automobila, a potom je na lice mjesta došao djelatnik tuženika, koji je maknuo medvjeda sa strane kako ne bi ometao daljnji tijek prometa; nakon njega došla je policija te potom ophodnja, kamionom u kojem se nalazio medvjed koji je tada slikan (fotografija na listu 185). Naposljetku je ovaj svjedok iskazao da je predmetni dio autoceste neosvijetljen te da je bio potpuni mrak i da prije udara u medvjeda nije vidio nikakav znak upozorenja za divljač na cesti.
7.1. Tužitelj je iskazao da je u večernjim satima – prije 20:00 sati ušao na autocestu na naplatnim kućicama Otočac, da je već bio pao mrak te da je krenuo u smjeru Zagreba i kretao se desnim prometnim trakom autoceste, s upaljenim kratkim svjetlima. Uočio je nešto na cesti te naglo zakočio, no nije mogao izbjeći prepreku te se kasnije ispostavilo da je na sredini desne trake kojom se on kretao ležao medvjed, preko kojega je on u cijelosti prešao svojim vozilom. Nastavio je vožnju 200-tinjak metara do ugibališta te tamo zatekao obitelj HU, koja mu je rekla da su i oni udarili medvjeda. Po pozivu obitelji HU, došli su djelatnici tuženika i policija, a tužitelj je pozvao vučnu službu te je auto odvezen na dijagnostiku i popravak u Auto kuću Tomić gdje je popravljen. Naposljetku je tužitelj iskazao da na cesti nije bilo znakova upozorenja za divljač, niti bilo kakvih drugih znakova upozorenja, a u što je siguran jer se u njegovom vozilu marke BMW prikazuju svi znakovi upozorenja s prometnice, tako da su mu znakovi upozorenja koji postoje na prometnici vidljivi u samom vozilu.
7.2. Između stranaka nije sporno da je do štetnog događaja došlo, a saslušanjem tužitelja i svjedoka HU, čije izložene, međusobno sukladne iskaze ovaj sud prihvaća kao u cijelosti istinite, s time da ih potvrđuje i potvrda MUP-a (list 6-7), čitanjem koje je, kao i saslušanjem tužitelja i navedenog svjedoka utvrđeno da su tužitelj i saslušani svjedok istoga dana – 31. listopada 2020. u 19:50 sati na autocesti A1, općina Otočac kod 134 km stupa i 950 metara imali prometnu nesreću u kojoj je, uz vozila kojima su upravljali svjedok ĐU i tužitelj, sudjelovala i divlja životinja – medvjed, koja je uginula na mjestu nesreće. Prihvaćanjem suglasnih i uvjerljivih iskaza tužitelja i svjedoka HU utvrđeno je da je na prometnici bio potpuni mrak te da nije bilo prometnih znakova upozorenja na divljač na cesti.
7.3. Svjedoci RU i ČU, zaposleni kod tuženika kao ophodari, suglasno su iskazali da je na dijelu autoceste na kojem je došlo do štetnog događaja visina žice jednaka kao i na svim drugim dijelovima autoceste, tj. da je na navedenom području autocesta ograđena žičanom ogradom visokom dva metra, bez ikakvih povišenja, kao i na ostatku autoceste, pa je prihvaćenjem suglasnih iskaza ovih svjedoka utvrđeno da je tuženik propustio na žičanu ogradu dodati nastavke, kako bi ista bila visoka 2,45 metara, a što je tuženik ovlašten i dužan učiniti na temelju odredbe čl. 78. st. 6. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama.
7.4. Slijedom izloženog pod točkom 7.2. i 7.3., tijekom postupka je utvrđeno da je tuženik, koji za štetu odgovara po načelu krivnje, propustio poduzeti radnje kojima je svrha sprječavanja nastanka štete do koje može doći, a što se u konkretnom slučaju i dogodilo, do naleta vozila na autocesti na divlju životinju koja se zatekne na kolniku. Stoga nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, niti su osnovane tvrdnje tuženika da ne odgovara za štetu nastalu tužitelju jer da je poduzeo sve potrebne privremene mjere radi omogućavanja odbijanja sigurnog i nesmetanog prometa na dijelu autoceste na kojem je došlo do štetnog događaja u kojem je nastala imovinska šteta na vozilu u vlasništvu tužitelja.
8. Radi utvrđenja je li do štetnog događaja došlo (i) krivnjom tužitelja, izveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću.
8.1. U svojem pisanom nalazu i mišljenju vještak Igor Jakoplić, nakon analize svih dostupnih podataka o mjestu i načinu odvijanja predmetnog štetnog događaja iznosi mišljenje da je do nezgode došlo naletom tužiteljevog osobnog vozila marke BMW, koje je svojom prednjom više lijevom stranom vozila došlo u kontakt s truplom medvjeda, da je prilikom naleta došlo pregaženja tijela medvjeda te da je tužitelju nalet bilo lakše izbjeći bočnim izmicanjem nego forsiranim kočenjem. Vještak navodi nadalje da je tužitelju za bočno izmicanje bila potrebna duljina puta od oko 67,70 metara, a kako je snop kratkih svjetala osvjetljavao duljinu kolnika od 25 do najviše 60 metara, da slijedi da tužitelj nije imao tehničkih mogućnosti za izbjegavanje naleta. Vještak Igor Jakoplić slijedom izloženog zaključuje da tužitelj nije uzrokovao nezgodu, niti ju je mogao spriječiti.
8.2. U pogledu visine štete nastale na tužiteljevom vozilu, vještak Igor Jakoplić navodi da je u predmetnom štetnom događaju nastala imovinska šteta kao što je to navedeno na računu za popravak vozila (list 15 spisa), s tim da od tog računa treba oduzeti stavke koje se odnose na trošak redovitog servisiranja vozila, tako da proizlazi da je trošak popravka koji je plaćen za popravljanje oštećenja nastalih u predmetnom štetnom događaju iznosio 7.850,18 EUR (tada 59.147,18 kn).
8.3. Nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića ovaj sud ocjenjuje jasnim i stručnim te ga u cijelosti prihvaća, a na njega primjedbi nisu imale niti stranke. Tako je po provedenom vještačenju utvrđeno da nema krivnje niti doprinosa tužitelja za nastanak štetnog događaja, što znači da je tuženi u cijelosti dužan naknaditi tužitelju štetu koja mu je nastala (čl. 1090. ZOO). Naime, tuženik je, a kao što je to gore izloženo, propustio ispuniti svoju dužnost održavanja autoceste sigurnom za promet, jer osim što nije postavio znakove upozorenje na divljač na cesti, tuženik nije niti povisio ogradu na način da u najvećoj mogućoj mjeri spriječi mogućnost pojavljivanja divljači na autocestu. U takvom propustu tuženika sastoji se protupravnost njegovog postupanja te neposredna uzročna veza (adekvacijska teorija uzročnosti) između propusta tuženika i nastale štete, pa stoga nije osnovan prigovor tuženika da ne odgovara za štetu jer da vlasnik divlje životinje nije tuženik te da za štetu odgovara lovoovlaštenik, budući da se uz dio autoceste na kojem je došlo do štetnog događaja nalazi lovište. Stoga je tužitelju na temelju odredbe čl. 1045. st. 1. te čl. 1085. st. 3. ZOO pod točkom I. izreke ove presude dosuđena naknada imovinske štete u iznosu u kojem tužitelj naknadu potražuje, a budući da je po provedenom vještačenju utvrđeno da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju nastala šteta u iznosu od 7.850,18 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 19. siječnja 2021., na temelju odredbe čl. 1086. ZOO jer je pregledavanjem računa (list 15 spisa) utvrđeno da je tužitelj autoservisu trošak popravka u navedenom iznosu platio prijenosom sa svojeg računa na račun autoservisa 18. siječnja 2021. (naznaka "transakcijski" pod "oznaka plaćanja" na navedenom računu).
8.4. Prethodno je ovaj sud neosnovanim ocijenio tuženikovo protivljenje sniženju tužbenog zahtjeva sa iznosa od 8.494,79 EUR na iznos od 7.850,18 EUR. Tuženik navodi da navedeno sniženje tužbenog zahtjeva ima učinak povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 193. ZPP, no tužitelj je sniženje tužbenog zahtjeva obrazložio navodeći da tužbeni zahtjev usklađuje s nalazom i mišljenjem vještaka na način da od iznosa računa kojeg je platio umanjuje trošak servisiranja vozila, iako je potreba navedenog servisiranja bila prouzročena predmetnim štetnim događajem. Dakle, tužitelj je tužbeni zahtjev specificirao prema nalazu i mišljenju vještaka, a nije ga umanjio kao što to neosnovano navodi tuženik te takva specifikacija nema značaj djelomičnog povlačenja tužbe.
U Zagrebu, 3. travnja 2026.
Sutkinja:
Katarina Jukić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,
- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po pun.
2. Tuženiku
