Poslovni broj: P-575/2022-169

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari tužiteljice OE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Ivi Franjiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Dariji Božinović, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 3. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.) Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica OE iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ulaganja u obiteljsku kuću koja je izgrađena na kč br [katastarska čestica] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] ko [katastarska općina], u naravi obiteljska kuća koja se nalazi u [adresa], u zemljišnim knjigama upisano kao oranica ukupne površine 899m2 suvlasnica 210/1000 dijela naprijed navedene nekretnine.

2. Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu stalna služba Zaprešić provedba ove presude i upis prava vlasništva u korist tužiteljice OE iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu 210/1000 dijela.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročene parnične troškove, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana.".

II) Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 36.311,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 3. travnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana .

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu 28. kolovoza 2015. protiv tuženika ističe da je sa sinom tuženika SE bila u bračnoj zajednici do 2010. kada je brak razveden. Tužiteljica je za vrijeme trajanja braka ulagala u izgradnju nekretnine na zemljištu tuženika koje je u zemljišnim knjigama upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] kao k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 899 čhv. Ukupno je uložila 87.000,00 EUR od čega je 30.000,00 EUR dobila od prodaje obiteljske kuće u [adresa], a 57.000,00 EUR od prihoda iz rada. Dogovor između tuženika, tužiteljice i njenog supruga SE je bio da će ulaganjem steći suvlasništvo predmetne nekretnine. Nakon razvoda braka tuženik odbija priznati tužiteljici pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini pa predlaže sudu donijeti presudu kojom se utvrđuje da je nekretnina opisana u izreci presudu suvlasništvo tužiteljice u ½ dijela.

1.1. Podneskom od 2. ožujka 2026. uređuje tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka pa predlaže sudu utvrditi da je tužiteljica temeljem ulaganja stekla suvlasništvo nekretnine opisane u izreci presude u 210/1000 dijela. Potražuje parnične troškove.

2. Sud je, temeljem članka 130. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) dopustio preinaku tužbe obzirom da tužiteljica bez nalaza i mišljenja građevinskog vještaka nije mogla precizirati koliko iznosi njen suvlasnički dio.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je obiteljsku kuću na zk.č.br. 2998/2 k. o. [katastarska općina] sagradio iz sredstava sebe i supruge koje su isti stekli radom u Njemačkoj i prodajom kuće u [adresa]. Ističe da je većinu građevinskih radova sam izveo uz pomoć obitelji i prijatelja, a dio radova je plaćen kompenzacijama koje je imao prema građevinskim firmama za koje je obavio stolarske poslove. Tužiteljica nije uložila novčana sredstva u izgradnju predmetne nekretnine, niti postoji dogovor o stjecanju suvlasništva na predmetnoj nekretnini. Tuženik osporava vrijednost predmetna spora navodeći da je ista prenisko određena.

4. Tuženik je prigovorio vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi (10.990,00 kuna). Sud je, temeljem članka 40. stavak 3. ZPP-a na ročištu 16. studenog 2016. odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 500.000,00 kuna obzirom da toliko iznose ulaganja tužiteljice prema navodima tužbe, a sukladno tome odgovara i vrijednost njenog suvlasničkog dijela.

5. U postupku izvođenja dokaza sud je pročitao izvadak iz zemljišne knjige (list 4), knjigovodstvena dokumentacija (list 5,43-48,92-93), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 16. kolovoza 2006. (list 18-22), potvrda o plaćanju kupoprodajne cijene (list 23), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 27. siječnja 2004. (list 30-32), Ugovor o kreditu (list 34-36), potvrda o isplati kupoprodajne cijene za kuću u [adresa] (list 55) te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka ČE, IE, UE, BE (list 49-54), ĆE, DE (list 64-66), EE (list 71-72), AE (list 74-76), CE, ŽE, HE, SE (list 84-89), NE, ŠE, ME, PE, ĐE (list 106-107), RE, KE (list 109-110) i stranaka (list 123-127), očevidom na licu mjesta (list 172- 173), građevinskim vještačenjem po vještaku Mladenu Ožiću (list 309-324,356-368) i usmenim očitovanjem vještaka na ročištu (list 342-346).

6. Sud nije uzeo u obzir račun broj 43006/04 (list 176 spisa) koji dokaz je dostavljen nakon zaključenja prethodnog postupka (list 38 spisa), jer tužiteljica nije iznijela razloge zbog nije mogla, bez svoje krivnje, dostaviti ga u zakonskom roku (članak 299. stavak 2. i 3. ZPP-a). Pritom je sud uzeo u obzir da je navedeni račun navodno izdan tužiteljici 2004. pa je tužiteljica bila u posjedu istog u vrijeme podnošenja tužbe. Također je sud imao u vidu da iz iskaza tužiteljice i iz ostalih dokaza u spisu ne proizlazi da je tužiteljica osobno naručivala i plaćala bilo kakve građevinske radove. Suprotno tome, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je sva novčana sredstva isplaćivala na ruke tuženiku i njegovoj supruzi, te ne spominje da je naručivala i plaćala građevinske radove. Štoviše ista izričito navodi da ne zna koliko su radovi koštali jer je to bilo u domeni tuženika. Obzirom da nije uzet u obzir predmetni račun to nisu cijenjeni niti dokazi izvedeni na okolnost vjerodostojnosti navedene isprave (iskazi svjedoka FE - list 214-216 spisa, dopis Porezne uprave – list 229, izvadak iz sudskog registra za društvo Tehnograditelj – list 247-248, iskaz svjedoka TE – list 280-283, dopis Općinskog državnog odvjetništva od 26. kolovoza 2025. – list 374, rješenje Općinskog državnog odvjetništva Novi Zagreb od 18. kolovoza 2025. – list 396-406, rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici Kir-795/25 – list 407-409). Nalaz i mišljenje vještaka Mladena Ožića je uzet u obzir, osim u dijelu koji se odnosi na vrijednost ulaganja koje je tužiteljica navodno izvršila sukladno računu broj 43006/04.

7. Sud nije provodio dokaz dopunskim saslušanjem stranaka jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, a stranke su se suglasile da se pročitaju zapisnici o izvođenju dokaza pa time i zapisnik o inicijalnom saslušanju stranaka.

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice prema tuženiku za utvrđenje suvlasništva na nekretnini opisanoj u izreci presude koje je tužiteljica stekla u dogovoru s tuženikom, a temeljem ulaganja u gradnju obiteljske kuće.

10. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica do 2010. bila u braku sa sinom tuženika SE koji brak je prestao razvodom; da je tuženik 1999. kupio zemljište upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označeno kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oranica površine 899 m2; da je 2000. započeo gradnju obiteljske kuće; da je do 2010. kuća bila „pod krovom“ te da je preostalo izvesti završne radove u prizemlju objekta te neke druge radove na objektu i okućnici (fasada, ograde, terase, garaža itd.).

11. Između stranaka je sporno da li je tužiteljica ulagala novčana sredstva u gradnju predmetne nekretnine i da li je prema dogovoru s tuženikom time stekla suvlasništvo predmetne nekretnine.

12. Prvenstveno valja reći da se samim ulaganjem novčanih sredstava u gradnju objekta na tuđem zemljištu ne stječe vlasništvo ili suvlasništvo, već eventualno postoji obveznopravni zahtjev za isplatom uloženih sredstava. Stvarnopravno ovlaštenje se stječe tek po dogovoru s vlasnikom objekta da će se time steći vlasništvo, a koji dogovor mora biti određen i konkretan u pogledu suvlasničkog omjera ili posebnog dijela nekretnine koji se time stječe te se ne može sastojati od izjave vlasnika da „će kuća pripasti djeci i unucima“.

13. Iz, tijekom postupka izvedenih dokaza, sud je utvrdio:

- da je tuženik sa svojom suprugom HE 1999. kupio zemljište u [adresa] s namjerom da na istoj sagradi obiteljsku kuću,

- da je gradnja kuće započela od 2000. te je za par godina „stavljena pod krov“,

- da se objekt sastoji od prizemlja i prvog kata,

- da je 2010. objekt građevinski dovršen te je preostalo izvesti završne radove u prizemlju objekta, fasadu na kući te određene sporedne radove na kući i okućnici,

- da je tuženik organizirao sve radove na objektu, a izvodio ih je sam uz pomoć prijatelja, rođaka i kumova i izvođača radova koje je naručio i platio,

- da su brojni prijatelji i rođaci fizičkim radom pomagali u gradnji kuće,

- da je tuženik gradnju kuće financirao iz vlastitih sredstava ušteđenih u Njemačkoj, prodajom kuće u [adresa] te iz prihoda koju je ostvario obavljanjem stolarskih poslova za brojne naručitelje,

- da su tužiteljica i njen suprug dali novčane priloge za gradnju kuće,

- da tužiteljica ni sama ne zna koliko je novaca dala po toj osnovi tuženiku ,

- da su materijal i radovi plaćeni pretežito kompenzacijama koje je tuženik imao s građevinskim firmama za koje je izrađivao stolariju,

- da se tuženik nije dogovorio s tužiteljicom ili bilo kojim članom obitelji da će pomaganjem u gradnji steći suvlasništvo određenog dijela obiteljske kuće,

- da je tuženik gradio kuću s namjerom da u njoj živi, da ista bude mjesto života članova njegove obitelji i da istu ostavi djeci i unucima,

- da su tužiteljica i njen suprug radili fiktivne transakcije prema tuženiku i njegovoj supruzi s osnove uzdržavanja kako bi za sebe ishodili porezne olakšice,

- da vrijednost nekretnine 2010., prema nalazu i mišljenju vještaka Mladena Ožića, umanjeno za vrijednost zemljišta, iznosi 91.576,49 EUR,

- da vještak ne može procijeniti vrijednost plaćenih radova od tužiteljice samo temeljem iskaza stranaka i svjedoka pa time niti udio vrijednosti ulaganja prema vrijednosti nekretnine (suvlasnički dio).

14. Sud je ocijenio vjerodostojnom svu dokumentaciju u spisu osim knjigovodstvene dokumentacije koja je dostavljena na okolnost da su tužiteljica i njen suprug financijski uzdržavali tuženika i njegovu suprugu. Sud vjeruje tuženiku da su navedene isplate bile fiktivne s ciljem pomaganja tužiteljima da za sebe u Njemačkoj ishode porezne olakšice. Sudu je to logično imajući u vidu imovinsko stanje tuženika koji je dug životni vijek radio u Njemačkoj i tamo uštedio sredstva za kupnju zemljišta i gradnju kuće, da je tuženik nakon povratka iz Njemačke nastavio zarađivati izvođenjem stolarskih radova za brojne naručitelje čime je plaćao gradnju kuće u [adresa]. Osim toga, prema navodima tužiteljice i saslušanih svjedoka, tužiteljica i njen suprug su živjeli u socijalnom stanu u [adresa], suprug tužiteljice nije imao posao neko vrijeme, a tužiteljica je radila fizičke poslove (čistačica, prodavačica i sl). Stoga sudu nije logična tvrdnja tužiteljice da je tuženiku bilo potrebno uzdržavanje, već sud smatra da je ista usmjerena na prikazivanje loše financijske situacije tuženika i njegove supruge koja nema podlogu u ostalim dokazima.

15. Sud je povjerovao iskazu tuženika koji navodi da je zemljište kupio iz sredstva zarađenih u Njemačkoj, a da je gradnju nekretnine financirao iz prodaje kuće u [adresa] i sredstvima koje je zaradio izvođenjem stolarskih radova za brojne građevinske firme s kojima je kompenzirao materijal i radove izvršeni na objektu. U tom dijelu je njegov iskaz suglasan iskazima svjedoka NE, PE, ĐE i RE, koji svjedoci su, svaki u nekom dijelu, pružili tuženiku uslugu izvođenja radova na objektu i istu naplatili putem kompenzacije. Radi se o svjedocima koji su nepristrani i nezainteresirani za ishod postupka te sud ne vidi razloga zbog kojih bi isti lažno iskazivali. Navedeni svjedoci su potvrdili da su oko dogovaranja radova i plaćanja imali komunikaciju isključivo s tuženikom te da tužiteljica s tim nije imala veze. Sud je također povjerovao iskazu tuženika da su mu u gradnji kuće pomagali brojni prijatelji, kumovi i rođaci koji nisu tražili naknadu za svoj rad jer su isti, saslušani u postupku (LE, ME, SE), potvrdili tvrdnje tuženika. Sud ne vjeruje tuženiku da tužiteljica i njen suprug nisu ničime doprinijeli izgradnji navedenog objekta jer iz iskaza svjedoka ČE, IE, ZE, BE, ĆE i DE proizlazi da su isti financijski doprinosili izgradnji kuće. Osim DE (sestre tužiteljice), svi saslušani svjedoci su daljnji rođaci i prijatelji tužiteljice koji nemaju izravni interes za ishod postupka pa time niti razloga da bi neistinito iskazivali u njezinu korist. Sud ne vjeruje navedenim svjedocima o iznosima koje je tužiteljica navodno ulagala u nekretninu, o načinu na koji je navedena sredstva plaćala tuženiku jer su isti proturječni međusobno i iskazu tužiteljice te su u velikom dijelu neodređeni i izvan vremenskog konteksta. Iz navedenog proizlazi da navedeni svjedoci imaju površnog saznanja o odnosima stranaka, no da su u većoj mjeri ipak neupućeni i nemaju konkretne informacije. Stoga sud vjeruje da su tužiteljica i SE davali tuženiku novčane priloge za gradnju kuće, no ne i da se radilo o znatnijim novčanim sredstvima. Iskazima svjedoka LE, ŽE, HE i SE sud nije povjerovao u dijelu u kojem navode da nikakvih financijskih doprinosa budući da su navedeni svjedoci članovi uže obitelji tuženika pa time izravno zainteresirani za neuspjeh tužiteljice u sporu. Međutim, sud vjeruje tuženiku da nikakvog dogovora s tužiteljicom i SE nije bilo vezano uz stjecanje suvlasništva u predmetnom objektu. Pri tom valja reći da ni sama tužiteljica u svom iskazu ne spominje konkretni dogovor s tuženikom, već samo paušalno navodi da su se suprug i ona odlučili ulagati u gradnju navedene kuće jer je ista trebala biti dovoljno velika za sve. Osim toga, ista tužbom traži suvlasnički dio nekretnine sukladno omjeru ulaganja, dok u iskazu navodi da im je prema dogovoru s tuženikom trebao pripasti dio prvog kata na predmetnoj kući, dakle točno određeni dio objekta, što nije predmet tužbenog zahtjeva. Njeni navodi se ne razlikuju u bitnom od navoda tuženika koji ne spori da je navedenu kuću gradio za svoju obitelj, no u izostanku konkretnog dogovora s tužiteljicom o stjecanju udjela, takav dogovor ne predstavlja valjani temelj za stjecanje vlasništva. Konačno, što se tiče iznosa ulaganja, valja reći da sud ne vjeruje iskazu tužiteljice da je uložila „više od 20.000 EUR, barem 40.000 EUR“. Naime, ista je tijekom postupka mijenjala svoje navode koliki iznos je uložila pa je tako u tužbi rekla da je uložila 30.000,00 EUR od prodaje obiteljske kuće, a 57.000,00 EUR doznakama iz inozemstva, da bi u svom iskazu potpuno izmijenila takve navode. Proturječnost postoji i u dijelu gdje navodi da je uložila iznos dobiven prodajom obiteljske kuće jer tu činjenicu u iskazu demantira. Također je proturječno što navodi da je kredit od 15.000 EUR digla za izgradnju krovišta jer iz iskaza svjedoka PE i ĐE proizlazi da im je tuženik izradu krovišta platio putem kompenzacija. Osim toga, u svom iskazu sama priznaje da ne zna koji iznos je uložila te se vrlo neodređeno izjašnjava o porijeklu sredstava financiranja tako da u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je uložila vlastita sredstva, dok iz njenog iskaza proizlazi da su sredstva ostvarena iz kredita koji je podigla sa svojim suprugom i iz prihoda od rada tijekom bračne zajednice. Pored činjenice da svjedoci saslušani tijekom postupka nisu dali konkretne, međusobno suglasne iskaze oko visine ulaganja , a u spisu o tome nema materijalnih dokaza, sud je njen iskaz u tom dijelu ocijenio paušalnim budući da je evidentno da niti sama tužiteljica ne zna što je, kada, s koje osnove i na koji način platila tuženiku te koliko iznosi njezino ulaganje u predmetnu kuću.

16. Sud je ocijenio vjerodostojnim nalaz i mišljenje vještaka Mladena Ožića u dijelu u kojem iznosi vrijednost obiteljske kuće (bez zemljišta) jer je isti napravljen u skladu sa pravilima struke, a vještak je isti obrazložio jasnim i argumentiranim razlozima koji su utemeljeni na podacima prikupljenim na očevidu. Osim toga, vještak je argumentirano odgovorio na sve prigovore stranaka čime je otklonio sumnju u svoj n/m.

17. Naime, iako je sud utvrdio da su tužiteljica i njen suprug dali određeni doprinos gradnji nekretnine, sud nije mogao vještaku dati konkretni parametar oko visine ulaganja jer tu činjenicu tužiteljica nije dokazala, a ulaganja temeljem spornog računa nisu uzeta u obzir.

18. Nadalje, tužiteljica nije dokazala postojanje dogovora s tuženikom oko stjecanja suvlasništva prema omjeru ulaganja. Izjave tuženika u smislu „kuća je dovoljno velika za sve ili gradim kuću za sve nas, gradim kuću za djecu i unuke“ nije dostatna za zaključak o postojanju bilo kakvog konkretnog dogovora koji b i bio temelj stjecanja vlasništva. Kao što je već ranije naglašeno, preduvjet za stjecanje stvarno pravnog temelja je dogovor sa vlasnikom nekretnine oko stjecanja vlasništva, a što ovdje nije slučaj jer je izostala jasna, konkretna i određena izjava tuženika kojom dopušta tužiteljici stjecanje vlasništva temeljem njenog ulaganja na određenom suvlasničkom ili konkretnom posebnom dijelu nekretnine.

19. Stoga je sud zaključio da tužiteljica nije stekla vlasništvo ulaganjem pa je tužbeni zahtjev odbijen.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora i prema troškovniku tuženika, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR.

21. Tuženiku je dosuđen trošak u ukupnom iznosu 36.311,00 EUR, a odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500 bodova (Tbr. 8/1), zastupanja na ročištima 15. studenog 2016., 5. studenog 2018., 30. kolovoza 2023. u iznosu od 250 bodova (Tbr. 9/2), ročištima 16. siječnja 2017., 10. travnja 2017., 5. lipnja 2017., 19. rujna 2017., 20. studenog 2017., 5. rujna 2018., 10. siječnja 2019., 13. ožujka 2019., 4. studenog 2019., 3. ožujka 2020., 13. rujna 2021., 25. svibnja 2022., 14. rujna 2022., 2. veljače 2023., 3. svibnja 2023., 6. lipnja 2023., 13. rujna 2023., 5. ožujka 2025., 27. studenog 2025., 24. veljače 2026., 26. ožujka 2026. u iznosu od 500 bodova (Tbr. 9/1), ročištima 30. svibnja 2019., 11. rujna 2019. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9/5), sastav podneska od 14. prosinca 2022., 31. ožujka 2023., 28. lipnja 2024., 23. veljače 2026., 29. listopada 2021. u iznosu od 500 bodova (Tbr. 8/1), uvećano za PDV i troškove vještačenja u iznosu od 436,00 EUR.

21.1.Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 25. ožujka 2026. jer je navode iz istog mogao iznijeti na ročištu 26. ožujka 2026., sastav podneska od 5. ožujka 2020. jer isti ne prileži spisu i podneska od 7. siječnja 2021. budući da isti nije bio potreban jer se tuženik već očitovao na dostavljeni račun podneskom od 29. listopada 2021. gdje je iznio sve relevantne navode.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 3. travnja 2026.

Sudac:

Nives Grubišić Đogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika