REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. Pn-12/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sucu toga suda Sanji Oroz, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga više sudske savjetnice - specijalistice Sandre Pilato, u pravnoj stvari tužitelja HJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tomislava Brajkovića i Milene Matošević Brajković iz Poreča, protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, OIB: 72910430276, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 17. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 03. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj OIB: 72910430276, da tužitelju HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime popravljanja štete isplati novčani iznos od 10.956,67 eura uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja navedene drugostupanjske presude odnosno od 23. rujna 2021. pa do isplate u cijelosti.

Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi parnične troškove, sve u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 400,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je predmet tužbe zahtjev za isplatu novčanog iznosa od 10.955,07 eura na ime popravljanja štete. Osnova za popravljanje štete da je nepravilan rad suda u Republici Hrvatskoj odnosno nepoštivanje izričite zakonske odredbe od strane sudova Republike Hrvatske i to čl. 1086. ZOO-a - kada dospijeva naknada imovinske štete. Navodi da je isti u svojstvu tužitelja pokrenuo i vodio parnični postupak protiv tuženika Tehnomont-Brodogradilište Pula d.d. Pula, Fižela 6 OIB:36173983291, radi naknade štete, da se parnični postupak vodio kod Trgovačkog suda u Pazinu pod posl.br. P-522/2020, da se šteta potraživala jer da je tužitelj kod Tehnomonta ostavio na servis i održavanje svoju brodicu „Tea“ 59 PO, da je dana 23. ožujka 2009. ta brodica sklizla sa navoza kod Tehnomonta uslijed čega da je brodica i trup brodice pretrpio udarac o pod, da je time došlo do umanjena vrijednosti brodice, da je ta nezgoda bila objavljena u dnevnom tisku, da se ta nezgoda razglasala u ribarskom sektoru, da je kasnije tužitelj prodavao tu brodicu te da je nije uspio prodati po tržišnoj cijeni zbog opisane nezgode već da ju je uspio prodati po umanjenoj cijeni, da se radi toga kod Trgovačkog suda u Pazinu vodila parnica pod posl.br. P-522/2020 koja da je počela podnošenjem tužbe od 19. ožujka 2012., da je sud po provedenom vještačenju utvrdio da je zbog opisane havarije došlo do umanjena vrijednosti brodice, međutim sudovi da su, nakon žalbe ovdje tužitelja, pravomoćno presudili da tužitelj ima pravo na naknadu popravljanje štete: u iznosu od 7.500,00 eura za zakonskim zateznima kamatama koje teku od 19. veljače 2021. odnosno od donošenje prvostupanjske presude od 19. veljače 2021. Dakle, sporni moment da je taj da je dosuđena naknada imovinske štete za zateznim kamatama tekućim od prvostupanjskog presuđenja od 19. veljače 2021. a ne od samog štetnog događaja 23. ožujka 2009. kako je to u tužbi zahtijevano. Naime, prvostupanjskom presudom od 19. veljače 2021. da je dosuđena naknada navedene štete s kamatama od štetnog događaja-havarije od 23. ožujka 2009., međutim drugostupanjskom presudom da je preinačena prvostupanjska presuda tako da se naknada navedene štete dosuđuje s kamatama od 19. veljače 2021. odnosno od dana donošenjea prvostupanjske presude. Time da je drugostupanjski sud postupio suprotno od propisanog u čl.1086. ZOO-a, kojim da je propisano da obveza naknade štete dospijeva od trenutka nastanka štete. S obzirom da se radilo o povredi materijalnog prava i to čl. 1086. ZOO- a, to da je tužitelj navedenu pogrešnu primjenu materijalnog prava pokušao ispraviti podnošenjem prijedloga za dopuštenje revizije nadajući se da će se jasna zakonska odredba čl. 1086. ZOO-a primijeniti onako kako glasi. Revizijski sud da je imao mogućnosti pravilno primijeniti propisano u čl. 1086.ZOO-a. Istovremeno tužitelj da je išao I sa ustavnom tužbom. Nadajući se da će Vrhovni sud RH i Ustavni sud RH primijeniti propisano u čl 1086. ZOO-a. Međutim, prijedlog za dopuštenje revizije i ustavna tužba da su odbačeni. Kod havarije ribarske brodice da je jasno da se radi o imovinskoj šteti i to o običnoj materijalnoj šteti u vidu umanjena vrijednosti brodice. Kod imovinske-materijalne štete zakon da je vrlo jasan i čl. 1086. ZOO-a da pripisuje da obveza naknada štete dospijeva od trenutka nastanka štete. Vrijednost brodice da je umanjena u trenutku havarije dakle 23. ožujka 2009. Kod neimoviske štete da je pripisano da naknada štete dospijeva podnošenjem zahtijeva. Međutim ovdje da se radi o čistoj materijalnoj-imovinskoj šteti. Dakle, nigdje u zakonu da ne stoji propisano da naknada materijalne štete dospijeva u trenutku presuđenja. Nadalje, zakonske zatezne kamate da počinju teći u trenutku kada dužnik dođe u zakašnjenje. Kod imovinske štete kao što je to ovdje slučaj da je jasno da je nečija imovina umanjena u trenutku nastanka štete, a ne kasnije. Navodi da nema niti jedne činjenice i dokaza koji bi upućivali na to da je imovina predlagatelja kao tužitelja umanjena u trenutku prvostupanjskog presuđenja, pa da se onda od datuma donošenje prvostupanjske presude veže početak roka od kada teku zakonske zatezne kamate. Kao i svi ostali i sudovi da su prvi pozvani da se drže zakona, kod ovoga slučaja sve da je jasno, za imovinsku štete da nigdje u zakonu ne stoji da ista dospijeva presuđenjem, već naprotiv da stoji da je ta naknada štete dospjela od trenutka nastanka štete. Kasnije da nigdje iz činjenica u postupku ne stoji da postoje činjenice i dokazi koji ukazuju da je tužitelju šteta nastala u vrijeme prvostupanjskog presuđenja. Stoga da je tužitelju nastala šteta zbog kršenja zakona o strane sudova u Republici Hrvatskoj. Revizijski sud i Ustavni sud da su imali mogućnost i ispravno primijeniti propisano u čl.1086. ZOO-a. Tužitelj da se nadao da će se ispravno primijetiti propisano u čl.1086. ZOO-a, nada da je trajala sve do zaprimanja posljednje odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. Zaprimanjem odluke Ustavnog suda 2. lipnja 2023. tužitelj da je iscrpio sav dopušteni pravni put u Republici Hrvatskoj. Time da je tužitelj napravio sve moguće da se na njegov slučaj pravilno primijeni propisano u čl.1086. ZOO-a. Prije podnošenja tužbe tužitelj da se sa zahtjevom od 16. travnja 2024. u smislu čl. 184. a Zpp-a, obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu sa zahtjevom sa mirnim rješenjem spora. Zahtjev da nije prihvaćen dopisom Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu, posl.br. N-DO-17/2024. Slijedom navedenoga tužitelj da je uskraćen za zakonske zatezne kamate koje da na dosuđeni iznos od 7.500,00 eura teku od havarije od 23. ožujka 2009. do dana donošenja prvostupanske presude dana 19. veljače 2021. Zakonske zatezne kamate za to vrijeme da iznose 10.956,67 eura, glede čega da u privitku dostavlja obračun. Slijedom navedenoga, predlaže donošenje presude kojom se tuženici nalaže da tužitelju na ime popravljanja štete isplati novčani iznos od 10.956,67 eura uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja navedene drugostupanjske presude odnosno od 23. rujna 2021. pa do isplate, u cijelosti kao I da mu nadoknadi parnične troškove, sve u roku od 15 dana.“

2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tužitelj tužbom prvenstveno da ističe svoje nezadovoljstvo presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-2512/2021-2 od 23. rujna 2021. godine, kojom da je između ostalog, preinačena presuda Trgovačkog suda u Pazinu, posl. br. P-522/2020-161 od 19. veljače 2021. godine, u dijelu pobijane točke I. izreke kojom da je tuženiku Tehnomont-brodogradilište Pula d.o.o. naloženo platiti tužitelju HJ zatezne kamate na iznos dosuđene imovinske štete za razdoblje od 23. ožujka 2009. godine pa do 18. veljače 2021. godine na način da je odbijen dio tužbenog zahtjeva da tuženik isplati tužitelju zatezne kamate od 23. ožujka 2009. godine pa do 18. veljače 2021. godine kao neosnovan. Ovdje tužitelj da je protiv drugostupanjske odluke podnio prijedlog za dopuštenje revizije koji da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Revd-1889/2022-2 od 14. lipnja 2022. godine, odbačen kao nedopušten te da je podnio i tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske koja da je rješenjem broj U-III-4545/2022 od 17. svibnja 2023. godine, odbačena. Naime, tužitelj u tužbi da navodi da je osnova za naknadu štete nepravilan rad suda, odnosno nepoštivanje izričite zakonske odredbe u pogledu dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće na iznos dosuđene imovinske štete. Tužena ističe da je sud u cijelosti postupao u skladu sa zakonom i pravilima struke te činjenica da tužitelj nije zadovoljan ishodom parničnog postupka (u dijelu pravomoćno izgubio parnični postupak) ne dovodi u pitanje zakonitost provedenog sudskog postupka. Tužena prvenstveno ističe da, suprotno navodima tužitelja, ne postoji odgovornost tužene sukladno odredbama Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, u daljnjem tekstu Zakon o sudovima), budući da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti države za štetu zbog nepravilnog i nezakonitog rada suca (čl. 105 Zakona o sudovima). Za postojanje odgovornosti za štetu zbog nezakonitog i nepravilnog rada suca da je potrebno ispunjene sljedećih pretpostavki: nezakonit i nepravilan rad suca - postojanje štete koja je zbog toga nastala tužitelju, uzročna veza između nezakonitog i nepravilnog rada suca i nastale štete tužitelju (pri čemu da je bitno dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog i nepravilnog rada tog suca tj. da šteta ne bi nastala da njega nije bilo). Naime, u konkretnom slučaju, suprotno navodima tužitelja, da nije bilo nezakonitog ili nepravilnog rada suca u obnašanju sudačke dužnosti budući da je odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, presuda i rješenje posl. br. Pž-2512/2021-2 od 23. rujna 2021. godine, donesena u skladu sa zakonom i ovlastima suca. Posebno napominje da sukladno odredbama Zakona o sudovima, čl. 8., suci ne mogu odgovarati za izraženo mišljenje ili glasovanje pri donošenju sudske odluke. Tužena također ističe da se ne radi o nepravilnom ili nezakonitom radu kada je riječ o primjeni materijalnog prava, zauzetom shvaćanju suda ili pravnom pristupu suda kojim izražava pravno mišljenje kao i pravno stajalište u konkretnom slučaju. Navodi da nema odgovornosti suca niti Republike Hrvatske za pravno mišljenje ili shvaćanje u primjeni materijalnog prava. O navedenom da je sudska praksa zauzela pravno shvaćanje u mnogobrojnim sudskim odlukama (npr. VSRH u odluci posl. br. Rev-2075/2012, Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. U-III/6756/22.). Međutim, tužena također ukazuje da se gore citirani parnični postupak odnosio na naknadu nenovčane i nereparirane imovinske štete u pogledu koje postoji ustaljena sudska praksa da na naknadu nenovčane imovinske štete, koja nije popravljena, zatezne kamate teku od donošenja prvostupanjske presude (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd-1502/2023-2 od 06. lipnja 2023., i dr.). Slijedom iznijetog i obrazloženog, tužena smatra kako tužbeni zahtjev tužitelja valja u cijelosti odbiti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženoj.

3. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica nadoknadi štetu u iznosu od 10.956,67 eura koja predstavlja iznos zakonske zatezne kamate koje na dosuđeni iznos od 7.500,00 eura (iz presude Trgovačkog suda u Pazinu posl.br. P-522/2020 od 19. veljače 2019.) teku od 23. ožujka 2009. do dana donošenja prvostupanske presude (19. veljače 2021.) navodeći da je šteta nastala nepoštivanjem (od strane sudova) izričite zakonske odredbe u pogledu dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće na iznos dosuđene imovinske štete.

5. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi čitanjem presude Trgovačkog suda u Pazinu posl. br. P-522/20-161 od 19. veljače 2021. (str. 9-18), presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-2512/21-2 od 23. rujna 2021. (str. 19-25), prijedloga za dopuštenje revizije (str. 26-29), rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd-1889/22-2 od 14. lipnja 2022. (str. 32-34), ustavne tužbe (str. 36-45), rješenja Ustavnog suda od 17. svibnja 2023. (str. 46-49) te obračuna zateznih kamata (str. 50).

6. Uvidom u prvostupanjsku presudu Trgovačkog suda u Pazinu utvrđeno je da je tč. I presude naloženo tuženiku Tehnomont-brodogradilište Pula d. o. o., Pula, Ul. Fižela 6 da tužitelju HJ, kao ranijem vlasniku obrta [obrt], [adresa], na ime naknade imovinske štete isplati 7.500,00 (sedamtisućapetsto) eura u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju koji objavi Hrvatska narodna banka na dan plaćanja, uvećan za zatezne kamate koje teku od 23. ožujka 2009. pa do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od petnaest dana. Točkom II presude odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 25.500,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, uvećan za zatezne kamate od 23. ožujka 2009.“. Točkom III presude naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 16.991,08 kn u roku od petnaest dana.

7. Uvidom u presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-2512/2021-2 od 23. rujna 2021., utvrđeno je, u bitnom, da je tč. III presude preinačena presuda Trgovačkog suda u Pazinu, posl. br. P-522/2020-161 od 19. veljače 2021., u dijelu pobijane točke I. izreke kojom je tuženiku Tehnomont- brodogradilište Pula d.o.o. naloženo platiti tužitelju HJ zatezne kamate na iznos dosuđene imovinske štete za razdoblje od 23. ožujka 2009. godine pa do 18. veljače 2021. i to na način da je odbijen dio tužbenog zahtjeva da tuženik isplati tužitelju zatezne kamate od 23. ožujka 2009. godine pa do 18. veljače 2021. godine kao neosnovan.

8. Nadalje, uvidom u rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Revd-1889/2022-2 od 14. lipnja 2022. godine, utvrđeno je da je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv dijela presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-2512/2021-2 od 23. rujna 2021., kojim je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Pazinu, posl. br. P-522/2020- 161 od 19. veljače 2021, odbačen kao nedopušten.

9. Uvidom u ustavnu tužbu te u rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-4545/2022 od 17. svibnja 2023. godine, utvrđeno je da je odbačena ustavna tužba ovdje tužitelja HJ podnesena u povodu presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-2512/2021-2 od 23. rujna 2021.

10. Uvidom u obračun kamata utvrđeno je da obračunata kamata na glavnicu od 7.500,00 eur za razdoblje od 24. ožujka 2209. do 19. veljače 2021. iznosi 10.956,67 eura.

11. Sukladno odredbi čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima (Narodne novine broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, u daljnjem tekstu ZS), Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti.

12. Vezano za odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. ž- 2512/2021-2 od 23. rujna 2021., sudac je primjenom odredbe čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima zauzeo stav da na naknadu nenovčane i nereparirane imovinske štete zatezne kamate teku od donošenja prvostupanjske presude a ne od štetnog događaja (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd- 1502/2023-2 od 06. lipnja 2023.)

13. U konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti države za štetu zbog nepravilnog i nezakonitog rada suca.

13.1. Naime, sve i da je sudac pogrešno primijenio materijalno pravo, takva (eventualna) pogrešna primijena materijanog prava ili pogrešno pravno stajalište nije nezakonit ili nepravilan rad u smislu citirane odredbe zakona o sudovima. Da bi se radilo o nezakonitom radu mora se raditi o izuzetno teškim povredma zakona koje su posljedica proizvoljnog tumačenja ili samovoljne primjene materijalnog prava, a po ocijeni ovog suda ovdje nije riječ o takvom slučaju.

14. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u tč. I izreke.

15. Odluka o parničnom trošku iz tč. II izreke temelji se na odredbi čl. 154. Zakona o parničnom postupku (NN Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025), koja propisuje da je stranka koja je cijelosti izgubila parnicu dužna protivnoj stanci naknaditi troškove vođenja postupka. S obzirom da je tužitelj izgubio parnicu, isti je dužan naknaditi tuženici parnični trošak, pa su tako tuženici priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 200,00 eura (prema tbr. 8. t. 1. Tarife) te za zastupanje na ročištu 17. ožujka 2026., iznos od 200,00 EUR (prema tbr. 9.t.1. i 46. Tarife), odnosno sveukupno 400,00 EUR.

16. Tužitelj nije uspio u sporu slijedom čega mu ne pripada ni pravo na trošak.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Poreču, 3. travnja 2026.

S u d a c:

Sanja Oroz

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv navedenog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju p.p.

- tuženici p.p.