Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-564/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari po tužbi tužiteljice LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti tužiteljice i njezinog punomoćnika, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 3. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a j u s e tužbeni zahtjevi koji glase:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl. 6. st. 1. Ugovora o kreditu br. 5140060242-63000115381/2005. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog dana 14.12.2005. godine između tužitelja i prednika tuženika, potvrđenog dana 22.12.2005. g. po javnom bilježniku Antunu Novačiću iz Orahovice pod br. OU-229/2005, u dijelu odredbe koji glasi:

“…prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,50% jednokratno, unaprijed…“

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužiteljici LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 1.470,90 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 24.12.2005. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajn ih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku plati parnični trošak u iznosu od 856,18 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu navodeći da je tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d. Osijek i Hypo Alpe Adria Bank d.d. Ističe da je dana 14.12.2005. godine tužitelj s prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu broj: 5140060242-63000115381/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama potvrđen dana 22.12.2005. godine po javnom bilježniku Antunu Novačiću iz Orahovice pod br. OU-229/2005, prema kojem je prednik tuženika kao kreditor tužiteljici kao korisnici kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 155.000,00 CHF prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita. Citiranim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 14 godina kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima.

2. Predmetnim tipskim Ugovorom u članku 6. ugovorena je naknada za obradu zahtjeva kredita i to u iznosu od 1,50 % jednokratno unaprijed od ukupnog iznosa kredita. Prednik tuženika je prilikom isplate kredita dana 23.12.2005. godine naplatio tužiteljici naknadu za obradu zahtjeva kredita u iznosu od 11.082,49 kn, a koja protuvrijednost prema fiksnom tečaju konverzije (HRK u EUR) utvrđena Zakonom o uvođenju EUR-a kao službene valute u Republici Hrvatskoj iznosi 1.470,90 EUR.

3. U ugovornoj odredbi za tzv. "ulaznu naknadu" nije se pojedinačno pregovaralo već je ista kao takva unaprijed formulirana i to od strane tuženika (banke) implementirana u tipskom Ugovoru, na koji tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaja. Tužiteljici nije bila razjašnjena relacija odnosa između naknade i usluge na ime koje se ista naplaćuje. Navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak. S obzirom da je prednik tuženika temeljem navedene nepoštene odredbe o ulaznoj naknadi u predmetnom ugovoru istu naplatio i time stekao nepripadajuću imovinsku korist, naveden je kao nepošten stjecatelj sukladno čl. 1115. ZOO-a, takvu dužan vratiti zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare, osporava sve činjenične navode tužbe, iznesena tumačenja tužiteljice, protivi se svim dokaznim prijedlozima tužitelja te stoga osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Ističe kako visina i datum naplaćene naknade nisu sporni.

5. Tuženik osporava tužiteljici status potrošača. Ističe da je bitna pretpostavka da bi se ugovor smatrao potrošačkim da je jedna ugovorna strana potrošač, odnosno da sklapa ugovor za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poslovne djelatnosti i profesije. Iz odredbe samog predmetnog Ugovora i činjenica dostupnih u javnim registrima, proizlazi da tužiteljica nije sklopila predmetni ugovor kao potrošač već kao u sklopu svog obrta u cilju obavljanja svoje poslovne djelatnosti. Ističe da iz predmetnog Ugovora proizlazi da je namjena kredita kupnja lokala. Na navedenoj adresi u [adresa] i danas se nalazi lokal odnosno poslovni prostori što potvrđuje da kupljena nekretnina nije imala stambenu, već upravo poslovnu namjenu. Stoga se osporava svojstvo potrošača jer ugovor nije zaključen kao potrošački.

6. Kako je tužba podnesena 26.3.2025. godine, tuženik ističe materijalnopravni prigovor zastare. Ističe da se na zahtjev za isplatu temeljem stjecanja bez osnove primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, što znači da je za sva potraživanja s osnova stjecanja bez osnova koja su nastala prije 26.3.2020. godine nastupila zastara potraživanja. Nadalje, tuženik smatra da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o spornim odredbama Ugovora o kreditu te da je sadržaj osporenog Ugovora određen sukladno iskazanim voljama ugovornih stranaka. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

7. U dokaznom postupku sud je saslušao tužiteljicu (list 191-192) te je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj: 5140060242-63000115381/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama (list 5-13), u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj: Tt-09/1533-3 (list 15), u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj: Tt-16/22619-2 (list 16), u presudu Vrhovnog suda RH broj: Rev-1035/2023-2 (list 32-36), u presudu Županijskog suda u Splitu broj: Gž- 230/2023-3 (list 37-42), u presudu Županijskog suda u Splitu broj: Gž-1215/2020-2 (list 43-53), u rješenje Vrhovnog suda RH broj: Revd-865/2023-2 (list 54-56), u presudu Trgovačkog suda u Osijeku broj: 19 P-2/2021-28 (list 57-69), u presudu Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj: 66 P-172/2023-10 (list 70-84), u odluke o naknadama za usluge Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. (list 86-113), u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k.o. P. [adresa] (list 115-122) te u presudu Visokog trgovačkog suda RH broj: 32 Pž-1122/2023-2 od 13.12.2023.

8. Temeljem uvida u Ugovor o kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama (list 5-13), koji je potvrđen pred javnim bilježnikom Antunom Novačićem iz Orahovice pod brojem: OU-229/2005 od 22.12.2005. godine (list 5-14) utvrđeno je da su tužiteljica i prednik tuženika Slavonska banka d.d. zaključili Ugovor o stambenom kreditu za kupnju lokala u iznosu od 115.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. na dan korištenja kredita. Kredit je odobren na rok vraćanja od 14 godina uz kamatu od 4,9 % godišnje dekurzivno. Otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunskoj protuvrijednosti prema važećem srednjem tečaju za CHF Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja. Prva rata dospijeva do 1.2.2006. godine. Korisnik kredita prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru.

9. Prema iskazu tužiteljice (list 191-192) kredit je podignut kao stambeni kredit za osobne potrebe. Kredit je otplaćivala u kunama te je na početku rata po tome kreditu bila negdje oko 5.900,00 kn, a na kraju se povisila čak do 8.600,00 kn. U banci su joj ponudili obrazac za kredit koji je morala ispuniti i posebno nisu nešto razgovarali ili pregovarali. Osiguranje za taj kredit je bilo založno pravo na njezinoj kući i na kući njezinih roditelja. Sredstva su isplaćena na njezin tekući račun, a iskoristila ih je za kupovinu nekretnine. Ulazna naknada njoj je oduzeta od iznosa kredita prilikom isplate sredstava. U banci ju nisu upoznali o obvezi plaćanja ulazne naknade za obavljanje bankarskih usluga. Sredstva od toga kredita iskorištena su za kupnju nekretnine koju je iskoristila na način da ju je počela iznajmljivati. Nekretnina se nalazi u prizemlju zgrade u [adresa] i sada se u njoj nalazi trgovina Arena. Prostor koji je kupila mislila je urediti za stan za stanovanje u kojem bi živjela. Kako su se rate počele povećavati, onda je promijenila odluku i taj prostor je iskoristila za iznajmljivanje. U banci nije mogla pregovarati o odredbama kredita, a niti o ulaznoj naknadi.

10. Kako je prema čl. 2. predmetnog Ugovora (list 5-14) kredit odobren kao stambeni kredit za kupnju lokala gdje se očito obavlja određena djelatnost, sud ne prihvaća iskaz tužiteljice da je kredit podigla za osobne potrebe. Prihvaća da je kredit odobren za kupovinu nekretnine, ali da je ta nekretnina lokal i nije bila namijenjena za stanovanje. Stoga sud ne prihvaća iskaz tužiteljice da je ovaj prostor koji je kupila mislila urediti kao stan za stanovanje u kojem bi živjela, jer je odmah nakon kupovine tu nekretninu koristila za iznajmljivanje. U takvim okolnostima, ocjena je ovoga suda da tužiteljica predmetni Ugovor o kreditu nije zaključila sukladno čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003 – dalje: ZOZP/03), kao fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njezinoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, dakle, da predmetni kredit nije zaključila kao potrošač te da se ovdje ne radi o potrošačkom ugovoru.

11. Tužiteljica u ovome postupku zahtijeva utvrđenje ništetnom odredbe čl. 6. st. 1. predmetnog Ugovora o kreditu gdje je utvrđeno da tuženik ima pravo na naknadu prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,50 % jednokratno unaprijed, te sukladno navedenom zahtijeva i isplatu isplaćene naknade u iznosu od 1.470,90 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od 24.12.2005. godine. U takvim okolnostima gdje je utvrđeno da tužiteljica nije potrošač i gdje se ne primjenjuju odredbe ZOZP/03, primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu.

12. Predmetna odredba o naknadi gdje je čl. 6. st. 1. navedenog Ugovora utvrđeno da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,50 % jednokratno unaprijed je određena i tužiteljica je sukladno navedenoj odredbi Ugovora tuženiku naknadu i isplatila, što između stranaka nije bilo sporno. Nije utvrđeno da bi se ta tzv. "ulazna naknada" po tome kreditu, koja se plaća odjednom, mijenjala. Ista je u tome trenutku bila određena sukladno čl. 46. st. 2. ZOO/91, a prema čl. 47. ZOO/91 nije mogla biti ništetna. Prema čl. 104. st. 1. ZOO/91 u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke , ako zakon što drugo ne određuje.

13. Kako je sud utvrdio da predmetna naknada utvrđena u ovome Ugovoru koji nije potrošački nije ništetna, tužiteljica temeljem navedenog utvrđenja nema osnovu za povrat isplaćenih sredstava temeljem te naknade. Stoga je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

14. U takvim okolnostima gdje je utvrđeno da tužiteljica nema pravo na povrat isplaćene naknade prigovor zastare tuženika nije relevantan za donošenje odluke.

15. Parnični troškovi tuženika u ovome postupku iznosili su 856,18 eura, a sastojali su se od troškova sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, od troškova sastava tri potrebna ostala podneska od 23.6.2025., 9.1.2026. i 18.2.2026. godine u iznosu od 150,00 eura, od troškova sastava žalbe na presudu u iznosu od 250,00 eura, od PDV-a u iznosu od 150,00 eura te od sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 106,18 eura. Kako je tuženik uspio u sporu, navedene troškove mu je tužiteljica temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

– dalje: ZPP) dužna isplatiti.

16. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slatini 3. travnja 2026.

Sudac:

Zoran Šljivac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužiteljica po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, L

[adresa],

2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, Maksimirska 25.