REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

P-2874/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Željku Boriću, u pravnoj stvari tužitelja AT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Olujiću, odvjetniku u Splitu protiv tužene JT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mariu Boniću, odvjetniku u Zagrebu, radi predaje – povrata, nakon zaključene glavne rasprave 4. veljače 2026. godine u prisustvu zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Radačića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Juričko i Partneri i zamjenice punomoćnika tuženika Marte Šimurina, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Kruno Peronja iz Splita, dana 3. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "I. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od 7.189,35 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa: - Za srpanj 2018.godine na iznos od 199,66 EUR od 15. srpnja 2018. - Za kolovoz 2018.godine na iznos od 199,66 EUR od 15. kolovoza 2018. - Za rujan 2018.godine na iznos od 199,66 EUR od 15. rujna 2018.

- Za listopad 2018 godine na iznos od 199,66 EUR od 15. listopada 2018.

- Za studeni 2018.godine na iznos od 199,66 EUR od 15. studenog 2018.

- Za prosinac 2018 godine na iznos od 199,66 EUR od 15. prosinca 2018.

- Za siječanj 2019.godine na iznos od 199,66 EUR od 15. siječnja 2019.

- za veljaču 2019.godine na iznos od 199,66 EUR od 15. veljače 2019.godine - za ožujak 2019.godine na iznos od 199,66 EUR od 15. ožujka 2019.godine - za travanj 2019.godine na iznos od 199,66 EUR od 15.travnja 2019.godine - za svibanj 2019.godine na iznos od 199,66 EUR od 15.svibnja 2019.godine - za lipanj 2019.godine na iznos od 1199,66 EUR od 15.lipnja 2019.godine - za srpanj 2019.godine na iznos od 199,66 EUR od 15.srpnja 2019.godine - za kolovoz 2019.godine na iznos od 199,66 EUR od 15. kolovoza 2019.godine - za rujan 2019.godine na iznos od 199,66 EUR od 15.rujna 2019.godine - za listopad 2019.godine na iznos od 199,66 EUR od 15.listopada 2019.godine - za studeni 2019.godine na iznos od 199,66 EUR od 15. studenog 2019.godine - za prosinac 2019.godine na iznos od 199,66 EUR od 15.prosinca 2019.godine - za siječanj 2020.godine na iznos od 199,66 EUR od 15. siječnja 2020.godine - za veljaču 2020.godine na iznos od 199,66 EUR od 15. veljače 2020.godine - za ožujak 2020.godine na iznos od 199,66 EUR od 15. ožujka 2020.godine - za travanj 2020.godine na iznos od 199,66 EUR od 15.travnja 2020.godine - za svibanj 2020.godine na iznos od 199,66 EUR od 15.svibnja 2020.godine - za lipanj 2020.godine na iznos od 199,66 EUR od 15.lipnja 2020.godine - za srpanj 2020.godine na iznos od 199,66 EUR od 15.srpnja 2020.godine - za kolovoz 2020.godine na iznos od 199,66 EUR od 15. kolovoza 2020.godine - za rujan 2020.godine na iznos od 199,66 EUR od 15.rujna 2020.godine - za listopad 2020.godine na iznos od 199,66 EUR od 15.listopada 2020.godine - za studeni 2020.godine na iznos od 199,66 EUR od 15. studenog 2020.godine - za prosinac 2020.godine na iznos od 199,66 EUR od 15.prosinca 2020.godine - za siječanj 2021.godine na iznos od 199,66 EUR od 15.siječnja 2021.godine - za veljaču 2021.godine na iznos od 199,66 EUR od 15. veljače 2021.godine - za ožujak 2021.godine na iznos od 199,66 EUR od 15. ožujka 2021.godine - za travanj 2021.godine na iznos od 199,66 EUR od 15.travnja 2021.godine - za svibanj 2021.godine na iznos od 199,66 EUR od 15.svibnja 2021.godine

- za lipanj 2021.godine na iznos od 199,66 EUR od 15.lipnja 2021.godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine".

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana, na ime naknade parničnog troška, isplati tuženoj iznos od 1.927,51 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu (listovi 1-3 spisa) protiv tužene radi predaje - povrata.

1.1. Tužitelj je za zastupanje u ovom predmetu opunomoćio odvjetnički ured Domagoj Olujić, sa sjedištem u [adresa] na adresi [adresa] te shodno navedenom moli se Naslovno tijelo sva buduća pismena dostavljati na adresu naznačenog odvjetničkog ureda.

1.2. Tužitelj i tuženica suvlasnici su, svatko za po 1/2 idealnog suvlasničkog dijela, stana koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], anagrafske oznake [adresa], čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8), u naravi jednosobni stan s nusprostorijama u prizemlju istočnog dijela zgrade, zajedno sa suvlasničkim dijelom nekretnine povezan temeljem čl. 68. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, uključujući i zemljište i zajedničke dijelove zgrade.

1.3. U skladu sa odredbama čl. 36. st.1., čl.38. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 dalje: ZV), svaki suvlasnik ima pravo na stvari u suvlasništvu izvršavati sve vlasničke ovlasti, pa prema tome ima pravo tu stvar i posjedovati zajedno sa ostalim suvlasnicima što znači da tužitelj, kao jedan od suvlasnika, ima pravo koristiti se predmetnim stanom na isti način kao i tuženica, i to razmjerno veličini svoga suvlasničkog dijela. Međutim, tuženica već duži vremenski period samostalno koristi predmetni stan te brani suposjed istog tužitelju, odnosno onemogućava ga su posjedovanju navedene suvlasničke nekretnine.

1.4. Nadalje, ZV propisuje kako o načinu izvršavanja posjeda odlučuju sami suvlasnici, odnosno oni sporazumno mogu utvrditi na koji način će izvršavati posjed suvlasničke nekretnine, pa tako mogu posjed podijeliti na način da svaki od njih posjeduje fizički određeni dio nekretnine, ili da naizmjenično svaki od njih posjeduje cijelu nekretninu kroz određeno vrijeme ili mogu izvršavanje posjeda urediti na neki drugi način. U konkretnom slučaju, odnosi između tužitelja i tuženice su trajno narušeni, a tužitelj već duži niz godina usmenim putem traži od tuženice predaju predmetnog stana u suposjed te pokušava postići dogovor sa tuženicom o korištenju istog, ali u potpunosti bezuspješno iz razloga što tuženica nije spremna na nikakav dogovor niti kompromis već se samostalno koristi predmetnim stanom te u potpunosti onemogućava suposjed tužitelju koji je također, kao i ona, suvlasnik navedenog stana te temeljem članka 161. ZV ima pravo naspram tužiteljice postaviti zahtjev za predaju stana u suposjed.

1.5. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su- IV-127/13-8 od 14. studenoga 2013., ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st 1.ZV, prema kojim odredbama je nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Slijedom iznesenog o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari, a s obzirom da je moguća predaja u suposjed, naknada koristi se prosuđuje prema odredbama članka 164. i 165. ZV. Tužiteljev stan nalazi se na izuzetno atraktivnoj lokaciji u centru Splita, a njegovim tržišnim iznajmljivanjem mogla bi se ostvariti mjesečna zarada u kunskoj protuvrijednosti od minimalnih 400 EUR-a mjesečno, pogotovo ako se uzmu u obzir okolnosti kao što su to da se predmetna nekretnina nalazi na lokaciji koja je u zadnjih nekoliko godina, kao i cijeli grad Split, doživjela turistički procvat te su svim nekretninama na spomenutoj lokaciji porasle vrijednosti. Uzimajući u obzir sve navedeno, razvidno je kako je tuženica na opisani način tužitelju povrijedila vlasničko pravo zajamčena čl. 48. Ustava Republike Hrvatske kao i odredbom čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, na način da ga je lišila prava na mirno uživanje vlasništva u stanu čiji je suvlasnik te stoga tužitelj ovom tužbom potražuje naknadu za ograničenje njegovih vlasničkih prava. Posljedično tome, tužitelj smatra kako se predmetni stan mogao iznajmljivati za 400,00 EUR-a mjesečno te da bi, s obzirom na navedeno, iznos pravične novčane naknade za ograničenje njegovog vlasničkog prava iznosio 200,00 EUR-a, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na današnji dan, odnosno 1.504,67 kn mjesečno i to za razdoblje počevši od 01. srpnja 2018. pa do 01. srpnja 2021.

1.6. Konačno određenje tužbenog zahtjeva tužitelj je dao u podnesku od 6. ožujka 2024. godine (listovi 46 do 48 spisa).

2. U svom odgovoru na tužbu (listovi 13-15 spisa) tužena navodi kako slijedi.

2.1. U rubriciranom predmetu tuženica se u otvorenom zakonskom roku obraća Naslovnom sudu nastavno na tužbu tužitelja od 04.08.2021.god.

2.2. Prvenstveno, tuženica obaviještava Naslovni sud da je za daljnje zastupanje u ovom postupku u svojstvu punomoćnika ovlastila Maria Bonića, odvjetnika u Zagrebu, Gredička 23, stoga se moli Naslovni sud da sva daljnja sudska pismena dostavljaju na adresu punomoćnika.

2.3. U tužbi tužitelj u bitnome navodi da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine i to jednosobnog stana s nusprostorijama u prizemlju istočnog krila zgrade, koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], označenoj kao ZGRADA I DVOR, sagrađenoj na k. č. br. ZGR [katastarska čestica], sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, svaka od stranaka vlasnik 1/2 idealnog dijela nekretnine, da je tuženica u bespravnom posjedu cijele predmetne nekretnine te da tužitelj nije uspio stupiti u posjed predmetne nekretnine, budući da tuženica unatoč brojim nastojanjima od strane tuženika, ne dopušta tužitelju pristup nekretnini.

2.4. Stoga tužitelj smatra da je tuženica dužna kao nepošten posjednik naknaditi tužitelju koristi od uporabe tuđe stvari u iznosu od mjesečno 1.504,67 kn.

2.5. Tuženica u cijelosti osporava činjenične navode tužbe te pravnu osnovu tužbe, osporava da je tužitelju onemogućila suposjed predmetne nekretnine te osporava da bi došlo do ikakvog stjecanja koristi od uporabe tuđe stvari, odnosno da postoji ikakvo dugovanje tuženice prema tužitelju.

2.6. Tuženica će se u prvom djelu ovog odgovora na tužbu, referirati na činjenične navode tužbe te prezentirati Naslovnom sudu stvarno činjenično stanje zajedno s dokaznim materijalima kojima dokazuje isto, nakon čega će se referirati na mjerodavno materijalno pravo.

2.7. Nije sporno među strankama da je svaka od stranaka suvlasnik u 1/2 idealnog dijela vlasništva predmetne nekretnine.

2.8. Međutim, sporni su, sa činjenične strane, navodi tužitelja da tuženica bespravno posjeduje predmetnu nekretninu te da tuženica ne dopušta tužitelju pristup nekretnini.

2.9. Tuženica apsolutno osporava da bi smetala tužitelja u suposjedu predmetne nekretnine ili mu uskratila pristup stanu, a pogotovo da bi sama tuženica bila u bespravnom posjedu nekretnine.

2.10. Naime, radi se o tome da tužitelj živi u istoj zgradi kao i tuženica, tužitelj u svome stanu čiji je vlasnik, a tuženica u predmetnoj nekretnini čija je suvlasnica u 1/2 idealnog dijela, s time da tuženica zadnjih godinu i nešto uopće ne živi u predmetnoj nekretnini već je povremeno obiđe, budući da je stara i bolesna da bi živjela u tako derutnoj nekretnini.

2.11. Predmetna nekretnina je u lošem građevinskom stanju, male površine i tužitelj nikada nije tražio da ga se uvede u suposjed predmetne nekretnine iz jednostavnog razloga što on sam nema potrebe za time, budući da kako je navedeno, već živi sa svojom obitelji u svome stanu u istoj zgradi te nema nikakve zdravorazumske svrhe da se useljava u derutni mali stan u prizemlju u kojem stanuje tuženica sa svojim mužem.

2.12. Tužitelj nikada nije tražio da ga se uvede u suposjed, niti mu je tuženica ikada to zabranjivala.

2.13. Štoviše, tužitelj je podnio prijedlog za razvrgnuće suvlasništva pred Naslovnim sudom, poslovni broj R1- 332/19, tražeći civilnu diobu predmetne nekretnine, s čime se tuženica složila te je Naslovni sud donio rješenje o razvrgnuću suvlasničke zajednice nad predmetnom nekretninom, civilnom diobom – prodajom na dražbi, protiv čega tuženica nije imala ništa protiv, a tužitelj je uložio paušalnu žalbu protiv navedenog rješenja. Dakle, očito je da tužitelju nije cilj podjela predmetne nekretnine, već nešto drugo, a što to ne zna se.

2.14. Tuženica je cijeli svoj život provela u predmetnoj nekretnini, za koju je snosila sve troškove, kako one nastale samim životom u njoj, tako i ostala obvezna davanja, bez ikakvog doprinosa drugog suvlasnika, ovdje tužitelja, ne voljom tuženice već nezainteresiranošću tužitelja za nekretninom.

2.15. Iz navedenog slijedi da tuženiku nikada, pa ni sada nije bio interes da ga se uvede u posjed predmetne nekretnine, pa su stoga zaista nejasni neistiniti navodi tužbe.

2.16. Tužitelj ne navodi, odnosno ne prilaže niti jedan dokaz da je ikada pokušao ući u posjed nekretnine, odnosno da je stvarno htio doći u suposjed nekretnine ili da je pokazao zainteresiranost za nekretninu.

2.17. Nadalje, potpuno je nejasno iz čega tužitelj crpi ideju o naknadi za stečenu korist, iznajmljivanju nekretnine u mjesečnom iznosu od 400,00 EUR-a i postojanju tražbine prema tuženici.

2.18. Tuženica živi u predmetnoj nekretnini sama sa svojim mužem, oboje preko 70 godina starosti, uzdržavajući se od svojih mirovina. Predmetna nekretnina je površine ne veće od 20 m2, lošeg stanja te nikada nije iznajmljivana nikome. Tuženica nikada nije primila nikakav novac na ime prihoda od predmetne nekretnine.

2.19. Simptomatično je da tužitelj ne predlaže nikakve dokaze za svoje tvrdnje osim izvatka iz zemljišnih knjiga na okolnost da je on suvlasnik predmetne nekretnine, što uopće nije sporno.

2.20. Tuženik predlaže priklop ovosudnog spisa poslovni broj R1-332/2019 da bi Naslovni sud dobio saznanja kako se radi o derutnoj nekretnini nepodobnoj za život, u kojoj trenutno niti tužitelj niti tuženica ne borave.

2.21. Tuženica ističe kako je potpuno nejasno kakvim se pravnim pristupom i logikom vodio tužitelj prilikom postavljanja tužbenog zahtjeva, odnosno pozivanja na čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV).

2.22. Navedene odredbe ZV-a se odnose na pravni položaj poštenog posjednika te određuju da je pošteni posjednik dužan predati stvar vlasniku, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada

2.23. U konkretnom slučaju navedena pravna konstrukcija je potpuno nelogična, budući da tužitelj tvrdi da se tuženica nalazi u bespravnom posjedu njegove nekretnine te traži da mu plati korist koju je imala od toga, dok se s druge strane poziva na zakonske odredbe koje tuženicu legitimiraju kao poštenu posjednicu.

2.24. Tuženica posjeduje svoju stvar kao njezina vlasnica. Tuženica nije stekla nikakvu imovinu, niti glavnicu, niti plodove, činjenicom da se nalazi u posjedu svoje suvlasničke nekretnine.

2.25. Tuženica naglašava da je sukladno čl. 37. i 38. ZV-a kao suvlasnica predmetne nekretnine ovlaštena izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. S time u vezi nejasno je od kuda tužitelj crpi ideju da se tuženica bespravno nalazi u posjedu predmetne nekretnine.

2.26. U hipotetskoj situaciji da je tuženica zaista iznajmljivala predmetnu nekretninu trećim osobama, nevlasnicima i od toga ubirala korist za sebe, odnosno plodove suvlasničke stvari, apsolutno bi bila u obvezi predati tužitelju polovicu tako ubranih plodova. Međutim tuženica uopće nikada nije iznajmljivala, niti ubirala plodove suvlasničke nekretnine, stoga nema što predati tužitelju.

2.27. Tuženica je mišljenja kako se radi o obijesnom parničenju, iz samih navoda tužbe proizlazi činjenična, a pogotovo pravna neosnovanost tužbenog zahtjeva, stoga tuženica predlaže budući da se radi o pravnom pitanju, Naslovni sud prije izvođenja dokaza raspravi materijalnopravna pitanja bitna za odlučivanje o ovoj pravnoj stvari, radi ostvarenja načela ekonomičnosti i efikasnosti.

2.28. Zaključno, tuženik predlaže prekid, podredno zastoj ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka za razvrgnuće predmetne nekretnine, budući da je navedeni postupak došao gotovo do svog okončanja, pa je stoga za očekivati da se u skorašnjim mjesecima provede razvrgnuće predmetne suvlasničke nekretnine kroz javnu dražbu, nakon čega ovaj spor postaje bespredmetan.

2.29. Sukladno svemu navedenom, tuženica predlaže da Naslovni sud dalje sukladno zakonu postupi.

3. Sud je: pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz tužbu (listovi 4-7 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (listovi 16-25 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 6. ožujka 2024. godine (listovi 49 i 50 spisa), pregledao dopis Porezne uprave – ispostava Split na ročištu od 8. svibnja 2024. godine (list 56 spisa), pregledao spis OSST R1-332/2019 na ročištu od 8. svibnja 2024. godine (list 56 spisa), saslušao svjedoka HT na ročištu od 8. svibnja 2024. godine (list 57 spisa), saslušao svjedokinju ATĐ na ročištu od 8. svibnja 2024. godine (list 58 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 28. svibnja 2024. godine (listovi 62-70 spisa), saslušao svjedoka IT na ročištu od 18. srpnja 2024. godine (listovi 72 i 73 spisa), saslušao tužitelja AT u svojstvu parnične stranke na ročištu od 18. srpnja 2024. godine (listovi 73 i 74 spisa).

4. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Naime, nije sporno među strankama da su stranke u relevantno vrijeme na koje se odnosi tužbeni zahtjev bile suvlasnici, za po jednu polovinu idealnog dijela, predmetne nekretnine.

6.1. Nije sporno nadalje da je tužena u međuvremenu prenijela svoje pravo suvlasništva nad predmetnom nekretninom u korist svoga sina IT.

7. Međutim, sporno jest je li tužitelju onemogućen pristup predmetnoj nekretnini od strane tužene, odnosno da li ga ona ometa u suposjedu predmetne nekretnine, na način da bi mu uskratila pristup stanu.

8. Konačno, sporno jest je li tužena dužna isplatiti tužitelju novčanu naknadu s osnove naknade koristi od uporabe tuđe stvari.

9. Pregledom povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka u odnosu na predmetnu nekretninu česticu zgrade [katastarska čestica] z. k. uložak [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] proizlazi da je uknjižba prava suvlasništva sa tužene na IT, temeljem ugovora o darovanju nekretnina od 17. svibnja 2022. godine, provedena u zemljišnim knjigama dana 15. srpnja 2022. godine.

9.1. Očito je prema tome da je navedeni prijenos prava suvlasništva u korist IT uslijedio naknadno u odnosu na razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom.

10. U svom iskazu (list 57 spisa) svjedok HT iz [adresa] navodi:

Mogu kazati što se tiče kuće u [adresa] u [adresa] radi se o obiteljskoj kući naše obitelji koju smo mi nasljedili od našeg pok.djeda . Predmetna kuća se sastoji od prizemlja,I kata i II kata. Mogu kazati i to da je istočni krilo prizemlja odnosno stan od nekih 40 m2 koristila tužena JT sa svojom obitelji kao zaštićeni najmoprimac. Mogu kazati i to da je JT otkupila ½ tog stana od naše rodbine i to 2014 god, Mogu kazati i to da moj brat tužitelj CT nije nikada bio u suposjedu predmetnog stana niti u posjedu istog. Isključivi posjednik predmetnog stan do dana današnjeg dana je JT i naša obitelj. Mogu kazati da tužena JT nije htjela nikada s nama zaključiti ugovor o zaštićenoj najamnini. Mogu kazati i to da što se tiče stanja predmetnog stan , stan je useljiv i u njemu se može stanovati a isto tako i u takvom je stanju i na poziciji da se može i iznajmljivati. a u istoj zgradi se iznajmljuju III etaže. Površina stana je nekih 40 m2 a stan se ne znam od čega se sastoji predmetni stan. Mogu kazati da je JT tužena bila nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu pa je po sili zakona stekla položaj zaštićenog najmoprimca ali nikada nije htjela zaključiti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

10.1. Na posebno pitanje pun. tuženika da li je svjedoku poznato da je tužitelj htio steći posjed na način da useli u predmetni stan. Svjedok odgovara da se tužitelj htio useliti u taj predmetni stan odnosno htio je doći u posjed stana.

10.2. Na posebno pitanje pun. tuženika u kakvom je stanju predmetni stan te da li se može iznajmljivati. Svjedok odgovara da ostaje kod svog iskaza te izjavljuje da je stan u rednom stanju useljiv i može se iznajmljivati a iznajmljuju se i drugi stanovi u predmetnoj zgradi, Također mogu kazati da se tužena proširila na predmetnom stanu za još jednu sobu koju je kupila od naše rodbine i to djelom i tu sobu iznajmljuje.

10.3. Na posebno pitanje pun. tuženika da li je svjedok bio prisutan kada bi tužena JT odbila predati ključeve predmetnog stan tužitelju AT. Svjedok odgovara tužena JT nije htjela nikada razgovarati o predaji ključeva tužitelju a već nekoliko godina je tužena bolesna i zastupa je sin IT i tužitelj

– moj brat je nekoliko puta s njim stupio u kontakt a odgovor IT što se tiče predaje ključeva je bio negativan i on je odbio predati ključeve i taj razgovor je bio neugodan.

11. U svom iskazu (list 58 spisa) svjedokinja ATĐ iz [adresa] navodi: Mogu kazati da što se tiče zgrade u [adresa] to je obiteljska kuća moje obitelji i sita se sastoji prizemlja, I I II kata i potkrovlja. Mogu kazati i to da je moj pok.otac bio suvlasnik ½ predmetnog stana u prizemlju stambene zgrade dok je suvlasnik druge polovice stana bila naša rodica ET. Mogu kazati i to da što se tiče samog stana tužena JT je bila nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu a nakon donošenja zakona o najmu stanova je stekla status zaštićenog najmoprimca. Mi smo od nje tražili da se zaključi ugovor o najmu stan sa zaštićenom najamninom i to je tražio moj otac međutim JT je to odbijala. Negdje 2014 god moji rođaci su prodali svoju polovinu stana tuženoj JT Predmetni stan se nalazi u istočnom djelu prizemlja , radi se o stanu od nekih 40 m 2 koji se sastoji od jedne sobe , hodnika, kuhinje i kupatila, a znam da se tužena proširila za još jednu sobu. Mogu kazati da je moj otac pok.RT darovao ½ ovog stana tužitelju AT i to 2011 god. Mogu kazati da je stan u rednom stanju i podesan za iznajmljivanje , iznajmljuju se i ostali stanovi u predmetnoj zgradi iz razloga što se radi o atraktivnoj lokaciji u samom centru grada. Mogu kazati i to da je moj brat tužitelj CT u više navrata tražio ključeve predmetnog stan od tužene i njenog sina IT ali su oni uporno odbijali dati ključeve pa tako moj brat kao suvlasnik za ½ ne može stupiti u suposjed u predmetnog stana.

11.1. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je otac svjedokinje pokušao ishoditi ključeve od predmetnog stan od tužene. Svjedokinja odgovara da je pokušao u više navrata i vodio se jedan sudski postupak pred ovim sudom radi predaje u suposjed i zbog toga je imao neugodnosti s tuženom i njenim sinom.

11.2. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je tužitelj CT pokušao doći do suposjeda predmetnog stan odnosno ½ svog djela od tužene i njenog sina. Svjedokinja odgovara da je pokušao u više navrata i to bezuspješno a to je pokušao u više navrata s tuženom i sa njenim sinom ali su ti razgovori bili bezuspješni i nije došlo do rješenja.

11.3. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je tužitelj danas u suposjedu predmetnog stana i da li je ikada bio u suposjedu predmetnog stana. Svjedokinja odgovara da nije.

11.4. Na posebno pitanje pun. tuženika da li je sada tuženica u posjedu predmetno stana i da li je u posjedu dan-danas. Svjedokinja odgovara da je tužena koristila predmetni stan za stanovanje do prije nekog vremena kada je odselila s adrese i svoj suvlasnički dio sa adresi darovala sinu IT.

12. U svom iskazu (listovi 72 i 73 spisa) svjedok IT iz [adresa] navodi:

Mogu kazati da sam ja sin tužene JT. Što se tiče stana u [adresa], to je stan koji se sastoji od 2 prostorije i dosta je u derutnom stanju. Površine je nekih 18 m2. Mogu kazati da moja majka je bila nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu. Mogu kazati i to da nikada nije zaključen ugovor o najmu stan sa zaštićenom najamninom. Mogu kazati da moja majka živi u tom stanu od 3 god života. Mogu kazati i to da smo mi otkupili odnosno moja majka ½ idealnog djela predmetnog stana a tužitelj je suvlasnik druge polovine idealnog djela stana. Isto tako mogu kazati da je meni moja majka darovala ovu ½ koju je kupila od drugih osoba. Mogu kazati da tužitelj nikada nije tražio predaju ključeva od predmetnog stana niti je tražio suposjed. Mi smo oduvijek tu živjeli i nitko nas nije smetao u posjedu. Mogu kazati da je moj pok. otac živio na predmetnoj adresi. Mi smo napustili posjed predmetnog stana prije nekih 5-6 god i to iz razloga što mi se majka razboljela i nije mogla više tu živjeti.

12.1. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je tužitelj kontaktirao majku svjedoka tuženu JT a vezano za predaju nekretnine u suposjed i način korištenja predmetne nekretnine. Svjedok odgovara da su razgovori stalno u tijeku već par godina ali nikako se ne može doći do dogovora iz razloga što nekretninu tražimo i mi i tužitelj. Također je ponuđena i opcija da se nekretnina podijeli po pola što je moguće ali ni to nije prihvaćeno.

12.2. Na posebno pitanje pun. tužitelja kada su bili prvi razgovori. Svjedok odgovara da sub prvi razgovori bili prije nekih 20 -25 godina sa ocem tužitelja , koji je bio neugodan , agresivan i nije se moglo s njim pregovarati. Mogu kazati da sam ja imao stalne probleme s ocem tužitelja i to kako verbalne tako i druge prirode.

12.3. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je otac tužitelja pokušao fizički stupiti u posjed stana. Svjedok odgovara da jest. i isključivo je govorio "To je moje izlazite van".

12.4. Na posebno pitanje pun. tužitelja jesu li mu onda tužitelj i pravni prednici tužitelja zabranili posjed stana njemu njegovoj majci i ocu. Svjedok odgovara da smo mi tu živili i da su oni mogli samo leći s nama u krevet.

12.5. Na posebno pitanje pun. tužitelja a s obzirom na činjenicu da nitko ne živi u stanu već 4 god zašto svjedok ili njegova majka nisu predali ključeve stana tužitelju. Svjedok odgovara da se pregovaralo već zadnjih 10 god između moje majke i tužitelja i mene i nikada nije bilo govora o predaji ključeva nego je isključivo bilo razgovora o tome da se proda nekretnina što dan danas nije dogovoreno niti je ponuđena cijena.

12.6. Na posebno pitanje pun. tuženika da li je svjedok odnosno njegova majka tužena dala prijedlog tužitelju da se stan etažira u 2 sobe i da jedna soba pripadne tužitelju a jedna soba tuženiku i da se dobije ključ. Svjedok odgovara da je upravo tako i bila ponuda s naše strane prema tužitelju i nikada nije došlo do takvog dogovora koji smo mi nudili i tužitelj to nikada nije ni prihvatio. Svjedok dodatno navodi da je pokrenuo vanparnični postupak radi diobe nekretnine.

12.7. Na posebno pitanje pun. tuženika da li je tužitelj bilo kada ulazio u predmetni stan da istoga pregleda, i da li je bio fizički u stanu. Svjedok odgovara da je bio kada je bio postupak diobe koji se vodio pred sudom .

12.8. Na posebno pitanje pun. tuženika gdje živi tužitelj. Svjedok odgovara da misli da živi na II katu predmetne zgrade [adresa].

12.9. Na posebno pitanje pun. tuženika da li je predmetni stan podesan za život i da li se može u njenu stanovati. Svjedok odgovara da nije podesan za stanovanje i u njemu se ne može živjeti i to iz razloga što je isti derutan i nema sanitarni čvor.

12.10. Na posebno pitanje pun. tuženika da li je bilo razgovora između svjedoka ,njegove majke i tužitelja da se predmetni stan da u najam. Svjedok odgovara da nije bilo tih razgovora.

13. U svom iskazu (listovi 73 i 74 spisa) tužitelj CT navodi: Mogu kazati da sam ja na predmetnoj adresi suvlasnik stana na II katu gdje se nalazi moj stan te stana u prizemlju za po ½ i to sam stekao darovnicom od mog pok.oca RT. Mogu kazati i to da ja stanujem u tom stanu na II katu na adresi [adresa]. Što se tiče ovog stana u prizemlju na istočnom djelu nekretnine radi se o stanu koji se sastoji od kuhinje, dnevnog boravka i sobe površine nekih 40 m2. Mogu kazati da je nositelj stanarskog prava na tom stanu bila tužena JT Moj pok. otac je tražio od JT da se zaključi ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom što je tužena uvijek odbijala i nikada nije došlo do dogovora i zaključenja ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Mogu kazati da je od moje rodice ZT kupljena ½ idealnog djela predmetnog stana od strane tužene JT i tako je tužena postala suvlasnik za po 1/2 tog stana. Mogu kazati i to da predmetni stan do dana današnjeg koriste tužena i njena obitelj tako da ja u zadnje vrijeme viđam na predmetnom stanu supruga tužene – A. Mogu kazati da meni nikada nije omogućen suposjed predmetnog stana. Isto tako mogu kazati i to da sam ja u predmetnom stanu bio samo jedan put i to kada se vodio postupak diobe kada su u stanu bili sudski vještak i sudac koji je vodio taj postupak diobe. Mogu kazati i to da smo se ja i sin tužene IT našli gotovo 7 ili 8 puta a da bi se meni omogućio suposjed i predaja ključeva ali nikada nije došlo do takvog dogovora.

13.1. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je otac tužitelja bilo kada tražio predaju ključeva. Tužitelj odgovara da je tražio u više navrata te da je tražio u više navrata predaju ključeva i predaju stana i uvijek je tvrdio da je to naš stan ali nikada nije došlo za njegovog života do predaje stana i predaje ključeva.

13.2. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je njegov otac bio bilo kada agresivan prema tuženoj ili njenoj obitelji. Svjedok odgovara da njegov otac po naravi nikada nije bio agresivan i bio je financijski direktor Lavčevića i bio je gospodin.

13.3. Na posebno pitanje pun. tužitelja tko je pokrenuo postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice. Tužitelj odgovara da je upravo on podnio taj prijedlog a da bi mu se omogućio suposjed predmetnog stana.

13.4. Na posebno pitanje pun. tuženika što je namjera tužitelja s tim predmetnim stanom Tužitelj odgovara da je njegova namjera da se podijeli predmetni stan da ja dobijem ključeve i da eventualno u tom stanu živim i netko od moje obitelji.

13.5. Na posebno pitanje pun. tuženika u kojoj fazi je postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice. Tužitelj odgovara da ne zna.

13.6. Na posebno pitanje pun. tuženika da li je njemu poznato da je tuženik podnio prijedlog za ovrhu na temelju pravomoćnog rješenja o razvrgnuću suvlasničke zajednice a vezano za prodaju stana na javnoj dražbi. Tužitelj odgovara da mu je to poznato i da će vrlo vjerojatno doći do sudske prodaje stana.

14. Nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika (članak 38. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima; Narodne broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; u daljnjem tekstu ZV).

15. Plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele se među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju (članak 38. stavak 2. ZV).

16. Tužitelj je prema tome, kao ovlaštenik prava suvlasništva nad predmetnom nekretninom u relevantno vrijeme, aktivno legitimiran zahtijevati od tužene plodove i druge koristi od predmetne nekretnine razmjerno veličini svoga suvlasničkog dijela.

17. Međutim, pregledom spisa Općinskog suda u Splitu R1-332/2019, napose pregledom vještačenja provedenog u tom predmetu od strane Jure Malenice, sudskog vještaka za graditeljstvo od 17. svibnja 2021. godine (listovi 37 do 53 spisa) utvrđeno je postojeće stanje na licu mjesta u odnosu na predmetni stan.

17.1. Tom prilikom je utvrđeno da je stambena zgrada u kojoj je lociran predmetni stan starosti preko 90 godina, s time što se pogotovo WC nalazi u derutnom i zapuštenom stanju.

18. Očito je iz izloženog da predmetni stan navedene starosti, koji očito nije obnovljen, pogotovo sa WC-om u derutnom i zapuštenom stanju - nije adekvatan za iznajmljivanje.

19. Navedeno utvrđenje je u skladu s iskazom svjedoka IT iz [adresa] (sina tužene), u dijelu gdje navodi da se predmetni stan sastoji od 2 prostorije i da je dosta u derutnom stanju.

19.1. Nadalje, iz njegovog iskaza proizlazi da je on sa majkom oduvijek živio u predmetnom stanu kao obitelj i da ih nitko nije smetao u posjedu.

20. I sam tužitelj u svom stranačkom iskazu izrijekom potvrđuje da predmetni stan do dana današnjeg koriste tužena i njena obitelj.

21. S obzirom da se, s druge strane, iskazi svjedoka: HT iz [adresa], ATĐ iz [adresa] kose u tom dijelu sa navedenim objektivnim utvrđenjem sudskog vještaka za graditeljstvo, sud utoliko nije prihvatio njihove iskaze kao vjerodostojne.

22. Prema izloženom, citirana odredba članka 38. stavak 2. ZV doduše ovlašćuje suvlasnika na plodove i druge koristi od cijele stvari, ali razumije se samo onda kada ti plodovi i koristi doista i postoje, odnosno kada su objektivno ostvarivi, što ovdje očito nije slučaj.

23. Očito je iz izloženog, a što i sam tužitelj potvrđuje u svom stranačkom iskazu, da su predmetni stan u relevantnom razdoblju koristili za stanovanje tužena i njezina obitelj.

24. O tome je li tužitelj, kao jedan od suvlasnika predmetnog stana, tražio predaju ključeva stana i predaju stana u suposjed, različito su iskazivali saslušani svjedoci: HT, ATĐ te IT; pa su tako dvoje prvonavedenih svjedoka govorili o tome afirmativno, dok je potonji svjedok to negirao.

25. Sud je u tom pogledu povjerovao iskazu svjedoka IT, s obzirom da je u tom dijelu njegov iskaz suglasan iskazu samoga tužitelja.

25.1. Naime, i sam tužitelj u svom stranačkom iskazu ističe da se sa sinom tužene – IT našao gotovo 7 ili 8 puta upravo u svrhu da bi mu se omogućio suposjed stana i predaja ključeva od stana, ali da međutim nikada nije došlo do dogovora.

25.2. Upravo ta okolnost nedvojbeno upućuje na zaključak da od strane tužene nikada nije bio tužitelj onemogućavan u izvršavanju svojih suvlasničkih prava u odnosu na predmetni stan, nego se naprotiv u procesu pregovaranja i dogovaranja konstantno tražilo rješenje za to.

26. Iz izloženog proizlazi da tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva.

27. Radi toga je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

28. Tužena je u cijelosti uspjela u parnici.

28.1. Pripada joj stoga pravo na naknadu parničnog troška od tuženika (članak 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku; Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; u daljnjem tekstu ZPP).

29. Na ime naknade propisanog parničnog troška (list 114 spisa), temeljem spomenute zakonske odredbe, u vezi sa odredbom članka 155. ZPP, tuženoj je priznato sljedeće: trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr 8. toč. 1 OT), trošak zastupanja na ročištu od 12. listopada 2023. godine u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 12. veljače 2024. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. toč. 2 OT), trošak sastava podneska od 12. veljače 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. toč. 4. OT), trošak zastupanja na ročištu od 8. svibnja 2024. godine u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1 OT), trošak zastupanja na ročištu od 18. srpnja 2024. godine u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1 OT), trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 10. toč. 1 OT), trošak zastupanja na ročištu od 4. veljače 2026. godine u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1 OT), odnosno ukupno iznos od 1.400,00 EUR.

29.1. Tom je iznosu pridodan iznos od 350,00 EUR na ime PDV-a, iznos od 59,17 EUR na ime sudske pristojbe na tužbu, te iznos od 118,34 EUR na ime sudske pristojbe na presudu.

29.2. Tako se dobije sveukupni iznos od 1.927,51 EUR.

30. Radi toga je odlučeno pod točkom II. izreke.

U Splitu, dana 3. travnja 2026. god.

SUDAC

Željko Borić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- tužitelju, po punomoćniku;

- tuženoj, po punomoćniku;