REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-953/2023-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Heleni Frigo Bomeštar, po prijedlogu više sudske savjetnice Vesne Volar, u pravnoj stvari tužiteljice LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Rajka Narančić, odvjetnica u Zagrebu, Kranjčevićeva 10, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupano po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o., Zagreb, Maksimirska 25, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. veljače 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnice tužiteljice Rajke Narančić, odvjetnice, te zamjenice punomoćnika tuženika HI, odvjetničke vježbenice, 3. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 isplatiti tužiteljici LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.885,43 EUR, sa zateznim kamatama koje teku:
na iznos od 2,40 EUR od dana 01.11.2008. pa do isplate
na iznos od 4,26 EUR od dana 01.12.2008. pa do isplate
na iznos od 11,19 EUR od dana 01.2.2009. pa do isplate
na iznos od 13,65 EUR od dana 01.3.2009. pa do isplate
na iznos od 18,54 EUR od dana 01.4.2009. pa do isplate
na iznos od 10,78 EUR od dana 01.5.2009. pa do isplate
na iznos od 11,17 EUR od dana 01.6.2009. pa do isplate
na iznos od 08,37 EUR od dana 01.7.2009. pa do isplate
na iznos od 7,76 EUR od dana 01.8.2009. pa do isplate
na iznos od 6,17 EUR od dana 1.9.2009. pa do isplate
na iznos od 9,27 EUR od dana 1.10.2009. pa do isplate
na iznos od 6,47 EUR od dana 1.11.2009. pa do isplate
na iznos od 8,20 EUR od dana 1.12.2009. pa do isplate
na iznos od 8,02 EUR od dana 1.1.2010. pa do isplate
na iznos od 12,81 EUR od dana 1.2.2010. pa do isplate
na iznos od 15,57 EUR od dana 1.3.2010. pa do isplate
na iznos od 14,49 EUR od dana 1.4.2010. pa do isplate
na iznos od 19,28 EUR od dana 1.5.2010. pa do isplate
na iznos od 21,48 EUR od dana 1.6.2010. pa do isplate
na iznos od 25,88 EUR od dana 1.7.2010. pa do isplate
na iznos od 33,43 EUR od dana 1.8.2010. pa do isplate
na iznos od 30,41 EUR od dana 1.9.2010. pa do isplate
na iznos od 36,23 EUR od dana 1.10.2010. pa do isplate
na iznos od 36,15 EUR od dana 1.11.2010. pa do isplate
na iznos od 38,48 EUR od dana 1.12.2010. pa do isplate
na iznos od 52,62 EUR od dana 1.1.2011. pa do isplate
na iznos od 56,51 EUR od dana 1.2.2011. pa do isplate
na iznos od 43,39 EUR od dana 1.3.2011. pa do isplate
na iznos od 47,45 EUR od dana 1.4.2011. pa do isplate
na iznos od 42,49 EUR od dana 1.5.2011. pa do isplate
na iznos od 51,56 EUR od dana 28.6.2011. pa do isplate
na iznos od 67,38 EUR od dana 12.7.2011. pa do isplate
na iznos od 64,29 EUR od dana 23.8.2011. pa do isplate
na iznos od 85,06 EUR od dana 1.9.2011. pa do isplate
na iznos od 66,73 EUR od dana 1.10.2011. pa do isplate
na iznos od 62,30 EUR od dana 1.11.2011. pa do isplate
na iznos od 61,69 EUR od dana 1.12.2011. pa do isplate
na iznos od 62,38 EUR od dana 1.1.2012. pa do isplate
na iznos od 69,42 EUR od dana 1.2.2012. pa do isplate
na iznos od 70,95 EUR od dana 1.3.2012. pa do isplate
na iznos od 71,04 EUR od dana 1.4.2012. pa do isplate
na iznos od 68,91 EUR od dana 1.5.2012. pa do isplate
na iznos od 69,88 EUR od dana 1.6.2012. pa do isplate
na iznos od 72,28 EUR od dana 1.7.2012. pa do isplate
na iznos od 69,76 EUR od dana 1.8.2012. pa do isplate
na iznos od 69,88 EUR od dana 1.9.2012. pa do isplate
na iznos od 65,25 EUR od dana 1.10.2012. pa do isplate
na iznos od 68,06 EUR od dana 1.11.2012. pa do isplate
na iznos od 70,08 EUR od dana 1.12.2012. pa do isplate
na iznos od 68,86 EUR od dana 1.1.2013. pa do isplate
na iznos od 69,09 EUR od dana 1.2.2013. pa do isplate
na iznos od 65,70 EUR od dana 1.3.2013. pa do isplate
na iznos od 65,33 EUR od dana 1.4.2013. pa do isplate
na iznos od 70,05 EUR od dana 1.5.2013. pa do isplate
na iznos od 63,57 EUR od dana 1.6.2013. pa do isplate
na iznos od 62,88 EUR od dana 1.7.2013. pa do isplate
na iznos od 63,10 EUR od dana 1.8.2013. pa do isplate
na iznos od 63,31 EUR od dana 1.9.2013. pa do isplate
na iznos od 64,45 EUR od dana 1.10.2013. pa do isplate
na iznos od 67,09 EUR od dana 9.11.2013. pa do isplate
na iznos od 67,22 EUR od dana 1.12.2013. pa do isplate
na iznos od 69,55 EUR od dana 1.1.2014. pa do isplate
na iznos od 67,09 EUR od dana 1.2.2014. pa do isplate
na iznos od 70,50 EUR od dana 1.3.2014. pa do isplate
na iznos od 71,56 EUR od dana 1.4.2014. pa do isplate
na iznos od 71,11 EUR od dana 1.5.2014. pa do isplate
na iznos od 69,03 EUR od dana 1.6.2014. pa do isplate
na iznos od 69,22 EUR od dana 1.7.2014. pa do isplate
na iznos od 70,36 EUR od dana 1.8.2014. pa do isplate
na iznos od 72,33 EUR od dana 1.9.2014. pa do isplate
na iznos od 72,40 EUR od dana 1.10.2014. pa do isplate
na iznos od 73,16 EUR od dana 1.11.2014. pa do isplate
na iznos od 75,10 EUR od dana 1.12.2014. pa do isplate
na iznos od 75,91 EUR od dana 1.1.2015. pa do isplate
na iznos od 75,92 EUR od dana 1.2.2015. pa do isplate
na iznos od 75,92 EUR od dana 1.3.2015. pa do isplate,
na iznos od 75,80 EUR od dana 1.4.2015. pa do isplate
po stopi koja se od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 naknaditi tužiteljici LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak postupka u iznosu od 1.543,43 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi od 13. veljače 2023. i tijekom postupka tužiteljica je navela da je s pravnim prednikom tuženika, Hypo Alpe Adria bank d.d., sklopila Ugovor o kreditu broj 466-041/2008 na temelju kojeg je tuženik stavio na raspolaganje tužiteljici novčani iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 21.388,00 CHF , a koji iznos je tuženik isplatio na račun AUTOWILL d.o.o. te da je tužiteljica svoju ugovornu obvezu vraćanja kredita u cijelosti ispunila 2015. Odredbom članka 4. Ugovora o kreditu tuženik je obvezao tužiteljicu na otplatu glavnice i kamata u 84 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 317,60 CHF po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan dospijeća odnosno plaćanja. Nadalje, da je odredbom člana 6. Ugovora o kreditu određeno da je tuženik ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope sukladno svojoj odluci o kamatnim stopama. Istaknula je da su citirane ugovorne odredbe unaprijed formulirane od strane tuženika, dok tužiteljica nije imala utjecaj na sadržaj istih odnosno nije imala mogućnost pojedinačnog pregovaranja, te da tuženik nije tužiteljicu upozorio na rizičnost kredita u švicarskim francima, te da je tako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, naveo tužiteljicu na sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Nadalje, da je tijekom otplate predmetnog kredita došlo do osjetnog porasta tečaja CHF u odnosu na kunu, slijedom čega su bitno porasli iznosi pojedinih anuiteta, a time ujedno i ukupan novčani iznos kojeg je tužiteljica bila dužna platiti tuženiku na ime vraćanja predmetnog kredita. Pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH, broj Pž-7129/13 donesenoj u kolektivnom protiv tuženih banaka, između ostalih i ovdje tuženika, u odnosu na koju je u spomenutoj odluci utvrđeno da je u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/18 od 3. rujna 2019. godine odbijena revizija tuženika (i ostalih banaka) izjavljena protiv gore citirane presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske u dijelu kojim je utvrđeno da su banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno propisima o zaštiti potrošača. Stoga je tužitelj, tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi, od tuženika potraživao isplatu iznosa od 4.040,77 EUR , uz naknadu troškova parničnog postupka, sve s pripadajućim kamatama.
2. Tužitelj je u podnesku od 12. lipnja 2024. smanjio tužbeni zahtjev, a što se u smislu odredbe članka 191. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.; dalje: ZPP) ne smatra preinakom tužbe.
3. U opsežnom odgovoru na tužbu (list 31-46 spisa), tuženik je, u bitnome, istaknuo prigovor zastare, osporio je sve činjenične navode tužbe, iznesena tumačenja tužitelja, protivio se svim dokaznim prijedlozima tužiteljima, istaknuo je kako se u cijelosti protivi izračunu vrijednosti predmeta spora od strane tužitelja obzirom da smatra kako se isto treba odrediti na temelju nalaza i mišljenja nepristranog vještaka kojeg odredi sud te je stoga osporio osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva.
4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: Ugovor o kreditu broj 466-041/2008 (list 8-11; dalje u tekstu Ugovor o kreditu), otplatni plan sa specifikacijom uplata (list 15- 22), izjavu za povrat prava vlasništva broj: 834 (list 23-24), prijedlog za upis brisanja (list 25-27), metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (list 48-49), Izjavu svjedoka (list 130-134), izveo je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., te je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice.
5. Na ročištu za glavnu raspravu održanom pred naslovnim sudom dana 10. veljače 2026. (list 378-379 spisa) tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka javnog bilježnika. LIČ.
6. Preostalu dokumentaciju dostavljenu u spis sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.
7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.
8. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, jesu li odredbe predmetnog ugovora koje se tiču ugovaranja valutne klauzule u CHF ništetne, odnosno je li u tom slučaju tuženik dužan vratiti tužiteljici ono što je stekao temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, sporno je je li u konkretnom slučaju nastupila zastara i tužiteljičin status potrošača.
9. Prije svega valja reći da među strankama nije sporno, a i utvrđeno je uvidom u javno dostupni izvadak iz sudskog registra da je tuženik 14. lipnja 2016. promijenio tvrtku/naziv iz Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u Addiko Bank d.d.
10. Sukladno odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. 114/22.; dalje: ZPP) i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 14/14., 110/15., 14/19.) sud je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Dakle, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen je postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pod posl. brojem P-1401/12.
Iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da je utvrđeno da je ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF te na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o odredbi odnosno parametrima koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamatne stope što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača. Dakle iz istih u bitnome proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.
11. Uvidom u presliku Ugovora o kreditu broj 466-041/2008 od 11. ožujka 2008. (dalje: Ugovor o kreditu) utvrđeno je da je isti tužiteljica, kao korisnik kredita i fiducijarni dužnik, sklopila s tuženikom, kao kreditorom. Nadalje je utvrđeno da je tim Ugovorom o kreditu tuženik odobrio tužiteljici potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.388,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita i to za kupnju novog motornog vozila (članka 2. Ugovora o kreditu), s rokom otplate od 7 godina od dana stavljanja kredita u otplatu (članak 4. Ugovora o kreditu), te uz ugovorenu kamatu od 6,50% dekurzivno godišnje (članak 3. Ugovora o kreditu). Isto tako je utvrđeno da je u odredbi članka 4. stavka 2. Ugovora kreditu ugovoreno da se kredit otplaćuje u 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 317,60 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja, te da anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu.
12. U svom iskazu tužiteljica je navela da je kredit podigla radi kupnje automobila, da joj tuženik ponudio samo ugovor u CHF, da je ugovor već bio sastavljen te da joj je isti ponuđen samo na potpis, da o pojedinim odredbama nije pregovarala niti joj je pružena ta mogućnost, te da nije bila upozorena na promjenu kamatne stope. U odnosu na ratu kredita iskazala je da je ista bila 1/3 plaće odnosno 1.440,00 kn, a da je kasnije iznosila 2.100,00 kn. Iskazala je da joj je bilo teško otplaćivati tako visoke rate kredita i da je u to vrijeme njezinih troje djece bilo u osnovnoj, srednjoj školi i fakultetu.
13. Sud je u bitnom prihvatio iskaz tužiteljice jer je isti životan, logičan i uvjerljiv, te je sukladan s drugim provedenim dokazima i to prije svega s Ugovorom o kreditu. Ovdje u odnosu na izjavu HIČ od 24. kolovoza 2020. (list 130-134 spisa) valja reći da iz iste ne proizlazi da je navedena sudjelovala u sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu pa njezina izjava u kojoj općenito opisuje situaciju s kreditima zaključenim uz valutnu klauzulu u CHF i svoja očekivanja vezana za predviđanja rasta tečaja valute CHF, nije odlučna u ovom postupku.
14. Iz dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da tužiteljica ima status potrošača u smislu odredbe članka 3. tč. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., 45/07., dalje: ZZP), a obzirom je sklopila predmetni ugovor o kreditu kao fizička osoba u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Stoga kraj navedene činjenice, po ocjeni ovog suda, teret dokaza da je tužiteljica predmetni Ugovor o kreditu zaključila u svrhu koja je namijenjena njezinom zanimanju, odnosno njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, nalazi na tuženiku, pa kako tuženik na tu okolnost nije predložio provođenje bilo kakvih dokaza, niti takva činjenica proizlazi iz provedenih dokaza, tako sud navedeni prigovor ocjenjuje neosnovanim. Pritom valja posebno istaknuti da je u samom Ugovoru o kreditu i to u članku 2. navedeno da je tužitelju kao korisniku kredita tuženik odobrio potrošački kredit. Osim toga, bitno je uzeti u obzir i okolnosti da je tužiteljica, kao korisnik kredita i fizička osoba, u svakom slučaju u slabijem položaju u odnosu na tuženika kao kreditora, pa je upravo na tuženiku teret dokaza da tužiteljica eventualno ne bi bila prosječni potrošač, što tuženik tijekom postupka nije uspio dokazati. Zaključno, tuženik nije iznio niti jednu činjenicu koja bi dovodila u pitanje svojstvo tužiteljice kao potrošača, a niti je dokazao da bi u spornim odredbama s tužiteljicom pojedinačno pregovarao. Ugovor je sastavljen prema standardnom, tipskom obrascu tuženika. Tvrdnje tuženika da je tužiteljicu informirao na valjan način i objasnio joj posljedice i doseg ugovornih odredbi o promjeni valutne klauzule u CHF, nisu ničim dokazane, a upravo suprotno, utvrđeno je presudom donesenom u postupku kolektivne zaštite interesa i prava potrošača.
15. Iz gore navedenih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača proizlazi da je postupanje tuženika, i po pitanju valutne klauzule, unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena vezanih za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik sukladno valutnoj klauzuli vezanoj za EUR. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe u kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, a s obzirom na to da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike.
16. Slijedom svega navedenog odredba članka 4. Ugovora o kreditu je u smislu gore navedenih odredaba ništetna u dijelu u kojem je ugovorena valuta, uz koju je vezana otplata kredita, švicarski franak.
17. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetne ugovorne odredbe ostvario korist u vidu razlike između iznosa koji bi tužitelj platio po osnovi tečaja CHF važećeg na dan isplate kredita i iznosa koji je platio tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe članka 1111. stavka 1. ZOO-a.
18. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema otplatnom planu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko je vršeno prije dospijeća u odnosu na anuitete prema otplatnom planu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan isplate kredita za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 29.274,70 kn, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 3.885,43 EUR.
19. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je isti stručan, jasan i argumentiran, pri čemu je sud imao u vidu da stranke nisu osporavale matematički izračun vještaka, te da u tom pravcu nisu predlagale izvođenje daljnjih dokaza.
20. U odnosu na isplatu iznosa po osnovi nepoštene ugovorne odredbe vezanu uz valutnu klauzulu, kolektivni je spor pravomoćno završio 14. lipnja 2018., te od tog dana nije protekao zastarni rok za podnošenje tužbe po toj osnovi. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa došlo je do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći od početka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te žalbe, dakle od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 13. veljače 2023., to do tada nije istekao zastarni rok od 5 godina po članku 225. ZOO-a (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018.), to je tuženikov prigovor zastare neosnovan.
21. Slijedom navedenog, tuženik je sukladno odredbi članka 323. ZOO-a, dužan vratiti tužiteljici što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom, odnosno bez osnove sa zakonskom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem. Da je tuženik nepošten stjecatelj proizlazi iz činjenica da su banka, a tako i tuženik znale za rizik koji sa sobom nosi CHF kao valuta utočišta, a nisu na adekvatan način i usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju, o tome obavijestili potrošače kako bi svaki za sebe mogao donijeti odluku hoće li prihvatiti rizik koji ta odredba nosi, a kojom se glavnica veže uz valutu CHF ili neće. Osnovanost visine tužbenog zahtjeva kao i dani kad su učinjene uplate, od kojeg teku zatezne kamate na iznos svakog pojedinog preplaćenog iznosa kako je to navedeno u točki I . izreke presude, proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka kako je naprijed obrazloženo pa je valjalo na temelju odredbe članka 323. stavka 1., članka 1111. stavka 1., članka 1115. i članka 29. ZOO-a i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 156/22), te odredbe članka 328. ZPP-a, odlučiti kao pod točkom I. izreke.
22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a i na odredbi čl. 155. ZPP-a. Tužiteljici je trošak postupka odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT), a prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje, i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (tbr.7.tč.1.OT), za sastav podneska od 2. listopada 2023., 12. lipnja 2024. svaki u iznosu od 200,00 EUR (2x200,00 EUR-tbr.8.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu 3. listopada 2023. u iznosu od 50,00 EUR (tbr.9.tč.5.OT), za sastav podneska od 10. ožujka 2025. u visini 50,00 EUR (tbr.8.tč.4.OT), za zastupanje na ročištima 7. studenoga 2023., 30. listopada 2025. i 10. veljače 2025. svaki u iznosu od 200,00 EUR (3x200,00-tbr.9.tč.1.OT), što ukupno iznosi 1.300,00 EUR.
23. Tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 43,43 EUR. Tužitelju je dosuđen trošak financijskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR.
24. Slijedom navedenog tužitelju je dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.543,43 EUR.
25. Tužitelju nije dosuđen trošak sudske pristojbe za presudu obzirom je postupak u ovoj pravnoj stvari tužitelj pokrenuo kao potrošač, pozivom na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pa je u skladu s odredbom članka 11. tč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18., 51/23.) tužitelj oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi.
26. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.
U Zagrebu 3. travnja 2026.
Sutkinja:
Helena Frigo Bomeštar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno
-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
DNA:
1. Tužiteljici po pun.
2. Tuženiku po pun.
3. Spis
