REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Starom Gradu

Novo riva 3

21460 Stari Grad

Poslovni broj: 90 : P-2039/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

P R E S U D A

Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu po sucu Mariji Pavlinović u pravnoj stvari tužitelja NŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], JELSA 776, 21465 [adresa] zastupanog po punomoćniku Vinko Peronja, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika ad 1. HŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; ad 2. EŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad 3. PŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi pravo vlasništva nekretnine, nakon javno održane glavne rasprave zaključene dana 02. travnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, uz objavu odluke 03 travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da je tužiteljica NŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik za cijelo čes. zem. 949/2, čes. zem. 1496/3 i čes. zem. 1512, z. u. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], pa je stoga tužiteljica temeljem ove presude ovlaštena zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva za cijelo na čes. zem. 949/2, čes. zem. 1496/3 i čes. zem. 1512, z. u. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], uz prethodni izbris istog prava sa imena tuženika.

II.Nalaže se tuženiku ad 2. EŽ da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 150,00 eura, dok se odbija prijedlog tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 30,00 eura.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 20. svibnja 2025. godine ovom sudu podnijela tužbu radi utvrđivanja prava vlasništva stečenog dosjelošću i to na nekretninama čes. zem. 949/2, čes. zem. 1496/3 i čes. zem. 1512 z. u. [broj ZK uloška]. Tužiteljica je navela kako predmetne nekretnine čine obiteljsku kuću tužiteljice i vrt koji se nalazi u neposrednoj blizini kuće, te maslinik. Da se ona slijedom svojih prednika, nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina više od 150 godina, te ih nikada nitko nije ometao u posjedu predmetnih nekretnina, kako tužiteljicu, tako i njezine prednike.

2. Tužba je tuženicima dostavljena na odgovor, tuženici ad 1. i ad 3. odgovor na tužbu nisu podnijeli. Tuženik ad 2. u odgovoru na tužbu je naveo kako se protivi tužbi i tužbenom zatjevu. Međutim tuženik ad 2. nije ovom sud podnio nikakve dokaze nije je iste predložio. Samo je naveo kako se protivi tužbi, te da ne da pravo vlasništva na predmetnim nekretninama. Također iako uredno pozvan nije pristupio za održana ročišta.

3.Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom: izvatka iz zem. knjige za predmetne nekretnine, orto-foto snimke, prijepisa posjedovnog lista br .64, Rješenja o nasljeđivanju iz pok.GŽ, te su saslušani svjedoci OŽ i RŽ.

4. Između parničnih stranaka je sporno je li tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a ocjenjujući dokaze sve zajedno i svakog zasebno, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice pravno osnovan.

6.Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 70/19, 80/22 i 114/22 dalje:), dalje: ZPP, prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice:

Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine utvrđeno je kako su kao vlasnici upisani upravo tuženici svaki za svoj dio.

Pregledom posjedovnog lista broj 64 utvrđeno je kako je kao posjednik upisan DŽ.

Pregledom Rješenja o nasljeđivanju iza pok. LŽ utvrđeno je kako je kao nasljednica proglašena upravo njegova supruga ovdje tužiteljica, te da su joj sinov također ustupili svoj dio.

Svjedok OŽ naveo je kako je posjed na nekretninama oduvijek imala obitelj OŽ odnosno RŽ, svekar tužiteljice, a nakon njega njegov sin ČŽ, suprug tužiteljice, a kojeg je u pogledu predmetne nekretnina naslijedila upravo tužiteljica. Naveo je kako nitko nikada tužiteljici, a ni njezinim prednicima nije osporavao pravo na posjed niti je ikad ikoga osim članova obitelji ČŽ viđao na nekretninama. Istaknu je kako tuženica ad 2/ EŽ koliko je njemu poznato nema nikakvih prava na predmetnim nekretninama niti bi po njegovom mišljenju na iste znala doći, te da po njegovom mišljenju ista ne zna gdje se one nalazi.

Svjedok RŽ iskazivao je identično kako i svjedok ĆŽ, te je naveo kako tuženica JŽ nema nikakvih prava na predmetnim nekretninama odnosno ona nikada na iste nije dolazila, te da isto tako nije dolazio nitko iz obitelji EŽ.

7. Paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a glasi.“Da se kroz dosjelost steče nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći:nego je još potrebno da onaj koji ovim načelom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo uz to valja da mu je posjed, zakonit pošten i istinit i da trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paraf 309,316,326 i 345).“Po pravnom pravilu iz paragrafa 328 bivšeg OGZ-a presumira se da je posjed pošten. Sukladno navedenom pravnom pravilu, a i kasnije sukladno načelnom mišljenju proširene Opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 04. 04. 1960. godine, kojim je najdulji rok za dosjedanje skraćen na 20 godina, a temeljem kojeg su se ocjenjivale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjedanjem, sve do donošenja zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (NN 53/91, 9/92, 77/92 – dalje: ZOVO) nužna pretpostavka za dosjedanje uvijek je bio pošten posjed. Pošten posjed je ako posjednik u vrijeme kada ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, pri čemu se posjed smatra poštenim dok se ne dokaže suprotno. Nepošten posjednik je ona tko zna ili je mogao znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Prema odredbi čl. 28. st. 2 i 4. ZOVO-a postojanje posjeda određenih kvaliteta kroz zakonom određeno vrijeme pretpostavka je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Također u smislu čl. 159. st. 3. ZV-a traži se pošteni posjed.

Odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN (91/96,68/98,137/99,22/00,73/00,129/00,114/01,79/06,141/06,146/08,38/09,153/09,1 43/12,152/14-. dalje ZV), određeno je kako se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom stvari, ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Također je određeno da ako je njegov posjed zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, da stječe vlasništvo dosjelošću ako je samostalni posjed neprekidno trajao dvadeset godina. Odredbom članka 160.ZV-a određeno je kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, te da se za vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kako pošten, zakonit i istinit samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

8. Naime, slijedom navedenog, a što nedvojbeno proizlazi iz ovom spisu priloženih dokaza, te polazeći od navedenih zakonskih odredbi, u pogledu pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i to: samostalan posjed određene kakvoće, neprekidno trajanje posjeda kroz zakonom određeno vrijeme, sposobnost stvari da bude objekt stjecanja, te sposobnost stjecatelja da bude vlasnikom te stvari, to je odlučeno kao u izreci. U konkretnom slučaju neminovno je utvrđeno kako je tužiteljica dokazala da je stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću, i to tzv. izvanrednom dosjelošću, za koju se traži pošten i neprekidan posjed koji je trajao zakonom propisano vrijeme. Naime, pošten posjed je posjed (bona fides), odnosno pošten posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, a sukladno gore navedenim zakonskim odredbama posjed se smatra pošten dok se ne dokaže suprotno. Tuženik ad 2. EŽ, koja je jedina i prigovorila tužbi, (dok ostali tuženici nisu podnijeli odgovor na tužbu), tijekom postupka nije dokazala da posjed tužiteljice i njenih prednika nije bio pošten. Naime, iz samih dokaza priloženih spisu, te sukladno izjavi svjedoka koji su između ostalog naveli kako su prednici tužiteljice, imali neprekidan posjed na predmetnim nekretninama, koji nitko nikad nije osporio, a kako tijekom postupak nije ničim dovedeno u pitanje samostalnost i poštenje posjeda, niti sposobnost vlasnika i stvari, te kako je također u predmetnom slučaju protekao vremenski rok, (više od 60 godina), a uračunavajući i vrijeme prednika sadašnje posjednice potreban za stjecanje vlasništva na navedeni način, to je razvidno da su se u konkretnom slučaju ostvarile sve pretpostavke za stjecanje vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću.

9.Naime, kako je već ranije navedeno tuženik ad 2. je u svom odgovoru naveo kako se protiv tužbi, ali nije ovom sudu podnio niti jedan dokaz, niti je pristupio na ročišta. Slijedom navedenog proizlazi kako tuženik ad 2. u predmetnom postupku nije dokazao kako je posjed tužiteljice i njenih prednika nepošten.

10. Napominje se da činjenica je li tuženik upisan kao vlasnik u zemljišnoj knjizi nije činjenica koja odmah upućuje na nepošten posjed tužitelja, već se ta činjenica treba cijeniti u skladu sa ostalim dokazima priloženim spisu. Naime, ovaj sud je mišljenja kako je tužiteljice tijekom postupka nedvojbeno dokazala kako je njen posjed kao i posjed njenih prednika bio pošten, iako je činjenicu nepoštenja posjed bio dužan dokazati tuženik. Navedenom u prilog ide i činjenica kako je prednik tužiteljice bio upisan kao posjednik u posjedovnom lista, a u prilog čemu idu i iskazi svjedoka, a kojima je iskazima sud dao vjeru budući da su isti iskazivali sukladno ovom spisu priloženim materijalnim dokazima. Također se napominje kako svjedoci nisu u srodstvu sa parničnom strankama, te kako isti nisu osobno zainteresirani za ishod predmetnog postupka.

11. Naime, činjenica upisa prednika ( supruga) tužiteljica u posjedovnom listu ide u prilog tvrdnjama tužiteljice i svjedocima te je razvidno da je ta činjenica od krucijalne važnosti, budući da poštenje posjeda za nekretninu za koju tužbom traži utvrđenja prava vlasništva dosjelošću predstavlja važno materijalno pravno pitanje, jer o tom pitanju ovisi ocjena kvalitete posjeda tužitelja, te ocjena da li se radi o poštenom i nepoštenom posjedu, dalje predstavlja temelj za odluku da li je tužitelj dosjelošću mogao steći pravo vlasništva nekretnine. Naime, iako je riječ je u konačnici o tome da se radi samo o jednom dokazu kao sastavnici cjelokupne procesne i materijalne građe na kojoj se temelji zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva u konkretnom sporu,

ipak

isto

zajedno sa ostalim dokazima nedvojbeno ukazuje na činjenicu kako je posjed u predmetno slučaju pošten, a što je sud utvrdio sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, koja počiva na načelu slobodne ocjene dokaza.

12. Također se napominje na stav koji je već odavno zauzela brojna sudska praksa kao se poštenje posjednika pretpostavlja, pa je teret dokaza o nepoštenom posjedu na strani onoga koji tvrdi da je posjednik nepošten, u ovom slučaju na strani tuženika koji nije dokazao da su tužiteljica i njeni prednici bili nepošteni posjednici. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev s ocjenom da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva

dosjelošću.

Poštenje posjednika se po zakonu pretpostavlja, a nije moguće unaprijed definirati pravni standard o tome kad će se smatrati da postoji nepoštenje posjednika, koji bi standard bio primjenjiv u svim budućim slučajevima. Međutim, shodno navedenom razvidno je kako je posjed tužiteljice i prednika bio pošten, te da tuženik nije dokazao nepoštenje istih. Također iz iskaza svjedoka, proizlazi da nikada nitko pa niti tuženici niti prednici tuženika, a pogotovo ne treće osobe, nisu na bilo koji način osporavali posjed prednicima tužiteljice i tužiteljici, a kako je tijekom postupka nedvojbeno utvrđen i pravni slijed (iako isti nije ni bio sporan), te je nedvojbeno protekao vremenski rok potreban za stjecanje dosjelošću, to je odlučeno kao u izreci.

13. Nadalje, tužba je uredno s prilozima dostavljena tuženicima ad 1. i ad 3. zajedno sa pozivom suda da u roku od 30 dana podnesu odgovor na tužbu, u smislu odredbe čl.284.st.1. i čl.285.st.2. ZPP-a, uz upozorenje na posljedice propuštanja. Kako navedeni tuženici odgovor na tužbu nisu podnijeli, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u protivnosti sa dokazima koje tužitelj podnosi i ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženik spriječili opravdani razlozi da podnesu odgovor na tužbu, to je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem odredbe čl.331. b ZPP-a.

14.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. ZPP-a, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu. Visina troška je odmjerena sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, budući da tužiteljicu zastupa punomoćnik odvjetnik. Tako je tužitelji valjalo priznati trošak şastava tužbe, te zastupanje na ročištima od dana 04. ožujka 2026, te 02. travnja 2026. godine, sve po 25 bodova, što ukupno iznosi 75 boda, što sukladno vrijednosti boda iznosi 150,00 eura. Tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe, budući da u spisu neka dokaz o uplati istih.

.

U Starom Gradu, 03. travnja 2026.

S U T K I N J A:

Marija Pavlinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženicima osobno

3. u spisu