Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

[adresa], U 14

Poslovni broj: P-813/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sutkinji toga suda Ivani Čolić Bagarić, u pravnoj stvari tužitelja UD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupanog o punomoćniku ND protiv tuženika OTP banke d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, zastupana po punomoćniku Sanji Vukina, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukina & partneri d.o.o., radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 24. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice odvjetničkog vježbenika HD i zamjenika punomoćnika, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OTP banci d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833 da tužitelju UD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 540,00 eura s osnove naplaćene naknade za obradu kredita u zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od zajedno sa zateznom zakonskom kamatom tekućom od 28.07.2006. do 31.12.2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku OTP banci d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833da tužitelju UD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 477,31 eura (četiristo sedamdeset i sedam eura i trideset jedan cent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude tj. 23. siječnja 2026. pa do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 47759/06 od 27. srpnja 2006. u švicarskim francima te da mu je prilikom sklapanja predmetnog ugovora tuženik nametnuo odredbe kojim je tužitelj bio u obvezi platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o tarifi naknada za usluge Kreditora (članak 2. stavak 4. predmetnog ugovora o kreditu).

1.1. Obrazlažući činjenične navode tužitelj je istaknuo kako je presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj P -195/2025 od 19. rujna 2025. pravomoćno utvrđena ništetna odredba čl. 5. Ugovora o kreditu broj 47759/06 od 27. srpnja 2006. kojom je ugovorena tužiteljeva obveza plaćanja naknade za obradu kredita zahtjeva u iznosu od 3% od iznosa odobrenog kredita-minimalno 200,00 kn, a naplaćuje se jednokratno odmah po potpisu Ugovora te da je tužitelj doista tuženiku isplatio naknadu za obradu kredita u iznosu od 540,00 eura 28. srpnja 2006. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev usvojiti.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu u cijelosti odbacuje sve tužiteljeve zahtjeve kao neosnovane te osporava pravnu osnovu, osporava tužitelju svojstvo potrošača, ističe prigovor zastare, jer smatra da su zastarjeli zahtjevi u pogledu naknada i troškova, budući da se na njih ne primjenjuje prekid zastare podnošenjem kolektivne tužbe temeljem koje je utvrđena ništetnost valutne klauzule i promjenjive kamatne stope jer u tim sporovima nikad nije utvrđena ništetnost naknada.

2.1. Također tuženik smatra da prema Zakonu o potrošačkom kreditiranju (čl. 2 tč. 7) i Pravilniku o naknadama na potrošačke kredite (čl. 2. i 3.), banke smiju naplaćivati fiksne ili promjenjive troškove za obradu kredita, vođenje računa, promjene po kreditu, prijevremenu otplatu i sl. pa se sukladno Općim uvjetima poslovanja jasno obvezuju korisnike na plaćanje tih naknada, a ti uvjeti su tužitelju uručeni i objašnjeni. Sažeto, tuženik je ponovio sve navode kao i u postupku pred ovim sudom koji se vodio po poslovnim brojem P-195/2025, a koji se tiče isključivo utvrđenje ništetnosti predmetnih odredbi. Dodaje da ne osporava visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao dopis od 23. prosinca 2024. (list 3 spisa), ugovor o kreditu broj 47759/06 od 27. srpnja 2006. (list 4-5 spisa), pročitao spis i presudu poslovnog broja P-195/2025 od 19. rujna 2025.

4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza posebno kao i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka sud je našao da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 540,00 eura temeljem članka 323. st. 1. i 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – u daljnjem tekstu ZOO).

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu isplatio tuženiku naknadu za obradu kredita.

6.1 Sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva te je li predmetno potraživanje u zastari.

7. Na temelju presude ovog suda poslovni broj P-195/2024 od 19. rujna 2025. te ugovora o kreditu od 27. srpnja 2006. sud je utvrdio da je utvrđena ništetnom odredba članka 5. predmetnog ugovora kojom je određeno da je tužitelj u obvezi tuženiku platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva 3% od iznosa odobrenoj kredita- minimalno 200,00 kn, a naplaćuje se jednokratno odmah po potpisu Ugovora.

7.1. Na temelju dopisa od 23. prosinca 2024. sud je utvrdio da je tužitelj nakon sklapanja ugovora o kreditu isplatio tuženiku 28. srpnja 2006. naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 540,00 eura.

8. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako zakon što drugo ne određuje.

8.1. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO -a. Sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovornih odredbi ništetnim potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

9. Dakle na temelju priloženog ugovora te presude sud je utvrdio da je proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za tužitelja nastalo subjektivno pravo na restituciju (članak 323. stavak 1. ZOO-a), a što znači da tužitelj ima pravo na punu restituciju neosnovano isplaćenog iznosa od trenutka kad je plaćen, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojen i predmeti Suda Europske unije C-154/2015., C-307/2015 i C-308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/ EEZ).

10. Prema tome, kako je na temelju zakona otpala pravna osnova po kojoj je tuženik primio od tužitelja iznos od 540,00 eura, to je osnovano tužitelj postavio tužbeni zahtjev za isplatom tužitelju tog iznosa (članak 1111. stavak 3. ZOO-a) sa zateznim kamatama tekućim od stjecanja (28. srpnja 2006.) do isplate (članak 1115. ZOO-a, članak 29. stavak 1., 2/2. 7. i 8. ZOO-a).

11. Na iznose koje je tuženik dužan platiti, tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu od dana kad su plaćeni, a ne od dana podnošenja zahtjeva, budući da je tuženik i prije obraćanja tužitelja imao razloga vjerovati da je stekao bez osnove predmetni iznos, a time bio i nesavjestan od dana stjecanja.

12. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor zastare, ovaj sud je stava kako je neosnovan u cijelosti, budući da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa prema navedenom shvaćanju utužena tražbina tužiteljice nije mogla zastarjeti, budući bi zastarijevanje počelo teći tek pravomoćnošću odluke kojom je utvrđena ništetnim predmetna odredba Ugovora o kreditu, odnosno rok za zastarijevanje počeo je teći tek 23. listopada 2025., dok je tužba za povrat iznosa na ime plaćene naknade za obradu kredita podnesena ovom sudu 13. listopada 2025.

13. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. i 155. ZPP-a te na Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje Tarifa).

13.1.Tužitelju je, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 540,00 eura priznat trošak za:

- sastav tužbe 100,00 eura /Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – dalje OT/ (50 bodova x 2,00 eura= 100,00 eura)

- sastav podneska od 1.12.2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr 8.1.)

- zastupanje na ročištu 24.02.2026. u iznosu od 100,00 eura (Tbr 9.1.)

- pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 50,00 eura (Tbr.9.3)

- PDV na gore navedene radnje na ovaj iznos 25% u iznosu od 87,50 eura

- sudska pristojba na tužbu 13,27 eura,

- sudska pristojba na presudu 26,54 eura,

odnosno sveukupno u iznosu od 477,31 eura.

13.2. Ovaj trošak tužitelju je dužan naknaditi tuženik u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja odnosno od 3. travnja 2026. pa do plateža.

14. Radi iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Križevcima 3. travnja 2026.

Sutkinja

Ivana Čolić Bagarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranaka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obavještena o ročištu smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e -Oglasne ploče sudova 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).