Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-1988/2021-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužiteljice ML, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ante Bogdanić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tuženika AL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Julija Strmota, odvjetnica u Biogradu na Moru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Ante Bogdanića, odvjetnika u Biogradu na Moru i zamjenice punomoćnice tuženika HL, odvjetničke vježbenice kod Julije Strmota, odvjetnice u Biogradu na Moru, na ročištu za objavu presude 3. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se prema tuženicima ove tužbe da je tužiteljica stekla pravo vlasništva, za cijelo, na č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižbu prava vlasništva za cijelo predmetne nekretnine na svoje ime, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude."

II. Nalaže se tužiteljici ML, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 EUR (tisućusedamstopedeset eura) u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 20. listopada 2021. navodi da je vlasnica za cijelo utužene nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je vlasništvo ove nekretnine stekla temeljem dosjelosti putem svojih pravnih prednika (pok. oca PL pok. PL, pok. PL pok. LL, pok. RL pok. PL). Nadalje navodi da je predmetna nekretnina oduvijek vlasništvo od obitelji PL, odnosno prije ulaska RL u obitelj PL ista da je bila vlasništvo od OL pok. M). Tužiteljica se poziva na dokumentaciju iz 1910. navodeći da je prednica tužiteljice RL bila vlasnica č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo, odnosno cijelo vrijeme ova nekretnina je bila u posjedu supruga RL, PL koji je bio skrbnik RL, a poslije njegove smrti njihovih sinova PL i ZL koji su povodom ove čestice vodili sudski spor, koji spor je riješen nagodbom u spisu I-2002/68. Prema toj nagodbi č. zgr. [katastarska čestica] da pripada upravo predniku tužiteljice njezinom ocu PL. On se od 1971. nalazi u isključivom posjedu predmetne nekretnine pa se do sve do svoje smrti. Isti da je umro 2004. 2004. tuženik da je "uzeo" predmetnu nekretninu. Kada je sestra od tužiteljice GL vidjela tuženika da ruši ukrasni kamen zida ista a je to prijavila PP Biograd na Moru. Od tada tj. od 2004. pa do 2015. kada je tuženik započeo sa radovima. Nadalje navodi da zaključak tužiteljica ne samo da posjeduju dokumentaciju kojom dokazuju svoje pravo vlasništva

– pravni slijed unazad sto godina nego i dokazuje da ispunjava uvjete i za dosjelosti. Nadalje tužiteljica da dostavlja uvjerenje da je č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentirana prije 15. veljače 1968. Dakle predmetna nekretnina da je od strane prednika tužiteljice izgrađena prije 15. veljače 1968. Dakle, tužiteljica da je i temeljem građenja stekla pravo vlasništva. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu od 12. studenog 2021. usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, ističući prvenstveno prigovor presuđene stvari navodeći da su tužiteljice DL, ML, MLS i ALS, te TL, već vodile parnicu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na istoj nekretnini pred ovim sudom pod. posl. br. P-136/2016., pa predlaže tužbu odbaciti. Nadalje navodi da tužiteljica ni u kom slučaju nije mogla steći vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću, budući da nikada nije bila samostalna posjednica predmetne nekretnine, kao što to nije niti u vrijeme podnošenja tužbe, a niti su ispunjene ostale pretpostavke iz članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Suprotno navodima tužiteljice, upravo je tuženik vlasništvo predmetne nekretnine stekao dosjelošću, a što je utvrđeno pravomoćnom presudom naslovljenog suda donesenom u predmetu posl. broja P-136/2016, koja presuda tužiteljicu obvezuje. Naime, u katastarskom operatu za k. o. [katastarska općina] posjednicom predmetne nekretnine evidentirana je ČL. NL za cijelo i to od 1971. Nadalje, ČL darovala je predmetnu nekretninu NL darovnim ugovorom zaključenim **.**.1996. NL je prodao predmetnu nekretninu tuženiku ugovorom o kupoprodaji nekretnina na kojem je ovjeren potpis prodavatelja po javnim bilježniku Nadici Milovac pod brojem OV-246/04 od 23. siječnja 2004. Nadalje, tuženiku je predmetna nekretnina predana u samostalan neposredan posjed, koji mu nitko nije osporavao, a istu je njegov prednik također koristio kao samostalan neposredni posjednik. Dakle, kako je nedvojbeno utvrđeno pravomoćnom presudom posl. br. P-136/2016 od 28. rujna 2016., upravo je tuženik stekao pravo vlasništva dosjelošću budući je on u posjedu predmetne nekretnine osobno i po svojim pravnim prednicima od 1971. Slijedom navedenog, tuženik predlaže prije svega tužbu odbaciti, a podredno odbiti kao neosnovanu, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Budući da je tuženik već u odgovoru na tužbu prigovorio označenoj vrijednosti predmeta spora kao suviše nisko naznačenoj, sud je raspravnim rješenjem od 20. siječnja 2026. odredio vrijednost predmeta spora u iznosu 1.327,23 EUR. U konkretnom slučaju, tužbeni zahtjev tužiteljice se ne odnosi na novčanu svotu pa bi u smislu članka 40. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/2.2, 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) vrijednost predmeta spora bila 1.327,23 EUR. Vezano za navode tuženika vezano za vrijednost nekretnina (tržišna vrijednost nekretnine) po stavu ovog suda nije sama po sebi pretpostavka za provjeru i određivanje vrijednosti predmeta spora u smislu odredbe iz članka 40. stavak 3. ZPP- a, pa je sud vrijednost predmeta spora odredio u iznosu od 1.327,23 EUR. (Ovakav pravni stav je zauzeo Županijski sud u Zadru, posl.br. Gž-872/22 od 12. rujna 2022. i Županijski sud u Splitu posl. br. Gž-1997/25).

4. U dokazne svrhe sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: uvjerenje DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru, klasa: URU-935-08/15-02-00125, urbroj: 541-22-04/5-15-2 od 17. travnja 2015. (list spisa 5), uvjerenje MUP, PU zadarska, PP Biograd, broj: 511-18-09- 04/3-162/15 od 20. siječnja 2016. (list spisa 6, 15), identifikacija čestica DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru, klasa: 936-02/16-04/5, urbroj: 541-22-04/1-16-2 (list spisa 7), diobena pogodba od 19. svibnja 1910. godine (list spisa 8-12), uvjerenje DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru, klasa: 935-08/16-02/12, urbroj:

541-22-04/1-16-3 (list spisa 13-14), fotografije (list spisa 16-17), građevinska dozvola Zadarske županije, Upravnog odjela za provedbu dokumenta, prostornog uređenja i gradnje, Ispostava Biograd na Moru, klasa: UUP/I-361-03/15-01/58, urbroj: 2198/1-11- 2/1-15-7 od 26. kolovoza 2015. (list spisa 21-26), povijest promjena za 1245 k. o. [katastarska općina] izdana od DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru, klasa: 936-02/11-05/1, urbroj: 541-19-03-02/1-11 od 15. studenog 2011. (list spisa 27-36), rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Zadru, posl. br. O-613/54-7 od 4. listopada 1957. (list spisa 42-43), oporuka sačinjena 11. travnja 1954. od strane oporučiteljice Stoše Trošić žene Šime (list spisa 44), smrtovnica Stoše Trošić žene Šime (list spisa 46-47), rješenje Općinskog suda u Zadru, posl. br. I.2002/68-12 od 28. siječnja 1971. godine (list spisa 49-50), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru, posl. br. O-43/00 od 22. ožujka 2001. (list spisa 58-60), saslušani su svjedoci: DL (list spisa 64, 65), TL (list spisa 65), KL (list spisa 65, 66), VL (list spisa 301) i ĆL (list spisa 301-302). Sud je izvršio uvid u pribavljene predmete formirane pod posl. br. P-2172/19 i P-136/2016.

4.1. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka ĐL i FL jer je tuženik odustao od saslušanja predloženih svjedoka. Nadalje, sud nije izveo dokaz stranačkim saslušanjem jer su stranke odustale od ovog dokaznog prijedloga.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je stekla pravo vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo, uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tuženika.

7. Među stranka nije sporno da je tuženik upisan vlasnikom utužene nekretnine kat. čest. [katastarska čestica]. ZGR. k. o. [katastarska općina], za cijelo.

8. Među strankama je sporno je li tužiteljica stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću. Sporno je jesu li ispunjene pretpostavke za postojanje pravomoćne presuđene stvari.

9. Iz uvjerenje DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru, klasa: URU-935-08/15-02-00125, urbroj: 541-22-04/5-15-2 od 17. travnja 2015. (list spisa 5) razvidno je da je na kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere (čest. zgr. [katastarska čestica] stare izmjere) k. o. [katastarska općina] evidentirana građevina prije 15. veljače 1968. Novom izmjerom 1971 evidentirano je na kat. čest. [katastarska čestica] katastarska kultura dvorište.

10. Iz identifikacije čestica DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru, klasa: 936-02/16-04/5, urbroj: 541-22-04/1-16-2 (list spisa 7) proizlazi da kat. čest. [katastarska čestica] odgovara kat. čest. zgr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

11. Iz uvjerenja DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru, klasa: 935-08/16-02/12, urbroj: 541-22-04/1-16-3 (list spisa 13-14) proizlazi da je čest. zgr. [katastarska čestica] cijepana na č. zgr. [katastarska čestica] i č. zgr. [katastarska čestica] stare izmjere temeljem geodetskog elaborata za provedbu u zk. klasa: 932-06/2007-02/196 od 1. listopada 2007.

12. Iz povijesti promjena za 1245 k. o. [katastarska općina] izdana od DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru, klasa: 936-02/11-05/1, urbroj: 541-19-03-02/1-11 od 15. studenog 2011. (list spisa 27-36) proizlazi da se parcela 1245 nove izmjere odnosi na čest. zgr. [katastarska čestica] (nastala od č. zgr. [katastarska čestica]) stare izmjere. Predmetom, klasa: 932-06/07-02/196 izvršeno je cijepanje č. zgr. [katastarska čestica] na č. zgr. [katastarska čestica] radi usklađenja zemljišno-knjižnog stanja sa stanjem u katastru glede parcele 1245 nove izmjere. Revizijom posjedovnog stanja 1955./1956. godine čest. zgr. [katastarska čestica] upisana je u ABC registar 340 na ime PL pok. LL. Sastavljanjem posjedovnih listova č. zgr. [katastarska čestica] upisana je u posjedovni list 262 PL. LL, a iskazom promjena redni broj 32/67, posjedovni list 262 mijenjao je naslovnu stranu te je upisan UL pok. PL (osnov promjene, navedeno, otac umro) takav upis vrijedio je do stupanja na snagu nove izmjere za k. o. [katastarska općina] aerofotogrametrijskim snimanjem izvršenim 1971. godine (podaci u službenoj potrebi 1979., parcela 1245 upisana u ABC registar 543 na ime ČL pok. NL). Sastavljanjem posjedovnih listova predmetna parcela je upisana u posjedovni list 623 na ime ČL pok. NL. Iskazom promjena 6/04, predmetna čestica se upisuje u posjedovni list 2637 na ime AL, Jere (osnov upisa ugovor o prodaji broj Ov-246/04 i rješenje o nasljeđivanju iza ČL, broj O.43/00).

13. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Zadru, posl. br. O-613/54-7 od 4. listopada 1957. (list spisa 42-43) proizlazi da su pok. SL ženu PL rođ. ČL naslijedili: sin PL, Šimin za 8/14 dijela, suprug PL pok. LL za 1/14 dijela, sin ŠL za 1/14 dijela, kćer IL za 1/14 dijela, kćer JL za 1/14 dijela, kćer CL za 1/14 dijela i kćer ŽL za 1/14 dijela, uvidom u citirano rješenje proizlazi da je ostavinsku imovinu pok. ostaviteljice činila i 1/3 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

14. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru, posl. br. O-43/00 od 22. ožujka 2001. iza pok. ČL pok. NL (list spisa 58-60) razvidno je da su pok. ostaviteljicu na temelju zakona naslijedili brat LL i brat NL. Iz obrazloženja cit. rješenja proizlazi da je ostaviteljica za života braći darovala određene nekretnine pa je tako nekretninu kat. čest. [katastarska čestica] darovala bratu NL i to darovnim ugovorom od 22. veljače 1996. godine ( kako to proizlazi iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. ČL), a potom navedeni je ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 23. siječnja 2004. otuđio upravo tuženiku.

15. Svjedokinja DL je u iskazu (list spisa 64, 65) navela da je iza smrti oca PL ostala samo jedna čestica zgrade [katastarska čestica] te je nakon njegove smrti podigla vlasnički list pa su ona i sestra GL podigle tužbu 2012. tijekom kojeg postupka su utvrdile da je čestica cijepana na 30/2 i 30/3. 2004. godine sestra GL da joj je javila kako AL čisti oko kuće. Navela je da je otac utuženu nekretninu naslijedio od majke i diobom sa bratom i dvije sestre koje su njezinom ocu darovale svoj dio, dok su druge dvije sestre darovale njezinom stricu ZL pok. PL tj. drugom bratu. Nadalje je navela da se s tužiteljicom još uvijek nije podijelila, ali da tužiteljica ima pravo obraniti svoj dio kao i ona. Navodi da se ne protivi navodima njezine sestre te da će se njih dvije naknadno podijeliti. Navela je da joj tuženik nije u srodstvu niti djeljenik, već je kupio od osoba koje nisu vlasnici. Navela je da je djed PL cijelo vrijeme bio upisan u katastru, da se iza njegove smrti upisao brat UL pok. PL. Navela je da ih nitko nije ometao u vlasništvu, ona da je tamo provela cijelo djetinjstvo, a ČL da se lažno upisala u katastar nakon avio snimka iz 1973. koja je ovu nekretninu prodala tuženiku. Na poseban upit je navela da nije u posjedu predmetne nekretnine od kad je AL počeo s građenjem misli oko 2012.

16. Svjedokinja TL je u iskazu (list spisa 65) navela da je utužena nekretnina bila u vlasništvu njezinog djeda PL pok. A, da je njihov otac utuženu nekretninu dobio od svoje majke i tada da je otac dobio 8/14 dijela, a svi ostali po 1/14. AL nije mogao nekretninu kupiti jer je na čest. zgr. [katastarska čestica] upisana RL, a BL je prodao NL. NL. Navela je da njezinog oca nitko nije ometao u posjedu nekretnine i da AL nije mogao kupiti od nekoga tko nije vlasnik ni posjednik. Navela je da je u posjedu spornog dijela nekretnine AL jer je on sagradio objekt, ali ne zna točno kada.

17. Svjedokinja KL je u iskazu (list spisa 65, 66) navela da je nekretnina oduvijek bila od njihovog oca, najprije od tete EL rođ. KL, da je nikada nisu nikome prodali niti darivali, ali kako su otišli trbuhom za kruhom u inozemstvo, da nisu znali da je nekretninu zauzeo AL. BL da je nekretninu prodao EL iako to nije njegovo vlasništvo. Navela je da pokojnog A nitko nije ometao u posjedu, cijelu zgradu da je dobio otac tužiteljice A, a drugu stranu je dobio njihov stric ŠL. Nadalje je navela da je ČL, polusestra od osobe koja je prodala ovu nekretninu tuženiku. Navela je da su na ovoj nekretnini najprije tužiteljičini otac i djed držali drva i koristili kao wc, a kasnije da je tu bila jama u kojoj se gasilo vapno.

18. Svjedokinja VL je u iskazu (list spisa 301) navela da je već ranije dala svoj iskaz u drugom postupku, pa da joj je poznato da je predmet spora teren u [adresa] između dvije kuće, da je riječ o terenu od pet do šest kvadrata. Zaključno je navela da se tu igrala kao dijete, da nema pojma o ničemu, niti zna čiji je taj teren.

19. Svjedokinja ĆL je u iskazu (list spisa 301-302) navela da se predmetni teren nalazi između njezine kuće i kuće MD, da je bio od NL koji je na ovom terenu gasio kreč što je osobno vidjela. Sjeća se da se peklo vapno još dok je bila dijete od osam godina. Tuženik AL je ovaj prostor kupio od Vujasinovih, čula je da se priča da je AL ovaj teren prodala AD koju su u mjestu zvali " H", ne zna koje godine je AL kupio ovaj teren. Navela je da AL osporavaju vlasništvo jedino kćeri PL i da su ih roditelji krivo uputili što im pripada. Navela je da je u jednom drugom sudskom postupku iskazivala vezano za ovaj teren i još tada da je čula da bi se govorilo da su B ovom terenu držali drva, što nije točno, jer osim NL koji je držao kreč nitko drugi nije koristio ovaj teren poslije Lukine smrti, dok nije AD ovaj teren prodala AL. Na ovom terenu danas da je AL napravio kuću, tu mu je kancelarija, on iznajmljuje motore. Koliko pamti ima sigurno više od petnaest godina da je ta kuća napravljena.

20. Iz pribavljenog spisa P-136/2016 razvidno je da je isti predmet formiran povodom tužbe ovdje tužiteljice ML te drugih tužiteljica i to DL, TL, HLS te MLS protiv ovdje tuženika AL, radi utvrđenja prava vlasništva dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] i to svaka za 1/6 dijela nekretnine. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužiteljice navode da su predmetnu nekretninu stekle nasljeđivanjem od oca pok. PL pok. PL. U tom postupku prvostupanjski sud je donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužiteljica u bitnom navodeći da iz izvedenih dokaza proizlazi da je tuženik AL s prednicima NL. P, ČL i NL u posjedu dužem od dvadeset godina pa da je sukladno odredbi čl. 159. st. 3. u vezi s čl. 160. st. 2. ZVDSP utvrdio da je on vlasnik.

20.1. Povodom žalbe tužiteljica Županijski sud u Puli-Pola je presudom posl. br. Gž- 1832/2016-6 od 22. siječnja 2018. odbio žalbu tužiteljica na prvostupanjsku presudu navodeći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako je od 1971. godine predmetna nekretnina u posjedu sada prednika tuženika, poštenje da se presumira pa da je tuženik stekao vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću.

21. Uvidom u pribavljeni predmet ovog suda P-2172/19 proizlazi da je isti formiran povodom tužbe tužiteljice ML, protiv tuženika AL, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo na temelju dosjelosti. U tom predmetu donesena je presuda na temelju odricanja, koja je stekla svojstvo pravomoćnosti 20. studenog 2021.

22. Prvenstveno je za navesti da je po stavu ovog suda neosnovan prigovor presuđene stvari. Naime odredbom članka 333. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) propisano je da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena; i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu. Da bi se radilo o već presuđenoj stvari mora u kasnije pokrenutoj parnici postojati identitet stranaka, identitet tužbenog zahtjeva i identitet činjeničnog osnova tužbe. U konkretnom slučaju, u ranije vođenoj parnici pod poslovnim brojem P- 136/2016 tužbeni zahtjev je postavljen na utvrđenje prava vlasništva odnosno suvlasništva nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], a temeljem nasljeđivanja iza pok. oca PL pok. PL, uz zahtjev da je pogrešna i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva na ime HD, a čime da su tužiteljice ovlaštene zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva u cijelosti na predmetnoj nekretnini, uz brisanje s imena tuženika. S druge strane, u ovoj parnici tužiteljica ML je postavila tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] zgr. [adresa] za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika, dok iz činjeničnih navoda tužbe je proizlazi da je pravna osnova stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelost. Slijedom iznijetog, ovaj sud zaključuje da se ne radi o objektivno identičnim parnicama jer nisu istaknuti sadržajno isti tužbeni zahtjevi i ne temelje se na činjenično identičnoj osnovi.

23. Odredbom članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Na temelju stavka 1. toga članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

24. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću.

25. Odredbom članka 159. stavka 1. ZVDSP, propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

25.1. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, dok je člankom 1468. Općeg građanskog zakonika- OGZ-a ( koji je za tadašnju Banovinu Hrvatsku stupio na snagu 1. svibnja 1853.), bilo propisano da ako nepokretna imovina nije uknjižena u zemljišnoj knjizi na ime osobe u čijem je ona posjedu, ta će osoba steći vlasništvo nad takvom nekretninom dosjelošću nakon trideset godina.

26. Na okolnost posjedovanja predmetne nekretnine od strane prednika tužiteljice saslušani su svi predloženi svjedoci i to: DL, TL, KL, VL i ĆL. Prvenstveno je za iskazati da sud nije cijenio vjerodostojnim iskaze svjedokinje DL i TL, koje su sestre tužiteljici, koje su u ranije vođenom postupku pred ovim sudom pod posl.br. P- 136/2016 zahtijevale utvrđenje vlasništva u odgovarajućem suvlasničkom udjelu utužene nekretnine, o čemu su i iskazivale prilikom iskaza, navodeći da i njih dvije polažu pravo na utuženoj nekretnini, iz čega sud zaključuje da su osobno zainteresirane za ishod ovog postupka, što je u konačnici potvrdila i svjedokinja DL navodeći da se nisu međusobno podijelile, " da tužiteljica ima pravo obraniti svoj dio kao i ona, ja se ne protivim tome što moja sestra napisala ona to drži u posjedu jer ima pravo na to, a mi ćemo se naknadno dogovarati kako ćemo se podijeliti.." U ovom kontekstu je za navesti da je navedena svjedokinja podneskom od 11. travnja 2023. ( list spisa 67-285) sudu dostavila materijalnu dokumentaciju koju sud nije uzeo u obzir je su isključivo stranke te koje sudu iznose činjenice i predlažu izvođenje dokaza, dok svjedoci prilikom saslušanja iznose pred sudom sve što im je poznato o činjenicama koje se u postupku dokazuju.

26.1. Nadalje, sud nije prihvatio iskaz niti saslušane svjedokinje KL jer kako osnovano ukazuje tuženik, navedena svjedokinja je iskazivala o bitnim činjenicama u suprotnosti s iskazom koji je iznijela pred sudom u predmetu P-136/2016 u kojem je iskazivala na licu mjesta da je NL uzeo u najam od Trošićeve žene, da joj je poznata ČL, da je živjela u [adresa], da joj je otac NL živio par metara dalje u istom dvoru gdje i B, da su pekli rakiju. Na pitanje je li ČL radio vapno je izjavila da vapno nikad nije vidjela. S druge strane, saslušana u ovom postupku je navela da su tužiteljičin otac i djed gasili vapno, da se u ovom prostoru gdje je sada agencija nikad nije pekla rakija. S druge strane svjedokinja ĆL, koja je također saslušana i u drugom postupku, iskazivala je u bitnim dijelovima suglasno, uvjerljivo, cijeneći činjenicu da je prema vlastitim navodima rođena u kući pored utužene nekretnine, da je iskazivala na temelju neposrednih saznanja, pa je tako iskazivala da je utuženi teren koristio pok. NL za izradu vapna ( kreča), da se vapno peklo još dok je bila djevojčica od osam godina, osim njega da nitko drugi nije bio u posjedu utužene nekretnine dok AD nije prodala ovaj teren BL. S obzirom da je svjedokinja saslušana u dva navrata na iste okolnosti, pritom je iskazivala u bitnom identično, uvjerljivo i u skladu s naprijed citiranom povijesti posjeda iz koje proizlazi da je upravo ČL ( Draga) Vujasin pok. NL evidentirana posjednicom utužene nekretnine od 1971. godine, koja je potom darovnim ugovorom od 22. veljače 1996. bratu NL darovala utuženu nekretninu ( oznake 1245 k. o. [katastarska općina]), koji je potom kupoprodajnim ugovorom utuženu nekretninu prodao upravo ovdje tužitelju 1996. godine, a iskazom promjena 6/04. na utuženoj nekretnini i izvršena promjena upisa na AL. Iako iz priložene povijesti posjeda doista nesporno proizlazi čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] doista bila upisana na PL pok. LL, a potom na pok. ZL. Međutim, nedvojbeno proizlazi da je od 1971. predmetna nekretninu u posjedu prednika tuženika čije poštenje se presumira (članak 18. stavak .5. ZVDSP).

26.2. Iako je ovaj stava da se ne radi o presuđenoj stvari, za navesti je da učinak pravomoćne presude među istim strankama, obvezuje stranke kako u pogledu izreke, tako u pogledu utvrđenja o činjeničnom stanju te u pogledu stavova suda o pravnim pitanjima. Dakle, unatoč tome što je tužiteljica pokrenula novu ( ovdje predmetnu) parnicu u odnosu na istog tuženika radi utvrđenja prava vlasništva utužene nekretnine, sud je vezan ne samo za izreku presude, već i za činjenična utvrđenja o kojima se sud izjasnio u njezinom obrazloženju. U konkretnom slučaju, iz obrazloženja presude donesene u predmetu pod poslovnim brojem P-136/2026, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola, Gž-1832/2016-6 utvrđeno je da je od 1971. predmetna nekretnina u posjedu prednika tuženika, poštenje da se presumira, pa s obzirom da je tuženik stekao pravo vlasništva dosjelošću, da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica, a koji je u tom postupku bio usmjeren na stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine temeljem nasljeđivanja pok. oca PL.

27. Slijedom svega iznijetog, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

28. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa), tužiteljica je u obvezi tuženiku naknaditi troškove postupka jer je tuženik u cijelosti uspio u sporu.

28.1. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora tužbe - 100 bodova (Tbr. 8.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od: 22. veljače 2022., 20. ožujka 2023., 20. siječnja 2026., 6. veljače 2026. i 25. veljače 2026. – za svaku pojedinu radnju od po 100 bodova (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), sastav podneska od 24. ožujka 2022. - 100 bodova (Tbr. 8. točka1 u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), dakle ukupno 700 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.400,00 EUR, uvećano za PDV od 25% ( 350,00 EUR), ukupno iznosi 1.750,00 EUR. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 17. siječnja 2025. ( list spisa 292) jer navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP- a. Nadalje, tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u zatraženom iznosu od 26,55 EUR jer tuženiku nije naloženo plaćanje sudske pristojbe na odgovor na tužbu, niti ju je platio.

28.2. Dakle, tuženiku je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 1.750,00 EUR-a, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

29. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 3. travnja 2026.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a)

Dostavna naredba:

- tužiteljici po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru

- tuženiku po punomoćnici Juliji Strmota, odvjetnici u Biogradu na Moru