REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P Ob-555/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Anđelki Rađi kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Marku Udiljku, odvjetniku u Splitu, protiv tužene MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnicima Miji Jeličiću i Marini Bosnić, odvjetnici u društvu Jeličić & partneri d.o.o. Split, radi bračne stečevine, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 9. veljače 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tužene, a objavljene dana 3. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj] isključivi vlasnik hidrauličkog kreveta za masažu, uređaja za magnetoterapiju, barske stolice (roze boje), stola (krom-staklo, sa 3 police, visine cca 80-100 cm), usisavača (marke Gorenje, crvene boje, cirkulacijski bez vrećice), vatrogasnog aparata, terapijske Solux lampe (bijele boje sa potenciometrom za regulaciju jačine), elektrostimulatora (uređaj za elektrostimulaciju mišića sa 8 izlaza, dimenzija 20x25cm, bijele boje), a što je tužena MM, OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna priznati i trpjeti.

II. Nalaže se tuženoj MM, OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku 15 dana preda tužitelju ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj] u isključivi posjed barske stolice (roze boje), stola (krom-staklo, sa 3 police, visine cca 80-100 cm), usisavača (marke Gorenje, crvene boje, cirkulacijski bez vrećice), vatrogasnog aparata, terapijske Solux lampe (bijele boje sa potenciometrom za regulaciju jačine), elektrostimulatora (uređaj za elektrostimulaciju mišića sa 8 izlaza, dimenzija 20x25cm, bijele boje).

III. Utvrđuje se da bračnu stečevinu između tužitelja ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], predstavljaju sljedeće pokretnine te da su tužitelj i tužena suvlasnici na jednake dijelove sljedećih pokretnina:

- aparat za elektroterapiju, laser i ultrazvuk marke BTL-4820SL Premium (sa svim sastavnim dijelovima opisanim na računu BTL Medical Techonologies d.o.o. Račun INV/2021/0058 od 17.02.2021.) - prijemni pult (drveni, crno-bijeli, dimenzija 110x113x48 cm) - ormar (izrađen po mjeri, bijele boje sa 4 vratnice, prazninom između gornjeg i donjeg dijela, dimenzija cca 230x120 cm) - paravan (sive boje, sa 4 kotačića)

- četiri stolice (crne boje) - HP printer-skener-kopirni aparat (bijele boje) - dva nosača za panel zavjese te 7 sedam panel zavjesa bijele boje - švedske ljestve (smeđe boje, cca 220x80 cm, cca 12 prečki) - drvene ljestve sa dva gazišta - radna stolica tzv. Ž (na 6 kotačića, nebesko plave boje) - kalorifer (marke Vivax, bijele boje) - drveni kvadar (izrađen po mjeri, bijele boje, na 4 kotačića, visine cca 50 cm) - okrugla balans ploča - štapovi za vježbe ramena - 12 modrih traka na čičak za fiksaciju elektroda - utezi za vježbe na čičak težine 0,5 kg, 0,75 kg, 1 kg, 1,5kg, 2kg - pilates lopte za vježbe (dimenzija 20, 25, 30, 35 cm plave, sive i roze boje) - stalak za kišobrane (oblik kišobrana, crne boje) - velika pilates lopta za vježbanje (u obliku kikirikija, crvene boje)

- stalak za novine (sive boje sa 3 police) - stalak za letke i cvijeće (bijele boje cca 80x80 cm) - 12 jastuka - 30 plahti sa gumicom (zelene, plave i sive boje) - 10 deka - fiskalna blagajna - uređaj za udarni val (SWT), marke BTL-6000 SWT Easy sa svim sastavnim dijelovima opisan na računu BTL Medical Techonologies d.o.o. Račun INV/2021/0059 od 17.02.2021. - naljepnice na kliznim stijenkama i vratima - podna podloga linoleum, a u odnosu na više zatraženo pokretnine: lampa za noćni ormarić i glazbena linija – radio ,zahtjev se odbija kao neosnovan.

IV. Razvrgava se suvlasnička zajednica između tužitelja ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene MM, OIB: [osobni identifikacijski broj] na pokretninama navedenim u toč. III. izreke presude na način da se iste prodaju na javnoj dražbi te da se dobiveni iznos podijeli tužitelju i tuženoj na jednake dijelove.

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženoj MM, OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku 15 dana preda tužitelju ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj] u suposjed pokretnine navedene u toč. III. izreke presude."

VI. Nalaže se tuženoj da, u roku od 15 dana, naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.847,46 eura uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 3. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi poslanoj ovom sudu dana 6. studenog 2023. se navodi da su tužitelj i tužena bili u bračnoj zajednici od 25.siječnja 2003. pa sve do prosinca 2022. kad je tužitelj počeo odvojeno živjeti. Za vrijeme trajanja bračne zajednice tužitelj i tužena su zajedno radili kao fizioterapeuti, a s obzirom da je obrt za obavljanje registrirane djelatnosti – fizioterapije ( Corpus ) bio registriran na tuženu, tužitelj je formalno bio zaposlen kao fizioterapeut kod tužene. Tužitelj i tužena osim što su bili bračni drugovi ujedno su i zajedno radili i u istom poslovnom prostoru pružali usluge fizioterapije. Za potrebe opremanja tog poslovnog prostora i pružanja registrirane djelatnosti tužitelj i tužena su trebali unijeti niz pokretnina koje su bile potrebne za obavljanje te djelatnosti. Dio tih pokretnina je tužitelj stekao prije braka i bračne zajednice, a dio pokretnina su stekli tužitelj i tužena zajedno za vrijeme trajanja bračne zajednice. Tužitelj je prije braka stekao u isključivo vlasništvo pokretnine: hidraulički krevet i uređaj za magnetoterapiju, barsku stolicu i stol, usisavač, krevet za masažu, vatrogasni aparat, terapijsku soleux lampu i elektrostimulator. Sve te pokretnine tužitelj je stekao vlastitim radom i darovanjem od svoje majke CM i sve te pokretnine je tužitelj unio u poslovni prostor u kojem je zajedno s tuženom obavljao fizioterapeutske usluge kao vlastitu imovinu. Nakon prestanka bračne zajednice tužitelj je s tuženom obavio razgovore, a predmet kojih je bio način podjele aparata i pokretnina nužnih za obavljanje djelatnosti fizioterapije jer je tužitelj odlučio samostalno obavljati tu djelatnost. Tužitelj i tužena su postigli usmeni dogovor, a prema tom dogovoru tužitelj je uzeo u posjed pokretnine koje su njegovo isključivo vlasništvo i to hidraulički krevet i uređaj za magnetoterapiju, uzeo je ekstenzomat ( trakciju ) i uređaj za udarni val, a te pokretnine su stečene tijekom trajanja braka. Unatoč postignutom dogovoru i nakon što je tužitelj postupio po istome tužena je iz nepoznatog razloga odlučila odstupiti od tog dogovora i ista negira postojanje istog. Sve druge pokretnine koje predstavljaju isključivo vlasništvo tužitelja, kao i one koje su bračna stečevina tužena odbija predati tuženiku u suposjed i neosnovano ih zadržava u svom posjedu. Tijekom trajanja bračne zajednice tužitelj i tužena su stekli svojim radom niz pokretnina, a koje predstavljaju bračnu stečevinu stranaka na jednake dijelove i to ekstenzomat (trakcija), prijemni pult, ormar, prijenosni paravan, četiri stolice, HP printer-skener-kopirni aparat, dva nosača za panel zavjese, švedske ljestve, lampa za noćni ormarić, drvene ljestve sa dva gazišta, radna stolica tzv. Sedlo, kalorifer, drveni kvadar, okrugla balans ploča 3, štapovi za vježbe ramena, 12 modrih traka za fiksaciju elektroda, glazbena linija- radio, utezi za vježbe na čičak, velika pilates lopta, stalak za kišobrane, stalak za novine, stalak za letke i cvijeće, 12 jastuka, 30 plahti sa gumicom, 10 deka, fiskalna blagajna, aparat za elektroterapiju, laser i ultrazvuk, uređaj za udarni val, naljepnice na kliznim stjenkama i vratima, podna podloga linoleum. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 36 Obiteljskog Zakona da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, pa tako sve navedene pokretnine koje predstavljaju bračnu stečevinu stranaka su u isključivom posjedu tužene a koja ih odbija predati u suposjed tužitelju. Radi svega navedenog tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će se utvrditi da je tuženik isključivi vlasnik pokretnina, a što da je tužena dužna priznati i trpjeti, da se naloži tuženoj da preda pokretnine koje su isključivo vlasništvo tužitelja njemu u posjed, a traži da se i utvrdi koje pokretnine predstavljaju bračnu stečevinu, da se naloži tuženoj predaja tih pokretnina u suposjed tužitelju, kao i da se razvrgne suvlasnička zajednica između tužitelja i tužene na pokretninama koje predstavljaju bračnu stečevinu. Tužitelj potražuje naknadu parničnog troška.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu očitovala prigovorom na suviše nisko označenu vrijednost predmeta spora, u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava činjeničnu i pravnu osnovu tužbe. Tužena ističe prigovor neurednosti tužbenog zahtjeva koji je neodređen i neodrediv, jer pokretnine koje su predmet zahtjeva nisu jasno specificirani po svojim posebnim karakteristikama. Nadalje, tužena tvrdi da su stranke bile u bračnoj zajednici od 25. siječnja 2003. pa do 16. veljače 2023. kada je tužitelj pritvoren zbog nasilja u obitelji. Navela je da su stranke bile u vezi od 1999., da su brak sklopile 2003., a diplomirale su 2006. Tužena opovrgava navode tužitelja da pokretnine za koje tužitelj tvrdi da su njegova posebna vlastita imovine jer da od strane tužitelja nije bilo nikakvog posebnog rada kojim bi on stjecao zasebnu imovinu kao ni da mu je njegova majka darovala bilo kakva sredstva kojim bi on stjecao tu posebnu imovinu. Tužitelj je svoju majku CM u nedostatku dokaza i predložio za svjedoka, pa njene izjave ne mogu imati utjecaja na dokazivanje osnovan osti zahtjeva jer tužitelj ima interes da uspije u ovom postupku. Navela je da su neosnovani navodi o imovini koja predstavlja bračnu stečevinu, ali zbog neurednosti tužbe i tužbenog zahtjeva tužena se ne može detaljno očitovati. Tužena je vlasnica obrta za usluge [obrt] u [adresa], te je vlasnica i posjednica opreme i uređaja kao i sve dokumentacije koja je potrebna za obavljanje registrirane djelatnosti obrta. Između tužene s jedne strane kao poslodavca i tužitelja s druge strane kao radnika - fizioterapeuta je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, međutim zbog trajno poremećenih i narušenih bračnih odnosa, te činjenice da nastavak radnog odnosa između njih više nije bio moguć, to je sklopljen sporazumni otkaz ugovora o radu "U Splitu, 27.01.2023. godine" kojim je sporazumom određeno da radni odnos tužitelja u obrtu tužene prestaje 31. siječnja 2023. te je utvrđeno da stranke jedna prema drugoj, osim plaće za siječanj 2023. koju je tužena bila dužna isplatiti tužitelju nemaju nikakvih daljnjih potraživanja iz radno pravnog statusa. Po sklapanju sporazumnog raskida ugovora o radu na neodređeno vrijeme tužitelj je iz poslovnog prostora u kojem tužena obavlja registriranu djelatnost otuđio gotovu svu opremu koja služi za obavljanje profesionalne djelatnosti u predmetnom obrtu, otuđio je također i poslovnu evidenciju. Tužitelj nije imao valjanu osnovu za otuđenje opreme i evidencije o klijentima, a bez te opreme tužena ne može obavljati registriranu djelatnost. Nakon sporazumnog raskida stranke su bile u pregovorima za podjelu imovine stečene tijekom trajanja braka. Dana je 11. veljače 2023. tužena kontaktirala punomoćnika i obavijestila ga da su joj tijekom tog dana iz poslovnog prostora otuđeni gotovi svi uređaji i oprema, te je od strane tužene po punomoćniku upućen dopis punomoćniku tužitelja dana 13. veljače 2023. kojim je tužena pozvala tužitelja da bez odlaganja u poslovni prostor vrati oduzete stvari, odnosno da joj vrati posjed stvari koje je koristila za obavljanje registrirane djelatnosti. Punomoćnica tužitelja je odgovorila tuženoj, tj. priznala da je tužitelj otuđio uređaj i opremu s obzirom da tužena se dulji period nije očitovala o prijedlogu sporazuma o podjeli imovine pa da je tužitelj postupio po prijedlogu sporazuma kojeg je on praktički sačinio, a tužena nikad na taj prijedlog nije pristala. Naime, zbog obveza i stanja u kojem se nalazila tužena nije mogla dostaviti očitovanje na prijedlog sporazuma o podjeli imovine, osobito zbog činjenice što je kod postizanja sporazuma o prestanu ugovora o radu raspravljano samo o opremi koja služi za obavljanje profesionalne djelatnosti, a ne i o drugoj imovini koja je potencijalna bračna stečevina. Tužitelj je očito znao za te okolnosti ali ih nije uvažavao, provodio je samovolju pa je tako tuženoj oduzeo posjed opreme i uređaja iz poslovnog prostora obrta kao i medicinsku dokumentaciju koja joj je nužna. Sudu se daje na znanje da je tužena pred Općinskim sudom u Splitu pokrenula postupak radi smetanja posjeda koji se vodi pod brojem Psp-27/2023, te je i podnijela prijedlog za donošenje rješenja o privremenoj mjeri pod brojem Ovr-372/2023. Predlaže se da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz prijedlog da tužitelj tuženoj naknadi trošak parničnog postupka.

3. Tužitelj je podneskom od 19. veljače 2025. uredio tužbeni zahtjev na način da je precizirao pokretnine koje su predmet spora, a kako je to navedeno u točkama I, II i III izreke presude.

3.1. Na drugom pripremnom ročištu održanom dana 9. travnja 2025. suglasnošću stranaka utvrđena je visina vrijednosti predmeta spora u iznosu od 10.000,00 eura, dopuštena je uređena tužba poslana 19. veljače 2025., te je zaključen prethodni postupak.

4. U tijeku postupka pregledani su dopisi upućeni od strane punomoćnika tužene prema tadašnjoj punomoćnici tužitelja od 13. veljače 2023., 14. veljače 2023., 16. veljače 2023., rješenje ODO-a u Splitu broj KPz-Do-49/2023 od 18. veljače 2023., sporazum o prestanku ugovora o radu od 27.01.2023., Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, detalji prometa računa od 18. veljače 2021. na računu tužitelja kod Privredne banke Zagreb, fotografije (str. 37 spisa), računi INV/2021/0058 i račun INV/2021/0059, oba računa od 17. veljače 2021. izdanih od "BTLMEDICAL TECHNOLOGIES d.o.o.", pregledano je pravomoćno rješenje Općinskog suda u Splitu pod brojem Psp-27/2023- 11 od 28. studenog 2024. a koje rješenje je djelomično potvrđeno i preinačeno rješenjem Županijskog suda u Splitu br. Gž-400/2025-2 od 20. svibnja 2025., saslušani su svjedoci DM, CM, OM, TM, LM i AM, saslušani su tužitelj i tužena u svojstvu stranaka.

5. Stranke su popisale trošak postupka.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7. U konkretnoj pravnoj stvari tužitelj predlaže da se utvrde njegovom vlastitom imovinom pokretnine kako su navedene u točki I. izreke presude, i to hidrauličkog kreveta za masažu, uređaja za magnetoterapiju, barske stolice (roze boje), stola (krom-staklo, sa 3 police, visine cca 80-100 cm), usisavača (marke Gorenje, crvene boje, cirkulacijski bez vrećice), vatrogasnog aparata, terapijske Solux lampe (bijele boje sa potenciometrom za regulaciju jačine), elektrostimulatora (uređaj za elektrostimulaciju mišića sa 8 izlaza, dimenzija 20x25cm, bijele boje), te da tužena u roku od 15 dana preda tužitelju u isključivi posjed barske stolice (roze boje), stola (krom-staklo, sa 3 police, visine cca 80-100 cm), usisavača (marke Gorenje, crvene boje, cirkulacijski bez vrećice), vatrogasnog aparata, terapijske Solux lampe (bijele boje sa potenciometrom za regulaciju jačine), elektrostimulatora (uređaj za elektrostimulaciju mišića sa 8 izlaza, dimenzija 20x25cm, bijele boje). Nadalje, predlaže da se utvrde pokretnine koje predstavljaju bračnu stečevinu njega i tužene, a na kojim pokretninama su stranke suvlasnici na jednake dijelove. Traži da tužena preda tužitelju u suposjed pokretnine koje predstavljaju bračnu stečevinu, odnosno predlaže da se razvrgne suvlasnička zajednica njega i tužene na pokretninama koje predstavljaju bračnu stečevinu.

8. Pitanje vremena stjecanja bračne stečevine odnosno pitanje trajanja braka nisu istovjetni jer je za utvrđenje bračne stečevine bitno trajanja bračne zajednice a ne braka. U slučaju prestanka bračne zajednice, a ne i braka, imovina koju je jedan bračni drug stekao nakon prestanka bračne zajednice predstavlja njegovu vlastitu imovinu bez obzira na pravni temelj stjecanja.

9. Nesporne su činjenice da su tužitelj i tužena zaključili brak 25. siječnja 2003. godine, te da je njihova bračna i obiteljska zajednica prekinuta najkasnije 16. veljače 2023. kada je temeljem rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Splitu KPz-DO- 49/2023 od 18. veljače 2023. tužitelju bilo naloženo udaljenje iz doma i to iz stana na adresi [adresa], gdje su stranke zajedno s djecom stanovale.

10. Odredbom čl. 551 Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23) je propisano da se njegove odredbe primjenjuju i na obiteljske odnose koji su nastali do dana stupanja na snagu ovog zakona, ako ovim zakonom nije drukčije određeno, a danom stupanja na snagu ovog zakona ne mijenjaju se prava i dužnosti stečena prema prijašnjim propisima. S obzirom da je tužitelj naveo da su pokretnine navedene u točki I. i II. izreke presude u njegovom vlastitom vlasništvu, a koje da su stečene prije sklapanja braka, a brak je sklopljen 25. siječnja 2003., to znači da se u pogledu utvrđivanja je li nešto predstavlja njegovu vlastitu imovinu trebaju primijeniti odredbe Obiteljskog Zakona (NN 162/98), tj. odredbe čl. 251. do 261., a koji zakon je važio sve do stupanja na snagu Obiteljskog zakona – ObZ/03 koji je stupio na snagu 22. srpnja 2003. godine. Naime, odredbom čl. 251. je bilo propisano da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu, čl. 252. je propisano da je bračna imovina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drukčije ugovorili, čl. 257. je propisano da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina, a vlastita imovina je i imovina koju bračni drug je stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od onoga navedenog u čl. 252. Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

10.1. U odnosu na pokretnine za koje tužitelj tvrdi da su bračna stečevina, a koje su stečene nakon stupanja na snagu Obiteljskog Zakona (NN 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 5/15) i nakon stupanja na snagu Obiteljskog Zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23) sud smatra da je osnovana primjena tih zakona, kojim zakonima su jednako regulirani imovinski odnosi bračnih drugova ObZ 116/03 čl.247.-257. i ObZ 103/15 čl. 34.-42., tj. što predstavlja bračnu stečevinu i vlastitu imovinu, presumpcija da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije dogovorili, regulirani su pojmovi bračne stečevine i vlastite imovine.

10.2. Stranke nisu uredile svoje imovinsko pravne odnose bračnim ugovorom.

11. Saslušani tužitelj je potvrdio činjenice zaključenja braka i vrijeme prestanka bračne zajednice, naveo je da su u vrijeme zaključenja braka on i tužena još bili studenti, da su diplomirali 2005., da je nakon diplomiranja radio poslove patronaže u ustanovi Vita, da supruga jedno vrijeme nije radila jer su 2003. dobili sina, a kćerku 2008. Tužena je radila u poliklinici Korak, a on je tada bio radio u domu na Zenti te su odlučili 2015. otvoriti obrt na ime tužene, te je on dao otkaz u domu na Zenti te se zaposlio u tom obrtu. U vrijeme zaključenja braka dok su još bili studenti pomagali su im majka tužene i njegova majka, kako financijski tako i na druge načine. Što se tiče srednje škole naveo je da su on i bivša supruga zajedno maturirali 2000.godine u zdravstvenoj školi u Splitu. Odmah po završetku mature 2000. on se odmah počeo baviti fizioterapijom, a kupnju aparata koje je smjestio u jednu sobu u majčinom stanu na adresi [adresa], radio je ilegalno, a sve te pokretnine: hidraulički krevet, uređaj za magnetoterapiju, barsku stolicu i stol, usisivač, krevet za masažu, vatrogasni aparat, terapijsku Solux lampu i elektrostimulator su mu pomogle u kupnji majka i teta financijski, poslovima fizioterapije se ilegalno bavio sve do 2008., ti aparati su stajali u stanu njegove majke sve do 2015. kada su on i supruga otvorili obrt. Kao dokaze o kupnji tih aparata i pokretnina naveo je da nema nikakvih materijalnih dokaza, ali kao dokaz je priložio fotografije (str. 37 spisa), a na tim fotografijama je vidljiv stol (krevet) za masažu, te drugi hidraulički krevet, a koji stolovi su bili korišteni za potrebe serviranja kolača i torti na dan njihovog vjenčanja i to sve u sobi koju je on koristio za davanje usluga. Naveo je da sve druge pokretnine koje su navedene pod točkom 3. tužbenog zahtjeva predstavljaju bračnu stečevinu, te je on prilikom odlaska iz ordinacije od pokretnina koje predstavljaju bračnu stečevinu uzeo frakciju – ekstenzomat, kao i udarni val – aparat, da iz ordinacije nije uzeo pokretnine koje predstavljaju njegovu posebnu imovinu, kao i sve druge pokretnine koje predstavljaju bračnu stečevinu.

12. Saslušana tužena je suglasna s navodom tužitelja u pogledu školovanja u istoj srednjoj školi u Splitu koju su zajedno maturirali 2000. godine, potom su upisali studij za fizioterapeute koji traje tri godine, sve ispite su položili 2005., a diplomski rad su obranili u siječnju 2006. Po vjenčanju 2003. su živjeli na dvije različite adrese, ona kod svoje majke, on kod svoje majke, što nije sporno, po rođenju djeteta ona je nastavila živjeti kod svoje majke, a on kod svoje, da su zajedno počeli živjeti 2007. na adresi [adresa]. Ustvrdila je da tužitelj nije radio ilegalno 2003. u stanu svoje majke na adresi [adresa], već da je ilegalno radio kada je dobio otkaz u tvrtki Vita i to 2007., radio je kao patronaža, tj. po kućama, a nikako u stanu svoje majke. Negirala je da bi stolovi – pokretnine čije fotografije se nalaze na str. 37 spisa bili stolovi za pružanje usluga fizioterapije, jer da oni nisu radili pir, tj. da su imali večeru za dvadeset ljudi, da je ta fotografija slikana u stanu njegove majke, ali ona ne zna za koje potrebe, a njemu se i sestra udavala poslije njih. Ustraje u tvrdnji da tužitelj nije imao nikakvu svoju posebnu imovinu, pogotovo ne one uređaje i aparate a koje je nabrojio da bi predstavljali njegovu osobnu imovinu. Što se tiče njenog rada navela je da je po zaključenju braka ona bila prijavljena kod kume njihovog djeteta te je primala porodiljnu naknadu i dječji doplatak, a da suprug nigdje nije radio i da je živio kod svoje majke. Njeno prvo zaposlenje u struci je bilo tek 2009. godine, a tužitelj se već bio zaposlio 2007. godine, oni oboje su svoj pripravnički staž odradili kod tvrtke Vita i tu su primali plaću za pripravnički staž koji je trajao od 2005. do 2006. Na poseban upit zamjenika punomoćnika tužena je izjavila da su oni 2021. kupili nove aparate za ultrazvuk, struje i laser i to su po kupnji novih ove stare odnijeli u Slatine i to je i dalje u Slatinama u njegovoj kući. Istakla je da je tužitelj prilikom odlaska njoj uzeo osnovne aparate za rad i to magnetoterapiju, elektrostimulator, hidraulički stol, udarni val (shockwave) i trakciju (ekstenzomat). Ostavljen je prijemni pult, ormar izrađen po mjeri, paravan sive boje s četiri kotačića, četiri stolice, HP printer/skener, dva nosača za panel zavjese…, švedske ljestve (koje su njoj darovane), lampa za noćni ormarić koju mu je ona vratila jer je to bilo od njegove majke, drvene ljestve s dva gazišta, radna stolica tzv. sedlo, a to je bio poklon njene sestre njima dvoje, kalorifer marke Vivax ne zna gdje je, drveni kvadar izrađen po mjeri (za potrebe elektrostimulatora), okrugla balans ploča (daska za ravnotežu), štapovi za vježbe ramena (dva), dvanaest modrih traka na čičak za fiksaciju elektroda (misli da je on uzeo možda šest komada, tužitelj komentira da on nije uzeo ni jednu), glazbena linija – radio (ona je to bacila), utezi za vježbe na čičak težine 0.5 kg (četiri komada), pilates lopte za vježbanje (četiri komada), stalak za kišobrane, velika pilates lopta za vježbanje (oblik kikirikija) – poklon dan njima oboma, stalak za novine, stalak za letke i cvijeće, dvanaest jastuka, ona ima pet jastuka, ne zna gdje je drugih sedam jastuka, trideset plahti s gumicom (zelene, plave i sive boje), deset deka, fiskalna blagajna, uređaj za udarni val (shockwave) – nije ostao u ordinaciji, postoje i dalje naljepnice na kliznim stjenkama i vratima, podna podloga linoleum. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da se tužena izjasni u pogledu računa kako je kupljena trakcija – ekstenzomat, tužena izjavljuje da se neće na to pitanje očitovati, a sve po uputi svog zamjenika punomoćnika jer da to nije predmet ovog postupka, s obzirom da je taj uređaj izostavljen iz uređenog tužbenog zahtjeva.

13. Saslušana svjedokinja CM, majka tužitelja, a bivša svekrva tužene je navela da je stanovala u svom stanu [adresa], tu su još stanovali njena kćerka i sin – tužitelj koji je maturirao 2000. godine u Zdravstvenoj školi te je odmah po završetku srednje škole htio raditi u struci, pa mu je ona to i omogućila da u stanu u [adresa], gdje je prije bila kćerkina soba, a kako joj je kćerka otišla u Zagreb na studij ona je tužitelju omogućila da se bavi poslom u struci na crno. Tada mu je ona kupila hidraulični stol, drugi drveni stol koji je izrađen po mjeri od drvodjelaca, još neka tri aparata, a jedan od njih je bio magnet, elektrostimulator, kupljena je radna stolica, jedna solux lampa, ručnici, tj. kupljeno je sve što je trebalo da se može raditi u kući i tako je njen sin stjecao klijente jer se želio nastaviti školovati pa je tako 2000. ili 2001. upisao studij višu školu za višeg fizioterapeuta i to školovanje je trajalo tri godine, tj. diplomirao je 2006. Njen sin i tužena su se vjenčali 25. siječnja 2023., a u lipnju iste godine im je rođeno prvo dijete, a prije braka su bili u vezi oko godinu dana. Po vjenčanju oni nisu imali gdje stanovati, jedno vrijeme njen sin je stanovao kod nje, a tužena kod svojih, potom je njena majka ( baka po majci ) tužitelju darovala stan u [adresa], te su oni preselili i tu stanovali, potom je došlo i drugo dijete. Tužitelj je nakon što je diplomirao jedno vrijeme radio u ustanovi Vita u patronažnoj službi, a tužena se naknadno zaposlila u ustanovi za rehabilitaciju Korak. Ona kao baka pomagala je tužitelju i tuženoj na način da je djecu odvozila i dovozila gdje god treba i brinula se o djeci dok su oni bili zaposleni. Protekom vremena stranke su odlučile raditi zajedno pa su iznajmili prostor kojeg je njen sin – tužitelj uredio na način da su obojani zidovi, da je promijenjen pod, od strane drvodjelaca je naručen prijemni pult, izradili su se ormari po mjeri i svi aparati i oprema koji su bili u sobi u stanu EM su preneseni u te prostorije kako bi oni mogli započeti s radom, i to svaki od njih u različitim smjenama. Točno je da je u početku u tom obrtu radila tužena sama, jer je tužitelj još tada radio u domu na Zenti, a kako je tuženoj bilo naporno raditi samoj to je i tužitelj dao otkaz u domu na Zenti, te su počeli skupa raditi. Ona je u zgradi [adresa] bila napravila još stan u nadogradnji pa su se stranke iz [adresa] preselile u stan na adresi [adresa] na 4. katu, a ona je i dalje nastavila stanovati u prizemlju te zgrade. Istakla je da je tužena promijenila i ključeve brave na stanu u kojem su stanovali do 2023. kada su počeli međusobni problemi. Na upit zna li reći što su stranke kupile za obavljanje poslova u tom poslovnom prostoru, navela je da su kupili sve što treba, da je to kupovao njen sin tužitelj kao fizička osoba, ne kao obrt, da je kupljena trakcija – ekstenzomat. Dalje nije znala navesti što je sve kupljeno, ali je istakla pomoć koju su pružile ona i teta tužitelja AM.

14. Saslušana svjedokinja DM, sestra tužene je istakla da je poznavala tužitelja još od srednje škole jer su svi oni zajedno išli u srednju školu, a potom i na studij, tj. višu školu, istakla je da sa tužiteljem nikad nije radila, da je tužena počela s radom kada je ona otišla na porodiljni dopust i kada je tužena počela raditi u poliklinici Korak negdje 2010., 2011. u odnosu na rad njene sestre – tužene navela je da je njena sestra sama radila u tom poslovnom prostoru dvokratno, a njen muž – tužitelj je u to vrijeme bio radio u domu na Zenti, međutim nakon tri godine što tužena više nije mogla sama raditi sve te poslove, to je njen muž – tužitelj dao otkaz i on je počeo raditi u njihovom obrtu, a koji obrt je bio otvoren na ime njene sestre – tužene. Svjedokinja negira navode tužitelja da bi se on bavio pružanjem usluga fizioterapije u stanu svoje majke na adresi [adresa], jer da je ona znala dolaziti u taj stan, da nikad tužitelj nije imao neku sobu u kojoj bi se bavio poslovima terapije, ali da zna da je on 2012. bio iznajmio neki prostor u zgradi Krstarica u Splitu kako bi se bavio svojim poslom, te je uz pomoć trećih osoba bio kupio opremu za taj iznajmljeni prostor, osobe koje su ga spojile s trećom osobom koja je nabavljala tu opremu su bili LM i gdin. M, te su tek tada kupljeni ti aparati koje on spominje da je on imao u toj sobi u majčinom stanu. Tada je ta gospođa LM garantirala tom gdinu M da će se platiti svi ti aparati koje je tužitelj kupio na rate, a u tom prostoru je tužitelj radio oko godine dana, ali nije imao posla, pa je tako njena sestra – tužena osnovala obrt [obrt] 2015. i sama radila u tom obrtu jedno vrijeme, pa kako tužitelj nije imao posla u tom poslovnom prostoru on se obrtu tužene priključio 2018., pa su ti aparati koji su bili kupljeni za prostor u Krstarici preneseni u poslovni prostor u kojem su se bavili obrtom. Tužena joj je govorila da će kupovati nove aparate i da je tužitelj dobio ponudu za te nove aparate koji su i kupljeni u braku, a radilo se o kupnji trakcije na kredit i udarni val, i sve je to glasilo na ime tužitelja. Kao razlog takve kupnje na ime tužitelja navela je da njena sestra koja je imala obrt na svoje ime tužitelju uplaćivala plaču, a sebi nije jer se sve to radilo na crno, a jedino je tužitelj mogao dignuti kredit jer je on i primao plaću. Navela je da su oni zajedno zarađivali: na primjer sat terapije u to vrijeme je bio 200,00 kuna, deset terapije dnevno pomnoženo sa 5 dana, dobije se iznos do 10.000,00 kuna tjedno, a 40.000,00 kuna mjesečno. Kako ona radi u klinici Akromiom tako je ona njima slala pacijente koje je sretala u tvrtki. Obzirom da su znatno zarađivali nisu im mogli pomagati ni njegova ni njena majka jer su obje u mirovini. Negirala je da bi tužitelj igdje radio prije stažiranja u Vite, tj. prije 2005. ili 2006. godine, tj. da koliko je njoj poznato nije radio ni legalno ni na crno. U odnosu na tvrdnju tužitelja da su na dan vjenčanja imali pripremljene stolove, a koje su na fotografijama na str. 37 spisa, navela je da ona tog dana nije bila u stanu u [adresa] u [adresa], te da se pripreme za taj dan vjenčanje i proslava nije održavao u stanu, nego u restoranu. U odnosu na tužiteljevu sestru izjasnila se da ne zna kad je ista otišla u studij u Zagreb, da je dugo vremena studirala i da je znala za vrijeme studija dolaziti doma kao i svi studenti. Potvrdila je navode da su njena sestra i tužitelj prohodali u trećem razredu srednje škole, da je od vjenčanja pa još neke tri godine njena sestra zajedno s djetetom stanovala kod njene majke, a tužitelj kod svoje majke.

15. Saslušana svjedokinja OM, sestra tužitelja je istakla da je ona 1999. otišla studirati u Zagreb, da je veza njenog brata s tuženom bila godinu i pol, do dvije godine prije stupanja u brak, njen brat – tužitelj je od nje dvije godine mlađi. U vrijeme kad je ona otišla na studij, tužitelj je pohađao srednju školu za fizioterapeuta a tu školu je završio 2000., nije se odmah zaposlio po završetku škole legalno, već je radio od kuće, tj. radio je u njenoj sobi u obiteljskom stanu. Taj obiteljski stan je imao tri spavaće sobe i u njenoj sobi je tužitelj obavljao poslove fizioterapije na crno. U toj sobi su bila postavljena dva stola za masažu, paravan, dva uređaja, jedan za magnetoterapiju, jedan za elektroterapiju te sve drugo što je bilo potrebno, a njena majka i teta su pomogle u opremanju te prostorije. Navela je da su njihovi roditelji već bili razvedeni 1998., pa je tako ona prilikom dolazaka za praznike sa studija znala boraviti s majkom u njenoj sobi. Ona je studirala do 2006. godine u Zagrebu, njen brat je dulji period radio na crno, po završetku srednje škole upisao je višu, te se i prilikom školovanja bavio tim poslom, jer je tužena već bila trudna kada su oni sklopili brak u provom mjesecu 2003., prvo dijete je tužena rodila u lipnju 2003. Iako nisu stanovali zajedno tužitelj i tužena jer je svaki od njih stanovao kod svoje majke, tužitelj je odlazio i pomogao supruzi u svezi djeteta, a radio je i dalje na crno jer je trebalo osigurati sredstva za život za njihovu obitelj. Drugo dijete je rođeno **.**.2008. Navela je da su i njen brat tužitelj i tužena – njegova bivša supruga zajedno nastavili školovanje na višoj školi, zajedno su i završili. Ustvrdila je da su sredstva kojim su kupljeni aparati

– sredstva za rad koja su bila u njenoj sobi su kupljena uz pomoć njene majke ( tužiteljeve majke ) i tete s očeve strane koja se zove AM, a kako ta teta nema svoje djece, ona i C ( tužitelj) su joj sve.

15. Saslušana svjedokinja TM, majka tužene je potvrdila sva saznanja koja je dosad sud imao od saslušanih stranaka i svjedoka o vjenčanju, o stanovanju svakih od stranaka, o nastavljenom studiju stranaka. U odnosu na vrijeme dok je tužena s njom stanovala navela je da je ona uzdržavala i unuka i tuženu, a da je tužitelj donosio povrće od svojih bake i djeda, ne zna je li tužitelj išta novčano doprinosio svojoj supruzi i djetetu kroz vrijeme dok je stanovala s njom, tužena je po rođenju prvog djeteta bila na porodiljnom godinu dana, ona misli da je tužena kroz to vrijeme dobivala novčanu naknadu, ona joj je pronašla stažiranje u ustanovi Vita, kao i tužitelju i još jednoj kćerki jer su i tužitelj i tužena nakon završenog studija 2006. godine stažirali godinu dana. U vrijeme dok je tužena s djetetom stanovala kod nje, ona je imala jednu ugostiteljsku radnju, a otac tužene – suprug svjedokinje tada nije stanovao zajedno sa svjedokinjom i kćerkom iako nisu bili razvedeni, ali je njen suprug – otac tužene preminuo 2008. Ustvrdila je da tužitelj ništa nije radio nakon završene srednje škole, kao ni završene više škole dok mu ona nije našla posao za stažiranje, za to vrijeme dok nije radio pomagao je svojoj baki i djedu u Slatinama koji su se bavili poljoprivredom. Ona ne zna je li njegova majka nešto njemu pomagala, ali baka po ocu nikad nije došla kod nje posjetiti ni nevjestu ni dijete. Protekom tri godine što je njena kćerka s njom stanovala, tužitelju je darovan stan od strane ujaka u [adresa] i tu su onda išli stanovati, to je bilo 2006., i tada je tužitelj radio patronažno, a njena kćerka – tužena se zaposlila 2010. u tvrtki Korak. I tužitelj i tužena su morali odraditi staž kako bi imali uvjete za polaganje stručnog ispita i kako bi radili. Negira da bi tužitelj obavljao terapije na crno u stanu svoje majke, istakla je da se stvarno naljutila na njih jer da je mislila da je tužitelj dobar, ali sada nakon dvadeset godina braka kćerka joj je plakala i govorila da je tužitelj tuče. Za vrijeme dok je tužena s unukom stanovala kod nje znali su tužitelj i tužena s djetetom odlaziti u Slatine kod njegovog kuma, tj. kod njegovih bake i djeda, a ona ne zna da su igdje drugo odlazili, robu i pelene za dijete da je uglavnom kupovala njena starija kćerka, a i ona je ponekad znala kupiti. Ona nikada nije prigovorila bivšem zetu tužitelju zašto nešto ne doprinosi za svoju ženu i dijete, nije smjela pitati, nije nikad ni pokušala pitati, u to vrijeme je n studirao, a ona nije smjela ništa znati o njegovim stvarima. Kćerka joj nije smjela ništa reći što se dešavalo tijekom dvadeset godina braka, a sigurno bi joj rekla da joj je suprug nešto dao ili kupio. Prilikom vjenčanja ona je u svom stanu napravila nešto za počastiti goste, kao što je tužiteljeva majka to napravila u svom stanu za svoje goste, ona nije bila kod nje tom prigodom, ali su svi od mladoženje došli kod njih, u njen stan. Svjedokinja je navela da je 2012. tužitelj bio iznajmio prostor u ZM, te je taj prostor trebalo opremiti, kupljeni su aparati kod gdina M u [adresa], a kuma od kćerke stranaka D, LM je tom gospodinu M garantirala za plaćanje tih uređaja, međutim tim poslom se tužitelj nije bavio niti godinu dana jer nije bilo posla. Nadalje je svjedokinji poznato da su ovi aparati iz ZM prenesi u Slatini, a onda kad je njena kćerka otvorila obrt, a to je bilo 2015, onda su ti aparati preneseni u prostorije obrta. Njena kćerka – tužena zajedno sa suprugom – tužiteljem i djecom nije dolazila na prigodne ručkove ni večere, možda su bili sve skupa dva ili tri puta zajedno s djecom, npr. za Božić, a ona – svjedokinja se zajedno sa svojom braćom i sestrama stalno okupljala. Ona im je znala čuvati djecu dok su radili, a po djecu bi dolazila i tužena i tužitelj.

16. Saslušana svjedokinja LM je prijateljica s obitelji tužitelja, tj. najprije je upoznala majku tužitelja, te je postala prijatelj cijele obitelji, pa je tako i krštena kuma kćeri tužitelja i tužene O. Majku tužitelja je upoznala nekih mjesec dana prije vjenčanja stranaka, zajedno su se nalazile, kupovale. Po vjenčanju tužitelj i tužena su ostali stanovati svatko sa svojom majkom jer nisu imali financijskih mogućnosti stanovanja na drugom mjestu. Poznato joj je da su strankama pomagale njihove majke, zna da je majka tužitelja radila kao tajnica u jednom odvjetničkom uredu pa nije mogla baš puno financijski pomagati, a majka tužene je imala ugostiteljski obrt, pa svjedokinja ne zna koliko je tko od njih pomagao njima dvoma, odnosno pojedinačno . Stranke su nastavile sa studijem, tužitelj se zaposlio u vite, potom je radio u patronaži, a tužena u ustanovi Korak. Prilikom njenih dolazaka u stan u [adresa] nije vidjela dolaženje drugih ljudi u taj stan, a nije joj poznato ni da bi tužitelj obavljao bilo kakvu djelatnost u tom stanu. Bila je pozvana i prisutna na dan vjenčanja stranaka to u stanu EM, da je tom prigodom bilo nekih 8-10 ljudi, naime da je majku tužitelja bila upoznala mjesec dana prije tog vjenčanja kada ju je ona pozvala da dođe te prigode u taj stan, da je ona te prigode bila samo u kuhinji i da se sjeća samo te kuhinje i kolača. Nakon što je tužitelj dobio stan od svog ujaka i kad su stranke preselile u taj stan u [adresa] svjedokinja nje nastavila dolaziti kod stranaka, nije to bilo često, ali je bila pozvana na rođendane. Godine 2012. je pomogla tužitelju i kupila mu je električni stol za masažu koji je tada koštao od 1.500,00 do 2.000,00 eura, tada je ona imala tvrtku koja se bavila uvozom frizerske i kozmetičke opreme, taj njen čin kupnje je bila njena želja da pomogne toj mladoj obitelji da ide naprijed, ona ih je sve voljela, a baš te 2012. tužitelj nije bio u dobrim odnosima sa svojom majkom i sestrom. Taj uređaj kojeg je ona kupila je bio postavljen u iznajmljeni prostor u ZM, međutim taj posao je zatvoren. Tuženoj je 2015. prilikom otvaranja obrta [obrt] poklonila 1.000,00 eura, odnosno išla je zajedno s njima u kupnju i tada su kupljeni pult, stolice, platila je i reklamu, sve je to svjedokinja radila jer im je htjela pomoći. Svjedokinja je 2016. imala tešku ozljedu, a stranke su joj dolazile svaki dan i davale terapiju, posebno je tužitelj nju digao na noge, kao i tužena koja je dolazila svaki dan i davala joj terapiju jer je tada svjedokinja bila nepokretna. Nadalje, istakla je da im je 2016. dala pozajmicu od 10.000,00 eura, a koji novac je trebao za unutrašnje uređenje stana u [adresa], taj novac joj je uredno vraćen, jer je tužitelj rekao da mu teta T tada nije htjela dati tu pozajmicu na 10.000,00 eura. Istakla je da je spojila tužitelja sa gospodinom M koji je bio njen poslovni partner, zna da je sve što je kupovano za ustanovu [obrt] bilo kupovano na ime tužitelja koji je bio prijavljen kao radnik u [obrt], međutim da je sve to što je kupovano stečeno u braku, ona ne zna što je tko od njih imao prije braka, ali da su uvijek bile svađe u obitelji tužitelja i njegove majke vezano za imovinu. Svjedokinji nije poznato ništa u obitelji tužitelja prije nego je upoznala majku tužitelja mjesec dana prije vjenčanja, nema saznanja je li tužitelj išta radio prije nego se redovno zaposlio i ne sjeća se, navela je da više nije u dobrim odnosima sa majkom tužitelja a uzrok je u tome što je bilo nasilja u obitelji stranaka. Ništa joj majka tužitelja nije pričala o tome da bi ona nešto kupovala sinu za obavljanje djelatnosti prije braka, ona ne zna na koji način je tužitelj opremio prostor u Ruđera Boškovića 2012., ona zna samo ono što je ona pomogla, tj. da je kupila električni stol za masažu i jednu malu stolicu.

17. Saslušana svjedokinja AM je teta po ocu tužitelju, s obzirom da su ona i njen suprug bili suci Županijskog suda bili su u dobrim financijskim prilikama, a kako nisu imali svoje djece u svemu su se posvetili bratovoj djeci, tj. tužitelju i njegovoj djeci, odnosno obitelji tužitelja. Tijekom cijelog svog života ona je financijski pomagala tužitelju i cijeloj njegovoj obitelji, tužitelj bi ju je znao pitati ima li mu dati nešto novca ili posuditi, a nakon što se oženio pomagala je njemu, njegovoj supruzi i djeci. Kupovala je sve što su govorili da im treba, jednako je voljela i tužitelja i tuženu i sve joj ovo teško pada, tj. postupak i sve što se događa s strankama. Pomagala je, a i dalje pomaže tužitelju djeci daje za rođendane, novu godinu, pomagala je i dok su živjeli zajedno, pa je tako nećaku omogućila školovanje engleskog jezika, kupila im je stol i stolice, dala svoj namještaj. S tužiteljem je i dalje dobra, a s tuženom nije u kontaktu. Po završetku srednje škole tužitelj je, a s obzirom da mu je sestra otišla studirati u Zagreb, sestrinu sobu pretvorio u prostoriju za pružanje fizioterapeutskih usluga, svjedokinja je opisala kako je bila opremljena ta soba u kojoj je tužitelj ilegalno obavljao radove, na podu je bio modri tepison, paravan je bio modri u toj sobi su bila dva kreveta i to jedan za masažu, ne zna čemu je služio drugi, tu su bila i dva aparata. Poznato joj je da su te aparate iz stana u [adresa] prenijeli u stan u [adresa], odnosno kreveti su i dalje ostali u toj sobi u [adresa]. U vrijeme dok su oni stanovali u [adresa] ona je imala problema s trnom u peti, te se sjeća da joj je baš tada tužena davala terapiju s laserom i ultrazvukom. Po sklapanju braka svatko od njih je živio kod svojih roditelja, tj. tužena sa svojom majkom koja je nju dalje školovala, a C tako kod svoje majke, a kad je tužiteljeva baka njemu darovala stan onda su njih dvoje odradili staž kod L kao patronažna služba te su po isteku ugovora o radu, a koji je bio na određeno vrijeme, tužitelj je ostao raditi na crno kod te vlasnice, a tužena je ostala bez posla. Tužena je potom radila u Koraka, sjećam se da je tada govorila da joj smeta klima, rekla joj je da je stalno radila na masažama, te joj je tužena rekla da su se ona i tužitelj dogovorili da će tužena dati otkaz u Koraka i da će zajedno raditi. Potom je tužena otvorila obrt na svoje ime, te su aparati koji su bili u stanu u [adresa] prenijeli u taj prostor, kao i one krevete iz stana u [adresa] i onda su poslije kupovali što im je trebalo, ali su potpuno opremili taj poslovni prostor. Također je istakla da je znala financijski pomagati tužitelju kad nije ni znala zašto mu je trebao taj novac ili zašto je ulagao, uvijek je bila u dobrim odnosima sa tužiteljem i tuženikom i nikad nije obila pozajmiti novac, a s prethodno saslušanom svjedokinjom (op. LM) je samo poznanik. S ovom situacijom je upoznata nakon što se sve dogodilo, bila je upoznata sa željom tužitelja da otvori svoj obrt jer je imao svoju obvezu i djecu, poznato joj je da su oni pregovarali, razgovarali i da je tužitelj po dogovoru uzeo te neke aparate. Aparati koji su kupljeni prije braka i bili smješteni u stanu u [adresa], tužitelj je kupio prije braka, jer je tužiteljeva majka bila dobre financijske situacije, jer je njen otac bio radio 40 godina na stranom brodu, imaju dva stana u privatnom vlasništvu u Splitu, jedan stan je u privatnom vlasništvu njegove majke i imaju brojnu imovinu u Slatinama. Tužitelj je bio muški član u obitelji i njemu su djed i baka sve ostavili pa tako svjedokinja negira navode da je bilo svađa u njegovoj obitelji, ali se sjeća da je jedno kratko vrijeme, možda mjesec ili dva su bile nesuglasice između tužitelja i njegove majke ali je sve to bilo riješeno. S obzirom na svoje radno mjesto od 1997. godine kao suca Županijskog suda u Karlovcu na kojem je radila do 2014./2015. kada je došla na Županijski sud u Splitu, te je prilikom dolazaka iz Karlovaca uvijek donosila poklone, u Slatinama su znali provoditi zajedničke obiteljske ručkove, ali svo to vrijeme nikad ona ni njen suprug nisu proveli vrijeme sa majkom ni sa sestrama tužene.

18. Sud je pregledao rješenja Općinskog suda u Splitu Psp-27/2023-11 od 28. studenog 2024. i Županijskog suda u Splitu Gž-400/2025-2 od 20. svibnja 2025., a u kojem postupcima je tužena tražila zaštitu radi smetanja posjeda da bi tuženik samovlasnim odnošenjem uređaja i dokumentacije iz poslovne prostorije anagrafske oznake [adresa] u [adresa] i to uređaja za magnetoterapiju, ekstenzomat, SWT i hidrauličkog stola počinio smetanje zadnjeg mirnog i faktičkog suposjeda tužiteljice na navedenim uređajima, te je tužiteljica, ovdje tužena odbijena sa takvim zahtjevima s obzirom da je tražila uspostavu ranije posjedovnog stanja, tj. vraćanje u suposjed navedenih uređaja, odbijena je tužiteljica sa zahtjevom kojim je tražila od tuženika predaju uređaja u isključivi posjed.

19. Iz svih provedenih dokaza sud zaključuje da su stranke bile u bračnoj zajednici od 25. siječnja 2003. pa najkasnije do 18. veljače 2023., da je tijekom trajanja ovog postupak okončan i postupak radi razvoda braka i dr. pod oznakom P Ob- 319/2023, da je tužena otvorila obrt [obrt] dana 11. prosinca 2015., da je tužena kao poslodavac s tužiteljem kao radnikom dana 6. ožujka 2018. sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova fizioterapeuta, te je između poslodavca i radnika dana 27. siječnja 2023. sklopljen sporazum o prestanku rada tužitelja u obrtu [obrt], da je tužitelj iz poslovnih prostorija obrta [obrt] dana 11. veljače 2023. odnio uređaj za magnetoterapiju, hidraulički stol, te uređaj ekstenzomat i SWT. Utvrđeno je da su stranke koristile navedene uređaje za obavljanje djelatnosti obrta, a koja djelatnost obrta je njega i održavanje tijela, tj. fizikalne terapije. Tijekom postupka su nesporne činjenice da su stranke tijekom bračne zajednice kupili od ostvarenih sredstava rada ekstenzomat i udarni val ( SWT ), a što je strankama bilo nužno da bi mogli obavljati poslove obrta [obrt], također tijekom postupka, a nakon što je tužitelj uredio tužbeni zahtjev na način da je precizno opisao i individualizirao pokretnine koje čine bračnu stečevinu u točki III. Izreke presude, a o čemu se tužena izjasnila tijekom saslušanja, te je potvrdila o kojim pokretninama se radi, navodeći da su neke od nekretnina i dalje u prostoru obrta, osim što je tužitelju vratila lampu za noćni ormarić, jer da je to bilo od njegove majke, a tužitelj nije osporio, glazbenu liniju - radio da je ona to bacila. Istina tužena u podnescima i dalje ističe neodređenost i neodredivost tužbenog zahtjeva jer da se ne može točno zaključiti o kojim pokretninama se radi, međutim ista je samu sebe demantirala, detaljno se sudu izjašnjavajući o nabrojanim pokretninama, a koje sve pokretnine su bile nužne strankama za obavljanja djelatnosti i davanja terapije.

19.1. Tužena tijekom cijelog postupka, pa tako i u samom odgovoru na tužbu je paušalno osporila da bi predmetne stvari predstavljale vlastitu imovinu tužitelja jer u tom pravcu nije priložila niti predložila izvesti ikakav dokaz osim saslušanja stranaka, te svjedoka bliskih srodnika i svjedokinju LM koja pak u svom iskazu navodi da je ona 2012. pomogla tužitelju i kupila električni stol za masažu, međutim, pod takvim imenom nije napisana nijedna od pokretnina koje su navedene u zahtjevima tužitelja. Radi navedenog sud smatra da sve pokretnine koje su pobliže označene u točki III. izreke presude predstavljaju bračnu stečevinu stranaka, osim u odnosu na pokretnine: lampa za noćni ormarić i glazbena linija – radio ( jer je lampa za noćni ormarić predana tužitelju, a glazbena linija – radio nije pobliže označena da bi se mogla uopće identificirati, a koju je tužena bacila ), a što se tiče vlasništva zakonska presumpcija je da ta bračna stečevina je suvlasništvo bračnih drugova na jednake dijelove, ako se nisu što drugačije dogovorili. Između stranaka nema dogovora o načinu razvrgnuća pokretnina koje čine njihovu bračnu stečevinu, to sud smatra da je temeljem odredbe čl.50. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( NN 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014 i 52/2025, dalje ZVDSP ) osnovano prihvatiti zahtjev tužitelja da se pokretnine koje predstavljaju bračnu stečevinu prodaju na javnoj dražbi i da se dobiveni iznos podijeli strankama razmjerno suvlasničkim dijelovima. Ne može se prihvatiti zahtjev tužitelja da mu tužena preda u suposjed pokretnine označene u točki III. izreke presude, a koje predstavljaju bračnu stečevinu, jer je nemoguće izvršavanje suposjeda tužitelja na pokretninama koje se nalaze u poslovnom prostoru tužene, s obzirom da su stranke prekinule zajednicu života – brak i da sada svaka od njih samostalno obavlja djelatnost za koju su se školovali. Radi svega navedenog prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja kako je navedeno u točki III. i IV. izreke presude, a odbijen je zahtjev tužitelja označen pod točkom V. izreke presude.

20. U odnosu na zahtjev tužitelja da se utvrdi da su pokretnine navedene u točki I. izreke presude njegova vlastita imovina, ističe se da sud iz iskaza saslušanih svjedokinja CM, OM i AM zaključuje da je tužitelj po završetku srednje škole počeo s ilegalnim radom u sobi u stanu u vlasništvu svoje majke u [adresa] u [adresa], tj. pružanjem usluga fizioterapije obzirom na svoju struku. Naime, isti je bio u vezi s tuženom godinu i pol, do dvije prije zaključenja braka, a s obzirom da im se prvo dijete rodilo šest mjeseci nakon zaključenja braka, tj. u lipnju 2003., sud smatra da nisu dokazani navodi tužene, te svjedokinja DM i TM u pogledu rada tužitelja prije braka i stjecanja imovine, tj. aparata za obavljanje poslova fizioterapije, jer je sud logički zaključio da unatoč činjenici što su tužitelji tužena po zaključenju braka nastavili stanovati svaki kod svog roditelja – majke, da im je unatoč pomoći njihovih najbližih bilo potrebno ostvarivati sredstva za život i radom, a što je činio tužitelj radeći u stanu svoje majke s uređajima koje mu je kupila njegova majka i teta po ocu. Svjedokinje CM i ŽMH su istina svjedoci predloženi od strane tužitelja, međutim i s druge strane svjedokinje TM i DM su svjedoci predloženi od strane tužene, pa se može govoriti tuženoj i tužitelju na pristranost kod davanja iskaza u svojstvu svjedoka pred sudom. Posebnu težinu ima iskaz svjedokinje AM koja je detaljno opisala izgled sobe i opremu u kojoj je tužitelj obavljao ilegalne poslove, a također je opisala liječenje koje joj je pružano u stanu u [adresa] u kojem su stranke stanovale kada je ona imala problema s trnom u peti, te je istakla da joj je baš tužena tada davala terapiju s laserom i ultrazvukom. Međutim, imajući u vidu da su tužitelj i tužena završili srednju zdravstvenu školu 2000., da su upisali višu školu za višeg fizioterapeuta, da su taj studij okončali u siječnju 2006. godine, iako studij traje tri godine, da im je kroz to vrijeme bilo potrebno osigurati financijska sredstva za život, jer je tužena po rođenju prvog djeteta bila na porodiljnom dopustu jednu godinu, i kroz tu godinu dana je primala porodiljnu naknadu, a navela je i da je primala dječji doplatak. Međutim, to nije bilo dovoljno za uzdržavanje obitelji, kako to obrazlaže tužena i svjedokinje. Nelogično je da tužena koja stanuje sa svojom majkom sa istom ne razgovara o tome koliko ima sredstava za život, koliko ona sada kao osoba koja je udana doprinosi za život u majčinoj obitelji, a također i njena majka na upis suda ističe da ona ne zna je li tužitelj išta novčano doprinosio supruzi i djetetu kroz vrijeme dok je ona stanovala s njom, osim što je donosio povrće od svojih djeda i bake u Slatinama. Opće poznato je da su 2003. godine bile vrlo niske porodiljne naknade, pa ovom sudu nije jasno kako tužena koja ističe da tužitelj nije radio ilegalno je mogla uopće prihvatiti takav život s tužiteljem

– neradnikom i osobnom koja nije brinula o svojoj obitelji. Također sud zaključuje ako po riječima tužene tužitelj nije ništa doprinosio za život, da onda zasigurno ne bi došlo do daljnjeg zajedničkog života kojeg su počeli tek 2006. u stanu kojeg je dobio tužitelj od svoje bake. S obzirom da su se stranke bavile istim poslovima tijekom braka nelogično je da bi po prestanku obiteljske zajednice tužitelj ostao bez sredstva za rad i time sebe doveo u situaciju da ne može ostvarivati sredstva za svoj život i za uzdržavanje svoje djece. Stoga sud smatra da su stranke prilikom dogovaranja o sporazumnom raskidu radnog odnosa dogovorili usmeno o podjeli pokretnina za obavljanje registrirane djelatnosti.

20.1. Odredbom čl. 161. ZVDSP u vlasničkom zahtjevu za povrat stvari vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a sud smatra da je tužitelj dokazao da se pokretnine koje čine njegovu vlastitu imovinu nalaze u posjedu tužene te osnovano traži da mu ih tužena preda u isključivi posjed, jer tužena nije negirala postojanje tih pokretnina koje su ostale u poslovnom prostoru gdje ona obavlja djelatnost. Radi navedenog sud je odlučio kao u točkama I. i II. izreke presude.

21. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/2 i 155/23 dalje: ZPP). Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku i to sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 138/2023) T. br. 7. toč. 1. i T. br. 9. toč. 2. po 100 bodova za sastav tužbe od 7.studenog 2023., za sastav podneska od 20. veljače 2025., za zastupanje na ročištima održanim 9. travnja 2025., 2. srpnja 2025., 2. listopada 2025. 11. prosinca 2025. i 9.veljače 2026., te po 50 bodova za zastupanje na ročištu od 20. veljače 2025. i 3. travnja 2026. i sastav podneska od 11. travnja 2025., što daje ukupno 850 bodova, a bodovi pomnoženi s vrijednošću boda od 2,00 eura daje sveukupno iznos od 1.700,00 eura. Tužitelju su priznati troškovi pristojbe na tužbu i na sudsku odluku od po u iznosu od 73,73 eura, pa kada se sve to zbroji dobije se iznos od 1.847,46 eura. Tužena je dužna tužitelju naknaditi dosuđeni parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO).

U Splitu, 3. travnja 2026.

S U D A C:

Anđelka Rađa

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.

DNA:

- pun. tuženika,

- pun. tužiteljice,

- u spis.