Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: Pr-51/2024-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ČC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Katarina Šmit, odvjetnica iz Zagreba, Masarykova 15, protiv tuženika Radio Banovina d.o.o., Slatina Pokupska 80, Glina, OIB 90924443753, kojeg zastupa punomoćnica Ana Ivić Juratovac, odvjetnica iz Zagreba, Domobranska 7, radi sprečavanja uznemiravanja i diskriminacije, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 19. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 3. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ČC koji glasi: "1. Utvrđuje se da je tuženik svojim ponašanjem povrijedio tužiteljičino pravo na jednako postupanje, odnosno radnje koje je propustio u odnosu na uznemiravanje tužiteljice dana 21. veljače 2024. godine neposredno je dovela do prava na jednako postupanje tužiteljice, kao i da ju je podvrgnuo verbalnim i fizičkim napadima na račun tužiteljičina spola i seksualnosti, kao i da ju je diskriminirao tako da je izvršio segregaciju tužiteljice od ostalih radnika tuženika na način da je drugim radnicima tuženika zabranio komunikaciju s tužiteljicom nakon odlaska na bolovanje.

2. Utvrđuje se da tuženik nije osigurao nesmetane uvjete rada i zaštitio dostojanstvo tužiteljice od uznemiravanja i diskriminacije opisanih u točki I. i II. izreke ove presude.

3. Zabranjuje se tuženiku verbalno i fizičko uznemiravanje tužiteljice s osnove spola, kao i diskriminacija s te iste osnove na način da se tužitelja segregira od drugih radnika tuženika te se nalaže tuženiku poduzeti odgovarajuće radnje kako bi uklonio diskriminaciju tužiteljice nastalu dana 21. veljače 2024. godine u 11,00 h i njezine posljedice na način da objavi demanti navoda pozivatelja u eteru predmetnog dana i iste navode ospori.

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici štetu u iznosu od 15.000,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana 21. veljače 2024. godine pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku 15 dana.

5. Nalaže se tuženiku da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima.

6. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka uvećane sa zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici ČC da tuženiku Radio Banovina d.o.o. naknadi parnični trošak u iznosu od 1.650,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ČC podnijela je ovom sudu tužbu protiv tuženika Radio Banovina d.o.o., radi sprečavanja uznemiravanja i diskriminacije na radnom mjestu te naknade štete.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. prosinca 2015., i to na radnom mjestu voditelja, novinara, realizatora, spikera. 21. veljače 2024. oko 11h, tužiteljicu je, za vrijeme radnog vremena, nazvala nepoznata muška osoba u vremenu za glazbene želje i pozdrave slušatelja, koja se osoba predstavila kao Č iz [adresa], zatražila tužiteljicu pjesmu prvo ljubaznim tonom, na što je tužiteljica pozivatelja pitala kakvo je vrijeme u [adresa] i što se radi, da bi takozvani „ Č iz [adresa]“ počeo govoriti u eteru da se njezin brak raspao jer je bila ljubavnica drugom slušatelju koji ima 70 godina. Tužiteljica je na sporne komentare ostala u šoku, no komentari i govor slušatelja u eteru su nastavljeni biti puštani, odnosno isti nije bio prekinut niti utišan, a dalje su se nastavili u tonalitetu sljedećem: “ slušatelj od 70 godina zove se ČCO, odnosno IC koji k njoj dolazi doma, da je prisan s mojom strankom, da je ona njegova piletina i da ju je muž zbog toga ostavio i da je na taj način izgubljen brak tužiteljice i njezina bivšeg bračnog druga.“ Članak 7. stavak 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR), navodi sljedeće: „(3) Poslodavac je dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima.“ Isto je pravo jedno od temeljnih prava iz radnog odnosa koje je prekršeno. O istome je tužiteljica obavijestila i pučkog pravobranitelja te agenciju za elektroničke medije a podnijela je i prijavu nadležnoj policijskoj postaji. Predmetnog IC tužiteljica osobno ne poznaje, a isti joj je poznat samo paušalno po eventualnim pozivima koje povremeno upućuje u eter Radio Banovine povremeno, a koji su pozivi dosad bili šaljivi i pozitivno nastrojeni. Budući da je predmetni poziv uznemirujuć i, diskriminatoran i kod tužiteljice uzrokovao dekompenzaciju na način da je doveo istu u disfunkcionalno stanje, isto je dovelo do stanja teške tjeskobe i blokade, zbog čega se mirno udaljila iz etera i obratila se direktoru ŽC s zahtjevom za pomoć, na što joj je isti odgovorio da se dalje obrati BC, koji joj odgovara „smiri se, zapali jednu, pa se vrati u eter“, što tužiteljica nije uspjela u svom psihičkom stanju, a nakon toga je od istog dobila zvučni zapis s WhatsAppa u kojem je se vrijeđa od strane nepoznate osobe a pritom ju je i isti izvrijeđao na način da je vikao na nju, omalovažavao ju, psovao joj, onemogućio joj da išta kaže, podcijenio njezine stavove i mišljenje, opisao ju kao beskorisnu i punu grešaka, sramotnu po Radio, a optužena je i za reklamiranje Auto Zubak kuće, nakon čega je moja stranka molila da ju se ranije pusti doma, a HC ju je pitao visokim tonom „jel ideš“ i poklopio slušalicu. Tužiteljica ističe da je spornog dana direktora JC tražila da ju zaštiti na što joj je isti odgovorio da si je sama kriva zbog reakcije koju je imala i da je zbog svog stila rada dovela do istog te da odakle joj ideja da ju se u tako nečemu štiti i izričito joj je rečeno da neće. Naknadno je tužiteljica putem maila sugerirala da su je trebali zaštiti prirode od klevete koju je čulo desetke tisuća ljudi a njezin malodobni sin. Nakon istog događaja, moja se stranka odmah uputila u bolnicu zbog uznemirenosti oko cijelog događaja, te se trenutno nalazi na bolovanju. a njezino se stanje progresivno pogoršava i u tretmanu je na KBC Rebro na psihijatrijskom odjelu. Tužiteljica je od predmetnog dana dekompenzirana te otežano svakodnevno funkcionira zbog čega joj je potrebna kontinuirana i konstantna podrška i pomoć izvanbračnog partnera cijele dane, odnosno tjeskoba joj je povećana na jednu maksimalnu razinu, koja joj otežava uopće okolnost življenja a kamoli rada. Ista je podnijela zahtjev za zaštitu prava radnika, odnosno zahtjev za zaštitu dostojanstva, koji je tuženik u cijelosti odbio tvrdeći da iznosi, neistine, zbog čega je moja stranka primorana podnijeti tužbu pri nadležnom radnom sudu radi zaštite svojih temeljnih radnih prava i zaštite svog zdravlja, a do dana podnošenja ovog zahtjeva poslodavac na niti jedan način nije uputio demanti predmetnog poziva u eteru ili na neki drugi način odnosno nije osudio prozivanje tužiteljice kao promiskuitetne osobe koja razara svoj brak, nije uputio niti ispriku svojoj radnici a ujedno nije zaštitio nijedno njezino pravo iz radnog odnosa niti ju je zaštitio od uznemiravanja (koje postoji već i od ranije od strane direktora u vidu seksualnog uznemiravanja koje traje dulji niz godina). Smatra da je predmetnog dana povrijeđeno temeljno pravo tužiteljice na očuvanje zdravlja, odnosno njezino pravo na zdravlje, a potom njezino dostojanstvo, propisano člankom 7. i 134. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR), budući da ista nije zaštićena od uznemiravanja, niti je isto utvrđeno od strane tuženika, a nije primijenio niti jednu mjeru da bi tužiteljica bila zaštićena od uznemiravanja, iako se tužiteljica, sukladno stavku 6. istog članka protivila postupanju koje predstavlja uznemiravanje, a koje ne predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa – koje ne smije biti razlog za diskriminaciju. Zakon o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12, dalje u tekstu: ZSB), navodi u članku 1. da se diskriminacijom u smislu istog zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Obzirom da je postupanje tuženika spornog dana dovelo do moguće trajne dekompenzacije tužiteljice jer joj je psihofizičko zdravlje narušeno do mjere da nije sposobna za rad, to je tužiteljica stava da je u predmetnom slučaju došlo do teže povrede njezinih temeljnih radnih prava, diskriminirana je na teži način jer ju je tuženik kao poslodavac blokirao na svim mrežama kako ista ne bi mogla stupiti u kontakt s njim, zabranio je ostalim djelatnicima komunikaciju s tužiteljicom, slijedom čega je sasvim jasno da su temeljna ljudska i radna prava tužiteljice povrijeđena. Članak 3. ZSB navodi sljedeće: „Uznemiravanje i spolno uznemiravanje Članak 3. (1) Uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. (2) Spolno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili tjelesno neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a posebice ako stvara zastrašujuće, neprijateljsko, ponižavajuće, omalovažavajuće ili uvredljivo okruženje. (3) Na uznemiravanje i spolno uznemiravanje na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona koje se odnose na diskriminaciju.“ Članak 6. istog Zakona navodi da se težim oblikom diskriminacije smatra diskriminacija koja posljedicama posebno teško pogađa žrtvu diskriminacije, a kako je tužiteljica u težem psihičkom distresu te na bolovanju, isto se svakako može smatrati težim oblikom diskriminacije. Budući da je predmetnog dana došlo do uznemiravanja, teže diskriminacije te povrede dostojanstva radnice, a i njezinih radnih prava, ista se već obratila raznim tijelima za zaštitu, a sad je primorana zbog tuženikova postupanja tražiti i sudsku zaštitu. Uznemiravanje tužiteljice se u duljem vremenskom periodu očitovalo u brojnim verbalnim napadima direktora tuženika koji su uključivali uvrede, psovanje, prijetnje, seksualno uznemiravanja i ponižavanje tužiteljice na radnom mjestu, a sve na račun tužiteljičina spola i izgleda. Naime, i krajem siječnja 2024. direktor HC je bio usmeno upozoren od strane izvanbračnog partnera tužiteljice, AC, koji ga je zamolio da prestane s seksualnim uznemiravanjem, na što je isti rekao: „neću više, zajebancija….“ Tužiteljici je HC upućivao i 2023. godine neprimjerene komentare, i to za vrijeme žalovanja zbog obiteljske tragedije, odnosno suicida njezine nećakinje, i to na način da ju je ispitivao o njezinom stanju, na koji mu je ona spominjala da je težak i bolan, no da dolazi na posao svoje radne zadatke obavljati profesionalno, a u isto se vrijeme razvodila od supruga, nakon kojeg razvoda je započela emotivni odnos s sadašnjim partnerom, a HC ju je učestalo ispitivao o istom odnosu. Pri dolasku direktora JC u studio u [adresa], isti bi joj govorio da je: ” prava roba, da je u godinama kad žena zna kako zadovoljiti muškarca, da se utegnula i jebeno izgleda, da ju ima taman svuda, da podočnjake nema radi nespavanja zbog obiteljske tragedije već da se seksala cijelu noć jer je nezasitna, blago njezinom dečku, da je njemu teško naći nekog njezinih godina, da je uvjeren da se pošteno dobro seksa..” Isti je za to vrijeme također imao ljubavnice koje je dovodio u studio u [adresa] dok tužiteljica nije radila a kasnije je od nje tražio da ona čisti prostor nakon odnosa koje je imao s istima. Tužiteljica dalje navodi da je otprilike dva puta mjesečno čistila radni prostor iza intimnih odnosa poslodavca na način da je skupljala po podu i stolovima korištene maramice od brisanja nakon intime, ručnike, čistile i skupljala žensku kosu po lavabou, školjci i podu, brisala je podove i razmještala uredski namještaj, čistila čaše, čikove, flašice od alkohola, a u slučaju da je ista to odbila, zaprijećeno joj je otkazom. Iste je navode HC priznao u PP Glina dana 3.3.2024. Spornog 3.3.2024. u poslijepodnevnim satima tužiteljica, njezin izvanbračni partner i HC razgovarali su o novonastaloj situaciji u kojoj je tužiteljica jasno rekla da ne želi šutjeti o povredi njezinih radnih prava, ljudskih prava, na što je HC rekao pred njezinim izvanbračnim partnerom da „je ona čistila za njim i da osjeća strah da će ga cinkati u javnosti i naštetiti mu poslu“ nakon čega je HC pozvao PP Glina u nakani da je spriječi u tome i derao se na nju pred policijskim službenicima i tražio da da izvanredni otkaz što je tužiteljica odbila obzirom na svoje stanje i okolnost da se nalazi na bolovanju. Potom joj se psihičko stanje još dodatno pogoršalo. Dana 3.3.2024. isti je vikao na tužiteljicu pred PP Glina tražeći od nje da potpiše izvanredni otkaz ugovora o radu. Tužiteljica ujedno ističe da je u odnosu s poslodavcem došlo i do kršenja Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17), i to konkretno, članka 10., koji se odnosi na slobodu izražavanja i koji navodi: „Članak 10. 1 SLOBODA IZRAŽAVANJA 1. Svatko ima pravo na slobodu izražavanja.“ Nadalje, nakon ovakvih verbalnih komentara, tuženik je u više navrata i komentare davao na vrlo agresivan i neprimjeren način, a u konačnici tužiteljicu je i izolirao od drugih radnika tako da je tim drugim radnicima zabranio komunikaciju s tužiteljicom zbog bolovanja. Tužiteljica je sukladno odredbi čl. 133. ZR te odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije, podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava, koju je tuženik u cijelosti odbacio kao neosnovan te ujedno tužiteljici ukazao na okolnost da ne koristi točne termine u istoj. Tuženik je također, prekršio i članak 13. Konvencije, koji navodi, citira se: „Članak 14.1 ZABRANA DISKRIMINACIJE Uživanje prava i sloboda koje su priznate u ovoj Konvenciji osigurat će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi, kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili druga okolnost.“ Osim toga, tuženik je prekršio i tzv. Istanbulsku konvenciju, odnosno Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, budući da ista u članku 1. navodi: Za svrhe ove konvencije, izraz "diskriminacija žena" označava svaku razliku, isključenje ili ograničenje u pogledu spola, što ima za posljedicu ili cilj da ugrozi ili onemogući priznanje, ostvarenje ili vršenje od strane žena, ljudskih prava i osnovnih sloboda na političkom, ekonomskom, društvenom, kulturnom, građanskom ili drugom polju, bez obzira na njihovo bračno stanje, na osnovu ravnopravnosti muškaraca i žena. Prema odredbi članka 7. stavka 4. ZR zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonima, a stavak 3. istog članka navodi da je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima. Stavak 5. istog članka navodi da je poslodavac dužan zašt ititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ZR i posebnim zakonima. Prema odredbi članka 2. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. tog Zakona (spol tužiteljice) kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz čl. 1. st. 1. tog Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Odredbom č. 5. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisano je i da se diskriminacijom smatra i segregacija, pri čemu segregacija prisilno i sustavno razdvajanje osoba po nekoj od osnova iz članka 1. stavka 1. tog Zakona. Članak 16. ZSD navodi da svatko tko smatra da mu je zbog diskriminacije povrijeđeno neko pravo može tražiti zaštitu toga prava u postupku u kojem se o tom pravu odlučuje kao o glavnom pitanju, a može tražiti i zaštitu u posebnom postupku propisanom u članku 17. Zakona, a stavak 2. istog članka navodi da se posebni postupci za zaštitu od diskriminacije u području rada i zapošljavanja smatraju sporovima iz radnih odnosa. Nadalje, članak 17. stavak 3. ZSD navodi da se posebne tužbe za zaštitu od diskriminacije mogu istaknuti zajedno sa zahtjevima za zaštitu drugih prava o kojima se odlučuje u parničnom postupku ako su svi zahtjevi u međusobnoj vezi i ako je isti sud stvarno nadležan za njih, bez obzira na to je li za te zahtjeve propisano rješavanje u redovitom ili u posebnom parničnom postupku. U tom slučaju primjenjuju se mjerodavna pravila za vrstu spora o kojoj je riječ, ako ZSD nije drukčije određeno. Opisanim postupanjem u točki II. ove tužbe, došlo je do uznemiravanja tužitelja od strane tuženika koje je dovelo do povrede njegova zdravlja i koje je na strani tužitelja uzrokovalo strah, neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje u kojem isti ne može raditi. Jednako tako, opisanim postupanjem u točki II. ove tužbe došlo je i do diskriminacije s obzirom na učinjenu segregaciju tužitelja od strane drugih zaposlenika tuženika a i u odnosu na slušatelje tuženika koji s prostiru na cijelo područje Republike Hrvatske, te ujedno sina tužiteljice. Zato je tužitelj ustao s ovom tužbom kojom traži zaštitu sukladno odredbi čl. 17. st. 1. Zakona o zaštiti od diskriminacije (NN 85/08, 112/12, dalje u tekstu: ZSD). Zbog navedenog uznemiravanja i diskriminacije tužiteljica je više puta bila primorana potražiti liječničku pomoć i uzeti bolovanje te joj je od specijaliste psihijatra dijagnosticiran akutna reakcija na stres te nastavno generalizirani anksiozni poremećaj zbog čega je tužiteljica na bolovanju. Ukazuje se da je zbog postupanja tuženika tužiteljica pretrpjela predmetnog dana uvećani strah na radnom mjestu koji u kontinuitetu traje do dana podnošenja ove tužbe. Dakle, razvidno je da je na strani tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti u smislu odredbe članka 19. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO), a to s osnove povrede prava na duševno zdravlje te povrede prava na ugled, čast i dostojanstvo. S obzirom na navedeno tužitelj na ime naknade neimovinske štete sukladno čl. 19. st. 2. i čl. 1100. st. 2. ZOO od tuženika potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od 15.000,00 EUR, koji će se iznos konačno utvrditi po završetku vještačenja vještaka psihijatrijske struke.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Tuženik nema saznanja o postupanju tužiteljice i rješenjima naslovnog suda prije dostave rješenja od 26.04.2024.g., a u cijelosti osporava navode i zahtjeve tužiteljice kao neosnovane. Pritom tuženi ne čini spornim način dostave i izbor punomoćnice tužiteljice. Osporava se bilo kakav oblik povrede, diskriminacije i uznemiravanja tužiteljice, osobito od strane tuženika i direktora tuženika. Nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31.12.2015.g. na radnom mjestu voditelja, novinara, realizatora i spikera. Tuženi nema saznanja o predmetima naslovnog suda posl.br. Pr-53/2024 i Pr-54/2024 te se protivi priklopu istih. Osporava se add V-IX tužbe. Naime, tužiteljica pogrešno prezentira događaje od dana 21.02.2024.g., kao i one koji su prethodili i uslijedili istima. Dana 21.02.2024.g. prije spornog poziva muške osobe koja se predstavila kao Č iz [adresa], prethodili su i drugi pozivi pa tako i poziv ČCO, s kojim ČCO je tužiteljica započela razgovor o njihovom odnosu i potaknula ga na priču o toj temi, da bi potom jedna slušateljica te Č iz [adresa] o istome nastavili govoriti. Tužiteljica je sama voditelj i realizator programa kojeg vodi te ista sama po svom nahođenju uključuje i pušta u eter slušatelje, kao i utišava i prekida slušatelje kako to sama odluči, bez miješanja bilo koga u njene procjene. Navedeno je jasno vidljivo iz njenih ranijih postupanja sa uključivanjima i isključivanjima slušatelja u/iz etera. Dakle, tužiteljica je samoinicijativo započela temu o svom privatnom i ljubavnom životu te potom nije utišala i/ili isključila slušatelja Č iz [adresa], iako je isključivo ona za isto imala mogućnost. Takvim postupanjem, odnosno započinjanjem priče i nastavljanjem s pričom o svojim privatnim temama, tužiteljica je uzrokovala niz neugodnih situacija tuženiku te je narušila njegov ugled i čast. Tuženik je tužiteljici sukladno svim zakonskim odredbama i propisima osigurao sve adekvatne i sigurne uvjete za rad i zdravlje tužiteljice te nema govora o kršenju istih pa tako niti odredbi Zakona o radu. Naime, tužiteljica, sukladno vlastitom traženju i inzistiranju, a zbog blizine mjesta stanovanja i vlastitih razloga, već godinama radi na izdvojenoj lokaciji u [adresa], na adresi [adresa], i to sama, iako je sjedište tuženika i mjesto rada ostalih zaposlenika u Velikoj Gorici. Dakle, prostor u [adresa] se godinama koristi kao mjesto rada isključivo za tužiteljicu te se stvaraju dodatni režijski troškovi i troškovi poslovanja za samo jednu osobu, iako za isto nema potrebe. Iz navedenog se može zaključiti kako je poslodavac omogućio tužiteljici i više nego sve potrebne uvjete za rad. Tuženik nema konkretnih saznanja o odnosu tužiteljice i ČCO, međutim smatra kako tužiteljica navedenog slušatelja ipak poznaje bolje nego po eventualnim pozivima upućenim u eter tuženika, kako to pokušava prezentirati u tužbi, obzirom je tuženom dana 21.02.2024.g. putem poruke iznijela tvrdnje o ČCO koje navedeni slušatelj nije izrekao u eteru (da je ČCO „liječeni alkos u Popovači i da je svako malo zatvoren tamo“). Ovdje se dodaje kako tužiteljica nije uputila tuženiku zahtjev za objavu demantija predmetnog poziva u eteru, a tuženik niti ima saznanja o detaljima ljubavnih odnosa tužiteljice niti razlozima njenog razvoda niti je ovlašten takove informacije tražiti od tužiteljice niti ih iznositi u javnost. Također se ukazuje kako je Agencija za elektroničke medije po Vijeću za elektroničke medije na sjednici održanoj dana 07.03.2024.g., a po pritužbi tužiteljice na pružatelja medijske usluge radija Radio Banovina d.o.o. – kanal Radio Banovina, radi programa uživo u kojem je tužiteljica primila poziv u kojem je, kako navodi, javno osramoćena, ponižena i narušeno joj je dostojanstvo kao radijskog voditelja, jednoglasno utvrdila da nema kršenja ZEM-a. Već neko vrijeme se tužiteljica povremeno ponaša neprimjereno u eteru, odnosno neprimjerno se obraća i oslovljava pojedine muške slušatelje, što su pojedine supruge tih slušatelja primijetile i o istome obavijestile redakciju tuženika te iznijele svoje pritužbe i nezadovoljstvo dopuštanjem takovog načina komuniciranja. Na navedeno postupanje je tužiteljica i ranije, kao i tog dana, bila upozorena te joj je poslan zvučni zapis jedne takve pritužbe na dan 21.02.2024.g. Osporavaju se tvrdnje o bilo kavom vikanju, omalovažavanju, psovanju, podcjenjivanju i sl. tužiteljice, kao i s time povezane tvrdnje tužiteljice. U odnosu na navode o zdravstvenom stanju tužiteljice, ističe se kako su isti upitni, u najmanju ruku kontradiktorni, obzirom na postupanje tužiteljice u razdoblju od kada se nalazi na bolovanju. Naime, ista je, kao i njen partner na Facebook mrežu postavila niz objava pa tako oglase za masaže, zatim fotografije dolaska u prostorije tuženika za vrijeme bolovanja, razne izjave i statuse netočnih i uznemirujućih sadržaja itd. Zatim tužiteljica je uputila i mail tuženiku neprimjernog i netočnog sadržaja. Također, tužiteljica, osim što je za vrijeme bolovanja kriomice dolazila u prostorije rada, ista je zajedno sa svojim partnerom za vrijeme bolovanja počinila radnje koje ispunjavaju obilježja više kaznenih djela na štetu tuženika i JC, odnosno k.d. prijetnje, iznude te neovlaštenog snimanja kroz duži period, zbog čega je dana 03.03.2024.g. uredovala i policija. Dodatno se ističe kako eventualno zdravstveno stanje tužiteljice nije uzrokovano spornim događajima već psihičkim stanjem tužiteljice kroz dugi niz godina, uslijed čega je ista godinama u psihijatrijskim tretman ima. U cijelosti se osporavaju navodi tužiteljice o uznemiravanju, težoj diskriminaciji te povredi dostojanstva i radnih prava tužene, bilo kakvim verbalnim napadima, seksualnom uznemiravanju i ponižavanju te segregaciji od strane direktora tuženika, odnosno JC te navodnom upozoravanju AC, kao i navodi o ljubavnicama te zabranama djelatnicima. Navedeno je jasno vidljivo iz načina komunikacije tužiteljice i AC s JC tijekom vremena pa i neposredno pred sporni događaj 21.02.2024.g. Tužiteljica potpuno netočno prezentira događaj od 03.03.2024.g., kada je ista zajedno sa svojim partnerom I. između ostalog pokušala ishoditi povećanje plaće od JC, a isti nije tražio potpisivanje bilo kakvog otkaza ugovora o radu. Na navedeni sastanak je JC pozvao AC. Nisu točni navodi da je tuženik blokirao tužiteljicu i da tužiteljica ne može stupiti u kontakt s tuženikom te da je ista nije u mogućnosti dati otkaz uopće. Naime, tužiteljica može stupiti u kontakt s tuženim na bilo koji način pa tako primjerice putem maila, na koji način je za vrijeme bolovanja i komunicirala osobno i preko partnera, zatim putem pošte, putem telefona i sl. Tako su joj i u odnosu na mogućnost davanja otkaza, otvorene su sve zakonske mogućnosti dostave otkaza tuženiku bez potrebe i osnovanosti za isto sudskim putem. U odnosu na mogućnost uređivanje Facebook stranice tuženog, a obzirom na njene netočne i uznemirujuće objave za vrijeme bolovanja, tuženi je bio primoran isto uskratiti tuženoj kako bi zaštitio ugled i čast Radio Banovine, a obzirom je tužena na bolovanju i ne radi za isto trenutno nema niti potrebe. Međutim, Facebook stranica nije službeni način komuniciranja radnika s poslodavcem pa tako niti za davanje otkaza. Obzirom na sve navedeno, tuženik ističe kako nije došlo do kršenja Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda niti Zakona o suzbijanju diskriminacije i Zakona o radu, kao niti Istambulske konvencije od strane tuženog i JC. Također tužiteljici nije nastala nematerijalna šteta, osobito ne ona za koju bi tuženik bio odgovoran. Slijedom navedenog, tuženi u cijelosti osporava tužbu i tužbene zahtjeve tužiteljice kao neosnovane te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (stranica 13 spisa), zahtjev za zaštitu prava (stranica 14- 16, 19-20 spisa), prijavu diskriminacije i uznemiravanja (stranica 22-24,30-32 spisa), medicinsku dokumentaciju (stranica 26-29, 430-435, 454-457 spisa),

dopis (stranica 63 spisa), dopis (stranica 65 spisa), zapisnik sa sjednice Vijeća za elektroničke medije (stranica 71-77 spisa), prijepise prepiske, Facebook objava (stranica 78-81, 98-164, 168-229, 236-239, 368-385, 423-428 spisa), zdravstveni karton tužiteljice (stranica 240-355 spisa), izvješće o privremeno nesposobnosti/spriječenosti za rad (stranica 386 spisa),saslušani su svjedoci HC, AC, CC, PC, TC, FC, GC, RC, te je izveden dokaz saslušanjem stranaka.

5. Tužiteljica ČC u svom iskazala je da je od 2015. kod tuženika zaposlena kao radijski voditelj i u sklopu poslova tog radnog mjesta obavlja vođenje programa i to ima svoje smjene, snima vijesti, općenito radi na realizaciji programa toga dana, snima reklame za klijente, a radi se o marketingu, snima radijske želje, tj. čestitke, po potrebi i nalogu poslodavca ide i na teren ukoliko se treba medijski popratiti. Te poslove radila je u jednom od sjedišta tuženika u Glini, a tuženik inače ima tri sjedišta, odnosno emitira program sa tri lokacije i to u Glini, Velikoj Gorici i Pokupskoj Slatini. Na lokaciji u Glini te poslove je radila samo ona te u nekim situacijama bivši direktor HC je povremeno znao doći odraditi neke poslove, nekakva snimanja, a isto tako kolega ĐC. ĐC inače radi u Velikoj Gorici, a HC je radio u Velikoj Gorici i Pokupskoj Slatini. Ističe da je ona tako uređivala i vodila slobodan program, a u koji program su ulazili pozivi slušatelja i razgovaralo se o temi dana koja se određivala za pojedini dan te ona tako poziva slušatelja primala preko telefona i na taj način javljanjem na telefon puštala u eter. 22. veljače 2024. tema dana u takvom slobodnom programu je bila ljubomora te je ona primila poziv slušatelja koji se predstavio kao Č iz [adresa] i kada se započeo razgovor o ljubomori isti je u eter izgovorio " da nije toliko bliska sa ČCO, da se njezin bivši suprug ne bi razveo od nje, da je radi bliskosti sa ČCO izgubila brak i da je izazvala tim ljubomoru kod supruga i ostala bez njega". Ističe da nadimak ČCO ima slušatelj IC koji je već godinu ili dvije redoviti slušatelj i s kojim u komunikaciji postoji određena doza zafrkancije, no ona je prije toga jednom prilikom ukazala tom slušatelju da ta zafrkancija treba biti laganija jer bi ju ljudi mogli krivo protumačiti. Isti slušatelj se predstavlja sam takvim nadimkom. Ističe da ona tog slušatelja nije nikada vidjela i osobno ga ne poznaje, a neke informacije o njemu zna od drugih ljudi koji su iz tog njegovog kraja i to da ima OPG, da ima 70 godina i da je jako sklon alkoholu od čega je bio liječen. Ona je nakon što je to Č iz [adresa] izgovorio doživjela blok i zapitala se da li slušatelji stalno misle da se ona rastala od muža radi sedamdesetogodišnjaka. Potom je Č iz [adresa] isključila iz etera, a isključivanje iz etera bilo kojeg pozivatelja je i inače odrađivala ona obzirom da je ona i vodila tu emisiju. Ističe da su svi u Glini, Velikoj Gorici i Slatini Pokupskoj umreženi te uvijek postoji mogućnost da bilo tko drugi na drugoj lokaciji doslovno prekine program koji se emitira na bilo kojoj lokaciji. Ona smatra da je uslijed poziva pozivatelja [adresa] iz [adresa], VC koji je radio kao snimatelj i montažer i to u navedeno vrijeme u Velikoj Gorici odmah trebao preusmjeriti program iz Gline na Velikogorički program, a isu tu mogućnost je imao i HC koji je u to vrijeme bio direktor tuženika, a također je vodio i radijske programe. Na taj način je mogao reagirati i bilo tko od kolega koji su radili u Velikoj Gorici i Pokupskoj Slatini i to pretpostavlja da je u Velikoj Gorici bilo još dvoje zaposlenih, a u [adresa] HC. Ističe da ti svi kolege slušaju i prate program koji se trenutno emitira. Ona je nakon toga reagirala na način da se svim zaposlenima u grupi na Messengeru u kojoj jedino nije bio HC obratila i pitala da li je to netko slušao, rekla da ona to više ne može te da ili ide ona iz etera ili ČCO koji je liječen od alkohola u Popovači, a u kojoj je i napisala da su pozivatelji grozni. Ističe da joj je nakon te poruke VC rekao da se obrati šefu i ona je tada nazvala JC koji joj je preko telefona rekao da se proba smiriti, da uzme predah, da zapali cigaretu da i ona mora pripaziti, i da se nakon toga vrati u eter, a ona je u tom razgovoru njemu naglasila da joj je loše. Ističe da se ona tada vratila u eter te pokušala dalje nastaviti sa programom no i dalje se nije osjećala dobro, nije nastavila sa pozivima slušatelja, no počela je dobivati poruke podrške preko Messengera preko kojeg inače zna dobivati poruke ljudi koji ju prate, a radi se o njezinom privatnom Facebooku. Osim tim telefonskim putem nije se na drugi način obraćala direktoru tuženika vezano za poziv navedenog slušatelja. Potom, istog dana HC joj je proslijedio zvučnu poruku jedne slušateljice koja je iskritizirala njezin radi i koja je rekla da je loša voditeljica, da vodi emisiju kao kočijaš, da joj program nije zanimljiv, prigovorila je da se nekim slušateljima obraćam sa "mili" i da od kuda joj za to pravo i ona je tu poruku preslušala i upitala je JC da li on misli da je nešto od toga točno, a on je odgovorio 90%. Tada joj je isti preko telefona rekao da je neprofesionalna, da je vulgarna, da privatizira eter, da mu je dosta nje i da je reklamirala Auto Zubak. Ona je rekla da to nije točno već da je samo pročitala oglas za prodaju automobila koji automobil je bio od njezine pokojne nećakinje, a prodavala ga je njezina sestra, a isti joj je odgovorio "da koga boli kurac za tvoju nećakinju, dosta mi je tebe i prestani se vaditi na nju". Tu je njoj postalo loše, počelo ju je gušiti i tražila je da se program prebaci na Veliku Gorici što je i učinjeno, a program je prebacio kolega jer ona to nije bila u stanju. Ona je tada bila sama, a ne zna da li je tko čuo direktora tuženika da tako razgovora. Po nju je tada došao njezin suprug AC koji je kontaktirao Centar za krizna stanja KBC Rebro gdje je dobio informaciju koji lijek joj može dati i da slijedeći dan dođe na pregled. Tada je popila Normabel. Od zdravstvenih problema prije toga imala je dijagnosticiranu morbidnu pretilost i poremećaj ishrane. Te probleme je riješila dijelom operativno te je uzimala lijek Portal, a uzimala je i Normabel po potrebi i po potrebi tablete za tlak. Drugih problema, osim nekih ginekoloških, nije imala. Ona je nakon odlaska na KBC Rebro dobila dijagnozu anksioznog poremećaja, depresije kao reakcija na stres kojeg je prethodno navela, predloženo joj je ambulantno liječenje, dobila je terapiju lijekovima te iako joj je predloženo nije ostala u dnevnoj bolnici. Cijelo vrijeme od kada je na terapiji zbog te dvije dijagnoze a i dodatne dvije i to zbog nesanice i straha kojeg ne može definirati. Od idućeg dana nakon toga otvorila je bolovanje, upravo zbog navedenog i još uvijek je na bolovanju iz istog razloga. Prva tri mjeseca su joj bila najgora i tada je samo ležala, te je cijelo vrijeme na terapiji, ne leži samo nego skuha ručak i ide na redovno psihoterapiju. Ima malih pomaka u odnosu na njezino zdravlje i to nema više gušenja u prsima i ne trese joj se vilica, odnosno manji je intenzitet toga. Tjedan dana nakon odlaska na bolovanje nitko od njezinih kolega niti direktor nisu je nazvali niti su sa njom komunicirali. Nakon toga direktor ju je nazvao i ona se nije javila na telefon nego je dala svome suprugu, koji joj je tada bio zaručnik i koji je objasnio direktoru da ona ne može razgovarati i oni su se dogovorili da se nađu i razgovaraju vezano za njezino zdravstveno stanje. Prema njihovom dogovoru našli su se u prostorijama studija u Glini, a potom su zvali i nju da dođe, ona je došla, potom ju je direktor pitao što planira, a ja ona je rekla da neće više raditi u uvjetima stresa i da će tražiti zaštitu od uznemiravanja i da neće više šutjeti, a potom je direktor počeo vikati na nju i stao je iznad nje i vikao "piši izvanredni otkaz, piši izvanredni otkaz" i zvao je policiju, a ona je rekla da neće i da je na bolovanju. On je zvao policiju jer se bojao da će reći njegove intimne stvari koje bi narušile njegovu obiteljsku sliku, a policija je došla i potom su njih dvojica otišla u policijsku stanicu dok ona nije išla. Policajcu je tada rekao da se u tim prostorijama nalazi povremeno sa svojom intimnom prijateljicom i da ona to zna i da ga zbog toga ucjenjuje. HC im je tada zabranio da se ustanu i odu, a oni su ga u strahu slušali. Ona je tada policiji objasnila da se ne osjeća dobro. Nadalje, ističe da je 2021. i 2022. HC započeo sa komentarima na njezin fizički izgled i to obraćao joj se riječima "prava si roba", "podočnjaci koje imaš to su ti od jebanja mladim pastuhom, a ne od nesanice", " da je meni naći takvu u najboljim godinama kao što si ti", "danas si vesela u eteru, očigledno si se dobro zjebala", "ima te i sprijeda i straga, sada si se napokon utegnula", "u godinama si kada najbolje znaš što muškarcu treba dati", i često je ispitivao za intimne odnose nje i zaručnika i to s obzirom da je zaručnik mlađi da li može izdržati njegov tempo. To se on njoj na taj način obraćao usmenim putem te nitko nije čuo, osim nje da bi joj se na taj način obratio. Pod uznemiravanje smatra i to što je čistila prostor u Glini nakon njegovim intimnih odnosa koje je on imao te ga je pred suprugom pitala jer ga zbog toga nije sram, a on je odgovorio da je. Ističe da je 2021. i 2022. bila u fazi razvoda svoga braka i financijski je bila opterećena te u svezi navedenog posla pa tada zbog navedenog nije zatražila zaštitu od uznemiravanja. Kolega FC rekao joj je da je svim kolegama zbog sudskog procesa zabranjena komunikacija sa njom te ona nije ni pokušavala sa istima komunicirati. Ona je nakon poziva slušatelja kako je na početku navela od direktora JC očekivala da objavi demanti u kojem bi naveo da osuđuje takav oblik vrijeđanja radijskog voditelja i iznošenja neistina, a isto tako i sugerirati drugim kolegama. Ističe da oko komentara JC vezano za njezin fizički izgled obavijestila sestru RC i prijateljicu ŠC, bivšeg supruga Ž, majku SC i sadašnjeg supruga LC. Direktor tuženika BC joj je slao i lascivne poruke preko Messengera, i to u smislu da ako bi ga ona obavijestila o svom zdravstvenom stanju rekao joj je "manje se troši". Ističe da čim je ona otišla na bolovanje blokirana je na službenoj fb stranici, Instagramu i tik-toku i službenom e-maila, a direktor tuženika i njegova supruga blokirali su je na svojim društvenim mrežama. Ističe da su se te kontinuirane uvrede direktora tuženika JC nastavila i nakon 2022. pogotovo nakon njezina mršavljenja. Njezin studio u Glini bio je u jednoj kući koja je imala problematično grijanje te je ona sa svojim radijator koji je donijela grijala tu jednu prostoriju u kojoj je bila, radijatori i klima uređaj nisu funkcionirali. Nakon što joj je predočen dio zdravstvenog kartona na str. 54/56 ističe da se radi o dijagnozi anksioznost. Ističe da od 2000. boluje, odnosno tada je imala prvi panični napad. Ističe da se takva dijagnoza prekine i nije vječna. Ističe da je u ambulantnim tretmanima zbog zdravstvenih psihičkih problemima od 2000. nadalje te terapiju uzima ukoliko je potrebita i to od tada. Od stresova koji su utjecali na njezino psihičko zdravlje imala je smrt oca 2016., smrt nećakinje na Badnjak 2022., potres 2020. Od smrti nećakinje pati od nesanice, iako ne u kontinuitetu. Ističe da je prije nekoliko mjeseci imala proslavu vjenčanja sa oko 50 ljudi. Ističe da je proslavu vjenčanja organizirala pomoću supruga i obitelji, te je o istom razgovarala sa psihijatrom koji joj je preporučio da bi jedan takav događaj pozitivno utjecao na nju. Ističe da joj organizacija vjenčanja nije uzrokovala nikakav stres. Prije 2 mjeseca išla je na operaciju uklanjana viška kože nakon mršavljenja, nakon pretilosti i to u predjelu od pupka do kralježnice i u potkoljeničnom dijelu s obje strane, a na upit da li istu smatra estetskom, ističe da je ona uslijedila nakon dijagnoze pretilost 2. Ta operacija je obavljena u KB Dubrava, K linički odjel za plastičnu kirurgiju, rekonstrukciju i estetsku kirurgiju. Ona spada u rekonstrukciju. Taj zahtjev nije bio nužan, ali bio je dogovoren početkom prošle godine. Ta operacija joj nije uzrokovala stres. Nakon što joj je predočen sadržaj poruka sa lista 78 spisa odgovara da se radi o njezinoj poruci. Odgovara da je u toj situaciji tada smatrala da je to bila primjerena komunikacija. Ističe da nije primjereno slušatelje oslovljavati sa "stoka". Od poznanika, ne može reći od kojeg, ima informaciju da je ČCO zatvaran u Popovači kao liječeni alkoholičar. Ne sjeća se da li je između slušatelja IC i B iz [adresa] bilo razgovora sa nekim drugim slušateljima. Ističe da je u razgovoru sa slušateljem ČCO spomenula da se njezin osobni život ne mora spominjati u eteru, a više od toga se ne može sjetiti. Ostavlja mogućnost da je ona započela temu razgovora sa ČCO. U određenim situacijama i ranije uključivala i isključivala slušatelje iz etera, ukoliko bi štetilo programu. Nakon otvaranja bolovanja u jednom navratu došla u službene prostorije u Glini došla po svoje stvari. Tada je koristila službeno računalo kako bi još jedno preslušala snimke B iz [adresa]. Tada je bila u nezahvalnom psihofizičkom stanju. Očito je bila u stanju tada ustati iz kreveta. Ističe da svoga zaručnika nije tada poslala po stvari jer on nije imao pravo ući u službene prostorije jer nije djelatnik. On je ulazio u službene prostorije ukoliko bi ona bila na radnom mjestu, a ukoliko ne bi bila nije. Ona niti njezin tada izvanbračni partner nisu nikada u prostorije tuženika postavili uređaj za audio vizualno snimanje. Ističe da je HC bio inicijator susreta u ožujku prošle godine u prostorijama u Glini. Ističe da u periodu kada je taj susret bio organiziran AC nije zvao JC. Na tom sastanku do dolaska policije su cijelo vrijeme bili prisutni svo troje. Njezin suprug i HC sastajali su se i inače, obzirom da je njezin suprug fizioterapeut, a HC je odlazio njemu na masažu. Ona je slala poruku tuženika da može doći na masažu i kada ju je HC tražio da mu kod supruga dogovori masažu. U ožujku prošle godine AC i HC nisu se nalazili bez nje, može jedino reći da su se oni našli 3.3.2024. prije nego je ona došla. Dakle, dok ona nije došla njih dvojica su razgovarali, a suprug joj je prenio da su razgovarali o njezinom stanju, njezinom e-mailu kojeg je poslala i o tome da više ne želi raditi i da će sve detalje otkriti koje je sakrivala. Ističe da ona u prvom redu nije htjela doći zbog straha od vikanja, no suprug ju je pozvao, a HC je tada normalnim tonom rekao da dođe i ona je došla. Ona tada nije od JC zatražila da joj povisi plaću. Ističe da je HC bio uvjeren da ona ima audio vizualni zapis njegovih intimnih susreta na radiju. Ne zna zašto je on to mislio, a niti ona niti suprug nemaju takav zapis. Ističe da prilikom tog sastanka nije sastavljena nikakva izjava. Za vrijeme bolovanja poslala je službeni mail tuženiku te je u tom mailu zatražila da joj se nitko ne obraća. Ističe da nakon primitka lascivne poruke od strane direktora tuženika ne odgovara na isti način. Ona ima 15 godina radnog iskustva kao radijski voditelj. Na pitanje da li kod tuženika postoji netko tko je zaposlen da nadzire rad djelatnika te da uslijed situacije kada voditelj zablokirala isključuje slušatelje iz etera, odgovara da je to VC. Njegove radno vrijeme je 24 sata. Ona sluša druge voditelje na radiju kada ne radi u smjeni, odnosno kod kuće. Dok radi sluša druge voditelje. Pretpostavlja da u vrijeme poziva B iz [adresa] HC bio u Pokupskoj Slatini na radnom mjestu gdje i živi, a VC pretpostavlja bio u vožnji, iako ne zna sa sigurnošću . Od tuženika nije zatražila demantije sa tekstom određenog sadržaja. Ne zna kada je nastao poziv slušateljice kojeg joj je proslijedio HC. Poziv B iz [adresa] trajao je 2-4 minute. Ona se zna spojiti i uključiti i eventualno isključiti radijski program na drugoj lokaciji. Ističe da je slala JC poruku u kojoj se zahvalila na komentare na svoj izgled i na poticaj da tako nastavi. Ističe da je sadašnjem direktoru poslala poruku sadržaja da će doći posjetiti ga u Veliku Goricu, pohvaliti se novim izgledom, a na što će oni pitati "da li je to naša zver".

6. Direktori i zakonski zastupnik tuženika VC iskazao je da je on direktor tuženika od 1.6.2024., a do tada je bio vlasnik tvrtke Alter -media d.o.o. koja se bavila održavanjem kompletne radijske infrastrukture tuženika, a i za neke druge radijske postaje. On je i dalje vlasnik te firme, no nije direktor iste te se navedena firma i dalje bavi istim poslovima. Obzirom da je tuženik zapravo obiteljska firma on je od kada zna za sebe upoznat sa cijelom situacijom oko iste. Također je upoznat o predmetu spora jer se od 1.1.2024., a vezano za odlazak njegova oca te godine u mirovinu pripremao za vođenje te firme. Ističe da nije slušao radijsku emisiju koja je bila 21. 2.2024. jer se tada nalazio u pošti, no sjeća se poruke tužiteljice u Messenger grupi nakon te emisije u kojoj je napisala da traži da netko makne tu stoku iz etera. On nije znao o čemu se radi, a inače postoji Messenger grupa u kojoj se nalaze svi djelatnici tuženika, osim tadašnjeg direktora JC, a koja grupa je bila namijenjena za nekakve informacije u slučaju ako je jedan djelatnik trebao mijenjati drugoga ili za neke druge općenite informacije koje su se odnosile na posao. On tada nije znao o čemu tužiteljica govori, no on joj je odgovorio glasovnom porukom u kojoj joj je naveo da ona sama može prekinuti poziv slušatelja ili ga blokirati i da si sama to kontrolira i da on ne zna kako bi joj on tu mogao pomoći. Nakon toga djelatnici na radiju su mu rekli da se javila neka slušateljica koja je prigovorila tome što se tužiteljica slušateljima obraća sa "mili", a on je pretpostavio da je to nastavak na ono što se desilo u eteru 21.2.2024., ta gospođa je prigovorila telefonskim putem, taj njezin prigovor je snimljen i on ga je proslijedio direktoru tuženika. Nadalje, ističe da on osobno nije bio prisutan bilo kakvoj komunikaciji između tužiteljice i tadašnjeg direktora JC te jedino može reći da poznaje svoga oca i da zna da se on ne bi na nikakav neprimjeren način ophodio prema bilo kome, a niti on jer i on zna kako je izgubiti člana obitelji. U odnosu na tužiteljicu on može iskazati o načinu na koji je ista komunicirala i sa njim ili pred drugima dok je on bio prisutan. Primjerice, on je vezano za održavanje opreme u prostoru u Glini uvijek gledao da to obavlja kada tužiteljice nema i to iz razloga što je ona uvijek potencirala nekakvu komunikaciju koja je po njemu uvijek bila takva da je iz njega izvlačila svu energiju. Na primjer, postavljala mu je pitanja u kojima je od njega očekivala da on njoj govori kako je ona lijepa te ga je nakon estetskih operacija koje je obavila ispitivala da li izgleda 10 godina mlađe. On nije znao što bi joj na to odgovorio već je samo potvrdio to što je ona rekla, pri čemu ističe da je od nje mlađi 10 godina i njemu je takva komunikacija bila nelagodna. Primjer njezine komunikacije sa njime je jedna situacija kada je tužiteljica vodila emisiju i dok je svirao neki bend, a ona je imala pauzu ista je obraćajući se tadašnjem direktoru, a bio je prisutan i on, ista je komentirala pjevačicu tog benda koja je bila vitka, a tužiteljica je tada bila pretila jer je to bilo 2018. i komentirala ju je na način da je direktoru rekla "šefe šta vi mislite o njoj, moj H bi ju nataknuo na kurac i vrtio kao helikopter" i to gestikulirajući rukama. To je jedna situacija koja mu se urezala u pamćenje jer je specifična. On je proučavao i ispise poruka koje je tužiteljica dostavila u ovaj spis i vidio je da je iz istih namjerno izostavila svoje poruke, odnosno izbrisala ih je, a njezin cilj je bio prezentirati da poruke koje je dostavila imaju nekakvo seksualno uznemiravanje. U njihovoj branši je normalni i standardni izraz "podmazivanje grla", a pod time se smatraju govorne vježbe, da se treba nešto popiti, čaj ili neke druge metode te po njemu taj izraz u poruci ne predstavlja nikakvo seksualno uznemiravanje, ukoliko na to aludira tužiteljica. Nadalje ističe da tužiteljica nikada nije niti zatražila kakav službeni demanti. Nakon što mu je predočen zahtjev za zaštitu prava i povratnica, odgovara da mu je taj dokument poznat iako ga nije detaljno čitao. Ističe da u vrijeme podnošenja tog dokumenta nije bio direktor tuženika te koliko se sjeća u tom zahtjevu nije zatražen demanti te ističe da se ne sjeća da li su na taj zahtjev odgovorili jer je od strane tužiteljice došlo više zahtjeva. Ističe da su se slušatelji žalili na rad tužiteljice i prije 21.2.2024., u smislu da su se žalili da ona previše iznosi svojih osobnih stvari, odnosno da to nije radio ČC. Ističe da je među porukama između tužiteljice i tadašnjeg direktora vidio i poruku "manje se troši, vidiš da šteti organizmu", no može reći da je u toj komunikaciji kada je ta poruka poslana tužiteljica komunicirala sa istim na način da zapravo traži pohvalu jer da pohvala ništa ne košta. On ne može pojasniti sadržaj te citirane poruke jer to nije njegova poruka, a trebalo bi vjerojatno vidjeti cijelu komunikaciju u to vrijeme. Ističe da je tužiteljica isključivo njemu preko Messengera slala više poruka od kojih je jedna poruka glasi" kada ona dođe u Goricu i on vidi kako je smršavjela da će ju zvati "mala zver". On je tu poruku ignorirao jer zna kako tužiteljica funkcionira. Ne zna je li to primjerena komunikaciji, no on to niti jednoj kolegici ne bi rekao. Ističe da je tužiteljica često znala odlaziti na bolovanje, a znali su da je imala i smrtne slučajeve, nakon čega joj je direktor znao govoriti, a i on isto da se ne mora vraćati na posao, u smislu da si da vremena da se oporavi. Ističe i da je tužiteljica obavljala i neke operacije i tijekom ovog postupka i da su joj često znali govoriti, odnosno predlagati da manje radi, a u tom smislu su upotrebljavali izraz da se manje troši, što je značilo da manje radi te po njemu nije taj izraz nije imao nikakvu drugo značenje. Tužiteljica je radila na lokaciji u Glini gdje nije radio nitko drugi, a on je samo povremeno dolazio zbog servisiranja opreme. Ističe da taj prostor normalno opremljen, grijanje je funkcioniralo na tri načina, dakle bilo je grijanje preko lož ulja, klima uređaja ili grijalice te se samo gledalo koja je varijanta jeftinija. Ukoliko je bila kakva greška na centralnom grijanju, onda se upalila klima ili grijalica. Ističe da su zamijetili da tužiteljica dok je bila na bolovanju dolazi u prostorije u Glini i to obzirom da su računala bila upaljena, a potom su promijenili bravu. Tužiteljica je sama rekla da je bila u tom prostoru, a istovremeno i da leži doma u krevetu i da je nepokretna. Ističe da ima informaciju da je tužiteljica za vrijeme dok je bila na bolovanju i dok nije bila sposobna za rad bila na plastičnoj operaciji, iako ne zna točno na kakvoj. Njegovi kolege su mu prenijeli da su na fejsu vidjeli da je tužiteljica imala i vjenčanje dok je bila na bolovanju. Tužiteljica je jednom prilikom sama spomenula dok su se vozili sami u automobilu da uzima tablete za živce iz čega je zaključio da ima psihičkih zdravstvenih problema, a spominjala je da iste tablete ne smije kombinirati sa tabletama za tlak ili šećer. Ističe da mu je poznato da ih je tužiteljica zbog opisanog slučaja u eteru prijavila agenciji za medije, koja agencija je zatražila da dostave snimku, što su oni i učinili i zaključila da sa naše strane nema kršenja propisa. Ističe da mu je poznato da je protiv direktora tuženika vođen kazneni postupak vezano za identičan sadržaj kakav je u ovom predmetu te da je policija u konačnici odbacila tužbu. Ističe da je znao da su tadašnji direktor tuženika i AC dogovorili sastanak jer mu je to direktor tuženika rekao i zajedno su to komentirali da zapravo ne zna zašto on inicirala taj sastanak te se sjeća da joj je nakon otprilike sat vremena od dogovorenog vremena od tog sastanka direktor tuženika poslao poruku da je u policiji i da su mu snimali prostorije. Ističe da je njemu nakon toga otac ispričao što se dogodilo i to je u skladu sa njegovim današnjim iskazivanjem i zaključili su da sve to upućuje na zaključak da se radilo o ucjeni. On misli da se radilo o ucjeni radi podizanja plaće tužiteljice. Ističe da je on snimku poziva slušatelja 21.2.2024 preslušao naknadno i zna da je tužiteljica prva slušatelja IC pitala, odnosno rekla mu da se po Posavini priča da oni nešto imaju skupa, na što se on izmotavao i rekao da to nije istina i da on to nije rekao, potom je tužiteljica rekla da će, ako će zbog ičega otići onda će otići zbog toga, potom se javila slušateljica koja je tužite ljicu odgovarala od toga da ode sa radija, a onda se javio slušatelj Č iz [adresa] koji je prvo zatražio pjesmu, a ona je zatražila da se nadoveže na raniju temu i rekao tužiteljici da joj se brak ne bi ni raspao da nije imala takav odnos sa ČCO, odnosno da se vani neke stvari ne iznose, ukoliko takve postoje i tu je ona prekinula poziv. Ističe da je poruka tužiteljice u kojoj je ona rekla da oni maknu sve ljude ili ona odlazi sa radija uslijedila nakon toga.

7. Svjedok HC u svom je iskazu naveo da je od kasnih 1990. do 1. lipnja 2024. kada je umirovljen bio direktor tuženika i glavni i odgovorni urednik, te od tada radim kod tuženika kao novinar 4 sata dnevno i radijski voditelj nedjeljom, a nakon što je prestao biti direktor, direktor tuženika je postao VC, koji je njegov sin. U odnosu na pozive slušatelja u eter koje tužiteljica spominje u svom iskazu, ističe da se sjeća da se u veljači 2024. dok se vozio automobilom slušao radijski program kojeg je vodila tužiteljica i to u emisiji kada je primala pozive slušatelja, a radilo se najčešće o pozivima radi pozdrava, čestitki i puštanja glazbenih želja te se u jednom trenutku javio jedan slušatelj, nadimka ČCO, misli da je njegovo ime i prezime IC, kojeg je tužiteljica upitala " ČCO, čujem da iz Posavine stižu informacije da smo mi dva ljubavnici", a na to pitanje navedeni slušatelj nije određeno odgovorio i taj poziv slušatelj je završio. Potom se u eter javila jedna slušateljica kojoj je tužiteljica sama rekla "evo vidite zbog ovakvih ću stvari napustiti posao", i ta slušateljica ju je onda odgovarala od toga da napusti posao jer je dobra voditeljica. Potom javlja se treći slušatelj koji nakon što je zaželio glazbeni broj rekao da je tužiteljici da "nije ni čudo što joj se brak raspao jer kroz javni prostor iznosi takve osobne priče", a nakon toga je tužiteljica tog slušatelja isključila iz etera. Ističe da se radi o emisiji koja nema zadanu temu, no tužiteljica je sama inicirala temu razgovora slušatelja i to od ljubomori. Ističe da tužiteljica kao i svi radijski voditelji osposobljena za svoj rad i zna da u radijski prostor ne smije iznositi svoje osobne stvari. Ističe da je i način rada tužiteljice i ranije bio takav da ukoliko joj nije odgovarala, makar i jedna riječ, bilo kojeg od slušatelja, da je takvog slušatelja isključivala iz etera te smatra da nije bilo razloga da tužiteljica ne učini i u ovom slučaju, ukoliko je to smatrala da treba. Takva osobna priča tužiteljice u osobnom radijskom prostoru nanijela je štetu i njemu i radiju jer se to nikada ne radi u radijskom prostoru. Ta šteta se sastojala u tome da su imali dosta prigovora na takav način rada tužiteljice, a šteta koja je njemu osobna počinjena se svodi na pokretanje ove parnice kao i kaznenog postupka od strane tužiteljice. Nadalje, ističe da tuženik djeluje na tri lokacije, i to u Glini, Slatini Posavskoj i Velikoj Gorici te ističe da se nikada od početka djelovanja tuženika nije dogodilo da bi neki drugi djelatnik na drugoj lokaciji isključivao slušatelja ili preuzimao program sa druge lokacije, osim u slučajevima nestanka struje ili kakve druge više sile kada se program preusmjeravao na drugu lokaciju. Svi su radijski voditelji educirani i svi mogu isključiti bilo kojeg slušatelja iz etera u bilo koje vrijeme i nikada se nisu događale intervencije djelatnika sa jedne lokacije u vođenje programa djelatnika sa druge lokacije, a niti se 24 sata prati program svake lokacije. Tako je i tužiteljica u bilo koje vrijeme isključiti bilo kojeg slušatelja iz etera. Ističe da je on kontaktirao tužiteljicu nakon ovih poziva i rekao joj da ne može na taj način komunicirati sa slušateljima, a ukazao joj je ponovno i na to da joj je neko vrijeme prije prigovorio da ne može kroz oglase objavljivati skrivene reklame jer to nije u skladu sa medijskim standardima. Naime, on je tužiteljici ponekad izlazio u susret i dozvoljavao joj da u oglasima objavljuje neke svoje oglase za prodaju, obzirom da živi na selu, no za takve oglase ga je ona znala unaprijed pitati i on je to dozvolio. Prigovorio joj je za to što je u oglasima objavila skrivenu reklamu jer je navela da prodaje automobil koji je servisiran u auto Zubaku i za to ga nije pitala, a ujedno joj je prigovorio za prethodnu navedenu komunikaciju sa slušateljima na osobnoj razini što je ona sve shvatila kao kritiku, s time nije bila zadovoljna te su završili razgovor ona je najavila odlazak sa posla, i otišla je sa posla, a oni su iz Velike Gorice preuzeli program. Nije spominjao niti joj je predlagao da ide zapaliti cigaretu. Potom je tužiteljica poslala na službeni e- mail da je na bolovanju, a nakon toga nije bilo više komunikacije sa njom jer nije bilo potrebe da ju uznemirava. Inače je komunikacija sa tužiteljicom i svim djelatnicima išla preko telefona, e-maila, porukama Messengera ukoliko je bilo nešto hitno. Ističe da tužiteljica niti nakon toga nije bila isključena iz bilo kakve vrste komunikacije. Nakon nekog vremena kontaktirao ga je AC putem telefona i zatražio da se nađu i razgovaraju oko tužiteljice. On je sadašnji suprug tužiteljice, tada je bio njezin prijatelj i on ga je poznavao obzirom da se on bavio masažama na je i on išao te je pristao na takav susret i našli su se u prostorijama radija u Glini. Isti mu je tada rekao da je u tim prostorijama postavio kamere za video nadzor, on mu je rekao da to nije smio i tražio je da tužiteljici povisi plaću. On je rekao da takav razgovor ne može nastaviti bez tužiteljice, potom je došla i ona i on je taj susret zapravo shvatio kao ucjenu jer je bilo rečeno da je snimljen njegov dolazak u taj prostor, a točno je da je nekada dolazio u taj prostor i da ponekad nije bio sam jer je radio nekakve dogovore sa poslovnim partnerima. Smatrao je da nema razloga da to netko mora znati, njega kontrolirati i znati o čemu on razgovara. On je u nekom momentu tog razgovora procijenio da mora reagirati i pozvao je policiju. Nije bilo nekakvo verbalnog niti bilo kakvog sukoba, no AC mu je pokazivao snimke kamera kojih je postavio i on je pozvao policiju jer je znao da će to policija provjeriti. On u konačnici niti ne zna da li je bilo kakvih snimki već je samo na njegovom mobitelu vidio da je snimio gdje je postavio kameru. Policajac je potom tužiteljicu pustio kući, AC je autom odvezao u postaju, a on je sa svojim vozilom došao u postaju te su obojica dali izjave svaki za sebe. On tužiteljicu nije nikada blokirao u smislu da ga nije mogla nazvati. Ističe da ga nakon toga tužiteljica prijavila po svuda za mobing i seksualno uznemiravanja i to podnijela je ovu tužbu pa je podnijela i kaznenu prijavu protiv njega, zbog čega je policija došla njemu kući i odvela ga na razgovor. Ističe da je Glina malo mjesto i da se to sve brzo pročulo među ljudima koji su zbog toga svega možda mislili da on trči za tužiteljicom na poslu i seksualno ju uznemirava, a u jednom trenutku je počela i na Facebooku objavljivati sadržaje u smislu da "kad vam šef zna staviti ruku na rame i da vam kaže da mu sinoć njegova nije dala i da li ga ona može spasiti". Nije spominjala njegovo ime i prezime, ali nije imala drugog šefa osim njega i takve objave su uznemiravale i njega i njegovu ženu te ju je blokirao na Facebooku i isključivo na Facebooku. To su sve pročitali njegovi prijatelji i drugi ljudi koje on poznaje i njegovi suradnici zbog čega on smatra da mu je nanesena šteta. Tužiteljicu nije nikada vrijeđao niti joj se obraćao neprimjerenim rječnikom i nije joj nikada rekao da je vulgarna. Tužiteljici se nije nikada obraćao da bi komentirao njezin fizički izgled. Ističe da je znao da tužiteljica ima psihičkih zdravstvenih problema i da se zbog istih liječi i zbog kojih problema se znalo desiti da ne može voditi program i onda bi to preuzeo raditi on. Nakon što su mu pročitani navodi tužiteljice iz njezina iskaza, a vezano za komentare na njezin fizički izgled ističe da on ništa od toga nije tužiteljici rekao i da je ona sve to izmislila. Nikome od djelatnika nije zabranio komunikaciju sa tužiteljicom. Tužiteljica od njega nije tražila objavu nikakvog demantija. Ističe da su demanti napravili u samo u jednoj situaciji i to kada su objavili kakvu vijest, odnosno prenijeli su informaciju koju je objavio netko drugi i to lokalni vijećnik, a potom je stranka, odnosno osoba na koju se odnosi ta informacija da se objavi demanti jer da to nije istina to su oni to i učinili. Ističe da tužiteljici nije preko Messengera nikada slao lascivne poruke i nije točno da joj je ikada napisao "manje se troši". Ističe da je tužiteljica u prostoru radija u Glini imala tri vrste grijanja i to radijatore na lož ulje, klima uređaje, a po potrebi i grijalicu. Ističe da je on tužiteljici, obzirom da je ona bila jedina zaposlena u prostoru u Glini, iz ekonomičnih razloga predlagao da prijeđe raditi u Veliku Goricu ili Pokupsku Slatinu no ona je to odbijala i pod cijenu otkaza, a on je nju htio zadržati kao radnicu te zapravo isključivo radi nje su i držali taj prostor i u Glini. Radi se o prostoru od oko 80 m2 kojeg treba održavati jer to zahtjeva troškove. U Velikoj Gorici je prostor iste površine no u njemu radi 7 ili 8 zaposlenih. Ističe da je tužiteljica odrađivala sve što se od nje tražilo. Nije mu poznato da bi se tužiteljica tuženiku obratila tuženiku sa zahtjevom za zaštitu od uznemiravanja. Ističe da je on protiv AC podnio kaznenu prijavu zbog ucjene i zbog neovlaštenog snimanja, a ne protiv tužiteljice, te ističe da te kamere nikada nije pronašao. Niti tužiteljica niti AC u siječnju 2024. nisu se obratili da bi ga upozorili na njegovo neprimjereno ponašanje. Ističe da je sa tužiteljicom vjerojatno komunicirao na način da joj je znao reći da joj grlo treba podmazati, a pod time je mislio da treba popiti čaj, odnosno biti spremna otići pred mikrofon ili da treba otići na bolovanje. Ta poruka nije imala nikakvo drugo značenje, a on ne zna što tužiteljica implicira. On je sa svim svojim djelatnicima svakodnevno komunicirao i rješavao sva pitanja i maksimalno izlazio svima u susret. Obzirom i da je najstariji u ekipi često je svim i davao savjete. Sve je to vidljivo iz izjava djelatnika koji su dali prilikom izjava povodom kaznene prijave. Tužiteljici nakon poziva slušatelja u veljači 2024. rekao da je da si je sama kriva zbog toga. Kazneni postupak završio je odbacivanjem kaznene prijave. Taj postupak je trajao oko godinu dana i ispitani su svi sadašnji i bivši djelatnici. U tom kaznenom postupku bila je ista stvar kao i u ovom predmetu. Tužiteljica ga je prijavila i agenciji za medije koja je također odbacila prijavu jer su zaključili da nakladnik ne odgovara za tu štetu. Misli da tužiteljica ima oko 12 godina iskustva kao radijski voditelj. Ističe da u prvom navratu tužiteljica radila kod tuženika oko 2 ili 3 godine i sama je zatražila raskid radnog odnosa. To je bilo u vrijeme kada je tužiteljica zaduživala blagajnu u kojoj je utvrđen manjak. Ističe da je tužiteljica u konačnici pozivatelja Č isključila sama iz etera. Između poziva tih slušatelja i njegov telefonskog razgovora sa tužiteljicom bila nekakva komunikacija preko Messenger grupe, međutim on nije u toj grupi i on zapravo ne zna što je rečeno u toj komunikaciji. On jedino može reći da se sa ŽC čuo nakon poziva tih slušatelja da provjeri jel i bilo šta rečeno i prije toga sve što je čuo, no on mu je rekao da nije. Inače u redakciju nakon te emisije, a i ranije bile su upućene kritike slušatelja u odnosu na vođenje emisije tužiteljice. Primjerice jedan slušatelj je rekao da je tužiteljica tako prilikom vođenja emisije prepričavala da joj je došlo u nekom momentu dok je bila u prometu da nekog udari u glavu nogom. Ističe da je tužiteljici ukazivao da nije primjerno da se muškim slušateljima obraća sa "mili". Nakon dva ili tri dana nakon poziva slušatelja na službeni mail direktora došla poruka od tužiteljice u kojoj je rekla da se on u prostoru radija susreće s nekom, gospođom i rekla je da ona više neće šutjeti, a on je to shvatio kao prijetnju. Ističe da je u periodu dok je bila na bolovanju tužiteljica dolazila u prostor u Glini, a to je vidio po upaljenim računalima nakon čega je promijenio bravu na tom prostoru. Ističe da mu tužiteljica nije detaljno govorila o čemu se sastoje njezini psihički problemi već mu je samo rekla da ih ima. On ju zbog toga nije smatrao manje vrijednom niti ju je omalovažavao jer je ista svoj posao odrađivala te su ju slušatelji voljeli slušati. Ističe da je tužiteljica imala smrtni slučaj u obitelji te mu je poznato da je tužiteljici prije nekoliko godina umro otac, a potom prije godinu dana je dijete njezine sestre izvršilo suicid.

8. Svjedok AC u svom iskazu da je bračni drug tužiteljice od 5.10.2024., a do tada su bili vanbračni partneri oko 4 godine. Ističe da mu je poznato da je tužiteljica još dok su bili vanbračni partneri imala problema na radnom mjestu i to na način da joj se tadašnji direktor HC obraćao neprimjerenim rječnikom i to seksualne prirode te joj je govorio "da je dobra roba, da se izvrsno utegnula, da njezini podočnjaci nisu od nespavanja već od cjelonoćnog seksa sa njim, da si razmisli da li je uvijek bolje nešto mlađe ili bi možda trebala nešto starije i iskusnije". Sjeća se da je to bilo u nekoliko navrata i to sigurno barem 5 puta i to sve zna iz razgovora sa tužiteljicom te je sve to prema tužiteljici iznosio usmenim putem. Bilo je nekakvih poruka i preko mobitela, no ne zna da li su iste uzete u obzir vezano za ovaj postupak. Ističe da on radi kao fizioterapeut te je obavljao masaže JC te ga je prilikom jedne takve masaže upozorio da se tužiteljici ne obraća takvim rječnikom, a on je na to reagirao da je rekao "oprosti, neću više, to je bila zajebancija". Ističe da je to bilo tako do spornog poziva u eter u veljači 2023. nakon kojeg je njega tužiteljica nazvala, nije mogla govoriti preko telefona i zatražila ga da dođe po nju te ju je na radnom mjestu zatekao kako sjedi u hodniku na podu, uplakana te je nazvao Centar za krizna stanja i odvezao ju u bolnicu Rebro gdje su je zadržali jedan dan i propisali daljnju terapiju lijekovima. Ispričala mu je da je tijekom toga dana, prije nego je došao po nju imala i razgovor sa direktorom koji joj je rekao da zašto nije prekinula taj poziv u eter. U to vrijeme joj je direktor preko WhatsApp poslao, odnosno proslijedio glasovnu poruku neke slušateljice Radio Banovine koja kritizira njezin rad, a ta poruka joj je poslana kao na odgovor na njezino pitanje "zašto ju nisu ni malo zaštitili". Od toga dana je tužiteljica na bolovanju i to cijelo vrijeme, a njezina dijagnoza su anksioznost i depresija. Do tada tužiteljica nije imala takvih zdravstvenih problema, imala je samo dijagnozu pretilost. Ističe da je on 3.3.2024. direktoru tuženika u prostorije tuženika odnio doznake tužiteljice za bolovanje, a tada mu je predao i pisani tekst kojeg je sastavila tužiteljica, a u kojem je navela šta točno ne želi na radnom mjestu, npr. u njemu je bilo navedeno da više ne želi čistiti iza njegovih intimnih odnosa, prostorije radno mjesto, da ga ne želi više "pokrivati", što je značilo, ukoliko njegova supruga pita za njega da joj ona kaže da ga on masira, a koji tekst je on njemu predao. On je to shvatio kao ucjenu od strane njega, obzirom da je tamo došao on, inzistirao je da dođe tužiteljica te ju on potom pozvao da i ona dođe, njemu je rekla da ne može, a potom ju je i on pozvao te je ipak došla. Potom je došla tužiteljica te je direktor tuženika počeo vikati na nju i govoriti da mu oboje, a potom samo on želi njega ucijeniti sa njegovim ljubavnim odnosima sa drugom osobom. Tužiteljica je za to vrijeme bila uznemirena, tresla se, direktor tuženika je pio tablete za smirenje, te je on u jednom trenutku rekao, normalnim tonom, tužiteljici "ili ćeš sada dati otkaz ili idemo na policiju". On tada nije ni na koji način snimao taj razgovor, niti je rekao da je snimao. Potom je direktor tuženika pozvao policiju, misli zbog ucjene, koji je vrlo brzo došao, direktor mu je rekao da se radi o ucjeni od strane njega i potom ih je taj policajac pozvao da odmah dođu u policijsku postaju. Tužiteljica je tada otišla kući i on je tražio da ju se više ne uznemirava i nju nije nitko niti pozvao da dođe u policijsku postaju. Ističe da se direktor tuženika za vrijeme dok je policajac kontaktirao svoju policijsku postaju vikao na tužiteljicu, govoreći joj "sada ćeš dati izvanredni otkaz". Ističe da je potom u policijskog postaju dao izjavu u kojoj su ga pitali da li je on postavio kakav video nadzor, on je rekao da nije, a istom trenutka je policiji predao i svoj mobitel, tada je direktor tuženika ispričao da ga on ucjenjuje jer on ima intimne odnose sa nekima na tom radnom mjestu gdje ČC radi, i da mu on prijeti sa nekim video snimkama što bi uništilo njegovu reputaciju kod obitelji i njegov ugled. Nakon toga su ih razdvojili, ostali su još neko vrijeme tamo te se pojavio direktor tuženika i rekao "sve je povučeno i ovaj dan kao da se nije dogodio". Potom ga je direktor tuženika odvezao svojim vozilom do njegovog vozila i predložio da sve to zaboravi, i da nije vrijedno da se povlače po sudovima. Ističe da je na tužiteljicu taj poziv slušatelja u eter iz veljače utjecao na način da je bila uznemirena iz dana u dan, uplakana, neispavana. Nakon poziva tog slušatelja u eter, a dok je bila na bolovanju pokušala je nazvati telefonom direktora tuženika kako bi zatražila da se demantira to što je u eter izgovorio taj slušatelj, a isti se nije javljao na telefon te je on nakon toga nosio doznake njezinom poslodavcu slao putem e-maila, koje je on na taj način primio. Tužiteljica je pokušala i preko Facebooka kontaktirati također JC, a on ju je, misli i kolege na radnom mjestu svi zajedno blokirali na Facebooku. Poslodavac nije pružio nikakvu zaštitu tužiteljici već ju je verbalno napao da da si je sama kriva i zašto sama nije stopirala toga slušatelja. Misli da sama to nije mogla učiniti, s obzirom na stanje u kojem je bila. Koliko je njemu poznato nakon toga poziva tužiteljica nije nastavila voditi program. Njemu je poznato da tužiteljica nakon toga događaja i to poziva slušatelja u eter i događaja od 3.3. nije bila sa nikime u kontaktu sa Radio Banovine. Tužiteljica se pokušala preko sms obratiti drugim djelatnicima tuženika, koji nisu odgovarali na poruke, a samo je FC rekao da ne smiju sa njome razgovarati. I to zbog toga što imaju zabranu, a to može zabraniti jedino direktor. Ističe da je tužiteljica cijelo vrijeme na terapiji lijekovima i ima posjete liječniku psihijatru. Nakon toga bilo je i pogoršanja njezinog psihičkog zdravstvenog stanja. Tužiteljica je imala i neke tragične događaje u životu i to smrt oca i nećakinje, što se ne može usporediti sa ovim događajem jer se tada radilo o tugovanju. Ističe da košenje trave i čišćenje prostorija radnog mjesta nije u opisu posla tužiteljice. Ističe da je ta situacija utjecala i na dijete tužiteljice koji je u dobi od 14 godina i koji se povremeno povlačio u sebe. Tužiteljica prije toga događaja je bila vesela i razigrana osoba, a to sada više nije. Vidio je medicinsku dokumentaciju tužiteljice te ne može sa sigurnošću sada reći da li zna da je tužiteljica dulje vrijeme u tretmanu doktora J. Nije mu poznato da bi tužiteljica prije štetnog događaja bila u tretmanu Centra za krizna stanja, a niti u kakvom van ambulantnom tretmanu. Poznato mu je da je dijagnoza F41 anksioznost i poznato mu je da je tužiteljica tu dijagnozu imala i prije štetnog događaja. Ističe da ne može reći da bi tužiteljica imala kakve depresivne epizode vezano za suicid bliske osobe već može reći samo da se radilo o tugovanju. Ističe da joj je poznato da je tužiteljica u razdoblju od 4 godine prije štetnog događaja uzimala terapiju lijekovima i to Zonotte, Zoloft, Cerson, Lexiiu i Normabel. Zoloft je misli vezano za liječenje pretilosti, Lexiilium je misli za smirenje, Cerson za spavanje i Normabel za opuštanje mišića. Od tada pa sve do sada sve ove lijekove osim za pretilost je uzimala po potrebi. Ne može tvrditi da li je tužiteljica prekinula sporni poziv u etere jer to ni je čuo, a nije mu rekla ništa vezano za to jer je bila u stanju šoka. Poslije iz razgovora mu je rekla da nije to niti mogla učiniti, a misli da je to tehnički mogla izvesti ukoliko bi bila jako brza. Nije mu ispričala tko je započeo privatnu temu u eteru. Ističe da sada zbog proteka vremena nije siguran da li je tužiteljica pisanim putem od svoga poslodavca zatražila kakav demanti. Misli da je tužiteljica poslala jedan e-mail poslodavcu, a sa onim tekstom kojeg je on spomenuo i poslije je on slao e- mailom doznake. Ističe da ne zna da li je tužiteljica e-maila od poslodavca tijekom ovog postupka zatražila kakvu dokumentaciju vezano za vještačenje, a niti da li joj je poslodavac dostavio dokumentaciju. Ističe da na tom radnom mjestu na kojem je radila tužiteljica je radila samo ona i povremeno je dolazio BC. Nije mu poznato da li je tko snimao događaj kod poslodavca 3.3. Nije donio isprintano fotografiju postavljeno audio video uređaja u prostorijama Radio Banovine. Ističe da on 3.3. nije sastavljao nikakvu izjavu JC. Ističe da tom prigodom tužiteljica nije tražila veću plaću. Tom prilikom tužiteljica je pitala zašto nije dobila nekakvo radno mjesto u uredništvu, a odgovor je bio zato što ne može. Zatim pitala je direktora jer ga nije sram što tolike godine čisti poslije njegovih odnosa sa partnericama, a on joj je odgovorio da ga je sram. Ističe da mu je poznato da je tužiteljica protiv JC podnijela kaznenu prijavu za seksualno uznemiravanje na radnom mjestu, a koja je odbačena zbog nedostatka dokaza. Ta prijava se temeljila na istim tvrdnjama na kojima se temelji ovaj postupak. Ističe da mu je poznato da je tužiteljica slala e-mail Poglavarstvima Grada Gline i Velike Gorice gdje je upozoravala na postojanje ovog postupka, kaznenog postupka, a on ne može sada pojasniti što je točno bilo u tim e-mailovima. Ističe da je njegova pretpostavka da ih je htjela upozoriti da se ne slikaju sa JC jer predstoje izbori, a da bi to tada možda utjecalo na rezultate izbora. Ističe da nije čitao e-mail. Ističe da je u periodu bolovanja tužiteljica bila na estetskoj operaciji i organizirala je svoje vjenčanje. Tužiteljica i on su imali objave na Facebooku koje su se odnosile na njihove privatne stvari, a ne na poslodavca tužiteljice i ne na zaposlenike tuženika. Ističe da misli da je u jednoj objavi spomenula sudski postupak. Tužiteljica niti na jednoj svojoj objavi upotrebljavala neprimjerene izraze niti riječi koje bi se odnosile bilo na tuženika bilo na njegove zaposlenike. Ne sjeća se da je tužiteljica pred njim telefonom zvala direktora tuženika da ju zaštiti. No zna da je nakon toga isti tužiteljici proslijedio glasovnu poruku. Tužiteljica nije zapravo napravila estetsku operaciju već rekonstrukciju nakon prethodne operacije. Prethodna operacija je bila smanjenje želudca, a potom je bila ta rekonstrukcija odstranjivanja velikog viška kože.

9. Svjedok TC ističe da je sada vlasnik tuženika, a u periodu od prilike godinu i pol dana bio je novinar, fotograf, zaposlen kod tuženika. Iz toga razloga poznaje tužiteljicu i poznato mu je koje poslove je obavljala. Ističe da mu je HC otac, a VC brat. Ističe da je tužiteljica radila kao voditeljica, njezino radno mjesto je bilo u Glini i radila je sama na tom radnom mjestu u Glini. Ističe da je čuo da je tužiteljica sada na bolovanju. Ističe da je nešto čuo vezano za poziv u eter vezano za tužiteljicu, no on je tada radio uglavnom na terenu tako da on ništa posebno o tome ne zna. Ističe da može reći da je načuo da slušatelji Radio Banovine malo prigovaraju da je malo naporna ili preživa. Njemu je ona bila ok, iako on ne sluša često radio. Ističe da je ona bila samostalni voditelj. Mogla je samostalno uključivati i isključivati slušatelje iz etera. Moguće je da je nekada isključivala slušatelje iz etera no sada se ne može sjetiti. Ističe da nije nikada primijetio da bi se prema tužiteljici netko ophodio neprimjerenim ili ružnim riječima ili da nije želio komunicirati sa njom, odnosno da bi bila isključena iz komunikacije i to kako u odnosu na njezinog nadređenog tako i u odnosu na druge zaposlenike. On može reći da je sa tužiteljicom bio čisto poslovno u dobrim odnosima, iako se često nisu susretali. Ističe da je generalno tužiteljica kao voditeljica po nekakvoj njegovoj ocjeni u rasponu od 1-10, imala ocjenu 7. On je iz razgovora sa nekim slušateljima saznao da su neki zadovoljni sa njom, a neki nisu, neki su je znali pohvaliti, a neki su znali reći da sa nekim slušateljem duže razgovara, sa nekime kraće, nekima se obraća sa "ti" umjesto sa "vi". On tužiteljici nije prigovorio nikada na rad, a ne zna da li joj je tko drugi prigovorio. Ističe da ne zna da je tužiteljica zatražila bilo kakvu zaštitu i od koga.

10. Svjedokinja CC iskazala je da je oko 3 godine zaposlena kod tuženika kao voditeljica, a njezino mjesto rada je u Velikoj Gorici. Iz toga razloga poznaje tužiteljicu, vidjela ju je samo jednom, no kontaktirale se telefonom svaki dan, obzirom da su svaki dan jedna od druge preuzimale smjenu. To je bila komunikacija o tome što je toga dana bilo u eteru, da li je potrebno nešto posebno naglasiti ili pročitati te su dogovarale i temu dana. Ističe da je njezin odnos bio korektan, znale su se dogovarati i oko zamjena u slučaju da je za time bilo potrebe. Može reći da je ona zadnja došla u firmu i od svih pa i od tužiteljice je bila dobro primljena i može reći da su među svima zaposlenima i šefovima korektni odnosi i ne može reći da ih se na radnom mjestu strogo kontrolira i imaju slobodu u svom radu. Nikada na radnom mjestu nije osjetila ništa neugodno i ovaj poziv ju je iznenadio. Nije nikada čula niti se njoj osobno tužiteljica žalila na bilo koga na radnom mjestu. Ona ne zna da bi bilo prigovora na rad tužiteljice. Uvijek postoje slušatelji koji su više ili manje zadovoljni sa nekim voditeljima, no ona nije čula da bi se netko posebno žalio na tužiteljicu. Ističe da je tužiteljica bila samostalna voditeljica i mogla je sama uključivati i isključivati slušatelje iz etera. Ona je shvatila toga dana u veljači 2024. da se nešto dešava jer joj tužiteljica nije odgovorila na poruku kao što je uobičajeno jer ona od nje preuzimam smjenu, te je ona došla na posao i vidjela da je program već prebačen u Veliku Goricu i ona je nastavila raditi. Inače, oni na radnom mjestu na Messengeru grupu koja se zove Redakcija i po toj grupi je vidjela da se nešto dešava, no ona je nastavila raditi i samo je poslije čula da se javljao neki slušatelj koji je spominjao razvod. Zna da je od tada tužiteljica na bolovanju. Ističe da je tužiteljica i prije toga često bila na bolovanju ili zbog glavobolja ili bolova u trbuhu, pa joj zato nije bilo čudno da je tužiteljica opet na bolovanju. Ističe da ona doista ne zna zbog čega je tužiteljica trenutno na bolovanju niti joj je tko objasnio. Iako, mora priznati da joj je čudno da je tako dugo na bolovanju. Ističe da se nije čula sa tužiteljicom i nije je pitala zašto je na bolovanju, a nisu se niti inače znale čuti mimo radnog mjesta. One su samo kolegice, a ne prijateljice. Nitko joj nije naložio da prekine kontakt sa tužiteljicom. U odnosu na nju, odnos nadređenih i to prvo HC, a potom VC je korektan, a u odnosu na tužiteljicu ne zna jer rade na različitim lokacijama. Ona nije svjedočila nikakvim neprimjerenim reakcijama nadređenih, primjerice omalovažavanjem ili vrijeđanjem. Upravo suprotno, ukoliko je tko pogriješio nije dolazilo do toga već su gledali kako će to ispraviti ili se ispričati. Nitko od nadređenih nije imao primjedbi na rad tužiteljice niti je bilo kakvih ružnih riječi. Uvijek ima podijeljenih slušatelja tako da su neki slušatelji imali pohvale, a neki nisu bili zadovoljni.

11. Svjedokinja PC iskazala je da ona od 2018. radi kod tuženika kao radijska voditeljica te je njezino mjesto rada u Velikoj Gorici, a tužiteljicu je susrela nekoliko puta, a mjesto rada tužiteljice je bilo u Glini. Ona je gotovo svakodnevno, obzirom na posao, telefonom komunicirala sa tužiteljicom, obzirom da je trebalo preuzeti smjenu i razgovaralo se o tome koja je zadnja pjesma, a uglavnom da ona u Velikoj Gorici kada njezin program završava, pa da ona može preuzeti. Može reći da ona na svom radnom mjestu nije zamijetila niti je svjedočila nekakvom neprimjernom ponašanju nadređenih kod poslodavca prema tužiteljici, a niti prema drugim zaposlenima. Ističe da su one bile kolegice na radnom mjestu, no ne i kolegice, te su se one nevezano za posao slabo čule. Zna da je na bolovanju, ne zna zašto i nije se s njom čula od kada je otišla na bolovanje, tako je odlučila. Kada je bio njezin zadnji dan rada ona je bila na godišnjem odmoru te je po povratku sa godišnjeg samo saznala da je tužiteljica na bolovanju, a ona je i prije znala često na bolovanju, tako da joj ništa nije bilo čudno. Ističe da ona tek od slušatelja, obzirom da je bila na godišnjem, kada je počela raditi i kada su oni počeli nazivati shvatila da je tužiteljica zapravo imala neugodnu situaciju.

Svi radijski voditelji u slučaju takvih neugodnih situacijama sa slušateljima, primjerice ukoliko isti psuju, prekidaju taj poziv sami i od toga te se ne može zaštiti drugi radijski voditelj jer si ti u tom trenutku sam, imaš miksetu sa kojom sam radiš. Dakle, nema tehničara koji bi to slušao i sam prekinuo poziv. Ističe da ona nije nazvala ČC dok je na bolovanju jer je ona na bolovanje otišla bez da je svima njima rekla i jednu riječ, nije rekla da joj se dogodila nekakva situacija, niti što joj se dogodilo, nije niti odgovorila CC, koja je preuzimala taj dan njezinu smjenu na poruku. Ističe da ne zna iz kojeg je tužiteljica na bolovanju jer sa njom nije razgovarala. Nitko joj nije zabranio da komuniciram sa tužiteljicom. Ističe da joj je poznato da tužiteljica objavljuje na Facebooku. I to primjerice, nakon svakog ročišta objavljuje sadržaj tko je šta rekao na tom ročištu. Očekuje sada i njih prozivati tko je šta rekao te ona smatra da je to nepotrebno. Ističe da ona nije čula da bi netko od nadređenih imao primjedbi na rad tužiteljice ili da bi joj tko što ružno odgovorio, a niti drugi zaposleni. Ona može reći da su njih dvije kao kolegice u korektnim odnosima. Ona osobno na svoju suradnju sa njom nema prigovor, po potrebi su mijenjale jedna drugu. Ističe da je po njezinom mišljenju kao radijska voditeljica tužiteljica bila dobra. Neki slušatelji su voljeli tužiteljicu, neki nisu, a misli da je to tako sa svakim radijskim voditeljem.

12. Svjedok FC iskazao je da od 2015. radi kod tuženika kao radijski voditelj i to od tada pa do negdje prije potresa radio je u Glini zajedno sa tužiteljicom s time što je prve dvije godine bio isključivo radijski voditelj, a potom više novinar na terenu. Prije potresa prebačen je u Veliku Goricu i od tada je radio tamo, s time što sada radi od kuće kao novinar i povremeno po potrebi dolazi raditi u Veliku Goricu. Ističe da ga je na početku toga rada urednica pitala za mišljenje o tužiteljici i on joj je rekao da o njoj misli da je mustra, odnosno prevrtljiva osoba i ta njegova komunikacija sa urednicom je išla preko Facebooka, i to njegovog privatnoga Massengera, što je pogledala jer se on nije odjavio i tražila ga je da joj to objašnjava. Bila je i jedna situacija gdje je on komentirao način izražavanja direktora tuženika u eteru jer je on uvijek nastojao biti pismen i to je komentirao pred njom, a potom je ona to njemu ispričala, nakon čega je on odlučio da neće previše komunicirati sa njom. Ističe i da mu je jednom prilikom pomogla kada se nije osjećao dobro te ga je odvela liječniku i ispostavilo se da ima srčan udar. On nije bio prijatelj tužiteljice nego samo radni kolega i njegov zadnji kontakt sa tužiteljicom bio kada ga je direktor uputio da joj odnese majicu sa logom Radio Banovine, što je on i učinio i to na njezinu kućnu adresu u [adresa]. To je bilo od prilike u jesen prije dvije godine, odnosno prije nego što je otišla na bolovanje, uopće nije bilo razgovora o radnome mjestu o nadređenima, drugim zaposlenicima, nije se žalila na bilo kakvo postupanje istih, već je samo razgovarala o svome privatnome životu. Nije mu nitko zabranio da razgovara sa tužiteljicom. Ističe da je tužiteljica radila u Glini, a on od kuće te njihova komunikacija je bila subotom ili nedjeljom radi provjere da li tko stiže na posao. Ističe da su svi iz [adresa] otišli osim tužiteljice te svi na svoje radno mjesto putuju osim tužiteljice koja ima nekoliko minuta do posla. Sa takvim rasporedom rada tužiteljica bolje prošla od njega, a isto tako i tadašnja urednica KC koja je tada živjela u [adresa], a morala je putovati u Veliku Goricu. Ističe da je tužiteljica samostalni voditelj i kao takva sama uključuje i isključuje slušatelje iz etera. U odnosu na zadnji radni dan tužiteljice se sjeća da je slala neku poruku u zajedničku Messenger grupu koju imaju za posao i da se radilo o nekakvom pozivu slušatelja i sjeća se da je VC odgovorio da ona može sama isključiti slušatelje. On se sada više ne sjeća da li je to iz te grupe ili je to kasnije od nekoga čuo, no čuo je da je govorila da su joj za sve krivi šefovi. Ističe da on ne prati objave tužiteljice na Facebooku no radi na terenu pa čuje od ljudi da ona na objavama navodi da oni sa radija ne smiju sa njom komunicirati. Ističe da se njemu nakon podizanja tužbe javio privatno dečko tužiteljice i on mu je rekao da ne bi bilo pametno da komuniciraju upravio zato što je tužba podnesena, te je poslije čuo da je ona to podijelila i komentirala na Facebooku. S obzirom na njegov način rada kako je prethodno naveo on po tjedan dana ne vidi kolege te ne zna da bi se itko žalio na rad tužiteljice. Ističe da on zna da je tužiteljica otišla i da je digla tužbu, no ne zna da li je na bolovanju. Nije sa njom u kontaktu. Ističe ne zna da li je tko od šefova imao primjedbi na njezin rad. Kao kolegica ističe da je pred njom morao paziti što priča, no u pogledu drugog je bila uredu. Ističe da je kao voditeljica tužiteljica bila slušateljima najbolja. Ističe da je tom prilikom kada je pročitala njegovu privatnu poruku se desilo da se nije iz logirao, no nije ostavio otvorenu poruku.

13. Svjedokinja ZC u svom je iskazu navela da posljednjih 10 godina radi kao novinar kog tuženika i to u redakciji Velikoj Gorici te poznaje tužiteljicu koja joj je kolegica i s kojom ima korektan poslovni odnos. Ona je u vrijeme spornog poziva slušatelja bila u redakciji u Velikoj Gorici te je man je- više čula taj razgovor u eteru, te može reći da je tužiteljica tada burno reagirala, odnosno nakon toga poziva slušatelja u njihovu zajedničku grupu na društvenoj mreži Facebook je navela da će otići te ona nije sigurna što je pod time mislila, odnosno da li je mislila da će otići toga dana sa radnog mjesta ili da će uopće otići od tuženika. Ističe da je rekla da ona ne može više raditi ukoliko se ne maknu takvi slušatelji te ističe da je to zapravo nemoguće učiniti jer ukoliko vi blokirate nečiji telefonski broj takav slušatelj može nazvati sa drugog telefonskog broja, no tužiteljica je tada bila i sama u redakciji u Glini i mogla je sama isključiti toga slušatelja i to zapravo u tom trenutku je to i mogla učiniti samo ona. Ističe da je i u tom trenutku na taj način mogla reagirati isključivo ona, a tehničar kod tuženika koji je u vrijeme toga poziva bio u pošti i obavljao druge poslove nije niti mogao odmah reagirati već bi druga reakcija mogla biti samo na način da se program iz Gline prebaci u Veliku Goricu što je tehnički mogao izvesti samo taj tehničar i za to bi trebalo proći nekoliko minuta. Ističe da je nakon toga poziva uslijedio poziv jedne slušateljice, a koji je uslijedio u redakciju, ne u eter, koja se požalila na način komunikacije tužiteljice sa slušateljima, a na koji poziv se ona javila. Ta slušateljica, odnosno pozivateljica se požalila na preprisnu komunikaciju tužiteljice u eteru sa suprugom te pozivateljice, konkretno da je neumjesno da se tužiteljica kao voditeljica nekome u eteru obraća sa "ti", "mili", "dragi". Prema njezinom saznanju svi djelatnici tuženika, sadašnji direktor kao i raniji direktor su bili u korektnim odnosima sa tužiteljicom. Ističe da nikada nije čula da bi se koji djelatnik tuženika te sadašnji ili raniji direktor tužiteljice obratio na bilo koji način osim njezinim osobnim imenom dok je ona sa druge strane od tužiteljice čula da se i sadašnjem i ranijem direktoru obraća riječima "mili" ili "dragi". Nije čula nikakve neprimjerene komentare u odnosu na fizički izgled tužiteljice. Ističe da je tužiteljica sama radila u redakciji u Glini, nije nikada čula da bi se ona požalila na to mjesto rada ili na uvjete rada te je ona u toj redakciji radila isključivo zato što je ona to sama zatražila jer nije htjela raditi u redakciji u Slatina Pokupska ili u Velikoj Gorici radi duljine putovanja te je redakcija u Glini radila isključivo zbog nje. Ne zna ništa o zdravstvenim problemima tužiteljice. Ističe da bi rekla da je tužiteljica u konačnici isključila tog slušatelja iz etera. Tužiteljica je u toj poruci koju je njima uputila preko Facebooka koristila neprimjeren rječnik i to rekla je traži da se makne ta stoka iz etera i da ona nije ničija ljubavnica ili nešto slično. Ističe da je nevjenčana supruga VC. Nakon toga poziva nije vidjela tužiteljicu, no po porukama koje je prethodno navela može reći da joj je djelovala potreseno, rastreseno, bijesno. Ne bi rekla da je bila u stanju šoka jer misli da je taj razgovor sa slušateljem kojeg je prethodno spomenula zapravo reakcija, odnosno poziv koji je uslijedio na njezin razgovor sa ranijim slušateljem. S tim ranijem slušateljem razgovarala je o tome da bi se po selu pričalo da ona ima nešto sa tim slušateljem, a nakon toga je uslijedio sporni poziv u eter. Smatra da je sadržaj tog ranijeg razgovora bio neprimjeren za eter. Ističe da, koliko se sjeća, da je slušatelj u tom spornom pozivu rekao "da nije tražila sir ili kobasice preko etera, da bi sačuvala brak". Ističe da se ona sa tužiteljicom nije nakon toga razgovarala niti osobno niti telefonom. Ističe da tužiteljica trenutno ne radi, misli da je trenutno na bolovanju i to od spornog poziva u eter. Ističe da je od šefova ili kolegica saznala da je na bolovanju upravo zbog spornog poziva odnosno da zbog istoga nije u stanju raditi. Ističe da je dio slušatelja odobravao rad tužiteljice, a dio ne i to upravo iz njezinog asertivnog, živog, preprisnog odnosa prema slušateljima, a to joj je poznato iz poziva slušatelja u redakciju gdje su se isti žalili na odabir glazbe ili iznošenje vlastitih stavova s kojima se isti nisu slagali, odnosno na način njezinog vođenja. Što se tiče drugih djelatnika takvih poziva baš i nije bilo jer su drugi voditelji staloženiji i ne iznose vlastite stavove već su objektivni. Zna da je tužiteljica bila u korektnim odnosima sa svim djelatnicima iako je znalo biti trzavica zbog toga što je ista u zadnji čas znala često mijenjati smjene, no ti odnosi su ipak bili korektni zbog tolerancije tih drugih djelatnika. Ističe da po njezinoj osobnoj ocjeni tužiteljica je kao voditeljica trebala biti staloženija, ona se osobno nije slagala sa svim njezinim stavovima iznesenim u eter i prisnom odnosu sa određenim slušateljima. Otprilike jednak broj poziva bio slušatelja koji su voljeli tužiteljicu, kao i onih koji nisu i to upravo iz razloga jer je bila specifična po načinu vođenja. Ističe da bi rekla da kolege sada nisu u kontaktu sa tužiteljicom te ističe da niti njoj niti ikome drugome nitko nije rekao da ne smiju kontaktirati sa tužiteljicom.

14. Svjedokinja RC iskazala je da je sestra tužiteljice te o štetnom događaju ima saznanja iz razgovora sa tužiteljicom i njezinim suprugom. Sporni poziv slušatelja nije slušala jer je u to vrijeme bila u Elektri, no nakon istoga ju je nazvao njezin šogor koji ju je tražio pomoć i koji nije znao što da napravi koji je, obzirom da je tužiteljica bila u šoku i upravo im je ona savjetovala da nazovu Centar za krizna stanja. Ističe da je to bilo nakon poziva slušatelja u eter i nakon što se šef na tužiteljicu derao i urlao, a i nakon što je tužiteljici preko telefona pustio WhatsApp snimku slušateljice koja ju je ocrnila. Zna da su taj Centar nazvali tužiteljica i njezin suprug, tamo su je savjetovali da popije Diazepam i nakon toga slijedećeg dana su otišli na Rebro. Nakon pregleda na Rebru krenulo je liječenje jer je ista razvila anksioznost zbog deranja šefa koje se nije dogodio prvi puta već se šef znao derati na nju i prije toga. Ističe da joj je poznato da je tužiteljica i prije toga događaja posjećivala psihijatra jer je imala blagu anksioznost zbog čega je uzimala antidepresiv, minimalne doze. Ta ranija anksioznost je bila izazvana šokom zbog smrti njihovog oca i smrti njezine kćeri. Smatra da su njezini uvjeti rada u Glini bili neadekvatni i to zbog grijanja, odnosno jednom prilikom ju je posjetila pa je vidjela da je imala samo mali uljni radijator i da su joj noge bile pokrivene dekom, a u ostatku prostora je bilo poprilično hladno, a zna da je morala sama čistiti klima uređaj u čemu joj je i ona pomogla jer je tijekom ljeta u tom prostoru znalo biti 40 stupnjeva. Misli da je tužiteljica radila u Glini jer je šef HC taj prostor koristio za svoje intimne odnose i misli da tužiteljici ne bi bio problem putovati u drugu redakciju u Veliku Goricu. Ne zna da li je tužiteljica zatražila od šefa da radi u nekoj drugoj redakciji. Od tužiteljice je čula da joj je šef HC govorio da je sitni lopov, mufljus, prevarantica, lažljivica, a jednom prilikom kada je nedostajao novac iz radio blagajne rekao joj je da je sitni kradljivac. Ona ne zna šta je zapravo bilo sa tim novcem, zna da je tužiteljica njemu dala neki novac, odnosno da joj je on skinuo sa plaće nakon čega je ona dala otkaz, te otišla raditi na drugi radio, no on ju je molio da se vrati pa se vratila nakon možda godine dana ili nekoliko mjeseci. Misli da se vratila zbog toga što ju je na to nagovorio njihov otac, a kako bi bila blizu, odnosno u Glini, a i HC je dosta slatkorječiv i ima mogućnost uvjeravanja. Njoj osobno je bila tužiteljica odlična voditeljica ona je samo slušala njezine emisije, a drugi slušatelji smatraju isto kao i ona. Nije joj poznato da bi bilo drugih slušatelja koji bi smatrali suprotno. Ističe da krađa novca koju je prethodno spomenula nije nikada dokazana. Šef je tužiteljici taj novac skinuo sa plaće bez njezinog odobrenja. Tužiteljica se nakon spornog poziva obratila poslodavcu za zaštitu i to predložila je da se program prebaci u Veliku Goricu, što je šef odbio, a prijatelji koji su slušatelji da program nije prebačen u Veliku Goricu. Ističe da je program trebao biti prebačen odmah čim je ona zvala šefa ili redakciju. Program je prebačen u Veliku Goricu no nakon šefovog urlanja na tužiteljicu i ja zapravo ne znam koliko je to vremenski uslijedilo nakon poziva slušatelja. Misli da je to tužiteljica trebala biti zaštićena i to da je sporni poziv slušatelja trebao biti prekinut i to od strane redakcije u Velikoj Gorici, ako su oni već vidjeli da je tužiteljica u šoku. Tužiteljica je i sama mogla prekinuti program, ali je bila u šoku, a u Velikoj Gorici su znali da je tužiteljica u šoku jer su slušali program. Misli da su tužiteljicu trebal i zaštiti nakon poziva slušatelja koji je u eter rekao da je tužiteljica ljubavnica slušatelja Joje i da joj je zbog toga propao brak zbog čega je tužiteljica bila u šoku te smatra da je tijekom tog poziva trebalo izbaciti tog slušatelja iz etera i to od strane redakcije u Velikoj Gorici. Poslodavac nije uputio nikakav demanti, a ona smatra da se poslodavac trebao ispričati što nije pravovremeno reagirao i osuditi taj poziv slušatelja i jasno dati do znanja da se takvi pozivi neće više tolerirati. Tužiteljica se i dalje liječi nakon toga događaja, posjećuje psihijatra ima dijagnozu anksioznosti. Iz razgovora sa tužiteljicom zna da je odnos JC prema tužiteljici bio prvo ponižavajući i jedan dan su bili dobri prijatelja pa joj se povjeravao, a slijedećega dana ju je vrijeđao pa joj se nakon toga ispričavao, pa je od nje tražio alibi za situacije kada je na radio dovodio svoje intimne prijateljice u smislu da je od tužiteljice i njezinog supruga tražio da potvrde da je negdje drugdje ukoliko sin ili supruga nazovu. Ističe da se HC znao obraćati tužiteljici riječima "koja si ti dobra roba", "mačka", "koka", pa kada je završila barijatrisku operaciju rekao joj je "da se sada smršavila, zategnula se, i da se sada seksa, da njemu treba jedna takva jer od žene nema ništa" i tako. Ona nije čula ništa od toga, a to zna iz razgovora sa tužiteljicom. Ona zna da je to točno jer je njoj znao govoriti da je zgodna i da doktori znaju odabrati dobre žene. Ističe da je tužiteljici i prije nego što ga je ona upoznala znao govoriti da je ona zgodna i seksi, a njoj je rekao da ju je vidio na sprovodu našeg oca. Ističe da je ta barijatriska operacija bila medicinski inicirala obzirom da je tužiteljica imala visoku kilažu, otac je bio dijabetičar i umro je od infarkta i ona je isto dijabetičar. Barijatrija nije estetska operacija nego se radi o uklanjaju dijela želuca iz medicinskih razloga sve iz razloga smanjenja viška kilograma. Ističe da je dio tog programa i kasnije uklanjanje viška kože. To je daleko od estetske operacije. Tužiteljica nije u kontaktu sa kolegama nakon spornog poziva jer su je svi blokirali što joj je teško palo. To zna iz razgovora sa njom. Ističe da je tužiteljica po njoj savršena radijska voditeljica, a zna da je i ta radijska emisija dosta slušana. Ističe da se taj razgovor sa JC na tužiteljicu odrazio na način da joj se povećala anksioznost. Ostali su radijski voditelji tuženika katastrofa, bez uvrede bilo kome. Ne zna u čijem je vlasništvu prostor redakcije tuženika u Glini. U tom prostoru ne radi nitko osim njezine sestre. Ističe da je razgovarala sa sestrom da se ista preseli na druge lokacije tuženika, a ona je odgovorila da nema problema jer da joj to nije problem, a nije se preselila jer to HC nije htio. Pretpostavlja da je tužiteljica zatražila objavu demantija u eteru ali nije sigurna. Ističe da joj je poznato da je prije spornog poziva tužiteljica u eteru razgovarala sa slušateljem imena ČCO, no ne zna da li je razgovarala o svojim osobnim problemima. Taj razgovor nije slušala. Tužiteljica nije isključila iz etera slušatelja koji je uslijedio nakon poziva slušatelja ČCO. Zahvat uklanjanje viška kože nakon barijatriske operacije je medicinski nužan, a ne estetski. Ističe da je njezina sestra na bolovanju od spornog poziva. Tužiteljica je u tom periodu dok je bila na bolovanju imala vjenčanje koje joj je ona organizirala. Ističe da nema saznanja da bi tužiteljica slala kakve poruke HC ili ĆC u kojima je tražila potvrdu svoga izgleda. VC ne poznaje. Ističe da joj nije poznato da bi tužiteljica dok je na bolovanju slala e-mail gradonačelnicima ili načelnicima grada Gline, Velike Gorice i okolnih mjesta u kojima ih je obavještavala o sudskim postupcima koji su u tijeku. Na upit da li joj je poznato da bi tužiteljica dok je na bolovanju na svojoj Facebook stranici kontinuirano objavljivala tekstove u kojima direktno ili indirektno proziva ranijeg zakonskog zastupnika tuženika i druge djelatnike tuženika i pri tome koristila neprimjerene izraze za javni prostor kao npr. "pička", "kurva" i ostalo, odgovara da joj je to poznato jer je pročitala. Ističe da nije spomenula nikoga imenom i prezimenom. Tužiteljica nije bila u ambulantnom tretmanu Centra za krizna stanja prije šetnog događaja jer taj Centar ne pruža takav ambulanti tretman već je isti kontaktirala telefonski, a potom se ambulantno liječila na Rebru. Dugi niz godina bila je u tretmanu dr. J. Ističe da je tužiteljica bila dugi niz godina u ambulantnom psihijatrijskom tretmanu, dok ne zna šta znači van ambulantni psihijatrijski tretman. Ističe da je tužiteljica bila u ambulantnom tretmanu i kod dr. A. Poznato joj je da se tužiteljica nakon otvaranja bolovanja našla u prostorijama tuženika u Glini sa svojim suprugom i direktorom tuženika, a misli da o tome postoji i policijski zapisnik. Tužiteljica tom prilikom nije tražila da joj se poveća plaća već je direktor nju tražio da potpiše otkaz, urlao je i udarao po stolu, govorio da "ne znaš tko sam ja", "mene zna cijela Glina", nikada više nećeš raditi". Ističe da oj nije poznato da bi tko snimao taj razgovor. Nije joj poznato da bi tužiteljica i njezin suprug u prostorije gdje radi tužiteljica postavili uređaj za audi i vizualno snimanje. Ona zna da je policija pretražila cijeli taj prostor i nije pronašla takav uređaj. Ističe da nije točno da se ona osobno obratila JC putem poruke i tražila ga da se čuju kako bi se dogovorili za sudski postupak i da ne želi imati kakve veza sa svojom sestrom jer nema njegov broj od 2018. kada ga je blokirala. Ističe da je imala telefonski broj JC obzirom da je njezin suprug koji je liječnik njemu pomogao zbog zdravstveno problema kojeg je imao na molbu tužiteljice. Blokirala je JC gdje ju je jednom prilikom pozvao na kavu, a što je ona smatrala da je neprimjerno zbog tona na koji način ju je pozvao na kavu i obzirom na što je prethodno navela da je za nju izgovorio. Zna da HC njegov bijeli recept koji mu je izdao liječnik, a koji joj je pokazala tužiteljica. Bila je nestašica toga lijeka pa su od nje zatražili da proba naći taj lijek, što je odbila. Ističe da je platila oglas na radio Banovini da se pročita oglas za prodaju njezinog automobila, odnosno automobila njezine pok. kćeri. Ističe da se JC nije obratila putem Facebook poruke. Ističe da je njezin broj mobitela [broj telefona].

15. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cijelog postupka temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) zaključak je suda da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

16. Naime, između stranaka nije sporno da je tužiteljica radnica tuženika, da je zaposlena na radnom mjestu voditelja, novinara, realizatora i spikera, što proizlazi i iz priloženog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. 12. 2015.

17. Sporno je, kako to proizlazi iz navoda tužbe i tužbenog zahtjeva , da li je tuženik kao poslodavac tužiteljice, svojim ponašanjem povrijedio tužiteljičino pravo na jednako postupanje odnosno da li je propustio tužiteljicu zaštititi od uznemiravanja počinjenog 21. veljače 2024. (pri pozivu slušatelja u eter), da li je taj propust neposredno doveo do prava na jednako postupanje prema tužiteljice, da li je tužiteljica od strane poslodavca podvrgnuta verbalnim i fizičkim napadima na račun spola i seksualnosti, da li je tužiteljica diskriminirana na način da je tuženik izvršio segregaciju tužiteljice od ostalih radnika tuženika time što je drugim radnicima tuženika zabranio komunikaciju s tužiteljicom nakon odlaska na bolovanje te na način da tužiteljici nije osigurao nesmetane uvjete rada i zaštitio dostojanstvo tužiteljice od opisanog načina uznemiravanja i diskriminacije, a sporno je i da bi opisanim postupanjem tuženika tužiteljici bilo narušeno zdravstveno stanje.

18. Dakle, utoliko što je predmet spora diskriminacija na radu i u vezi s radom tužiteljice, a tuženik je poslodavac tužiteljice, prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan.

19. Nadalje, odredbom čl. 7.st. 1.i 2. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23, dalje: ZR) propisano je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao, te da poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika, dok je st. 4. i 5. istog članka propisano da je zabranjena izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i radnih uvjeta, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, sukladno posebnim zakonima, te da je poslodavac dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim i posebnim zakonima.

20. Odredbom čl. 1.st. 2. i 3. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine br. 85/08 i 112/12, dalje: ZSD) propisano je da se diskriminacijom u smislu tog zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka (na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog sta tusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije), kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama, te se diskriminacijom smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju iz stavka 1. ovoga članka.

21. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZSD izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, a neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna.

22. Uznemiravanje je, prema odredbi čl. 3. st. 1. ZSD, svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, te se na uznemiravanje i spolno uznemiravanje na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona koje se odnose na diskriminaciju (čl. 3. st. 3. ZSD).

23. Dakle, navedene odredbe ZSD detaljno razrađuju zabranu diskriminacije reguliranu odredbom čl. 14.1 (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 11/06, 2/10, dalje: Konvencije), a ujedno su u skladu sa svrhom Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (tzv. Istambulskom konvencijom), na koju se tužiteljica također poziva, a svrha koje je zaštita žene od svih oblika nasilja te sprječavanje, progon i uklanjanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, pridonošenje, suzbijanja svih oblika diskriminacije žena i promicanje pune ravnopravnost žena i muškaraca, uključujući i osnaživanje žena, izrada sveobuhvatnog okvira, politike i mjera za zaštitu i pomoć svim žrtvama nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, promicanje međunarodne suradnju radi suzbijanja nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, te pružanje potpore i pomoći organizacijama i tijelima nadležnim za provedbu zakona učinkovitom suradnjom radi usvajanja sveobuhvatnog pristupa suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

24. Nadalje, nije sporno niti da je tužiteljica 21. veljače 2024. vodila radijsku emisiju koja je uključivala i pozive slušatelja, da je tijekom vođenja te emisije od strane tužiteljice nazvao slušatelj koji se predstavio kao Č iz [adresa] i koji je, između ostalog, u eter rekao da se brak tužiteljice raspao jer je bila ljubavnica drugom slušatelju ČCO, zatim da je prije poziva tog slušatelja prethodio poziv slušatelja ČCO s kojim je tužiteljica započela razgovor o njihovom međusobnom odnosu kao i da je tužiteljica sama odabrala kao temu razgovora navedene emisije - ljubomoru.

25. Nadalje, nije sporno niti da tužiteljica, kao i svaki radijski voditelj kod tuženika, prilikom vođenja radijske emisije, uključuje i isključuje slušatelje (pozive) iz etera, a navedeno proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka JC, CC, PC, TC, UC i ZC, koji svi bili ili su i dalje radnici tuženika.

26. Dakle, sud prihvaća da tužiteljica izjavu slušatelja B iz [adresa] smatra uvredljivom i ponižavajućom, pa i u okolnostima ukoliko je tužiteljica sama s prethodnim slušateljem inicirala kao temu razgovora osobni odnos tužiteljice i tog ranijeg slušatelja, međutim, radi se o izjavi slušatelja radijske emisije, dakle, ne o izjavi nadređene osobe tužiteljici ili kojeg drugog radnika tuženika te iz razloga što iz iskaza stranaka i saslušanih svjedoka JC, CC, PC, TC, UC i ZC jasno proizlazi da upravo svaki radijski voditelj pri vođenju radijske emisije, koja uključuje i pozive slušatelja, sam uključuje i isključuje iz etera takve pozive, nema mjesta zaključku da bi tuženik počinio kakav propust u zaštiti dostojanstva tužiteljice, činjenicom da neki od drugih (dislociranih) radijskih voditelja ili tehničar nije iz etera isključio slušatelja radijske emisije koju je vodila tužiteljica, niti iz iskaza svjedoka drugih radnika tuženika proizlazi da bi se vođenje radijskih emisija uopće obavljalo na navedeni način, te u konačnici, čak i da je navedenog slušatelja iz etera isključio netko od drugih radnika tuženika, a ne tužiteljica, koja činjenica nije sporna kao niti da je nakon poziva tog slušatelja radijski program preusmjeren u redakciju u Velikoj Gorici, to je vremenski moglo uslijediti tek nakon navedene izjave slušatelja, pa zapravo nisu niti jasni navodi tužiteljice da bi upravo postupkom neisključivanja iz etera spornog slušatelja od strane nekog drugog radnika tuženika bilo povrijeđeno dostojanstvo tužiteljice.

27. Nadalje, utoliko što tužiteljica u tužbi ističe kao propust tuženika u zaštiti njezinog dostojanstva, činjenicu da tuženik nije objavio demanti izjave slušatelja Drage iz Ogulina, te tužbenim zahtjevom zahtijeva objavu demantija (pri čemu ne navodi određeni tekst demantija, unatoč vraćanju tužbe na ispravak i dopunu pa nije jasno niti kakvog bi sadržaja taj demanti trebao biti), radi tužiteljice je za istaknuti da je demanti po svojoj prirodi određeni tekst kojim se opovrgava ili traži ispravak neistinitih tvrdnji koje su objavljene u medijima, dakle, neke informacije koju objavi medij zbog čega je upravo na tužiteljici, ukoliko bilo kakvu izjavu smatra netočnom i lažnom, bilo da zatraži od tuženika objavu demantija točno određenog sadržaja, no utoliko što iz iskaza same tužiteljice proizlazi da prije pokretanja ovog spora tužiteljica nije niti zatražila od tuženika objavu demantija bilo kakvog sadržaja, nema mjesta zaključku da bi upravo tuženik činjenicom da nije samoinicijativno objavio demanti u kojem opovrgava navode nekog slušatelja u eter počinio propust u zaštiti dostojanstva tužiteljice.

28. Uvidom u zapisnik s 11-24 sjednice Vijeća za elektroničke medije, održane 7. ožujka 2024., utvrđeno je , između ostalog, da je po pritužbi na pružatelja medijske usluge Radio Banovina d.o.o. – kanal Radio Banovina, radi programa uživo u kojem je primila poziv u koje je kako navodi javno osramoćena, ponižena i narušeno joj je dostojanstvo kao radijskog voditelja, utvrđeno da nema kršenja ZEM-a.

29. Iz rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Sisku br. KP-DO- 598/2024 od 28. 11. 2024. proizlazi da je odbačena kaznena prijava tužiteljice protiv osumnjičenog JC zbog kaznenog djela spolnog uznemiravanja iz čl. 156. st. 1. Kaznenog zakona i zlostavljanja na radu iz čl. 133. st. 1. Kaznenog zakona. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je iz rezultata provedenog kriminalističkog istraživanja (materijalne dokumentacije, iskaza zaposlenika) utvrđeno da ne proizlazi dovoljan stupanj izvjesnosti da bi navedena kaznena djela bila počinjena niti osnovana sumnja da bi osumnjičenik HC na štetu tužiteljica opčinio kaznena djela spolnog uznemirivanja i zlostavljanja na radu.

30. Nadalje, u odnosu na navode tužiteljice da je tuženik zabranio svim radnicima komunikaciju s tužiteljicom valja reći da su svi saslušani svjedoci i to koji su bili ili su i dalje radnici tuženika HC, CC, PC, TC, FC i ZC, opovrgnuli takve navode tužiteljice, a niti se iz kojeg drugog izvedenog dokaza može izvesti suprotan zaključak, već upravo suprotno, iz iskaza same tužiteljice proizlazi da je za vrijeme bolovanja tuženiku poslala službeni e-mail u kojem je zatražila da joj se nitko ne obraća. Po ocjeni ovog suda, objave na društvenoj mreži Facebook se ne bi mogle smatrati oblikom službene komunikacije na radnom mjestu, te ukoliko je raniji direktor tuženika HC blokirao svoju privatnu komunikaciju s tužiteljicom na navedenoj društvenoj mreži takav se postupak, po ocjeni ovog suda, ne može smatrati uskraćivanjem službene komunikacije od strane poslodavca prema radniku, tim više ukoliko je takav postupak uslijedio nakon objava tužiteljice koje je se, po procjeni ranijeg direktora tuženika, odnose na njegov privatan život.

31. Nadalje, obzirom na učestalu upotrebu pojma segregacije od strane tužiteljice valja reći da je segregacija prisilno i sustavno razdvajanje osoba po nekoj od osnova zabrane diskriminacije (čl. 5. ZSD), uz napomenu da je najdrastičniji oblik segregacije rasna diskriminacija kojom se izdvajaju pripadnici određenih rasa, naroda, etničkih skupina, vjera ili spola i onemogućuje ih se ili u znatnoj mjeri ograničava u ostvarivanju temeljnih prava.

32. Niti iz jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da je tužiteljica kakvim postupanjem ili propustom tuženika, u odnosu na druge radnike tuženika, bila stavljena u nepovoljniji položaj po osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije), odnosno na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju iz stavka 1. ovoga članka.

33. U odnosu na mjesto rada tužiteljice – u redakciji u Glini, za istaknuti je da nije sporno da je tužiteljica kao jedini radnik tuženika radila u toj redakciji tuženika i da osim te redakcije tuženik obavlja djelatnost u redakcijama u Velikoj Gorici i u Pokupskoj Slatini, pa imajući u vidu da nije sporno da je redakcija u Glini kao mjesto rada najbliže adresi stanovanja tužiteljice te da je, po mišljenju ovog suda, životno logično da je djelatnost te redakcije manje financijski isplativa od drugih, zbog troškova održavanja jednog poslovnog prostora, činjenica da u isto radi samo jedan djelatnik i da je tužiteljica svoj posao mogla raditi i iz koje od drugih redakcija, ovaj sud prihvaća navode tuženika da je navedeno mjesto rada u Glini egzistiralo zbog rada tužiteljice. Iz navedenog razloga, te uzimajući u obzir da tužiteljica u odnosu na uvjete rada u redakciji u Glini iznosi problematiku oko grijanja, ističe da nisu radili radijatori te da je taj prostor morala čistiti, a niti ne tvrdi da i njoj nije bilo omogućeno mjesto rada u drugim redakcijama tuženika, po ocjeni ovog suda, nema mjesta zaključku da bi se radilo o povredi dostojanstva tužiteljice, u smislu odredbe čl. 7. ZR i čl. 1. ZSD.

34. Nadalje, niti jedan od svjedoka radnika tuženika i to CC, PC, TC, FC i ZC, nije potvrdio da bi raniji direktor tuženika HC, sadašnji direktor tuženika VC, a niti koji od drugih zaposlenika tuženika izložio tužiteljicu verbalnim i fizičkim napadima i uznemiravanju, na račun spola i seksualnosti tužiteljice, kako to proizlazi iz deklaratornog tužbenog zahtjeva tužiteljice, dok svjedoci AC, bračni drug tužiteljice i RC, sestra tužiteljice, koji jedini potvrđuju navode tužiteljice, nemaju neposrednih saznanja o navedenom, već isključivo iz razgovora s tužiteljicom, a niti se iz izvedenih materijalnih dokaza može izvesti zaključak o utemeljenosti tih navoda tužiteljice. Dakle, jedini svjedoci koji potvrđuju navode tužiteljice AC i RC sva svoja saznanja temelje na razgovoru s tužiteljicom i na svojoj subjektivnoj percepciji nastale situacije, na koju uvelike utječe i briga oko zdravstvenog stanja tužiteljice, i koji su , stoga, osobno zainteresirani za uspjeh tužiteljice u sporu zbog čega, po ocjeni suda, nema mjesta zaključku o osnovanosti navoda tužiteljice isključivo temeljem iskaza ta dva svjedoka.

35. Naime, nitko od svjedoka zaposlenika tuženika nije potvrdio navode tužiteljice istaknute u tužbi da bi se raniji direktor tuženika HC tužiteljici obraćao riječima ”prava roba, da je u godinama kad žena zna kako zadovoljiti muškarca, da se utegnula i jebeno izgleda, da ju ima taman svuda, da podočnjake nema radi nespavanja zbog obiteljske tragedije već da se seksala cijelu noć jer je nezasitna, blago njezinom dečku, da je njemu teško naći nekog njezinih godina, da je uvjeren da se pošteno dobro seksa” kao i riječima koje prozlaze iz iskaza tužiteljice "prava si roba", podočnjaci koje imaš to su ti od jebanja mladim pastuhom, a ne od nesanice, da je meni naći takvu u najboljim godinama kao što si ti, danas si vesela u eteru, očigledno si se dobro zjebala, ima te i sprijeda i straga, sada si se napokon utegnula, u godinama si kada najbolje znaš što muškarcu treba dati" kao i da je isti ispitivao za intimne odnose nje i zaručnika i to s obzirom da je zaručnik mlađi da li može izdržati njegov tempo", te da bi se isti tužiteljici obratio riječima "da koga boli kurac za tvoju nećakinju, dosta mi je tebe i prestani se vaditi na nju".

36. I iz iskaza tužiteljice proizlazi da nitko nije čuo da joj se raniji direktor tuženika HC obraća na opisani način, a niti jedan od iskaza saslušanih svjedoka zaposlenika tuženika ne samo da ne upućuje na zaključak da bi način ophođenja i komunikacije nadređenih ili bilo kojeg zaposlenika prema tužiteljici bio uvredljiv i diskriminirajući već upravo suprotno, ukazuju na korektan način komunikacije svih radnika tuženika.

37. U odnosu na dostavljene ispise WhatsApp poruka od strane tužiteljice, u prvom redu je za istaknuti iz istih nije sa sigurnošću jasno da li ti ispisi isključivo s telefona tužiteljice, zatim, iz istih je samo dijelom vidljivo od kada datiraju, tj. od 2017., 2020. i 2023., zatim onako kako su navedeni ispisi priloženi spisu (a uvezani su u spis onako kako su i dostavljeni od strane tužiteljice) može se zaključiti da se radi o komunikaciji tužiteljice s više osoba, dijelom nije razvidno s kime tužiteljica točno komunicira, niti kontinuitet komunikacije s istom osobom zbog čega je u konačnici za zaključiti da se radi tek o konfuznoj većoj količini dostavljenih parcijalnih ispisa WhatsApp poruka.

38. Točno je da je iz komunikacije tužiteljice, iz koje proizlazi da radijatori na radnom mjestu ne rade, pokušaja uključivanja radijatora i grijanja preko klima uređaja i grijalice, a koja dijelom proizlazi iz navedenih poruka, vidljiva problematika tužiteljice na mjestu rada oko zagrijavanja radnog prostora, međutim, kvar oko grijanja odnosno nepravovremeno otklanjanje istog, u konkretnom slučaju, obzirom da su poruke takvog sadržaja od 2020., da tužiteljica ovu tužbu podnosi 2024., te da unatoč navedenom kvaru tužiteljica ne predlaže tuženiku promjenu njezina mjesta rada iako tuženik posluje na još dvije lokacije, po ocjeni ovog suda ne čini nije uvjete rada u navedenom radnom prostoru, narušenim do te mjere da bi se mogli opravdano smatrati diskriminirajućim ili nedostojanstvenim uvjetima rada.

39. Iz dostavljenih ispisa WhatsApp poruka vidljiva je i fotografija sanitarnog čvora, a ukoliko je navedeni sanitarni čvor na mjestu rada tužiteljice i ukoliko je fotografija snimljena iz razloga evidentiranja nečistoća na radnom mjestu te dostavljena u prilog navoda tužiteljice da je navedeni sanitarni čvor očistila sama, valja reći da je, i u tom slučaju, ukoliko je zbog činjenice da je kao jedina radnica tuženika radila u redakciji tuženika u Glini, uz svoj posao i očistila sanitarni čvor, niti ta okolnost sama po sebi, kraj činjenice da tužiteljica do ove parnice nije niti ukazivala tuženiku na nečistoću radnog prostora, da nije zatražila promjenu mjesta rada iako tuženik ima redakcije na još dvije lokacije, ne čini nije uvjete rada u navedenom radnom prostoru, narušenim do te mjere da bi se mogli opravdano smatrati diskriminirajućim ili nedostojanstvenim uvjetima rada.

40. Nadalje, s druge strane, iz dostavljenog ispisa WhatsApp poruka (gdje je vidljiva komunikacija s osobom imena BC) zapravo proizlazi međusobna vidljiva upotrebe neformalne i opuštene komunikacije poput komunikacije karakteristične privatnom okruženju što po ocjeni suda upućuje na opuštenu radnu sredinu, a na navedeni zaključak upućuje i komunikacija koja implicira da je upravo tužiteljica ta koja je pomagala toj osobi u nabavi lijekova.

41. Iz ispisa poruke, upućene zajedničku messenger grupu radnika tuženika, proizlazi da tužiteljica radijske slušatelje naziva riječju "stoka", za konkretnog slušatelja navodi "da je liječeni alkos u popovači svako malo zatvoren" što također upućuje na upotrebu žargona te u najmanju ruku neformalnog i opuštenog stila pri poslovnoj komunikaciji od strane tužiteljice.

42. Dakle, kraj ocjene suda o međusobnoj upotrebi neformalne i opuštene komunikacije na radnom mjestu tužiteljice, po mišljenju ovog suda nema mjesta zaključku da bi upotreba riječi JC upućenih tužiteljici - "manje se troši, vidiš da šteti organizmu" , "kad mi žena to kaže, ja odmah mislim na borbu prsa u prsa", "imaš vijesti…moraš grlo malo podmazati", "čvrsta si ti kao stijena u vijestima", "imaš dobra pluća, super je…" imala smatrati izdvojenima iz takve opuštene komunikacije, te u konačnici izrečenih s lascivnom konotacijom tim više što su iste navedene u kontekstu razgovora oko oporavka i rada tužiteljice nakon bolesti te njezinih navoda da će u radu dati sve od sebe.

43. U prilog navedenom zaključku je za istaknuti i da tužiteljica, pri dostavi ispisa navedenih poruka, ne dostavlja cjelovitu komunikaciju, jer iz ispisa cjelovite komunikacije, koju potom dostavlja tuženik, proizlazi da se tužiteljica nakon što su joj upućene riječi "čvrsta si ti kao stijena u vijestima" zahvaljuje i kaže do joj je to lijepo i milo čuti uz više upotrijebljenih emotikona s osmjehom, zatim, tužiteljica nakon što su joj upućene riječi "imaš dobra pluća, super je…" odgovara "znam znam..a godine rada su tu" , zatim, nakon što su joj upućene riječi "imaš vijesti…moraš grlo malo podmazati", odgovara "a puckam danas nešta" te nakon što su joj upućene riječi , "kad mi žena to kaže, ja odmah mislim na borbu prsa u prsa" odgovara s "hahahahahaa" i emotikonima s osmjesima.

44. Nadalje, u odnosu na navode tužiteljice da je 3. 3. 2024., prilikom sastanka u prostorijama radnog mjesta tužiteljice, HC u prisutnosti njezinog supruga AC, prijetio tužiteljici, vikao na nju i zahtijevao od iste da potpiše izvanredni otkaz, valja reći da tuženik ne osporava da je do sastanka došlo, no osporava da je vikao, prijetio i zahtijevao od tužiteljice da da otkaz, te ističe da je policiju zvao jer AC rekao da je u tim prostorijama postavio kamere za video nadzor i tražio je da tužiteljici poveća plaću što je smatrao ucjenom.

45 .U prvom redu valja reći da nije jasno iz kojih se razloga između bračnog druga radnika (tužiteljice) poslodavca (tada direktora tuženika JC) dogovara sastanak, na radnom mjestu radnika, pa utoliko što nije sporno da se tom sastanku priključila i tužiteljica, logični su i uvjerljivi su navodi da je tema razgovora bio upravo radni status tužiteljice, međutim, nije uvjerljivo da bi tadašnji direktor tuženika kome prijetio, jer je sud mišljenja da bi u tom slučaju tužiteljica odnosno njezin bračni drug AC podnijeli kaznenu prijavu, tim više što je u konačnici policija i pozvana, no uzimajući u obzir da je policiju pozvao HC, a ne tužiteljica ili AC te obzirom da nije bilo drugih sudionika navedenog događaja, sud o istom događaju može zaključiti sa sigurnošću jedino to da su u velikom mjeri narušeni međusobni odnosi stranaka, dok je navode tužiteljice da je HC zatražio od nje da sama da otkaz potvrdio isključivo njezin bračni drug, koji je osobno zainteresiran za njezin uspjeh u ovom sporu, a navodi da je HC bio žrtva ucjene (otkrivanje snimaka s audio uređaja postavljenih u navedenim prostorijama), unatoč činjenici poziva policiji, nemaju uporišta u drugim dokazima, sud nije sa sigurnošću mogao izvesti zaključak o osnovanosti tih navoda stranaka, te ih primjenom pravila o teretu dokazivanja smatra neutemeljenim.

46. U odnosu na činjenicu da je tužiteljici reproducirana poruka jedne slušateljice nezadovoljne njezinim načinom vođenja radijskih emisija, valja reći da je posao radijskog voditelja takav da je način vođenja svakog voditelja podložan subjektivnoj ocjeni pojedinog slušatelja, od kojih se isti nekima u većoj, a nekima u manjoj mjeri može svidjeti ili ne svidjeti, međutim, nema mjesta zaključku da bi se ukazivanje poslodavca na negativno mišljenje nekog slušatelja, a s time u vezi i prigovor poslodavca imalo smatrati diskriminacijom na radnom mjestu, tim više što je slušanost ključna za opstojnost radija kao medija. U konačnici prigovor konkretnog slušatelja irelevantan jer niti iz odgovora na tužbu, niti iz iskaza tuženika, a niti iz iskaza saslušanih svjedoka radnika tuženika ne proizlazi da se slušateljima generalno nije sviđao način način vođenja emisija od strane tužiteljice, jer bi u protivnom, po ocjeni ovog suda, zasigurno od strane tuženika bile uvedene određene promjene u organizaciji vođenja radijskog programa. Ujedno, iz iskaza saslušanih svjedoka radnika tuženika proizlazi da nitko od nadređenih nije imao niti prigovora na rad tužiteljice.

47. Nadalje, točno je da je odredbom čl. 10.1 st. 1. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 11/06, 2/10, dalje: Konvencije), na koju se poziva tužiteljica poziva, propisano da svatko ima pravo na slobodu izražavanja, a navedeno pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice.

48. Tijekom ovog postupka sud ne nalazi povredu prava na slobodu izražavanja tužiteljice odnosno tužiteljica ne tvrdi niti dokazuje da bi u bilo kojem smislu došlo do miješanja javne vlasti u slobodu njezina mišljenja i širenja informacija, a da je tužiteljica kao radijska voditeljica bila slobodna i u odabiru načina rada, primjerice odabiru teme razgovora sa slušateljima kao i načina komunikacije sa slušateljima proizlazi i iz navoda tužiteljice i svih svjedoka radnika tuženika, pa ukoliko je tuženik iznio prigovor činjenici da se tužiteljica slušatelju u eter obraća riječi "mili", time nije počinjena povreda prava na slobodu izražavanja već se radi o legitimnom pravu poslodavca da iznese nezadovoljstvo određenim postupanjem radnika, tim više ukoliko je isto uslijedilo upravo na prigovor slušatelja radijske emisije.

49. Nadalje, da se ne radi o nikakvoj povredi prava na slobodu izražavanja tužiteljice sasvim je razvidno i iz dostavljenih ispisa društvene mreže Facebook tužiteljice koja slobodno i bez zadrške, između ostalog, iznosi svoje stavove i mišljenja koji proizlazi iz tužbe, komentira druge radnike tuženika i njihove postupke, nadređene u svom poslu, tuđi privatan život, a pri iznošenju svojih stavova i mišljenja, iz konteksta istih, vidljivo je da se ne libi upotrebi vulgarnih izraza, primjerice "..pica, …umakanje..., …ruka u međunožju...".

50. Dakle, temeljem svih izvedenih dokaza ovaj sud ne nalazi na strani tuženika, u odnosu na tužiteljicu, postupke diskriminacije odnosno propuste u zaštiti dostojanstva tužiteljice, sukladno odredbama čl. 5.st. 1.i 2. ZR odnosno odredbama čl. 1., 2. i 3. ZSD, te je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti valjalo odbiti kao neosnovan.

51. Nadalje, sud prihvaća da je, obzirom na dostavljenu medicinsku dokumentaciju tužiteljice, narušeno njezino zdravstveno stanje, međutim , utoliko što ovaj sud tijekom dokaznog postupka nije našao kakve diskriminirajuće postupke u odnosu na tužiteljicu niti je našao elemente psihičkog zlostavljanja ili ponižavanja te propusta u zaštiti dostojanstva tužiteljice na radnom mjestu, odbijen je prijedlog tužiteljice radi izvođenja dokaza psihijatrijskim vještačenjem predloženim po tužiteljici - na okolnost njezinog zdravstvenog stanja kao reakcije na događaj od 21.2.2024. (poziv slušatelja u eteru) i na događaj od 3.3.2024. (kada je HC prijetio tužiteljici i zahtijevao od iste da potpiše izvanredni otkaz (a što uključuje i progresiju njezinog zdravstvenog stanja od tada pa do danas) te na spolno uznemiravanja u vidu komentara direktora tuženika DC na izgled te izjave JC (prema citatu iz tužbe ” prava roba, da je u godinama kad žena zna kako zadovoljiti muškarca, da se utegnula i jebeno izgleda, da ju ima taman svuda, da podočnjake nema radi nespavanja zbog obiteljske tragedije već da se seksala cijelu noć jer je nezasitna, blago njezinom dečku, da je njemu teško naći nekog njezinih godina, da je uvjeren da se pošteno dobro seksa..”) te njegovih komentara na privatne i osobne odnose tužiteljice sa drugim osobama.

52. Konačno, obzirom na navedeni stav suda, ovaj sud nije niti cijenio iskaze stranaka i svjedoka u odnosu na narušeno zdravstveno stanje tužiteljice.

53. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP odnosno iz razloga što je tužiteljica u cijelosti izgubila spor dužan je tuženiku naknaditi parnični trošak koji se sukladno zahtjevu tuženika i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika odnosi na trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. st.1.), za zastupanja na ročištima 23. 1. 2025., 24. 3. 2025. ., 22. 9. 2025. i 19. 2. 2026. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9. st. 1.), za sastav podnesaka tuženika od 4. 10. 2024. (str. 166 i 167 spisa), od 22. 1. 2025., 15. 9. 2025. u iznosu od 200,00 eur za svaki (Tbr. 8. st. 1.), te za sastav podneska od 4. 10. 2024. u iznosu od 50,00 eur (str. 240 spisa, Tbr. 8. st.4.), ukupno 1.650,00 eur.

54. Tuženiku nije priznat trošak za sastav podneska od 3. 10. 2024. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog spora kao niti za zastupanje na ročištu 4. 10. 2024. jer na to ročište nije pristupio punomoćnik tuženika (čl. 155. st. 1. ZPP).

55. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 3. travnja 2026.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku