Broj: Pp-670/2024-4.

Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Prekršajni odjel

Zrinsko-frankopanska 9

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Renati Višošević, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Šimunić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika UZ, državljana RH, zbog prekršaja iz čl. 43. st. 2. u svezi čl. 293. st. 2. i čl. 12. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 114/22), pokrenutog povodom prigovora okrivljenika na obavezni prekršajni nalog Policijske uprave međimurske, Postaje prometne policije Čakovec, pod brojem: 211-07/24-4/29641 od 05. travnja 2024., na temelju čl. 183. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 70/17, 118/18, 114/22), a primjenom čl. 222. istog Zakona, dana 03. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik: UZ, sin U i EZ, rođen **.**.1972. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], E, državljanin RH, sa prebivalištem u [adresa]., prekršajno nekažnjavan, protiv njega se ne vodi drugi postupak,

k r i v  j e

I. što je dana 01. ožujka 2024. u 14,42 sati, upravljao biciklom marke Navarra" kolnikom ulice u Železnoj gori, iz smjera jugoistoka u smjeru sjeverozapada, na nizbrdici od 10 %:

a te je preko pune uzdužne linije na kolniku obavljao radnju vozilom pretjecanje osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], s kojim je u istom smjeru upravljala GZ, a koja je obavljala skretanje udesno na kolni ulaz kuće broj 2 A.,

b a da se nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, ne vodeći pritom računa o položaju vozila te smjeru i brzini kretanja, zbog čega je lijevim dijelom volana bicikla udario u desno vanjsko ogledalo osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], s kojim je isto preko puna uzdužne linije na kolniku, u punoj fazi pretjecanja oba sudionika bio vozač ĆZ. Tom prilikom je došlo do prevrtanja bicikla i pada vozača na kolnik, te je vozač bicikla zadobio lake tjelesne ozljede, dok je na biciklu i osobnom vozilu nastala materijalna šteta.

II. Okrivljenik je time počinio prekršaje pod:

a iz čl. 12. st. 4., kažnjiv po čl. 12. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

b iz čl. 43. st. 2., kažnjiv po čl. 43. st. 3. u svezi čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

III. te mu se temeljem istog propisa te primjenom čl. 43. Prekršajnog zakona, za oba prekršaja,

p r i m j e n j u j e

O P O M E N A

IV. Temeljem čl. 139. st. 1., a u svezi čl. 138. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 dana od primitka ove presude, u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA, Policijska uprava međimurska, Postaja prometne policije Čakovec, pod brojem 211-07/24-4/29641 od 05. travnja 2024. izdala je obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika UZ, zbog prekršaja navedenih u izreci presude.

2. Protiv navedenog obaveznog prekršajnog naloga okrivljenik je pravovremeno podnio prigovor, zbog čega je ovaj Prekršajni sud temeljem čl. 238. st. 9. Prekršajnog zakona prekršajni nalog stavio izvan snage, te proveo žurni postupak.

3. Okrivljenik UZ na ročište je pristupio zajedno sa zakonskom zastupnicom, majkom EZ. Isti boluje od paranoidne šizofrenije, te nije sposoban brinuti se sam o sebi i bio je puno puta liječen u psihijatrijskoj bolnici, te se majka obvezala dostaviti na slijedeću raspravu dokumentaciju o njegovoj bolesti.

Iz liječničke dokumentacije proizlazi da okrivljenik boluje od endogene duševne bolesti i u više je navrata hospitaliziran na psihijatriji te se uvidom u medicinsku dokumentaciju nalazi F20.0 F20.1.

3.1. Okrivljenik je na slijedećem ročištu izjavio da ostaje kod pisane obrane od 24.04.2024., a u kojoj navodi:

"Prometna nesreća dogodila se zbog prethodnog prekršaja GZ, koja me je pretjecala na mjestu gdje je bila puna uzdužna linija na kolniku, te mi je prilikom skretanja udesno oduzela prednost prolaska. Budući da je to učinila bez odgovarajućeg sigurnosnog razmaka, navela me ja da skrenem ulijevo prema središtu prometne trake kako bi izbjegnu nesreću. Ovdje podsjeća da vozilo GZ nije mogao izbjeći nikako drugačije osim blagim skretanjem ulijevo, jer je uz desni rub ceste betonski kana. Nije istinit nalaz prekršajnog organa da sam prilikom izbjegavanja vozila prešao preko pune uzdužne linije na kolniku jer bih za to morao skrenuti oštro ulijevo. Ako bi bio istinit zaključak prekršajnog organa da sam prešao na suprotnu traku i da me u tom trenutku pretjecao vozač ĆZ, to bi značilo da smo obojica bili na suprotnoj traci, što je nemoguće, jer bi to nužno značilo da bi se vozač osobnog vozila ĆZ vozio po bankini s lijeve strane kolnika, gdje se nalazi duboki jarak. Krivnja za cijeli tijek događaja tako je u potpunosti na GZ koja ga pretjecala tamo gdje to nije dozvoljeno, a pritom mi oduzela i prednost jer je odmah nakon pretjecanja skrenula oštro udesno u dvorište stambene zgrade i time mi oduzela prednost prolaska, uslijed čega sam morao naglo zakočiti i skrenuti prema sredini kolnika.

Slijedom svega navedenog razvidno je da opisane radnje prekršajnog tijela nisu prekršaji te da je prekršajno tijelo time povrijedilo načelo zakonitosti iz čl. 2. Prekršajnog zakona, ali bi bio utvrđeno činjenično stanje kako ga opisuje prekršajno tijelo onda je u svakom slučaju moj čin morao biti učinjen iz nužde. Prema čl. 19. Prekršajnog zakona, nema prekršaja kad počinitelj ispunjava njegova propisana svojstva, ali otklanja od sebe ili drugoga istodobno ili izravno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo. Da u danoj situaciji nisam izbjegao vozilo kojim je upravljala GZ, frontalno bih se sudario s desnom bočnom stranom njenog vozila, pri čemu bi sigurno zadobio još veće ozljede nego što sam ih. No, da sam izbjegao njezino vozilo prema desnom rubu kolnika, zabio bi se u visoki betonski rubnik, zbog čega bi sigurno odletio u zrak i ozljede učinio znato težima nego što jesam.

Kao dokaz navedenog predlaže ispitivanje HZ koji će potvrditi moje navode, izlazak na lice mjesta i određivanje vještaka cestovne struke koji će na temelju iskaza moći potvrditi činjenično stanje kao što sam ga gore opisao.

Iz obrazloženja prekršajnog tijela proizlazi da je moja odgovornost za navodni prekršaj utvrđena temeljem izvješća broj 1046191942 koje mi nikada nije uručeno, niti sam se s njim imao priliku upoznati ili dati izjavu u vezi njega. Time je prekršajno tijelo povrijedilo i pravila postupka i oduzeto mi pravo na učinkovitu obranu. Ovime je prekršajno tijelo povrijedilo i moja ustavna prava.

U svakom slučaju u danim okolnostima ide za beznačajan prekršaja i sukladno sa čl. 24. a., nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. Međutim, ukoliko me unatoč navedenom prekršajno tijelo proglasi krivim za navedene prekršaje, molim da mi se uz mjere ublažavanja izrekne opomena. Sukladno sa čl. 37. Prekršajnog zakona, sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeni prekršaj kad to Zakon izričito propisuje. Blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti. S obzirom na to sam primatelj novčane socijalne pomoći i invalidnine u iznosu od samo 200,00 eura mjesečno, nema način da platim kazne i troškove prekršaja, a da time ne ugrozim svoju i majčinu financijsku situaciju. Živim sam s majkom koja prima nisku mirovinu, ima 79 godina i također ima puno zdravstvenih problema, a prihodi obje jedva pokrivaju sve troškove života. Također želim dodati da se u svakom slučaju radi o jednokratnom događaju (koji se, po mom mišljenju, dogodio bez mog utjecaja), pa di kažnjavanje novčanom kaznom predstavljalo kršenje čl. 6. Prekršajnog zakona, koji donosi, da je opća svrha propisivanja i izricanja ili primjene svih prekršajnopravnih sankcija da svi građani poštuju pravni sustav i da nitko ne počini prekršaj, te da se počinitelji prekršaja ubuduće tako ponašaju. Također bi bila izreka kazni umjesto opomene nesukladna sa svrhom kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

Slijedom svega navedenog predlažem prekršajnom tijelu da protiv mene obustavi postupak ili mi izrekne opomenu uz primjenu mjera ublažavanja.

Okrivljenik daje na uvid medicinsku dokumentaciju sa njegovom dijagnozom i iskazuje da mu je žao zbog prekršaja.

4. Sud je postupku ispitao svjedoka ĆZ, koji je iskazao da se je kritičnog dana kretao kolnikom u [adresa], ispred njega se je kretalo jedno vozilo, a ispred tog vozila se je kretao biciklista. U jednom trenutku vidio je kako vozilo ispred njega pretječe biciklistu, daje desni pokazivač smjera, skreće preko pune linije ulijevo da zauzme luk i tada je on nastavio vožnju za njom u namjeri da isto pretekne biciklistu. Kada se je nalazio paralelno sa biciklistom, kada se je nalazio na lijevoj prometnoj traci, a on na desnoj, došlo je do udarca lijevim dijelom volana bicikla u desno vanjsko ogledalo njegovog vozila, te je došlo do prevrtanja i pada na kolnik biciklista. Naveo je da je htio izbjeći udarac biciklista u njegovo vozilo jer je ispred biciklista bila vozačica sa vozilom koje je njemu prepriječilo put. Vozač bicikla vozio se je vrlo blizu središnje linije. Okrivljenik je prešao preko pune crte u namjeri da izbjegne udarac u vozilo koje mu je bilo ispred.

5. Svjedokinja GZ iskazala je da stanuje u [adresa]. A i mora reći da je to inače dosta opasna cesta jer se usprkos ograničenju od negdje 50 km/h vozi više od toga. Kretala se je uobičajenim putem, kada je silazila niz nizbrdicu i kada je vidjela ispred sebe biciklistu, odlučila ga je preteći, ali nije sigurna da li se je vozio na biciklu ili ga je gurao. Kada ga je pretekla, vozila se je još neko vrijeme, ne može procijeniti koliko i onda je usporavala jer mora prilikom skretanja udesno na svoj kolni ulaz, to učiniti na način da se i zaustavi i vrlo sporo skrene udesno. U trenutku kada se je zaustavljala u namjeri skretanja, pogledala je u retrovizor i vidjela je gospodina kako se brzo spušta i palo joj je na pamet da li će gospodin moći sigurno nastaviti vožnju jer iz pravca kafića tamo često dolaze biciklisti i auti većom brzinom. Odjednom pogledom u retrovizor vidjela je kako ju je gospodin počeo zaobilaziti a također je vidjela vozilo koje je bilo iza njega i koje se je naglo pojavio, ne može to točno procijeniti, i koje je također odlučilo njega preteći. U tom momentu je došlo do kontakta sa volanom bicikla i desne strane tog vozila. Ona je tada bila zaustavljena i još nije skrenula udesno. Na pitanje suca što misli o iskazu okrivljenika koji je rekao da mu je oduzela prednost, izjavljuje da to ne može biti, jer ona nije njega pretjecala odnosno nastavila je vožnju i onda je tek došlo do situacije da je on išao nju pretjecati, a ona prilikom skretanja na kolnik ulaz nikada to ne radi naglo, već oprezno jer mora malom brzinom skretati udesno. Okrivljenik je vozio velikom brzinom kada ga je vidjela u retrovizoru, u suprotnom ga ne bi išla zaobilaziti.

Okrivljenik izjavljuje da ostaje kod pisane obrane od 24.04.2024.

6. Sud je proveo suočenje između svjedoka ĆZ i svjedokinje GZ, te na suočenju svjedok ĆZ iskazuje da se sjeća da je odluči preteći biciklistu spuštajući se niz nizbrdicu, u isto vrijeme kao što je učinila vozačica ispred i vidio je kako je ona dala desni pokazivač smjera i u tom momentu je zaključio da će se ili vratiti na desnu prometnu traku ili će skrenuti u neko dvorište, nije bio siguran. Biciklist je u tom trenutku, kada je ona prešla na desnu prometnu traku, on je bio paralelno s biciklistom i on skreće u njega i došlo je do kontakta između bicikla i njegovog vozila. Vozačica se je nakon par metara od kada je skrenula na desno zaustavila, ali još nije skrenula u dvorište. Da je okrivljenik došao ispred njegovog vozila, dakle da nije refleksno reagirao nego da je pretjecao, udarac bi bio u prednji dio auta a ne u bočni.

7. Sud je izvršio uvid u izvješće o počinjenom prekršaju od 09.03.2024., zapisnik o očevidu od 09.03.2024., liječničku dokumentaciju za UZ od 01.03.2024., zapisnik o očevidu od 09.03.2024. i u izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika.

Na temelju obrane okrivljenika, na temelju iskaza svjedoka, te uvidom u dokumentaciju iz spisa, sud je našao dokazanim da je okrivljenik počinio djela iz izreke ove presude, a kako je istim ostvario obilježja terećenog prekršaja, proglasio ga je krivim i kaznio po Zakonu.

8. Odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da su sudionici u prometu dužni držati se ograničenja, zabrana i obveza izraženih pomoću postavljenih prometnih znakova.

9. Odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu, a u st. 2. pak da se prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

10. Okrivljenik osporava prekršaj tvrdeći da nije točno da bi pretjecao vozilo koje se kretalo ispred njega, već je to vozilo kojim je upravljala GZ njemu oduzela prednost kada ga je pretjecala, zbog čega je u izbjegavanju vozila skrenuo ulijevo gdje je udario u vozilo koje je također bilo u pretjecanju.

Svjedokinja GZ uvjerljivo i okolnosno izjavljuje da je tom prilikom pretjecala biciklistu kolnikom ulice u [adresa] nakon čega je usporavala s namjerom da skrene na svoj kolni ulaz i kada se je zaustavljala radila je to sporo te je vidjela biciklistu kako ju je počeo zaobilaziti. To je učinio usprkos vozilu koje se naglo pojavilo također kako bi i on pretekao biciklistu, a kojom prilikom je došlo do kontakta biciklista lijevim dijelom volana bicikla sa desnim vanjskim ogledalom vozila u pretjecanju. Da se radilo o kontaktu na lijevoj prometnoj traci gledajući iz smjera kretanja bicikliste, odnosno okrivljenog, u trenutku pretjecanja vozila kojim je upravljala GZ proizlazi iz iskaza oštećenog ĆZ, koji je na suočenju sa GZ izjavio da je okrivljenik želio preteći istu a on se u tom momentu nalazio na desnoj prometnoj traci, a ona se je u tom momentu nalazila već na desnoj prometnoj traci u namjeri skretanja, dok se on nalazio paralelno sa okrivljenim.

Sud je zaključio da je okrivljenik odgovoran za oba prekršaja koji mu se stavljaju na teret, jer je vršio radnju pretjecanja vozila preko pune linije, što proizlazi iz skice lica mjesta prometne nesreće i fotografija mjesta prometne nesreće, a da se nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti, jer je posljedično udario u vozilo koje je također bilo u tom momentu u pretjecanju. Da se je okrivljenik neposredno prije radnje pretjecanja uvjerio pogledom unatrag da to može učiniti bez opasnosti, vidio bi vozilo na lijevoj prometnoj traci u svojoj neposrednoj blizini, do nesreće ne bi došlo, jer u pretjecanje ne bi niti krenuo.

Stoga je sud odbio obranu okrivljenog jer je sročena u cilju otklanjanja prekršajne odgovornosti, te je donijeta odluka o njegovoj prekršajnoj odgovornosti, a kako to stoji u izreci presude.

11. Kod odluke o prekršajnoj sankciji, kao olakotno je uzeta prekršajna nekažnjavanost okrivljenika, da je primatelj novčane socijalne pomoći, invalidnine u iznosu od samo 800,00 eura i ima zdravstvene probleme, endogenu duševnu bolest, pa je sud umjesto izricanja zakonom propisane kazne, za počinjeno djelo prekršaja prema okrivljeniku primijenio opomenu, kao prekršajnu sankciju, sukladno ostvarenju uvjeta iz čl. 43. Prekršajnog zakona, u uvjerenju da će i ta sankcija dovoljno utjecati na okrivljenika da se kloni ovakvih i sličnih prekršaja i bez izricanja kazne.

12. Izreka o troškovima postupka, temelji se na odredbi čl. 139. st. 1., a u svezi čl. 138. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona, a troškovi su odmjereni u paušalnom iznosu srazmjerno složenosti postupka i imovnom stanju okrivljenika u iznosu od 30,00 eura.

U Čakovcu, 03. travnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Danijela Šimunić, v. r.

Renata Višošević, v. r.

Temeljem čl. 244. st. 1. Prekršajnog zakona, protiv ove presude nije dopuštena žalba.

DOSTAVNA NAREDBA:

1. Okrivljeniku,

2. Tužitelju,

3. Za spis.