REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-320/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja VH (nom. VH) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Denisu Meczneru, odvjetniku u Samoboru, protiv tuženika ZAGREBAČKOG ELEKTRIČNOG TRAMVAJA d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. veljače 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika IH, diplomirane pravnice, 3. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetni i da ne proizvode pravne učinke dijelovi Ugovora o radu od 1. ožujka 2018., Ugovora o radu od 26. veljače 2019. i Ugovora o radu od 21. veljače 2020., sklopljenih između tužitelja VH i tuženika ZAGREBAČKOG ELEKTRIČNOG TRAMVAJA d.o.o., u dijelovima u kojima je ugovoren koeficijent složenosti poslova za obračun plaće manji od 2,40.

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOM ELEKTRIČNOM TRAMVAJU d.o.o. isplatiti tužitelju VH iznos od 1.607,65 EUR, te zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom bruto iznosu, koja teče na iznos od:

- 117,51 EUR od 10. ožujka 2020. do isplate,

- 110,56 EUR od 10. travnja 2020. do isplate,

- 91,83 EUR od 8. svibnja 2020. do isplate,

- 97,70 EUR od 9. lipnja 2020. do isplate,

- 99,80 EUR od 10. srpnja 2020. do isplate,

- 101,96 EUR od 10. kolovoza 2020. do isplate,

- 109,96 EUR od 10. rujna 2020. do isplate,

- 129,63 EUR od 09. listopada 2020. do isplate,

- 118,23 EUR od 10. studenoga 2020. do isplate,

- 125,62 EUR od 10. prosinca 2020. do isplate,

- 144,97 EUR od 8. siječnja 2021. do isplate,

- 120,03 EUR od 10. veljače 2021. do isplate,

- 116,44 EUR od 9. ožujka 2021. do isplate,

- 123,40 EUR od 9. travnja 2021. do isplate,

sve po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOM ELEKTRIČNOM TRAMVAJU d.o.o. naknaditi tužitelju VH trošak parničnog postupka u iznosu od 1.300,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 3. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u neprekinutom radnom odnosu kod tuženika od 1. ožujka 2018. kada su stranke sklopile ugovor o radu na određeno vrijeme, a od dana 21. veljače 2020. i na neodređeno vrijeme. Za cijelo vrijeme trajanja radnog odnosa, tužitelj je zaposlen na radnom mjestu vozača autobusa, te mu se vrsta i opseg posla nikada nije mijenjao. Ugovorima o radu od dana 1. ožujka 2018., 26. veljače 2019. i 21 veljače 2020. šifra radnog mjesta tužitelja glasila je ZS182 uz opis radnog mjesta vozač autobusa I te mu je utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,20. Ugovorom o radu od dana 15. travnja 2021. šifra radnog mjesta tužitelja glasila je ZS184 uz opis radnog mjesta vozač autobusa III, te mu je utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,40, dok mu je ugovorom o radu od dana 26. travnja 2023. šifra radnog mjesta glasila MS115 uz opis radnog mjesta vozač autobusa, uz identičan koeficijent složenosti poslova od 2,40. Konačno, ugovorom o radu od dana 8. travnja 2024. šifra radnog mjesta tužitelja glasi MS115-1 uz opis radnog mjesta vozač autobusa uz koeficijent složenosti poslova od 2,60 koji je i dalje na snazi. Tijekom cijelog radnog vijeka kod tuženika, tužitelj radi na identičnom radnom mjestu te ne postoji nikakva razlika u obavljanju poslova u odnosu na opis radnog mjesta vozač autobusa I, opis radnog mjesta vozač autobusa III i opis radnog mjesta vozač autobusa već da se radi o potpuno istim poslovima vozača autobusa. Tuženik zapošljava brojne radnike na radnom mjestu vozača autobusa te svi zaposlenici tuženika obavljaju isti radni zadatak sa istom složenosti posla, samo što su neki radnici imali ugovorene koeficijente složenosti poslovi od 2,60, dok su drugi radnici, kao i tužitelj, u isto vrijeme, za isti posao, imali ugovorene koeficijente složenosti poslova manji od 2,60. Odredbama čl. 90. i 91. Zakona o radu utvrđeno je da se odredbe o jednakosti plaća imaju tumačiti ekstenzivno, što znači da se ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito i na jednakost plaća radnika koji neovisno od imenovanog radnog mjesta obavljaju iste poslove u istim uvjetima rada, kao što je slučaj u odnosu na tužitelja i sve ostale radnike koji obavljaju kod tuženika poslove vozača. Zbog toga su ništetne sve odredbe navedenih ugovora o radu koje je tužitelj sklapao s tuženikom, a u kojima je koeficijent složenosti poslova za obračun plaće utvrđen u visini manjoj od 2,60, imajući u vidu odredbu čl. 91. st. 4. ZR-a. Obzirom da su ništetne odredbe ugovora o radu u dijelu u kojem je ugovoren koeficijent složenosti poslova za obračun plaće manji od 2,60, obračun plaća sa manjim koeficijentom složenosti poslova od 2,60 među strankama se ne mogu primijeniti i tuženik nema opravdanje za isplatu plaće tužitelju u manjem iznosu od iznosa po koeficijentu od 2,60, kao što je to platio drugim radnicima na istom radnom mjestu koji su imali ugovoren koeficijent za obračun plaće u visini od 2,60.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Nastavno na navode iz tužbe tuženik navodi da je nesporno da je tužitelj radnik kod tuženika na radnom mjestu vozač autobusa u Autobusnom prometu Podsused. Također, tuženik ne osporava valjanost priloženih ugovora o radu. Netočni su navodi tužitelja da su u isto vrijeme neki radnici imali ugovorene koeficijente složenosti poslova 2,60, dok su drugi radnici, poput tužitelja, u isto vrijeme, za isti posao imali ugovoren koeficijent složenosti poslova manji od 2,60. Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz veljače 2023., primjenjuje se od 1. siječnja 2023. U glavi VIII. pod nazivom PLAĆE definirano je što čini plaću za izvršeni rad radnika. Dodatak Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. ožujka 2023., a koji se primjenjuje od 1. ožujka 2023. definira grupe složenosti poslova s pojedinačnim koeficijentima složenosti poslova i stručnim spremama i dodatke za teže uvjete rada s iskazom radnih mjesta s tim uvjetima u Katalogu radnih mjesta, pa je tako u Prilogu I. Katalogu radnih mjesta, II. grupa složenosti pod Rbr.115 formirano radno mjesto vozač autobusa, za koje je određen koef.2,40. Dakle, od tada više ne postoje radna mjesta vozač I, vozač II i Vozač III, a koja su imala različite koef. (2,00, 2,10 i 2,20) već postoji jedinstveno radno mjesto vozač autobusa. Izmjena Dodatka Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 26. ožujka 2024., a koji se primjenjuje od 1. ožujka 2024. mijenja Katalog radnih mjesta, tako da prema Prilogu I. Katalogu radnih mjesta-II.grupa složenosti poslova pod Rbr.182, za radno mjesto vozač autobusa je određen koeficijent 2,60. U skladu s navedenim, tužitelj je dana 8. travnja 2024. potpisao novi ugovor o radu sa plaćom prema koef. 2,60. Upravo u čl. 2. predmetnog ugovora o radu je jasno navedeno da se Katalog radnih mjesta od 26. ožujka 2024. kojim je predviđeno radno mjesto vozač autobusa primjenjuje od 1. ožujka 2024. Svi vozači zaposleni kod tuženika u isto vrijeme (od 1. ožujka 2024.) su započeli primati plaću prema koef. 2,60. i slijedom toga tužitelj nije diskriminiran, odnosno isti nije stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na sve ostale vozače autobusa. Dakle, osim što je tužitelj temeljem zaključenog ugovora o radu započeo primati plaću prema koef. 2,60, tuženik je istome naknadno isplatio razliku plaće između koef.2,40 i 2,60, za prethodni mjesec. Tužitelj očito miješa razliku između radnih mjesta Vozač I, Vozač II i Vozač III koja su bila predviđena Katalogom radnih mjesta donesenim uz Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET-a iz 2015. godine i radnog mjesta vozač autobusa, a koje radno mjesto je predviđeno Katalogom radnih mjesta od 26. ožujka 2024., a koji se primjenjuje od 1. ožujka 2024., kao sastavnim dijelom II. Izmjene Dodatka Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Radna mjesta VOZAČ AUTOBUSA I – koeficijent složenosti poslova 2,20, VOZAČ AUTOBUSA II – koeficijent složenosti poslova 2,30 i VOZAČ AUTOBUSA III – koeficijent složenosti poslova 2,40 su bila predviđena prema Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET- a iz 2015. godine i njegovom sastavnom dijelu Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova – Grupa složenosti poslova V. (VKV, SSS) 2,11 – 2,40. Navedeni raspon koeficijenata složenosti poslova tada je bio u skladu s čl. 71. Temeljnog Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društva u vlasništvu Grada Zagreba, a prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova sa koeficijentom složenosti poslova od 2,11 – 2,40. Navedeni raspon koeficijenata složenosti poslova je bio u skladu i s čl. 70. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz 2019. godine i trenutno važećim Kolektivnim ugovorom iz 2023. godine, a prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u II. grupu složenosti poslova sa koeficijentom složenosti poslova od 2,01 – 3,00. Tužitelj ne može potraživati razliku plaće prema koef. 2,60 koji je određen za radno mjesto vozača autobusa za razdoblje (utuženo razdoblje) prije nego što je uopće donijet akt (II. Izmjena Dodatka Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o., koji sadrži Katalog radnih mjesta od 26. ožujka 2024., a koji se primjenjuje od 1. ožujka 2024. ) kojim je predviđen navedeni koef. prema kojem se obračunava plaća radnika sukladno važećem Kolektivnom ugovoru. Tužitelj pogrešno navodi da su ništetne sve odredbe navedenih ugovora o radu zaključenih između tužitelja i tuženika, a u kojima je koeficijent složenosti poslova za obračun plaće utvrđen u visini manjoj od 2,60. Prema odredbi čl. 322. st. 1. važećeg Zakona o obveznim odnosima ništetan je ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Svi zaključeni ugovori o radu između stranaka u ovom postupku nisu protivni Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva. Ugovori o radu su zaključeni u pisanom obliku suglasnom voljom stranka. Kod tužitelja prilikom zaključenja navedenih ugovora o radu, nisu bile prisutne mane volje (prijetnja, sila ili zabluda) zbog kojih bi tužitelj mogao tražiti poništenje navedenih ugovora. U svim zaključenim ugovorima o radu plaća tužitelja je određena ugovorom o radu, u skladu s važećim aktima koje je donio poslodavac (Kolektivnim ugovorom). Prema odredbi čl. 90 važećeg Zakona o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom ugovorom o radu. Prema tome, tuženik je izvršio svoju ugovornu obvezu. Tuženik ukazuje da je ugovor o radu dvostranoobvezni pravni posao koji nastaje suglasnošću volja poslodavca i radnika. Tužitelju su već u vrijeme sklapanja ugovora o radu bile poznate sve činjenice i okolnosti vezane uz navedeno radno mjesto pa tako i odredbe vezane za određivanje plaće. Samim time, tužitelj je znao i pristao da mu plaća bude određena sukladno koeficijentu koji je određen za navedeno radno mjesto, odnosno 2,20 i 2,40, a nakon toga i 2,60. Tužitelj je mogao odbiti ponuđene ugovora o radu, ukoliko nije bio zadovoljan ponuđenim koeficijentom složenosti poslova 2,20 i 2,40. Tužiteljevi navodi kako je u neravnopravnom položaju i diskriminiran u odnosu na druge zaposlenike tuženika su neutemeljeni i ničim dokazani jer se svim vozačima autobusa od 1.3.2024. godine plaća obračunava prema koef.2,60. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, jer tužitelj nije priložio valjane dokaze na kojima temelji razlike plaće koje potražuje tužbom. Tužitelj nema pravo potraživati zakonske zatezne kamate na porez na dobit i prirez kao sastavni dio bruto plaće radnika, jer prema čl. 22. st.3. važećeg Zakona o porezu na dohodak, zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koje potražuje tužitelj, a ukoliko isti budu dosuđeni te koji se budu isplaćivali po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće. Slijedom navedenog, treba odbiti zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu. Predloženim dokazima tužitelj nije dokazao osnovanost, niti visinu tužbenog zahtjeva te se predlaže da sud tužbu odbaci, odnosno podredno donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Podneskom od 23. rujna 2025. tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev u skladu s izračunom tuženika. U podnesku se navodi da je predmet ovog spora zahtjev tužitelja da se utvrde ništetnim dijelovi Ugovora o radu od 1. ožujka 2018., Ugovora o radu od 26. veljače 2019. i Ugovora o radu od 21. veljače 2020. sklopljenih između tužitelja i tuženika u dijelovima u kojima je ugovoren koeficijent složenosti poslova za obračun plaće manji od 2,40 te da tuženik tužitelju isplati razliku plaće na ime razlike stvarno isplaćene plaće i plaće koju bi tužitelj primio da je primijenjen koeficijent 2,40. Tužitelj, navodi da je uvidom u opise radnih mjesta vozača I i vozača III razvidno da je riječ o identičnoj vrsti poslova jer nema nikakve razlike u obavljanju tih poslova, dok je uvidom u Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Zagrebački električni tramvaj, Prilog 3, Katalog radnih mjesta vidljivo da se radi o radnim mjestima složenosti poslova V s time da je koeficijent složenosti poslova za radno mjesto naziva vozač I utvrđen u visini 2,20, dok je koeficijent složenosti poslova za radno mjesto naziva vozač autobusa III utvrđen u visini od 2,40.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 1. ožujka 2018. (list 6-9 spisa), Ugovora o radu na određeno vrijeme od 26. veljače 2019. (list 8-9 spisa), Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 21. veljače 2020 (list 10-12 spisa), Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. travnja 2021. (list 13-15 i 289-291 spisa), Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 26. travnja 2023. (list 16-18 spisa), Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 8. travnja 2024. (list 19-21 spisa), platnih lista tužitelja (list 25-118, 233-235 i 292 spisa), Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz veljače 2023. (list 126-200 spisa), Izmjena i dopuna dodatka Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 7. travnja 2023. (list 201-204. spisa), II. Dodatka Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 26. ožujka 2024. (list 205- 219 spisa), II. Izmjena Dodatka Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 26. ožujka 2024. (list 220-232 spisa), Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Zagrebački električni tramvaj s pripadajućim prilozima (list 236-352 spisa), Temeljnog Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba iz veljače 2002. (list 253-263), izračuna (list 294 spisa), saslušani su svjedoci RH (list 305-306 spisa) i ŠH (list 306 spisa) te tužitelj VH (list 306 spisa).

5. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,155/23. i 146/25.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Na ročištu 24. veljače 2026. stranke su suglasno izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud, uz suglasnost stranaka, odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da su ništetni i da ne proizvode pravne učinke dijelovi Ugovora o radu od 1. ožujka 2018., Ugovora o radu od 26. veljače 2019. i Ugovora o radu od 21. veljače 2020., sklopljenih između tužitelja VH i tuženika ZAGREBAČKOG ELEKTRIČNOG TRAMVAJA d.o.o., u dijelovima u kojima je ugovoren koeficijent složenosti poslova za obračun plaće manji od 2,40 te zahtjev za isplatu razlike plaće zbog primijenjenog manjeg koeficijenta (2,20 umjesto 2,40) prilikom obračuna i isplate plaća u razdoblju od veljače 2020. do ožujka 2021.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača autobusa I te da mu je u utuženom razdoblju plaća obračunavana primjenom koeficijenta složenosti poslova od 2,20. Nije sporna niti visina tužbenog zahtjeva.

9. Sporno je u ovom predmetu da li je tužitelj stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike u utuženom razdoblju zbog činjenice da mu se plaća obračunavala po koeficijentu od 2,20 umjesto po koeficijentu 2,40 te jesu li poslovi na radnom mjestu vozač autobusa I i vozač autobusa III kod tuženika u naravi isti poslovi, u smislu odredbe članka 91. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17. i 98/19., dalje: ZR), za koje je poslodavac dužan isplaćivati jednaku osnovnu plaću za jednak rad, odnosno ima li tužitelj, slijedom toga, pravo na naknadu razlike u bruto plaći u iznosu razlike između koeficijenta 2,40 i 2,20 za utuženo razdoblje.

10. Odredbom članka 91. stavka 1. ZR-a propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, dok je odredbom članka 91. stavka 2. ZR-a propisano da se o radu jednake vrijednosti radi ako dvije osobe različitoga spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti, te ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi.

11. Pri tome odredbe Zakona o radu o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca sud tumači ekstenzivno tako da se ne odnose samo na osobe različitoga spola, nego općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta, što je konkretno slučaj. Takvo shvaćanje proizlazi i iz sudske prakse (presuda Županijskog suda u Rijeci od 12. rujna 2022. poslovnog broja Gž R-432/2020).

12. Iz iskaza svjedoka RH i ŠH proizlazi da su dugogodišnji zaposlenici tuženika na radnom mjestu vozača autobusa, da im je koeficijent složenosti poslova u razdoblju od 2020. do 2021. iznosio 2,40 te da im nije poznato da su postojale razlike u opisima poslova, odnosno svi vozači su vozili iste autobuse na istim linijama te se ni po čemu ti poslovi nisu razlikovali od poslova vozača autobusa koji su imali koeficijent 2,20. Svjedoci su naveli da je tužitelj ponekad od njih preuzimao smijene.

13. Iz iskaza tužitelja VH proizlazi da je u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača autobusa te je u razdoblju od 2020. do 2021. imao koeficijent za obračun plaće 2,20. Tužitelj je naveo da svi su vozili iste autobuse na istim linijama te se ti poslovi ni po čemu nisu razlikovali od poslova vozača autobusa koji su imali koeficijent 2,40 u razdoblju od 2020. do 2021. Također, tužitelj je iskazao da je preuzimao smjene od kolega vozača autobusa koji su imali veći koeficijent od njega, uključujući i od svjedoka RH i ŠH.

14. Sud je u cijelosti povjerovao iskazima navedenih svjedoka i tužitelja budući da su iskazivali uvjerljivo, životno logično te u suglasju jedni s drugima.

15. Iz navedenih iskaza proizlazi da su svjedoci radnici tuženika koji rade na radnom mjestu vozača autobusa kao i tužitelj te su imali isti koeficijent kao i tužitelj te da nije postojala razlika između poslova koji su obavljali tužitelj i svjedoci te radnici tuženika na radnom mjestu vozača autobusa III s koeficijentom složenosti poslova 2,40. Sud je mišljenja da ne postoji u naravi razlika između obavljanja poslova na radnim mjestima vozača autobusa I i vozača autobusa III, kao što je to u postupku tvrdio tuženik, već da se radi o potpuno istim poslovima vozača autobusa u istim autobusima i istim autobusnim linijama.

16. Odredbom članka 91. stavka 4. ZR-a propisano je da je ništetna odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta protivna članku 91. stavku 1. ZR-a. Stoga je za zaključiti da su ništetne i odredbe ugovora o radu koje je tužitelj sklopio s tuženikom, a kojima je koeficijent za obračun plaće tužitelju na radnom mjestu vozača autobusa utvrđen u visini 2,20 umjesto u visini od 2,40. Naime, tužitelj je u utuženom razdoblju obavljao isti posao kakav obavlja i nakon što je sklopio ugovor o radu s koeficijentom složenosti poslova u visini 2,40, u istim uvjetima kao i drugi zaposlenici tuženika na radnom mjestu vozača autobusa, te je mogao zamijeniti bilo kojeg vozača autobusa koji je u navedenom razdoblju primao plaću prema koeficijentu 2,40.

17. Slijedom navedenoga, na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je u razdoblju od veljače 2020. do ožujka 2021. tužitelj, kao zaposlenik tuženika na radnom mjestu vozača autobusa, primao plaću prema koeficijentu 2,20, dok su u isto vrijeme drugi radnici tuženika koji rade iste poslove primali plaću prema koeficijentu 2,40, iako svi rade iste poslove vozača autobusa kao i tužitelj. Stoga je, na temelju citiranih zakonskih odredbi, odlučeno kao u točki I. i II. izreke ove presude.

18. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

19. Tužitelju je na mjesečne iznose glavnog potraživanja dosuđena zatezna kamata, na temelju odredbe članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza sadržan u bruto plaći. Tužitelj zateznu kamatu potražuje prema datumima isplate plaća naznačenim u obračunskim ispravama za isplatu plaće, što je pravilno postavljeno, jer je razlika neisplaćenih plaća dospjela sa datumima isplaćenih plaća, pa je tužitelju na svaki pojedini utuženi mjesečni iznos valjalo dosuditi zatezne kamate od datuma pobliže navedenih u točki II. izreci ove presude. Stopa zatezne kamate je određena na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. ZOO. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

20. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.607,65 EUR.

21. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 2. lipnja 2025. i od 23. rujna 2025. 2x100 bodova (Tbr. 8/1), pristupa na ročišta održana 10. lipnja 2025., 29. rujna 2025. i 24. veljače 2025. 3x100 bodova (Tbr. 9/1) te pristupa na ročište za objavu presude od 50 bodova (Tbr. 9/3), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) ukupno iznosi 1.300,00 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

22. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO-a.

23. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. travnja 2026.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku