REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

25. P-1612/2025

U  I M E R EP U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Slovenska ulica 24, Zagreb, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Ante Kožul, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, Bužanova 4, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Širolina ulica 4, Zagreb, OIB: 57500462912, radi isplate iznosa od 2.629,83 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 17. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 3. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.629,83 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 1.096,29 EUR od 21. svibnja 2020. do isplate, na iznos od 451,26 EUR od 6. lipnja 2020. do isplate i na iznos od 1.082,28 EUR od 17. lipnja 2020. do isplate, i to po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri pos totna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.011,47 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 3. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 203,11 EU s pripadajućom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je 30. travnja 2020., oko 21,20 sati, na autocesti iz smjera Zagreba u smjeru Rijeke, kod čvora Ravna Gora, na stacionaži 33 + 700 km predmetne dionice, došlo do prometne nesreće na način da je na osobno vozilo marke VW GOLF, registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao ZA vozeći desnom trakom, s lijeve strane naletjela divljač - srna i udarila u prednji i lijevi dio oštećenog vozila. Nakon sudara, srna je na mjestu nesreće uginula te je istu preuzeo ophodar tuženika, dok je na oštećenom vozilu nastala materijalna šteta. Tužitelj tvrdi da je srna ušla na kolnik autoceste kroz zaštitnu žičanu ogradu na stacionaži 33 + 900 km (svega 200 m od mjesta prometne nesreće) koja je bila oštećena, što je potvrdio i sam tuženik koji je istu nakon prometne nesreće i popravio što je vidljivo iz priložene dokumentacije. Tužitelj se nadalje poziva na odredbe čl. 78. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine" broj 92/19.), čl. 26. i čl. 13. Pravilnika o održavanju cesta ("Narodne novine" broj 90/2014), čl. 2. st. 1. t 3. i čl. 139. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20; dalje u tekstu: ZSCP) te ističe da se vozač oštećenog vozila pridržavao svih prometnih propisa te protiv istog nije pokrenut prekršajni niti kakav drugi postupak u povodu predmetne prometne nesreće, a u povodu predmetne prometne nesreće ispunjeno je i Izvješće o prometnoj nesreći, potpisano od strane oštećenika i tuženika. Sukladno svemu navedenom tužitelj smatra da je za predmetni događaj, kao i za nastalu štetu na oštećenom vozilu koju je naknadio tužitelj, isključ ivo odgovoran tuženik. Nadalje, tužitelj navodi da je po predmetnom štetnom događaju i povodom oštećenikovog zahtjeva za naknadu štete, a na temelju police osiguranja od odgovornosti i obračuna štete od 8. svibnja 2020., obračuna štete od 27. svibnja 2020. te računa Autokuće Šimun d.o.o., broj 2266/11167/3 od 8. lipnja 2020., isplatio ukupan iznos štete od 19.814,44 kn. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, tužitelj regresno potražuje od tuženika isplatu iznosa naknade iz osiguranja kojeg je tužitelj isplatio po predmetnom štetnom događaju, a imajući u vidu da se tuženik na regresni zahtjev tužitelja od 23. lipnja 2020. upućen u mirnom postupku očitovao na način da istome nije u mogućnosti udovoljiti, otklanjajući svoju odgovornost u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja ističući u bitnome da tužitelj za tvrdnju kako je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja jer navodno nije poduzeo sve propisane mjere i ispunio svoje obveze usmjerene na zaštitu prometa, nije dostavio niti jedan dokaz te da iz tužbe nije razvidno o kakvom se propuštanju od strane tuženika radi. Navodi i da je netočan navod kako je srna na kolnik autoceste ušla kroz zaštitnu žičanu ogradu na stacionaži 33 km + 900 m, odnosno 200 m dalje od štetnog događaja, što je navodno potvrdio i sam tuženik i to stoga što za ovakvu pretpostavku tužitelj nije dostavio dokaz. Ističe da činjenica da je na tom dijelu autoceste zaštitna žičana ograda bila oštećena ne znači i da se srna provukla kroz to oštećenje i tako dospjela na kolnik autoceste te da uzimajući u obzir veličinu srne nije vjerojatno da se ista provukla kroz oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi. Tuženik ističe da je odgovornost trgovačkog društva koje upravlja javnom cestom za štetu koju divljač nanese na javnim cestama uređena Zakonom o cestama, odredbom čl. 50. st. 1. prema kojoj ista odgovaraju za štetu po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Sukladno stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-6264/214 od 4. ožujka 2015., krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može se sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači. Nastavno na citiranu odredbu Zakona o cestama i sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, tuženik navodi da za štetu nastalu na autocesti tuženik odgovara po načelu krivnje i to u situacijama kada je šteta nastala kao posljedica nepropisnog održavanja autoceste i to suprotno zakonskoj obvezi. U predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste, odnosno zbog propusta ili krivnje tuženika, već zbog nenadanog dolaska divljači na kolnik autoceste. Nadalje, tuženik osporava odgovornost i uzročno- posljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja s obzirom da je ophodarska služba tuženika u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta, a sve sukladno odredbama Zakona o cestama. U predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste i zaštitne žičane ograde, već zbog iznenadnog dolaska divljači (srne) na ograđeni prostor autoceste, a koje tuženik, nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje poduzima temeljem zakonskih i podzakonskih propisa, a kojima su definirane obveze tuženika u pogledu održavanja javnih cesta i zaštitne žičane ograde. Ističe i da autoceste ulaze u kategoriju cesta na kojima se ophodarska služba obavlja svakodnevno od 00,00 do 24,00 sata i to na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu te intervenira ukoliko uoči da su nastupile okolnosti koje ugrožavaju sigurnost prometa. Prema odredbi čl. 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta, ophodnja se obavlja najmanje tri puta dnevno, s time da se prema odredbi čl. 12. istog Pravilnika ophodnja smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom. Sukladno Pravilniku o ophodnji javnih cesta ophodarski dnevnik dokaz je da je ophodnja stvarno izvršena uredno i da nije bilo nikakvih propusta u izvršavanju ophodnje. Putni radni list, dnevnik rada i ophodarski dnevnik mjerodavne su i vjerodostojne isprave iz kojih je vidljivo da je ophodnja na autocesti obavljena, kao i sve radnje koje se poduzimaju radi odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa. Tuženik ističe kako predmetnog dana prilikom ophodnje dionice autoceste gdje se dogodila prometna nesreća nisu postojala, niti su primijećena nikakva oštećenja, a pogotovo ne oštećenja zaštitne žičane ograde. Svako oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi mora se evidentirati u dnevniku rada ophodara, a iz dnevnika rada ophodara razvidno je da isto nije evidentirano u jutarnjoj smjeni ophodnje u vremenu od 07,00 do 19,00 sati, koja je dva puta prešla dionicu i nigdje nije uočila razrezanu ogradu, a što je razvidno iz dostavljene dokumentacije. Na dan štetnog događaja Centar za nadzor i upravljanje prometom (CNUP) je zbog dojave centra 112 o srni poslije čvora Vrbovsko u smjeru Rijeke u 20,30 sati, odmah poslao izvanrednu obavijest, odnosno, uključeni su svjetlosno promjenjivi znakovi i svjetlosni tekstualni znak na portalima iznad autoceste, u oba smjera, kojima se korisnici obavještavaju o opasnosti od divljači, te je ograničena brzina kretanja na 60 km na sat. Temeljem dojave, ophodarska služba je odmah krenula u potragu za srnom, međutim istu nisu našli, već su poslije čvora Vrbovsko uočili dvije srne, ali izvan zaštitne žičane ograde o čemu su obavijestili operatera u Centru za nadzor i upravljanje prometom koji je u 21,12 sati prekinuo izvanrednu obavijest i stavio prometnu signalizaciju u normalu. Sve navedeno razvidno je iz dostavljenog dnevnika rada referenta - operatera za praćenje prometa. Nadalje, tuženik navodi da isticanje tužitelja kako se njegov osiguranik pridržavao svih prometnih propisa, jer protiv njega nije pokrenut prekršajni postupak nije ničim dokazano. Navedeno stoga, što je osiguranik tužitelja prije naleta na divljač svjetlosnim promjenjivim znakovima b io upozoren na opasnost na cesti - divljač na cesti kao i na ograničenje brzine, a što je razvidno iz dostavljenog ispisa svjetlosne promjenjive signalizacije. S obzirom se štetni događaj dogodio u 20,59 sati, a što je razvidno po dojavi centra 112 navedenoj u dnevniku rada referenta - operatera za praćenje prometa, a ne kako to pogrešno navodi tužitelj oko 21,20 sati, tuženik smatra nespornim da je oštećenik prije naleta na srnu bio upozoren na opasnost od divljači i na ograničenje brzine. Iz dostavljenog dnevnika rada referenta operatera razvidno je da je Centar za nadzor i upravljanje prometom u 20,59 sati zaprimio dojavu od ŽC 112 da se na autocesti poslije čvora Ravna Gora dogodila predmetna prometna nesreća te je odmah na displejima uključena dinamička prometna signalizacija na kojom se korisnici upozoravaju na oprez zbog prometne nesreće i ograničena je brzina 60 km/ na sat. O predmetnoj nesreći obaviješten je ophodar EA koji je odmah krenuo na mjesto štetnog događaja, a HAK-u je poslana izvanredna obavijest o štetnom događaju i upozorenju. Dolaskom na mjesto štetnog događaja i pregledom zaštitne žičane ograde ophodar EA uočio je da je 200 metara dalje od mjesta štetnog događaja pletivo ograde mehanički prerezano kod stupa cca 30 cm od zemlje, te je oštećenje odmah i popravljeno. S obzirom da ophodari iz prve smjene koji su u tijeku dana dva puta prešli predmetnu dionicu i nisu uočili oštećenje zaštitne žičane ograde upućuje na činjenicu, da je ograda prerezana između ophodnji, a neposredno prije naleta vozila osiguranika tužitelja na srnu. Tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da pojava divljači na kolniku autoceste nije propust trgovačkog društva koje upravlja autocestom, niti je divljač - srna u vlasništvu istog. Nastavno na navedeno ističe se isključiva odgovornost lovačkih društava koja gospodare lovištima u neposrednoj blizini dionice autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj, a iz kojeg lovišta je divlja životinja izašle na kolnik autoceste te navodi kako temeljem odredaba čl. 1064., 1045. st. 3. i čl. 1066. st. 1. ZOO-a, za štetu nastalu naletom vozila na divljač koja iznenada iskoči na cestu, a koja se smatra opasnom stvari, odgovara ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač iskočila na cestu, budući da gospodarenje lovištem i divljači obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači.

3. U daljnjem tijeku postupka stranke su ostale kod navoda iznesenih u tužbi, odnosno u odgovoru na tužbu, s time da je tuženik učinio nespornom visinu utuženog potraživanja.

4. Presudom ovog suda poslovni broj P-1396/2020 od 23. ožujka 2023. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.629,83 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose glavnice od dana dospijeća do isplate (t. I. izreke), naloženo mu je naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.755,33 EUR (t. II. izreke), dok je u t. III. izreke odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 202,62 EUR.

5. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv navedene presude, rješenjem poslovni broj Pž-1756/2023-3 od 20. lipnja 2025. istu je ukinuo te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje .

6. U ponovljenom postupku stranke su ostale kod ranije iznesenih navoda, pri čemu je istaknuo kako iz Izvješća predmetne prometne nezgode od 30. travnja 2020. proizlazi kako se ista dogodila u 21:10 sati, a što je vidljivo i iz potvrde MUP-a na drugoj stranici gdje se pod opisom mjesta događaja također navodi da se prometna nezgoda dogodila oko 21:10, pa uzimajući u obzir dokumentaciju koju je tuženik dostavio u spis, posebice dnevnik rada referenta, operatera za praćenje prometa iz koje proizlazi da je u razdoblju od 20:31 do 21:12 sati na tom dijelu autoceste postojalo ograničenje brzine od 60 km/h, a imajući u vidu i iskaz vještaka da se vozilo kretalo brzinom od 60 km/h do predmetnog sudara ne bi došlo, a i ako bi došlo i šteta bi bila daleko manja.

7. Tužitelj je u ponovljenom postupku istaknuo kako je svjedok ZA u svom iskazu naveo da se neposredno prije štetnog događaja uključivao u promet s benzinske pumpe pa stoga tužitelj u tom smislu osporava da bi na dijelu između uključivanja na samu dionicu auto ceste s benzinske pumpe pa do mjesta naleta uopće postojao signalni uređaj. Ujedno ističe da već sama činjenica istrčavanja divljači na autocesti sukladno sudskoj praksi predstavlja propust tuženika u održavanju iste.

8. Tijekom postupka sud je izvršio uvid te pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ZA, i to zamolbenim putem, putem Općinskog suda u Osijeku (list 309. – 310. spisa), svjedoka EA (list 337. – 340. spisa) te je izveden dokaz prometno tehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prometne struke dipl. ing. IA (Nalaz i mišljenje, list 319. – 324. spisa).

9. Izvedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine , broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

10. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom utuženog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama od dana plaćanja štete pa do isplate, a koji iznos predstavlja visinu naknade koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku temeljem police osiguranja od odgovornosti zbog štetnog događaja koji se dogodio 30. travnja 2020., a za nastanak kojeg tužitelj tvrdi da je odgovoran tuženik pa stoga predmetnom tužbom ostvaruje svoje pravo regresa u smislu odredbe čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/08, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).

11. Između stranaka nije sporna činjenica nastanka predmetnog štetnog događaja i visina utuženog potraživanja, već je sporna pasivna legitimacija te odgovornost tuženika za nastanak istog, odnosno sporno je postoje li okolnosti zbog kojih se tuženik oslobađa odgovornosti.

12. U konkretnom postupku što se tiče utvrđivanja odgovornosti za štetu primjenjuju se odredbe Zakona o cestama (Narodne novine, broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23 i 133/23; dalje: ZC), odredba čl. 1045. st. 1. ZOO-a u kojoj je sadržano načelo presumirane krivnje, odredbe čl. 1063. do čl. 1067. ZOO-a kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti te odredbe čl. 2. i čl. 78. Pravilnika o prometnim znakovima, opremi i signalizaciji na cestama (Narodne novine broj 92/19) kojima je propisana obveza postavljanja zaštitne žičane ograde.

13. Odredbom čl. 50. st. 1. ZC-a propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz st. 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

14. Dakle, u konkretnom slučaju tuženikova odgovornost za štetu nije objektivna, već se radi o odgovornosti za štetu po načelu krivnje, a kako je to propisano odredbom čl. 1045. ZOO-a, odnosno tuženik se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta nije nastala njegovom krivnjom. Predmijeva se štetnikova krivnja, a prema odredbi čl. 1045. st. 2. ZOO-a, predmijeva se obična nepažnja. Teži oblik krivnje bi trebao dokazati tužitelj. Ovdje valja napomenuti i da je na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2022. donijeto pravno shvaćanje koje glasi: „Za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na tuženiku je teret dokaza da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste."

15. Autoceste su javne ceste koje su u stvarnopravnom smislu javno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske u općoj uporabi (čl. 2. st. 1. t. 1. i čl. 3. st. 1. ZC-a).

16. Odredbom čl. 81. st. 1. ZC-a određeno je da prvotuženik upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, ali da za pružanje usluga naplate cestarine i za obavljanje poslova održavanja autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama može osnovati posebno trgovačko društvo s ograničenom dogovornošću (st. 4. istog članka).

17. Imajući u vidu da je u konkretnom postupku tužba podnesena protiv pravne osobe koja upravlja cestom te da su mjerodavne zakonske odredbe u ovom sporu one koje se odnose na upravljanje cestama, od strane tuženika istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije ovaj sud ocijenio je neosnovanim te je utvrdio kako je tužitelj u ovom postupku pravilno svoj regresni zahtjev postavio prema tuženiku tvrdeći da isti nije ispunio svoju zakonsku obvezu sigurnog i nesmetanog odvijanja prometa.

18. Nadalje, imajući u vidu spornu činjenicu odgovornosti tuženika, tijekom postupka saslušan je svjedok ZA na okolnost dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja. Svjedok je iskazao u bitnome da se vozio iz smjera Zagreba prema Rijeci te se odjednom pojavila srna na auto cesti i udarila u prednju lijevu stranu njegovog vozila nakon čega se srna zarotirala i udarila i u lijevu bočnu stranu vozila. Odgovarajući na upite svjedok je iskazao i da je cesta ispred njega bila gotovo ravna to jest bio je blagi zavoj, bio je mrak i misli da cesta nije bila osvijetljena. Svjedok se nije mogao sjetiti točno oko koliko sati se dogodila prometna nesreća. Iskazao je da nije vidio nikakav prometni znak "divljač na cesti" neposredno prije prometne nesreće, a što se tiče brzine kretanja svog vozila, svjedok se nije sjećao točno koliko je bilo ograničenje, ali zna da se kretao i ispod ograničenja jer se taman uključivao u promet budući da je prethodno bio na benzinskoj pumpi. Z je prvo uočio na sredini ceste u trenutku kada je odjednom iskočila ispred auta. Pokušao je izbjeći udarac i išao je svojim autom udesno međutim, ona je također krenula i udario ju je bočno. Nakon nesreće pozvao je policiju koja je napravila zabilježbu, a došla je i cestarska ophodnja. Sjeća se da su išli tražiti da li je ograda uz auto cestu negdje bila savijena i kada su se vratili rekli su da su pronašli na kojem je dijelu ograda uz auto cestu bila savijena.

19. Iz preslike Putnog radnog lista Hrvatskih autocesta d.o.o. broj 501/A6DE/1248/2020 od 30. travnja/1. svibnja 2020. (list 125.-126. spisa) razvidno je da je u istom ophodar (vozač) EA, a koji je u svom iskazu potvrdio da je isti potpisao, upisao u 21:17 sati intervenciju ophodara na 33+700 km radi popravka žičane ograde, dok iz Dnevnika rada za dionicu Vrbovsko-Vrata od 30. travnja /1. svibnja 2020. (list 127. spisa), također nesporno potpisanom od ophodara EA, proizlazi da je u rubrici "Izvješće o stanju na Autocesti" konstatirano da je "oko 21:10 osobno vozilo VW Golf [registarska oznaka] na 33+700 km naletilo na divljač...". Isto tako, konstatirano je i da je divljač ušla na 33+900 km.

20. Saslušani svjedok EA, ophodar tuženika (list 337. – 340. spisa) u cijelosti je ostao kod danog pismenog iskaza (list 258. – 259. spisa), a u kojem je naveo u bitnome da ga je u 20,35 sati operator Centra za nadzor i upravljanje prometom (CNUP) obavijestio kako je od centra 112 zaprimio dojavu da je poslije čvora Vrbovsko u smjeru Rijeke viđena srna, da je poslao zamjenskog ophodara da obiđe dionicu od 43 km Čvor Delnice do 17km Čvor Vrbovsko, da je u 20,30 sati operater CUP-a pokrenuo proceduru divljač na kolniku te da je u smjeru Rijeke na portalima iznad autoceste putem svjetlosnih promjenjivih znakova (SPZ) ograničena brzina kretanja: prije tunela R. Brda 16+ 300 km. 100 km/h, izlaz tunel R. Brda 16+800km 80 km/h, na 17 +400 km, a brzina je ograničena na 60 km/h. Upaljen je bio i znak "opasnost na cesti". Oko 21,00 sati zamjenski ophodar obavijestio ga je da je uočio dvije srne, ali ne unutar zaštitnog pojasa autoceste, već izvan zaštitne žičane ograde kod Čvora Vrbovsko, o čemu je odmah obavijestio operatera CUP-a. Oko 21,00 sat operater CNUP-a ga je obavijestio da je osobno vozilo naletjelo na srnu u blizini Čvora Ravna Gora u smjeru Rijeke te da je odmah otišao na mjesto događaja gdje je zatekao osobno vozilo i srnu na 33 km i 700 m, o čemu je obavijestio operatera. Naveo je i da je pregledao zaštitnu žičanu ogradu i dvjesto metara dalje od nesreće na 33 km + 900 m uočio da je ograda mehanički prerezana kod stupa cca 30 cm od zemlje. Zaštitna žičana ograda odmah je popravljena. Napomenuo je i da je ograda prerezana u blizini naseljenog mjesta te da su imali takvih oštećenja s obzirom da kroz ogradu prolaze gljivari i migranti. Odgovarajući na upit da li je prije predmetnog štetnog događaja pregledao žičanu ogradu na tom dijelu odgovorio je da je vizualno međutim da nije izlazio iz vozila radi detaljnog pregleda, dok je na upit da li je taj vizualni pregled obavio prilikom odlaska na druge dvije intervencije koje je spomenuo ili neovisno od njih, odgovorio da je taj vizualni pregled obavio kada se vraćao s intervencije koju je obavio u tunelu Pod Vugleš, Javorova kosa, dok je na upit da li je na tom zaštitnom pojasu odnosno prostoru između zaštitne žičane ograde i ruba kolnika bilo raslinje ili je trava bila pokošena, svjedok odgovorio da nije bilo raslinja, da je bilo proljeće i da se trava pokosila pri čemu je napomenuo da se iza zaštitne žičane ograde nalazi i električni pastir odnosno žičana ograda koja je pod električnim nabojem kako bi i ona odvratila divljač s ceste pa da i zbog toga trava mora biti pokošena.

21. U odnosu na činjenicu vremena nastanka predmetnog štetnog događaja valja naglasiti da je na prvoj strani potvrde MUP-a RH, PU Primorsko-goranska Rijeka, PP Delnice broj: 511-09-29/9-155/1/2020 (list 12.-13. spisa) navedeno da se nezgoda dogodila oko 21:20 sati, dok je na toj istoj potvrdi, na drugoj strani pod „opisom mjesta događaja“ navedeno da je „do prometne nesreće došlo dana 30.04.2020, oko 21,10 sati“, a tako je naveo i ophodar u svom dnevniku rada pa je očigledno omaškom na prvoj stranici predmetne potvrde navedeno da se nezgoda dogodila u 21:20 sati

22. Nadalje, u ispisu Dnevnika rada referenta – operatera za praćenje prometa od 30. travnja / 1. svibnja 2020. od 19:00 do 07:00 sati (list 235. – 237. spisa) navedeno je da se nezgoda dogodila u 20:59 sati.

23. Imajući u vidu i da je saslušani ophodar EA iskazao da „ga je oko 21,00 sat operater CNUP-a obavijestio da je osobno vozilo naletjelo na srnu u blizini Čvora Ravna Gora u smjeru Rijeke“, prema ocjeni ovog suda do predmetne je nezgode došlo oko 21:10 sati, pri čemu valja naglasiti da upravo naznaka "oko" ukazuje da se može raditi o razumnom odstupanju od tog vremena, odnosno pod tim se terminom može smatrati i desetak minuta ranije ili kasnije.

24. Dakle, bez obzira da li se predmetna nezgoda dogodila "oko 21:10 sati" ili u 20:59 sati, a imajući u vidu ostalu ranije u obrazloženju ove presude opisanu dokumentaciju kao i iskaz ophodara, oba navedena vremena (21:10 sati i 20:59 sati) prethode 21:12 sati, u koje vrijeme je nesporno prekinuta izvanredna obavijest opasnosti „divljač na cesti“ i prometna signalizacija o opasnosti i ograničenju brzine na 60 km/h.

25. Osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine. To znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti (čl. 7. i 219. ZPP-a). Prema tome, pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

26. Uzimajući u obzir navedenu zakonsku odredbu, a imajući u vidu da je svjedok ZA u svom iskazu naveo da se neposredno prije štetnog događaja uključivao u promet s benzinske crpke te da nije vidio nikakav prometni znak "divljač na cesti" neposredno prije prometne nesreće, pri čemu je tužitelj osporio da bi na dijelu između uključivanja na samu dionicu auto ceste s benzinske pumpe pa do mjesta naleta uopće postojao signalni uređaj na koji upire tuženik, prema ocjeni ovog suda tuženik (na kojem je bio teret dokaza odlučnih činjenica) tijekom postupka nije dokazao, odnosno nije dostavio tehničku dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno da je na navedenoj dionici, odnosno na autocesti iz smjera Zagreba u smjeru Rijeke nakon izlaza s predmetne benzinske pumpe pa do stacionaže 33 + 700 km predmetne dionice, na portalu iznad tog dijela autoceste bila postavljena izvanredna obavijest odnosno prilagođena prometna signalizacija putem svjetlosnih promjenjivih znakova (SPZ) te s ograničenjem brzine kretanja na 60 km/h.

27. Dakle, osiguranik tužitelja krećući se osobnim vozilom procijenjenom i iskazanom brzinom od najmanje 100 km/h prema mišljenju stalnog sudskog vještaka, a u situaciji kada tuženik nije dokazao da je na relaciji od izlaska s benzinske pumpe do mjesta naleta divljači postojala prometna signalizacija ograničenja brzine i znaka opasnosti "divljač na cesti", nije uzrokovao predmetnu prometnu nezgodu, odnosno do nesreće nije došlo zbog toga što isti nije prilagodio brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste (čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama - Narodne novine broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20; dalje: ZSPC, koji se u konkretnom postupku primjenjuje s obzirom na datum nastanka predmetne nezgode) odnosno jer nije postupio sukladno odredbi čl. 54. st. 1. t. 1. ZSPC -a kojom je propisana najviša dopuštena brzina kretanja od 130 km/h na autocestama.

28. U odnosu na tuženikov prijedlog za dopunskim saslušanjem svjedoka EA na okolnost na kojim se točno mjestima u vrijeme predmetnog štetnog događaja nalazila prometna signalizacija, isti je sud na ročištu održanom 17. veljače 2026. odbio jer predloženi dokaz ne predstavlja dostatno i adekvatno dokazno sredstvo za utvrđenje gore navedene sporne činjenice. Sud je odbio i tužiteljev dokazni prijedlog za dopunskim saslušanjem svjedoka ZA na okolnost vremena i mjesta nastanka predmetnog štetnog događaja, s obzirom damje na te okolnosti svjedok iskazivao u prvotno danom iskazu pa je takav dokazni prijedlog sud ocijenio nesvrsishodnim te u suprotnosti s načelom efikasnosti i ekonomičnosti postupka sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. ZPP-a.

29. Dodatno valja naglasiti i da je preuzevši prava i obveze upravljanja javnom cestom tuženik preuzeo i odgovornost za rizike tog upravljanja. Imajući u vidu da je dvjesto metara dalje od nesreće na 33 km + 900 m nesporno žičana ograda bila mehanički prerezana, prema ocjeni ovog suda to što ophodarska služba ranije toga dana nije uočila oštećenja žičane ograde na tom dijelu autoceste ne isključuje tuženikovu odgovornost u smislu sigurnog odvijanja prometa pri čemu se naglašava i da prema iskazu samog ophodara detaljan pregled nije izvršen, već je samo iz vozila vizualno pregledao stanje ograde. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju ne radi se o nepredviđenoj situaciji koju tuženik nije mogao unaprijed spriječiti, pri čemu se ukazuje i da je u svom iskazu saslušani ophodar naveo da takvih oštećenja (prerezane žice) ima u blizini naseljenih mjesta s obzirom da kroz ogradu prolaze gljivari i migranti.

30. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 50. ZC-a u svezi s odredbom čl. 1045. ZOO-a odlučeno je kao u t. I. izreke ove presude.

31. U odnosu na dosuđeni tijek zakonske zatezne kamate, valja naglasiti da je odredbom čl. 1086. ZOO-a propisano da se obveza naknada štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Osiguravatelj koji stupa u prava i obveze svog osiguranika kao oštećenika može zahtijevati kamate na iznos neplaćene naknade od dana kada je izvršio isplatu svom osiguraniku.

32. U konkretnom slučaju tužitelj je svom osiguraniku isplatio iznos štete 20. svibnja 2020., 5. lipnja 2020. i 16. lipnja 2020. (potvrde o izvršenom plaćanju, list 181., 182. i 184. spisa) slijedom čega je prihvaćen tužiteljev zahtjev i u dijelu kojim zahtijeva plaćanje zatezne kamate na pojedinačno utužene iznose glavnice od dana nakon izvršenog plaćanja pa do isplate.

15. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO -a jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate, i to od dana nakon isplaćene štete, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose imajući u vidu predmet konkretnog spora. Ovdje treba navesti da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 114/22) te je odredbom čl. 2. predmetnog Zakona izmijenjen članak 29. st. 2. na način da isti određuje da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena. Odredbom čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22) u Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22) u čl. 29. st. 2. riječ: "pet" zamjenjuje se riječju: "tri". Nadalje, 30. prosinca 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23; dalje: ZID ZOO) kojim je u čl. 1. izmijenjen dotadašnji čl. 29. st. 2. na način da isti određuje da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Sukladno čl. 1. st. 4. ZID ZOO-a, referentna stopa iz st. 2. tog članka je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banka.

33. Budući da sud po službenoj dužnosti pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava, valjalo je pravilnom primjenom odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a odlučiti kao u t. I. izreke.

34. Odluka o troškovima postupka iz t. II. i III. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 2., čl. 155. i 164. ZPP-a. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46.OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR, za zastupanje na ročištima 10. lipnja 2021., 4. srpnja 2022., 6. veljače 2023., 18. listopada 2021. (saslušanje svjedoka zamolbenim putem) i 17. veljače 2026. za svako u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 1.250,00 EUR.

35. Tužitelju je također priznat i zatraženi trošak uplaćenog predujma za prometno vještačenje u iznosu od 398,17 EUR. Nadalje, tužitelju je kao potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a) priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 36,37 EUR (čl. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama, Narodne novine, broj 118/2018 i 51/23; dalje: ZSP) i Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, Narodne novine, broj 37/23; dalje: Uredba) te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 72,75 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe u svezi s odredbom čl. 1. st. 2. ZSP-a. Nadalje, tužitelju je priznat zatraženi trošak u iznosu od 2,65 EUR na ime upravne pristojbe za izdavanje Potvrde o prometnoj nesreći (list 107. – 108. spisa) te zatraženi trošak u iznosu od 1,53 EUR na ime poštarine na dostavu upravne pristojbe (list 189. spisa).

36. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 2.011,47 EUR pa je slijedom navedenog odlučeno kao u t. II. izreke ove presude. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška temelji se na odredbi članka 151. ZPP -a, a visina stope određena je prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, za ostale odnose.

37. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 7. rujna 2020. u ukupnom iznosu od 62,50 EUR s obzirom da navedeni trošak nije bio potreban radi vođenja ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, tužitelj je predmetnim podneskom dostavio sudu tužbu s prilozima u elektroničkom obliku na način da su isti prikladni za obradu na sudu, a što je trebao učiniti već podnošenjem same tužbe. Isto tako, tužitelju nije priznat zatraženi trošak za zastupanje na ročištu 13. rujna 2021. jer navedenog dana ročište nije održano pa mu stoga navedeni trošak nije niti nastao, niti mu je priznat trošak na ime sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 73,00 EUR već mu je priznat trošak u iznosu od 36,37 EUR i to u smislu odredbe čl. 7. ZSP-a. Zaključno, tužitelju nije priznat zatraženi trošak na ime pribave isprava (Tbr. 32 OT-a) u iznosu od 41,48 EUR jer tužitelj nije dokazao da mu je navedeni trošak zaista nastao. Dakle, tužitelju nije priznat zatraženi trošak u iznosu od 203,11 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. III. izreke presude.

U Zagrebu, 3. travnja 2026.

SUTKINJA:

Aleksandra Gumzej

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 50.000,00 kn) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.