REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1778/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Maričević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika GRAWE Hrvatska d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 28406115764, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Golojuh, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. ožujka 2026. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 43. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e :

I. Tuženiku se nalaže da tužiteljici naknadi štetu u iznosu od €717,00 sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14.06.2022. godine pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženiku se nalaže da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u visini od € 2.208,75 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e nj e

U tužbi tužiteljica navodi da je dana 11.06.2022. godine je stradala u prometnoj nesreći koja se dogodila u Bjelovaru, Kraljevac, kao suvozač osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka]. Do nezgode je došlo nepropisnom vožnjom vozača DI, koji je upravljao osobnim automobilom reg. oznaka [registarska oznaka]. Tom prilikom isti, neoprezno upravljajući svojim osobnim automobilom, oduzima prednost vozilu u kojem se kao suvozač nalazila tužiteljica, te dolazi do frontalnog sudara. U trenutku prometne nezgode osobni automobil počinitelja bio je osiguran kod tuženika, brojem police: [broj police]. U naprijed opisanoj prometnoj nezgodi tužiteljica je zadobila stanovite tjelesne ozljede što je sve pobliže opisano u medicinskoj dokumentaciji. Tužiteljica zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, činjenice da je radi predmetnog štetnog događaja pretrpjela fizičke boli, duševne boli zbog zadobivenih ozljeda, naruženje, te je pretrpjela strah. Također, bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega.

Tuženik osporava tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti a preko priznatog i u mirnom postupku prije podnošenja tužbe plaćenog iznosa od EUR 719,36. Štetni događaj, pasivna legitimacija i odgovornost nisu sporni. Osporavaju se zahtjevi tužiteljice po osnovi naknade neimovinske štete kao i tuđe pomoći i njege preko priznatog i plaćenog iznosa budući nisu primjereni okolnostima slučaja te su protivni bilo kojim poznatim i priznatim kriterijima naknade neimovinske štete. Medicinska dokumentacija tužiteljice ukazuje kako je ona i prije utuženog štetnog događaja imala određenih zdravstvenih problema. Tuženi predlaže odbiti tužiteljicu sa tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom u cijelosti, a tuženome dosuditi prouzročene parnične troškove.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u sve isprave u spisu, a izveden je i dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim. dr. Tomislavu Trajbaru.

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

S obzirom na prigovore tuženika, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim. dr. Tomislavu Trajbaru, koji u istom navodi U štetnom događaju od **.**.2022. gđa. ŠI zadobila je gore navedenu laku tjelesnu ozljedu. Nakon propisno provedene kirurške obrade nisu zaostale trajne posljedice na prsnom košu. Između mehanizma nastanka ozljede i same ozljede postoji direktna uzročno posljedična veza. Duševnih boli zbog smanjenja općih životnih i radnih sposobnosti nema. Primarni strah bio je intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta imala je 2 dana, srednjeg intenziteta 3 dana, a slabijeg intenziteta 5 dana. Fizičke boli jakog intenziteta imala je 2 dana, srednjeg intenziteta 3 dana, a slabijeg intenziteta još 7 dana. Tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 4 sata dnevno bila joj je potrebna kroz 10 dana. Po prigovorima tužiteljice, vještak je naveo da tužiteljica nema izrazitih bolova 3 tjedna nakon nesreće, da je našao u osobnom kartonu podatke da je u i 2.1.2008. te 31.1.2013. imala problema sa vratnom kralježnicom zbog kojih se je liječila i bila upućivana na rtg pretrage. Priložene su i snimke sudarenih automobila iz kojih se vidi da je šteta na vozilima prilična. O tome kao laik ne može raspravljati i to je u domeni prometnih vještaka ali radi se o srednjim dosta čvrstim vozilima i sam navod zastupnice tužiteljice da je u takvom slučaju morala zadobiti i trzajnu ozljedu vratne kralježnice je relativna. Možda da a možda i ne. Naime u svojoj praksi vidio je i jače uništene automobile a ljudi u njima imali su različite ozljede, od teških i po život opasnih do banalnih natučenja. Osim toga veliki broj ozlijeđenih sa vrlo teškim ozljedama nije imao simptoma trzajne ozljede vratne kralježnice. Ako pretpostavimo da je tužiteljica zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice ista je prema QTF klasifikaciji bila prvog stupnja u vidu samo nategnuća vratnih mišića i blažih bolova te bez smanjenja funkcije vrata. Slijedom svega u potpunosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja te svih vidova ocjene nematerijalne štete.

Dopunski saslušan, u svom iskazu vještak navodi da o postojanju trzajne ozljede kod tužiteljice, možda da, a nevjerojatnije i ne, pogotovo ne sa sudsko medicinskog stanovišta budući da tužiteljica tvrdi da je zadobila teški stupanj trzajne ozljede vk u vidu pojave diskushermije to znači prolapsa diska koji se nalazi između kralježaka koji samom tom činjenicom pritišće na živce, koji kroz kralježnički kanal prolaze i takova ozljeda spada u najteži stupanj, a prema QTF klasifikaciji IV stupanj, a dominantni simptom je jaka bol. Osim toga može imati i druge neurološke simptome u vidu trnaca i ispada funkcije određenog ekstremiteta. Jasno je da u kliničkom statusu zbog te boli postoji i smanjena pokretljivost vrata. Tužiteljica je propisno obrađena kirurški i u prvom nalazu nije nigdje navedeno neki od ovih simptoma koje sam obrazložio.

Prvi pisani nalaz je dva mjeseca nakon ozljeđivanja od neurologa. Životno i medicinski te sudskomedicinski prihvatljive su dijagnoze pogotovo u današnje vrijeme na našim prostorima koje se ostavljaju unutar tri-četiri dana od nezgode. Logično je da zbog bolova svaki normalan čovjek traži pomoć da li kod jednog ili drugog doktora. U svom podnesku tužiteljica navodi da je bila kod svog kućnog doktora kojemu se žalila na bolove u vratu kojima mi liječnici moramo vjerovat, ali da je bio prisutan neki od ovih simptoma koji bi potkrijepili kasniju tvrdnju tužiteljice da je zadobila četvrti stupanj ozljede vk, sigurno bi ju uputio na hitan pregled ponovo u neku kiruršku ambulantu. Radi ta dva razloga nije prihvaćena argumentacija tužiteljice. Na upit da li je napetost vratnih mišića što je navedeno u kartonu 1.7.2022. i neurologa 10.8.2022. (dva mjeseca nakon), objektivno znak trzajne ozljede odgovaram da ukoliko se radilo o trzajnoj ozljedi ali isto tako može biti prisutno od prethodno postojećeg cervikalnog sindroma uzrokovanog degenerativnim promjenama i to se svrstava u prvi, a možda i drugi stupanj ozljede. Napominje da prvi i drugi stupanj u principu ne ostavljaju iza sebe funkcionalnih promjena smanjenja funkcije te nema smanjenja životnih aktivnosti. Na upit je li točno da je liječenje tužiteljice po neurologu i fizijatru obavljeno i pod dijagnozom posttraumatske ozljede vrata 10.8.2022., 22.8.2022. karton fizikalne, koja je postavljena dva dana nakon nesreće, a zdravstveni karton 13.6.2022. navodi da prvi nalaz koji je od 10.8.2022. u dijagnozama je navedeno citiram status post distenzionem muskuli koloi susp., dakle postavljena je sumnja, a ne dijagnoza. Slijedeći nalaz je napisan pod dijagnozom sindroma cervikale et. Ls chronikum bez ozljede. Na upit da li je točno da je tužiteljici uputnicu za MR izdao liječnik po istoj dijagnozom posttraumatske ozljede vrata navodi da je to točno i izdana je devet mjeseci nakon štete s time da napominjem da tu uputnicu liječnik opće prakse može izdati samo na preporuku specijalista, a prije toga kirurga ili neurologa, a toga ovdje nije bilo.

Valja reći da ovaj nalaz i mišljenja vještaka, sud prihvaća i smatra da su napravljeni u skladu s pravilima znanosti i vještine, te su prihvaćeni kao stručna pomoć u dokazivanju relevantnih činjenica, jer su stručni i obrazloženi u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje, decidirano navodeći koje činjenice nalaze utvrđenima temeljem takvog nalaza i mišljenja.

Stoga je i odbijen prijedlog tužiteljice za izvođenjem dokaza novim medicinskim vještačenjem, kao nepotrebnim.

Valja i reći, da je odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta, a isto tako joj je prouzročena i imovinska šteta budući da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi, fizičke bolove i strah budući da su isti u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO).

Slijedom navedenog, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, i uzevši u obzir i dob tužiteljice (rođena 1971. godine), a s obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sav pretrpljeni strah tužiteljice u ovom štetnom događaju, a u cilju izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja i prepisivanja), sud je, ocijenio da tužiteljici zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada za neimovinsku štetu – bolovi i strah ukupno €1250, kao i za imovinsku s osnove tuđe pomoći i njege €5,19 za sat po ukućanima (kao najniže kategorije rada) – a drugačije nije niti dokazano, sud je odlučio da tužiteljici pripada ukupna novčane naknada u visini od €1457,60 - sve uz uvećanje odštetnih iznosa od 50% za neimovinsku štetu, sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz lipnja 2020. godine. Ovaj iznos je umanjen za isplaćenih €740,60, tako da tužiteljici pripada razlika od €717.

Kamata je određena sukladno čl. 29. i 1103. ZOO-a.

Odluka o trošku parničnog postupka tužiteljice temelji se na odredbama čl. 154. ZPP- a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe i odštetnog zahtjeva od po 75 bodova, sastava podnesaka 08.01.2024 37,5 bodova, podnesaka 17.01.2024., 03. 02.2025. i 23. 10.2025. godine po 75 bodova, 3 ročišta svako po 75 bodova, ukupno 637,5 bodova sve po Tbr. 7/1, 8/1 i 8/3 i 9/1, što uz vrijednost boda €2 i uz PDV-t 25% iznosi €1.593,75. Na ovaj trošak su dosuđeni i trošak vještačenja €265, 2 pisana očitovanja vještaka po €75 i pristojbi na tužbi i odluku od po €100, ukupno € 2.208,75.

Preostali podnesci nisu dosuđeni jer predstavljaju materijalni trošak odvjetničkog ureda, požurnice ili nisu bili neophodni za vođenje postupka zbog neuspjele argumentacije(čl. 155 ZPP-a).

Kamate na dosuđen trošak teku od presuđenja pa do isplate, po prethodno navedenoj kamatnoj stopi.

Tuženik je izgubio ovu parnicu pa nema pravo na trošak ovog parničnog postupka (čl. 152 ZPP-a).

U Zagrebu, dana 3. travnja 2026. godine

SUDAC:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u 3 primjerka.

DNA

1. tužiteljici po pun. – pristojba na odluku €100

2. tuženiku po pun.