REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6389/2022-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Macan, odvjetnik u Velikoj Gorici, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici RG, ĆG, Marija Radelja i dr., odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 19. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Željka Macana, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika NG, odvjetničke vježbenice, dana 3. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.650,06 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 9,33 EUR od 31.10.2008. do isplate,

- na iznos od 4,38 EUR od 30.11.2008. do isplate,

- na iznos od 17,74 EUR od 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 19,80 EUR od 31.01.2009. do isplate,

- na iznos od 20,73 EUR od 02.03.2009. do isplate,

- na iznos od 18,17 EUR od 31.03.2009. do isplate,

- na iznos od 18,66 EUR od 30.04.2009. do isplate,

- na iznos od 14,75 EUR od 31.05.2009. do isplate,

- na iznos od 11,87 EUR od 30.06.2009. do isplate,

- na iznos od 12,63 EUR od 31.07.2009. do isplate,

- na iznos od 14,15 EUR od 31.08.2009. do isplate,

- na iznos od 14,02 EUR od 30.09.2009. do isplate,

- na iznos od 12,48EUR od 31.10.2009. do isplate,

- na iznos od 15,36 EUR od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 17,67 EUR od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 20,96 EUR od 31.01.2010. do isplate,

- na iznos od 20,20 EUR od 28.02.2010. do isplate,

- na iznos od 24,66 EUR od 31.03.2010. do isplate,

- na iznos od 23,82 EUR od 30.04.2010. do isplate,

- na iznos od 25,46 EUR od 31.05.2010. do isplate,

- na iznos od 37,73 EUR od 30.06.2010. do isplate,

- na iznos od 36,80 EUR od 31.07.2010. do isplate,

- na iznos od 45,77 EUR od 31.08.2010. do isplate,

- na iznos od 42,67 EUR od 30.09.2010. do isplate,

- na iznos od 37,68 EUR od 02.11.2010. do isplate,

- na iznos od 48,20 EUR od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 61,59 EUR od 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 52,11 EUR od 31.01.2011. do isplate,

- na iznos od 55,76 EUR od 28.02.2011. do isplate,

- na iznos od 51,53 EUR od 31.03.2011. do isplate,

- na iznos od 52,30 EUR od 30.04.2011. do isplate,

- na iznos od 70,21 EUR od 31.05.2011. do isplate,

- na iznos od 71,96 EUR od 02.07.2011. do isplate,

- na iznos od 86,92 EUR od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 79,23 EUR od 31.08.2011. do isplate,

- na iznos od 70,82 EUR od 30.09.2011. do isplate,

- na iznos od 69,92 EUR od 31.10.2011. do isplate,

- na iznos od 69,27 EUR od 30.11.2011. do isplate,

- na iznos od 73,28 EUR od 31.12.2011. do isplate,

- na iznos od 76,78 EUR od 31.01.2012. do isplate,

- na iznos od 77,25 EUR od 29.02.2012. do isplate,

- na iznos od 74,83 EUR od 31.03.2012. do isplate,

- na iznos od 76,46 EUR od 30.04.2012. do isplate,

- na iznos od 77,58 EUR od 01.06.2012. do isplate,

- na iznos od 75,70 EUR od 30.06.2012. do isplate,

- na iznos od 76,19 EUR od 31.07.2012. do isplate,

- na iznos od 74,79 EUR od 31.08.2012. do isplate,

- na iznos od 71,78 EUR od 30.09.2012. do isplate,

- na iznos od 75,03 EUR od 31.10.2012. do isplate,

- na iznos od 76,59 EUR od 30.11.2012. do isplate,

- na iznos od 75,45 EUR od 31.12.2012. do isplate,

- na iznos od 69,32 EUR od 31.01.2013. do isplate,

- na iznos od 74,53 EUR od 28.02.2013. do isplate,

- na iznos od 74,99 EUR od 31.03.2013. do isplate,

- na iznos od 72,84 EUR od 30.04.2013. do isplate, za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.900,41 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. travnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 01. prosinca 2022. navodi da je između tuženika (u to vrijeme naziva / tvrtke Hypo Alpe-Adria Bank d.d.), kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita sklopljen Ugovor o kreditu broj 466-107/2008 od 28. travnja 2008., kojim mu je odobren kredit za kupnju motornog vozila u iznosu od 16.543,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, uz ugovorenu obvezu povrata iznosa kredita (s ugovorenim kamatama) uz primjenu valutne klauzule u CHF, u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja mjesečnih anuiteta. Sredstva predmetnog kredita iskoristio je za kupnju motornog vozila Opel Astra, u koju svrhu je sklopio Kupoprodajni ugovor od 21. ožujka 2008., kojim se obvezao puni iznos kupoprodajne cijene platiti nakon realizacije predmetnog kredita kod tuženika. U bitnom ističe da su odredbe predmetnog Ugovora kojima obveza povrata iznosa kredita vezana uz primjenu valutne klauzule u CHF nepoštene i ništetne, sadržajno navodeći da ga tuženik prije niti u vrijeme zaključenja Ugovora nije informirao o rizicima CHF kao valute utočišta niti o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, budući je tijekom otplate kredita zbog porasta tečaja CHF došlo do značajnog povećanja iznosa mjesečnih anuiteta koje je plaćao. U smislu čl. 502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 70/22,114/22 i 153/23, dalje:ZPP) te čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/2014) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013) poziva se na utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak iz pravomoćne odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. Smatra da je kao posljedicu ništetnosti odredbi o primjeni valutne klauzule u CHF tuženik dužan vratiti sve što je primio temeljem istih odredbi tijekom otplate predmetnog kredita, odnosno isplatiti tužitelju preplaćene iznose u anuitetima, kao razlike između iznosa koje je plaćao tuženiku primjenom valutne klauzule u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti tuženiku do dana prema tečaju CHF važećem na dan isplate kredita, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate. Stoga tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi predlaže naložiti tuženiku da mu s osnove povrata preplaćene razlike u tečaju isplati ukupno iznos od 17.676,83 kuna / 2.346,12 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne preplaćene iznose glavnica u kunama kako je to pobliže navedeno u zahtjevu iz tužbe. Nakon primitka nalaza i mišljenja vještakinje za financije od 31. siječnja 2024., u podnesku od 22. veljače 2024. (listovi 91-93 spisa) sadržajno ustraje kod tužbenog zahtjeva iz tužbe za isplatu ukupnog iznosa od 2.346,12 EUR te (s obzirom na u međuvremenu uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj) isti u pogledu mjesečnih iznosa glavnica na koje potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata precizira u valuti EUR. Naknadno tijekom postupka, po primitku dopune nalaza i mišljenja vještakinje za financije od 10. srpnja 2025., konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 20. kolovoza 2025. (listovi 152-155 spisa) potražuje isplatu ukupnog iznosa od 2.650,06 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose glavnica kako je to pobliže navedeno pod točkom I/ izreke, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2.1. Tuženik u odgovoru na tužbu (od 17. siječnja 2023.) prvenstveno ističe prigovor dvostruke litispendencije. Naime, navodi da je između stranaka u tijeku postupak u predmetu ovog suda poslovni broj P-4640/2019 u kojem tužitelj traži utvrđenje ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i isplatu novčanog iznosa; da tužitelj u istom postupku potražuje i razliku koja je nastala porastom tečaja CHF u odnosu na kamatu koja je povećana odlukom tuženika, odnosno da potražuje razliku koja je nastala porastom tečaja CHF u odnosu na kamatu koja je veća od kamate od 6,50% (koja je navedena u čl.3. Ugovora o kreditu i koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora). Navedeno iz razloga što se prilikom izračuna udjela kamate u anuitetu, anuitet koji je izražen u valuti CHF pretvarao u kune prema srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank na dan korištenja kredita. Navodi da iz činjeničnih navoda tužbe nije razvidno potražuje li tužitelj u ovom postupku razliku koja je nastala zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na glavnicu i kamatu od 6,50 % koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora ili potražuje razliku koja je nastala zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na glavnicu i kamatu koja je mijenjana odlukama tuženika. U slučaju da tužitelj u ovom postupku potražuje razliku koja je nastala zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na glavnicu, ali i u odnosu kamatu koja je mijenjana odlukama tuženika (a koju razliku traži u postupku u predmetu ovog suda poslovni broj P- 4640/2019), a ne samo u odnosu na kamatu od 6,50 % koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora, tuženik ističe da o navedenom dijelu zahtjeva već teče parnica među istim strankama pred ovim sudom u predmetu poslovni broj P-4640/2019. Dodatno ističe da je između stranaka u tijeku postupak i u predmetu ovog suda poslovni broj P-330/2021, predmet kojeg je zahtjev tužitelja radi isplate temeljem ništetnosti ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o primjeni valutne klauzule u CHF, a što je predmet i ovog spora. U predmetu ovog suda poslovni broj P-330/2021 doneseno je rješenje o presumiranom povlačenju tužbe, a koje još nije postalo pravomoćno, pa stoga tuženik opreza radi i zbog navedenog ističe prigovor dvostruke litispendencije. Slijedom navedeno, predlaže tužbu odbaciti "u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosu na isplatu stečenog na temelju porasta tečaja CHF u odnosu na kamatu koja je mijenjana odlukama tuženika (a koja je veća od kamate od 6,50 %)". Nadalje, osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Smatra da se tužitelj neosnovano poziva na izravnu primjenu pravomoćnih odluka donesenih u kolektivnom sporu zaštite potrošača u ovom postupku, u smislu odredbi čl. 138.a. ZZP- a i 502.c. ZPP-a, jer u bitnom smatra da se u individualnom sporu kakav je ovaj, tek treba utvrditi primjenjuje li se i u kojoj mjeri se primjenjuje načelo zaštite apstraktnog potrošača, onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici, na konkretnog tužitelja. Ističe da su stranke prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu pregovarale i postigle suglasnost volja o sadržaju ugovornih odredbi koje se odnose na: namjenu kredita, visinu iznosa kredita; valutu uz koju je kredit vezan, rok otplate kredita, način otplate kredita (otplata u anuitetima ili u ratama), dospijeće otplate kredita (mjesečno, kvartalno, polugodišnje, jednokratno), poček s otplatom kredita, vrstu kamatne stope (promjenjiva ili fiksna), visinu kamatne stope (ovisno o statusu klijenta, primanju redovnih prihoda preko transakcijskog računa u banci) te instrumente osiguranja te da je upravo tužitelj taj koji je u svemu bitnom odredio sadržaj predmetnog Ugovora sukladno njegovim potrebama i mogućnostima, a da je tuženik isti samo napisao nakon pregovora i postignute suglasnosti volja oko sadržaja, slijedom čega osporava da bi se u konkretnom slučaju radilo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru o kreditu. Nadalje, u bitnom ističe da su ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule u CHF jasne, uočljive i lako razumljive, kao i da se o istima prethodno pregovaralo te da je tužitelju, pod pretpostavkom da je postupao s pažnjom koja se zahtijeva od prosječnog potrošača, bilo i moralo biti jasno i razumljivo da ugovaranje valutne klauzule znači da se vrijednost ugovorne obveze u valuti RH izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti, konkretno CHF, kao i da je i prilikom solemnizacije predmetnog Ugovora javni bilježnik potvrdio da, između ostalog, sporna ugovorna odredba predstavlja pravu volju tužitelja. Navodi i da je (u razdoblju u kojem je zaključen predmetni Ugovor) na primjeren način, javno objavljivao informacije o valutnoj klauzuli u CHF na temelju kojih je svaki potrošač mogao donijeti informiranu odluku (primjerice u svom glasilu "HYPO Times" iz prosinca 2005. te plaćenom oglasu u dnevnim novinama 24 sata od 6. rujna 2005.). Ističe da je u svemu postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja te da u trenutku zaključenja predmetnog Ugovora tuženik nije mogao predvidjeti promjenu odnosno porast tečaja CHF koji se dogodio kasnije tijekom trajanja ugovornog odnosa, kao i da navedena okolnost ne može biti od utjecaja na ocjenu (ne)poštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, budući nije razumno očekivati od tuženika da predvidi kretanje tečaja CHF u odnosu na kunu niti je razumno zahtijevati od tuženika da isključivo on snosi valutni rizik. U slučaju ako bi sud našao da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ništetne, što u cijelosti osporava, smatra da na predmetni Ugovor o kreditu valja primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila za ugovore o kreditu u kunama na dan sklapanja predmetnog Ugovora te uzeti u obzir "i manjak koji je tuženiku nastao kao posljedica tečaja nižeg od onog važećeg na dan isplate kredita i kamatne stope niže od početno ugovorene." Također, ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja te osporava i tijek zatraženih zateznih kamata na pojedine utužene novčane iznose glavnica prije podnošenja tužbe, ističući da je prilikom sklapanja predmetnog Ugovora postupao savjesno i u dobroj vjeri, slijedom čega sadržajno ima smatrati poštenim stjecateljem utuženih novčanih iznosa. Predlaže tužbu odbaciti odnosno podredno tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2.2. Nakon primitka nalaza i mišljenja vještakinje za financije od 31. siječnja 2024., tuženik navodi da nema prigovora na matematički izračun koji je dan u nalazu i mišljenju, ali da ostaje kod svih ranije iznesenih pravnih prigovora, pri čemu naknadno tijekom postupka na ročištu od 14. ožujka 2025. (list 126 spisa) dodatno navodi da u izračunu iz nalaza i mišljenja vještakinje za financije nije isključen utjecaj promjene kamatne stope odnosno okolnost da je tužitelj na temelju (u međuvremenu) donesene pravomoćne odluke u predmetu ovog suda poslovni broj P-4640/2019 ostvario novčano potraživanje po osnovi povrata novčanih iznosa temeljem ništetnosti ugovorne odredbe (predmetnog Ugovora) o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi te smatra da je u izračunu tečajnih razlika potrebno uzeti u obzir već uračunate tečajne razlike zbog promjene kamatne stope, a prema nalazu i mišljenju vještaka za financije koji je dan u predmetu ovog suda poslovni broj P-4640/2019. U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev u podnesku tužitelja od 20. kolovoza 2025. (koji je postavljen nakon provođenja po tuženiku predloženog dopunskog financijskog vještačenja) tuženik se protivi se preinaci tužbe koja je u istom podnesku učinjena povećanjem tužbenog zahtjeva te podredno (u slučaju dopuštanja preinake) u odnosu na "sve preinačene iznose" odnosno povećani dio tužbenog zahtjeva ističe prigovor zastare. Ustraje kod prigovora u pogledu osporavanja osnove tužbenog zahtjeva te prigovora u pogledu zatraženog tijeka zateznih kamata od dana plaćanja pojedinih novčanih iznosa (tečajnih razlika u anuitetima). Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

3. Iako bi iz prethodno navedenog proizlazilo da tijekom postupka tuženik nije ustrajao na prigovoru dvostruke litispendendencije koji je istaknuo u odgovoru na tužbu, valja navesti da je isti prigovor neosnovan. Naime, iz pravomoćne presude ovog suda poslovni broj P-4640/2019 od 24. siječnja 2023. (listovi 98-109 spisa) jasno proizlazi da je predmet spora u navedenoj parnici bio zahtjev tužitelja kojim je pozivajući se na ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci tuženika, zahtijevao isplatu/vraćanje preplaćenih iznosa kamata u anuitetima, pa stoga jasno proizlazi da između zahtjeva u ovoj parnici i zahtjeva iz parnice u predmetu ovog suda poslovni broj P-4640/2019 ne postoji objektivni identitet spora. Također, isti prigovor nije osnovan niti u odnosu na postupak u predmetu ovog suda poslovni broj P-330/2021, u kojem je (prema podacima za navedeni predmetu u sustavu eSpis) tužitelj dana 20. siječnja 2021. protiv ovdje tuženika podnio tužbu s objektivno u cijelosti identičnim tužbenim zahtjevom za isplatu kao što je zahtjev postavljen u tužbi u ovom predmetu, a imajući u vidu da je rješenje o presumptivnom povlačenju tužbe koje je doneseno u predmetu ovog suda poslovni broj P-330/2021 dana 26. listopada 2022. postalo pravomoćno dana 13. studenog 2022., dakle prije pokretanja ove parnice (u kojoj je tužba podnesena 1. prosinca 2022.).

4.U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva prema podnesku tužitelja od 20. kolovoza 2025., ističe se da je navedeni tužbeni zahtjev postavljen nakon provedenog financijskog vještačenja (dostave dopune nalaza i mišljenja vještakinje za financije od 10. srpnja 2025., koja je sačinjena sukladno prijedlogu samog tuženika), slijedom čega se radi o situaciji iz čl.190. st. 2. ZPP-a, pa je stoga sud navedenu preinaku dopustio na ročištu od 19. veljače 2026. Valja ukazati i da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenog 2021. zauzet stav da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem .

5. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 466-107/2008 od 28. travnja 2008. (listovi 7-10 i 12 spisa), Predračun br. 228 auto kuće AUTOWILL od 21. travnja 2008.(list 11 spisa), Kupoprodajni ugovor od 21. ožujka 2008. (list 13 spisa), Pregled prometa za klijenta (listovi 14-20 spisa), Otplatni plan (listovi 21-22 spisa), Potvrdu o otplati duga u cijelosti od 2. svibnja 2013. (list 23 spisa), izjavu IGB od 24. kolovoza 2020. (listovi 37-41 spisa), presudu ovog suda poslovni broj P-4640/2019 od 24. siječnja 2023. (listovi 98-109 spisa), presudu Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-237/2023 od 24. srpnja 2024. (listovi 110-115 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije Zrinka Ručevića iz društva Ručević vještačenja d.o.o. koji je dan u predmetu u ovog suda poslovni broj P-4640/2019 (listovi 131-138 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za financije Petri Blašković iz društva Centar za financijska vještačenja (listovi 81-86 i 141-145 spisa) te je saslušan tužitelj (list 117 spisa).

6. Temeljem ocjene izvedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

7.1. Nije sporno da je između tuženika (u to vrijeme naziva/ tvrtke Hypo Alpe- Adria-Bank d.d.), kao kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita i fiducijarnog dužnika, zaključen Ugovor o kreditu broj 466-107/2008 od 28. travnja 2008. (listovi 7-10 i 12 spisa), temeljem kojeg je tužitelju odobren potrošački kredit za kupovinu motornog vozila u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.543,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan isplate (čl.2); da se na iznos kredita obračunavaju kamate od 6,50% dekurzivno godišnje i to mjesečno od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete (čl.3. st.1. ); da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća (čl.3.st.2.); da rok otplate kredita iznosi 5 godina od dana stavljanja kredita u otplatu (čl.4.st.1.) te se otplaćuje u 60 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 323,69 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria- Bank d.d.na dan dospijeća, odnosno plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća (čl.4.st.3); da je ugovoreno da je Banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke te da korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta (čl.6.); da je radi osiguranja naplate svih tražbina iz ovog Ugovora ugovoren fiducijarni prijenos prava vlasništva na pokretnini – osobnom vozilu marke Opel tip Astra Enjoy model 1.6.16V…proizvedenog 2008. u korist tuženika kao vjerovnika (čl.10 ); da je javni bilježnik Željka Horvat Pernar iz Zagreba na ispravu o predmetnom Ugovoru o kreditu dana 29. travnja 2008. izdala Potvrdu (solemnizaciju) privatne isprave broj OV-5357/2008, kojom je, između ostalog, potvrđeno da je tužitelju navedena isprava pročitana i upozoren je da ista ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta te da je tužitelju izjavio da prihvaća pravne posljedice koje iz toga proizlaze za njega i da to odgovara njegovoj volji.

7.2. Nije sporno da je tuženik do 11. srpnja 2016. poslovao pod tvrtkom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Također, među strankama nije bilo sporno da je svrha predmetnog Ugovora bila potrošačka u smislu odredbe čl. 3. toč. 9. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, dalje:ZZP/07) te da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen.

8. Među strankama je u ovom stadiju postupka prvenstveno sporna osnovanost tužbenog zahtjeva s obzirom pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, pitanje izravne primjene utvrđenja iz parnice Potrošač na ovaj slučaj te pitanje zastare.

9.1. Nije sporno da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je, između ostalih banaka, tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004.godine do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9.2. Nadalje nije sporno da je u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž- 7129/13- 4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

-Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III- 2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III- 2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

10. U odnosu na stajalište tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presuda Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je, sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je, između ostalog, za utvrđenje da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli u CHF. Naime, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pri tome valja kazati i da pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate.

12.1. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da korisnik kredita nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na tuženiku i dopušteno je tuženiku to dokazivati, a navedeno pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.

12.2. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.

13. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci brojU-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. iznio pravno shvaćanje da su "…u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora."

14. U odnosu na sredstva dokazivanja (dokaze) o punoj obaviještenosti konkretnog potrošača Ustavni sud je istaknuo "…da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti…".

15. Također je stajalište Ustavnog suda da saslušanje zaposlenika banaka koji nisu sudjelovali u sklapanju konkretnog ugovora (već mogu iskazivati o općim procedurama banke pri sklapanju ugovora) po svojoj dokaznoj vrijednosti nisu prikladni za utvrđivanje obavijesti koje su dane konkretnom potrošaču i da nesaslušavanje takvog predloženog zaposlenika banke ne može povrijediti načelo jednakosti oružja i utjecati na ishod i pravičnost postupka.

16. Dakle, iz citiranih odluka Vrhovnog suda i Ustavnog suda slijedi da je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali da banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora sasluša njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima promjene kamatne stope te o rizicima fluktuacije tečaja CHF.

17. Sud je prihvatio kao neposredno uvjerljiv i iskren iskaz tužitelja (list 117 spisa), iz kojeg u bitnom proizlazi da se radi kupnje osobnog vozila putem kredita obratio u banku tuženika, u poslovnici u Prečkom. Mogao je birati između više vrsta kredita, a odabrao je kredit s valutnom klauzulom u CHF iz razloga jer mu isti bio prezentiran kao najpovoljniji. Vozilo Opel Astra Enjoy za kupnju kojeg mi je odobren predmetni kredit kupio je i koristio isključivo za privatne potrebe, a u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora pa sve do umirovljenja bio je zaposlen kao radnik u društvu INA Naftaplin d.o.o. Od strane zaposlenika tuženika prije niti u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije bio upozoren o postojanju bilo kakvih rizika ugovaranja kredita s valutnom klauzulom u CHF odnosno o postojanju većih rizika fluktuacije tečaja kod takvog kredita u odnosu na kredit s valutnom klauzulom u EUR, a nisu mu bile prezentirane niti bilo kakve projekcije budućeg kretanja tečaja valute CHF. Osim o iznosu kredita o pojedinim odredbama Ugovora nisam imao mogućnost pregovarati, a tekst predmetnog ugovora je unaprijed pripremio tuženik. Tijekom otplate predmetnog kredita zbog rasta tečaja CHF i povećanja početno ugovorene kamatne stope mjesečni anuitet u odnosu na početni u određenom razdoblju porastao i za 70%. Prije potpisivanja tekst Ugovora je pročitao te pojedine odredbe razumio koliko je mogao, a nije tražio posebna pojašnjenja od strane zaposlenika tuženika. Bilo mu je jasno općenito značenje valutne klauzule te mu je bilo jasno da visina mjesečnog anuiteta ovisi o kretanju tečaja valute CHF, ali nije očekivao da će doći do tako velikog rasta tečaja CHF, a na navedenu mogućnost nitko ga nije upozorio. Nije tražio konverziju predmetnog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR. Nakon što mu je mjesečni anuitet znatno porastao, obraćao se u banku tuženika, gdje su mu zaposlenici tuženika rekli da mu nisu u mogućnosti pomoći. Predmetni kredit je u cijelosti otplatio vlastitim novčanim sredstvima.

18. S obzirom na prethodno iznesena stajališta Ustavnog suda RH i Vrhovnog suda RH, sud nije posebno cijenio sadržaj izjavu zaposlenice tuženika IGB od 24. kolovoza 2020. (koju je tuženik dostavio na okolnost uobičajene poslovne prakse tuženika priliko sklapanja sličnih ugovora o kreditu), a koja nesporno nije sudjelovala pri sklapanju predmetnog Ugovora. Pri tome valja dodati da tuženik tijekom postupka odustao od prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedokinje PG (kao zaposlenice za koju je navodio da je osobno sudjelovala u postupku pregovaranja i sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu), čije je saslušanje predlagao na okolnost pojedinačnog pregovaranja i informiranosti tužitelja o spornim ugovornim odredbama.

19. U odnosu na pozivanje tuženika na reklamne materijale- promotivne uvjete i izračun kreditnog zaduženja te članke objavljene u tuženikovom internom glasilu HYPO Times, valja navesti da, osim što tuženik ničim nije dokazao da bi isti bili predočeni tužitelju prije sklapanja predmetnog Ugovora, niti bi proizlazilo da bi u istima sadržane prosječnom potrošaču jasne i razumljive informacije o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao niti informacije o riziku zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR.

20. Imajući u vidu utvrđenja iz kolektivnog spora o netransparentnosti i nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF za koja je ovaj sud vezan u ovom pojedinačnom sporu i nedostatak dokaza o protivnom, bespredmetni su prigovori tuženika o tome da je riječ o transparentnim (jasnim, razumljivim i lako uočljivim) odredbama koja su izuzete iz testa poštenosti. Naime, zahtjev transparentnosti znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. S obzirom na opseg informiranosti koji je sud utvrdio na temelju prihvaćenog iskaza tužitelja te dovodeći isti u vezu sa sadržajem predmetnog Ugovora, očito je da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen, čak i kad ovaj sud ne bi bio vezan utvrđenjima iz kolektivnog spora. Također, u odnosu na tvrdnje tuženika u pravcu da su tužitelju, između ostalog, sporne ugovorne odredbe pojašnjene prilikom solemnizacije Ugovora, valja navesti da je odgovornost za ispunjenje zahtjeva transparentnosti na trgovcu (ovdje tuženiku), a ne na javnom bilježniku.

21. Imajući u vidu da je na temelju prihvaćenog iskaza tužitelja te dovodeći isti u vezu sa sadržajem predmetnog Ugovora, sud utvrdio da je svrha predmetnog Ugovora o kreditu bila potrošačka (tuženik tijekom postupka niti ne tvrdi suprotno) te imajući u vidu da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi pravomoćna presuda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, na koju se tužitelj pozvao, a tuženik s druge strane, nije dokazao nikakve posebne okolnosti, iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni Ugovor o kreditu nije primjenjiva navedena pravomoćna odluka, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, tj. utvrđenje da su nepoštene odnosno ništetne odredbe ugovora o potrošačkom kreditu kojima ugovorena primjena valutne klauzule u CHF, a time su ništetne i odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u istom dijelu, odnosno dio odredbi članka 4. Ugovora, kojima je otplata i povrat obveza iz predmetnog Ugovora o kreditu vezana uz primjenu valutne klauzule u CHF, a koje odredbe sadržajno odgovaraju onima koje je sud u tom postupku općenito utvrdio ništetnima.

22. Budući su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF, to se te odredbe ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi te shodno valja primijeniti odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23, dalje:ZOO) o posljedicama ništetnosti tj. vraćanju primljenog po osnovi ništetne odredbe uz odgovarajuću primjenu odredaba o vraćanju stečenog bez osnove. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Budući je prema stajalištu suda tuženik nepošteni stjecatelj (istom je kao banci moralo biti poznato da se radi o nepoštenim i stoga ništetnim odredbama), to je isti u obvezi vratiti tužitelju nepripadno stečene iznose i to kao pozitivnu razliku koja u utuženom razdoblju proizlazi zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita.

23. Glede prigovora zastare, valja istaknuti da je u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno stajalište da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

22.1. Imajući u vidu da je tužba u ovom predmetu podnesena 1. prosinca 2022., to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.225. ZOO-a.

22.2. Ovdje valja navesti da na neosnovanost prigovora zastare ne utječe niti okolnost da je tužitelj, nakon provedenog financijskog vještačenja, u podnesku od 20. kolovoza 2025. preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva, s obzirom da se radi o (nepravoj) preinaci po istoj činjeničnoj osnovi na kojoj se temelji istovjetni zahtjev iz tužbe (koju je sud dopustio sukladno čl. 190. i čl.191 ZPP-a), pri čemu zastara prekinuta već podnošenjem tužbe, a ne u trenutku preinake povećanjem tužbenog zahtjeva (navedeno pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. broj Su-IV-123/2024-5 pod točkom 2).

23.1. Radi utvrđivanja činjenica u svezi postojanja preplate te visine novčanih tužbenog zahtjeva tijekom postupka je provedeno financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za financije Petri Blaškić iz društva Centar za financijska vještačenje d.o.o. (listovi 81-86 i 141-145 spisa), iz čijeg osnovnog nalaza te dopune od 10. srpnja 2025. (u kojoj je sukladno prijedlogu tuženika sačinjen izračun tečajnih razlika, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka za financije u predmetu broj P-4640/2019 odnosno tečajne razlike vezana za promjenu kamatne stope) u bitnom proizlazi da je u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita, tečaj CHF oscilirao u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita. Nadalje, iz izračuna u dopuni nalaza i mišljenja od 10. srpnja 2025. (listovi 141-145) proizlazi da ukupan iznos preplate (tzv. pozitivna razlika), uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju otplate kredita iznosi 2.658,72 EUR, da ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita (tzv. negativna razlika) ukupno iznosi 8,66 EUR. te je dan obračun tzv. pozitivnih razlika i tzv. negativnih razlika kao zbroj više i manje plaćenog (prijeboj), tako da uzimajući u obzir ukupno manje plaćeni iznos, proizlazi da preplata ukupno iznosi 2.650,06 EUR, pri čemu su u Tabeli 1a na listovima 143-145 spisa prikazani mjesečni iznosi razlika te datumi dospijeća i plaćanja pojedinih mjesečnih anuiteta.

23.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje za financije te dopunu istog 10. srpnja 2025., a pri tome valja istaknuti da je tuženik nakon dostave dopune nalaza i mišljenja vještakinje od 10. srpnja 2025. na ročištu za glavnu raspravu od 19. veljače 2026. (list 161 spisa) izjavio da nema primjedbi glede pravilnosti matematičkog izračuna koji je dani u istoj dopuni nalaza i mišljenja vještakinje. Pri tome valja dodati da nisu od odlučnog značaja stajališta tuženika koja je prethodno tijekom postupka isticao glede metodologije vještačenja u pravcu da bi izračun trebalo izvršiti primjenom kamatne stope primjenjive na kunske kredite u predmetnom vremenskom periodu, budući predmet vještačenja nije niti bio utvrditi preplatu po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, a vještakinja je u konačno danom izračunu isključila promjene u anuitetima koje su bile posljedica promjene kamatne stope.

24. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem ništetne odredbe o primjeni valutne klauzule u CHF, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako je na temelju rezultata provedenog financijskog vještačenja utvrđeno da je zbog rasta tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate u odnosu na tečaja na dan isplate kredita (uzimajući u obzir i tzv. negativne tečajne razlike) ukupno više plaćeno 2.650,06 EUR, pri čemu su datumi plaćanja i pojedini više plaćeni mjesečni iznosi u EUR vidljivi iz Tabele 1a Dopune nalaza i mišljenja na 143-145 (stupci 6. i 14. ), sukladno kojem izračunu je tužitelj uskladio konačno postavljeni tužbeni zahtjev (uzimajući u obzir i tzv. negativne tečajne razlike), to je tužitelju sukladno postavljenom zahtjevu dosuđen iznos od 2.650,06 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini preplaćeni iznos glavnice od dana kada su tuženiku izvršene pojedine uplate, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I/ izreke, temeljem, temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl. 1115. i čl. 29.st. 1 ZOO-a.

25. Odluka o kamatnoj stopi za razdoblje do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08 i 125/11), za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/2022), a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).

26.1. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a.

26.2. Tužitelju su u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku, primjenom čl. 155.st.1. ZPP-a i važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav tužbe, prema Tbr 7/1-100 bodova, za sastav 3 podneska (od 26. siječnja 2021., 22. veljače 2024. i 20. kolovoza 2025.), prema Tbr. 8/1-po 100 bodova te za zastupanje na 4 ročišta (od 28. studenog 2023., 13. prosinca 2024., 14. ožujka 2025. i 19. veljače 2026. ), prema Tbr 9/1-po 100 bodova. Ukupno je tužitelju priznato 800 bodova što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR iznosi 1.600,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i trošak financijskog vještačenja u iznosu 265,45 EUR te trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 34,96 EUR čega ukupno dosuđeni parnični trošak tužitelju iznosi 1.900,41 EUR (toč. II/ izreke).

26.3. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju temelji se na odredbama čl. 151.st.3. ZPP-a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

26.4. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak zastupanja-pristupa na ročište za objavu i uručenje presude, budući niti navedeni trošak nije bio potreban u smislu čl.155.st.1. ZPP-a. Naime, isti trošak nije od nikakvog značaja za vođenje parnice, jer o toj radnji ne ovisi odluka suda te pristup ovom ročištu nije obavezan i nije od nikakvog utjecaja na pravo stranke budući postoji mogućnost isticanja presude na internetskoj stranici e- Oglasna ploča sudova odnosno dostave prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335. st. 10. i 11. ZPP-a). Također, nije mu priznat niti zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu jer nema temelja za naplatu iste temeljem čl.6. ZID Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne Novine" 51/23).

26.5. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, to je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan (toč. III/ izreke).

U Zagrebu, 3. travnja 2026.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika