Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-2198/2025-6

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Pagu

Trg kralja Petra Krešimira IV-Knežev dvor

23250 Pag

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sutkinji tog suda Marijani Zelić, u pravnoj stvari tužitelja ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonskog nasljednika iza pok. KL OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Pašku Guciću, odvjetniku u Zagrebu, Konjščinska 55, protiv tuženika BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Sanji Artuković, odvjetnici u Zagrebu, Berislavićeva 3, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. veljače 2026., u prisutnosti tužitelja sa punomoćnikom tužitelja i tuženika sa zamjenikom punomoćnika tuženika, na ročištu određenom radi objave presude, 3. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ML isplatiti tužitelju ZL kao zakonskom nasljedniku iza pok. KL iznos od 7.963,37 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 23. veljače 2020. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva iz točke I. za iznos od 2.654,45 EUR sa zateznim kamatama i za zatezne kamate koje teku na iznos od 7.963, 37 EUR od 25. rujna 2019. do 22. veljače 2020., kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev iz točke II. koji glasi:

„II. Nalaže se tuženiku ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ZL (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa] kao zakonskom nasljedniku iza pok. KL (OIB: [osobni identifikacijski broj]), na ime ulaganja iznos od 13.100,00 kn što odgovara iznosu od 1.738,66 eura, zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 18. 09. 2019. g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“

IV. Nalaže se tuženiku ML isplatiti tužitelju ZL kao zakonskom nasljedniku iza pok. KL troškove parničnog postupka u iznosu od 1.517,64 EUR sa zateznim kamatama koje teku od donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za iznos koji predstavlja razliku preko dosuđenog do zatraženog iznosa, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvotni tužitelj KL u tužbi podnesenoj ovom sudu 5. veljače 2020. navodi da je 27. siječnja 2018. između parničnih stranaka zaključen predugovor o kupoprodaji nekretnina kojim tužitelj kupuje od tuženika 2/3 idealnog dijela nekretnine opisane kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I, u naravi pašnjak Vrtić, ukupne površine 3539 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I, i to 400/3539 dijela te nekretnine koja se nalazi na jugoistočnom dijelu nekretnine uz poljski put koji se proteže od mora pravcem jugozapad-sjeveroistok, sa kojeg je pristup na predmetnu nekretninu i na kojoj je izgrađen betonski temelj gospodarske zgrade dimenzija cca 9,00x7,50 metara. Parnične stranke su ugovorile pravo korištenja bunara koji se nalazi na toj parceli južnije od dijela čestice koji je predmet kupoprodaje. Dana 29. svibnja 2018. kod javnog bilježnika Elizabete Škunca, pod brojem ovjere OV-1598/18, izvršena je ovjera potpisa kojom su obje stranke priznale potpis na predugovoru kao svoj. Člankom 1. predugovora tuženik se obvezao prije zaključenja glavnog kupoprodajnog ugovora izvršiti parcelaciju i formirati samostalnu katastarsku česticu koja će biti predmet kupoprodaje u glavnom kupoprodajnom ugovoru, nakon čega će biti određen rok za zaključenje glavnog ugovora, no tuženik do dana podnošenja ove tužbe nije niti započeo, a kamoli izvršio tu obvezu. Člankom 2. predugovora utvrđena je cijena nekretnine u visini od 14.000,00 eura, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate. Člankom 2. predugovora tuženi je na dan potpisa predugovora potvrdio primitak kapare u iznosu od 30.000,00 kn, ali je do dana ovjere potpisa na predugovoru (29. svibnja 2018.), primio na ime kapare, ukupan iznos od 40.000,00 kn. Dinamika plaćanja kapare, prema pisanim i po tuženiku potpisanim izjavama, je bila ta da je tužitelj 3. lipnja 2017. predao tuženiku na ime dijela kapare iznos od 25.000,00 kn, 3.000,00 kn, dana 17. travnja 2018., 5.000,00 kn dana 19. travnja 2018., te 7.000,00 kn dana 16. svibnja 2018. Dakle, do ovjere potpisa na predugovoru (29. svibnja 2018.), tuženik je na ime kapare, primio ukupan iznos od 40.000,00 kn, što je i potvrdio svojim vlastoručnim potpisima na rukom pisanim izjavama. Člankom 2. predugovora tužitelj se obvezao ostatak kupoprodajne cijene isplatiti dijelom u obavljenim građevinskim radovima na obiteljskoj kući tuženika, a ostatak isplatom u gotovini kod potpisa glavnog ugovora. U članku 3. tuženik se obvezao, prije zaključenja glavnog kupoprodajnog ugovora, osim na poduzimanje radnji potrebnih za formiranje samostalne čestice, i na radnje koje rezultiraju uknjižbom prava vlasništva na novoformiranoj čestici na svoje ime. Tuženik jamči da nekretnina nije opterećena nikakvim teretima, uknjiženim ili neuknjiženim osim prava doživotnog uživanja zasnovanog u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, pod brojem Z-350/03, u korist ŽL ud. Z, u vezi kojeg se tuženik obvezuje, do zaključenja glavnog kupoprodajnog ugovora, ishoditi upis brisanja tog prava na nekretnini koja je predmetom predugovora, ali i od toga ništa. U istom članku 3. tuženik se obvezuje kod zaključenja glavnog kupoprodajnog ugovora izdati tužitelju tabularnu ispravu kojom će mu omogućiti uknjižbu prava vlasništva na nekretnini iz članka 1. predugovora u zemljišnim knjigama nadležnog suda i promjenu posjedovnog stanja u nadležnom uredu za katastar. Tužitelj je, ne sumnjajući u namjeru tuženika da izvrši preuzete obveze predugovorom, na kupljenoj nekretnini izvršio različita ulaganja, i to čišćenje parcele bagerom u trajanju od 10 sati u vrijednosti od 2.500,00 kn; dovoz tkz. Šljake za nasipavanje terena što iznosi 1.400,00 kn (uključuje vrijednost dovezenog materijala i trošak prijevoza); izvršeni radovi na septičkoj jami u vrijednosti od 2.000,00 kn; kupljene i postavljene odvodne cijevi za kanalizaciju u vrijednosti od 700,00 kn; kupljena i postavljena ogradna žica u vrijednosti od 500,00 kn; kupljena i dovezena na nekretninu/parcelu kamp kućica uz nastali trošak u visini od 6.000,00 kn, što sveukupno iznosi 13.100,00 kn. Po proteku više od godinu i pol dana od dana zaključenja predugovora do dana podnošenja ove tužbe, tuženik ne poduzima ništa od onog što je obećao odnosno na što se obvezao predugovorom, već upućuje dopis tužitelju u kojem nudi sporazumni raskid predugovora i povrat iznosa od 30.000,00 kn na što tužitelj ne pristaje. Kako je tužitelj izvršio sve svoje obveze koje je preuzeo predugovorom osim onih koje mu tuženik nije dopustio izvršiti, traži od suda da naloži tuženiku da tužitelju plati iznos od 80.000,00 kn što predstavlja dvostruki iznos primljene kapare, kako je to i predviđeno člankom 2. predugovora kojim je ugovorena kapara kao odustatnina, a kako je to predviđeno i u članku 304. Zakona o obveznim odnosima, kao i troškove ulaganja u nekretninu.

2. Tuženik u svom pravovremenom odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava navode tužbe i tužbenog zahtjeva, te smatra kako je kao prethodno pitanje potrebno utvrditi ima li predugovor o kupoprodaji nekretnina od 27. siječnja 2018. učinak između ugovornih strana, odnosno je li predmetni predugovor ništetan, budući da isti predstavlja prividan ugovor, a služio je da bi se prikrio usmeni ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine između tuženika i treće osobe ZL. Naime, tuženik je kupoprodaju odnosno sklapanje ugovora o kupoprodaji glede predmetne nekretnine dogovorio usmeno s ZL, koji je tuženiku platio iznos od 30.000,00 kn na ime kapare, koju potvrdu o plaćanju kapare je tužitelj priložio uz ovu tužbu. Temeljem plaćene kapare tuženik i ZL nikada nisu zaključili pisani niti predugovor, niti ugovor o kupoprodaji nekretnina, već je ZL zahtijevao od tuženika da kod javnog bilježnika potpiše predugovor, koji će možda glasiti na treću osobu (umjesto na ZL kao kupca) iz određenih fiskalnih razloga. Tuženik nikada nije vidio tužitelja, niti je s njim sklopio kupoprodajni ugovor niti je isti bio prisutan kod javnog bilježnika kad je on potpisivao predugovor o kupoprodaji nekretnine od 27. siječnja 2018. Prema tome, predugovor o kupoprodaji nekretnina od 27. siječnja 2018. kao prividan ugovor nema učinak između ugovornih strana, odnosno ovdje parničnih stranaka, u smislu čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje u tekstu ZOO). S druge pak strane, usmeni ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine između tuženika i ZL ne ispunjava pretpostavke za njegovu valjanost u smislu čl. 285. st. 2. ZOO, budući da nije sačinjen u zakonskom propisanom obliku kako je to propisano u čl. 377. ZOO, a što vrijedi i za predugovor o kupoprodaji nekretnina (čl. 268. st. 2. ZOO). Budući da je predugovor o kupoprodaji nekretnina od 27. siječnja 2018. prividan ugovor, a kako je to naprijed obrazloženo, ništetnost predmetnog predugovora o kupoprodaji predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Ukoliko naslovljeni sud ne bi smatrao da je u pitanju nepostojanja pravnog učinka predugovora potrebno odlučiti kao o prethodnom pitanju, tuženik opreza radi u cijelosti osporava navode tužbe i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan iz slijedećih razloga. Tuženik nikada nije vidio tužitelja koji živi u [adresa] ([adresa]) i nije nazočio kod javnog bilježnika prilikom potpisivanja predugovora od 27. siječnja 2018. Nadalje, tuženik nikada nije tužitelju predao posjed predmetne nekretnine u smislu čl. 4. predugovora o kupoprodaji nekretnina od 27. siječnja 2018., niti mu je tužitelj isplatio kaparu. Tužitelj nikada nije bio na predmetnoj nekretnini i na istoj nikada nije izvršio nikakve građevinske radove. Na navedene okolnosti tuženik predlaže da naslovljeni sud sasluša tuženika i javnog bilježnika Elizabetu Škunca kod koje su se ovjeravali potpisi ugovornih strana. Dakle, tužitelj nikada nije ispunio niti jednu obvezu iz predmetnog predugovora od 27. siječnja 2018. točnije nije platio kaparu u iznosu od 30.000,00 kn (već je vidljivo da je to učinio ZL, što govori u prilog tvrdnji tuženika o prividnom ugovoru). U odnosu na pisanu izjavu o plaćanju kapare koju tužitelj dostavlja uz tužbu, tuženik ističe da je njegov navodni potpis za nadopisanih daljnjih 10.000,00 kn (preko 30.000,00 kn koji iznos predstavlja dogovoreni iznos kapare) krivotvoren, te ne predstavlja potpis tuženika. Pritom se naglašava da je upravo iz te pisane izjave vidljivo da je ZL platio kaparu. Prema tome, budući da predmetni predugovor od 27. siječnja 2018. predstavlja prividan ugovor u smislu čl. 285. ZOO isti za posljedicu ima ništetnost (u smislu čl. 322. ZOO) iz kojeg razloga tuženik nije u obvezi tužitelju isplatiti dvostruki iznos kapare, koji zahtijeva tužitelja. Predmetni predugovor od 27. siječnja 2018. prikriva usmeni dogovor o kupoprodaji predmetne nekretnine između tuženika i ZL koji je također temeljem čl. 322. ZOO, a u svezi s čl. 377. ZOO ništetan, zbog nepostojanja zakonom propisanog oblika.

3. Prvotni tužitelj KL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], je preminuo **.**.2021. Ovaj sud je donio rješenje o prekidu postupka poslovni broj P-226/2020 od 25. kolovoza 2021., te je odredio da će se postupak nastaviti kada nasljednici preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine. Ovosudnim rješenjem poslovni broj P-226/2020 od 29. prosinca 2021. nastavljen je postupak koji je bio prekinut zbog smrti ranijeg tužitelja, te je pozvan nasljednik ZL, njegov sin, na preuzimanje postupka, a da će predmet dobiti novi poslovni broj nakon pravomoćnosti tog rješenja.

4. Rješenjem ovog suda od 22. travnja 2022. odbijen je prijedlog tužitelja za prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja ovosudnog predmeta poslovni broj P-1023/2021. Protiv tog rješenja tužitelj je podnio žalbu od koje je naknadno odustao, a što je utvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-830/2022 od 8. prosinca 2022.

5. Rješenjem Županijskog suda u Puli, posl. br. Gž-1203/2025 prihvaćena je kao osnovana žalba tužitelja te je ukinuta presuda ovog suda posl. br. P-204/2022-52 od 9. lipnja 2022. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovni postupak. Presudom prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja kojim je od tuženika zahtijevao isplatu iznosa od 10.617,82 EUR na ime odustatnine, te iznos od 1.738,66 EUR na ime ulaganja. Prema uputi drugostupanjskog suda ovaj sud treba na odgovarajuči način dopuniti činjenično stanje radi utvrđenja tko je odgovoran za raskid (neispunjenje) predmetnog Ugovora, koji iznos kapare je doista dat tuženiku kao i da li su i koji radovi na predmetnoj nekretnini izvedeni, uvažavajući stajališta iznesena u odluci drugostupanjskog suda te ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva novom obrazloženom odlukom kao i o troškovima postupka.

6. Na ročištu za glavnu raspravu od 11. veljače 2026. tužitelj je povukao tužbu u točki II. tužbenog zahtjeva kojim potražuje od tuženik iznosu od 1.738,66 EUR na ime ulaganja na predmetnoj nekretnini. Tuženik je na istom ročištu izjavio da ne pristaje na povlačenje dijela tužbenog zahtjeva.

7. Budući da tuženik ne pristaje ne djelomično povlačenje tužbe, u tom slučaju sud meritorno odlučuje o dijelu tužbenog zahtjeva za koji je tužitelj želio djelomično povući tužbu. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz odredbe čl. 193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. dalje ZPP.) za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari (uvijek) potreban pristanak tuženika.

8. Tijekom postupka sud je proveo slijedeće dokaze: pregledao i pročitao predugovor o kupoprodaji nekretnine od 27. siječnja 2018. sklopljen između prodavatelja ML i kupca KL, ovjeren kod javnog bilježnika Elizabete Škunca pod brojem OV-1598/18 dana 29. svibnja 2018. (list spisa 6-8), rukom ispisana priznanica od dana 3. lipnja 2017. (list spisa 9-10), rukom ispisan popis radova na parceli s datumom 17. rujna 2019. (list spisa 11), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I (list spisa 12-13), rukom ispisan list s datumom 3. lipnja 2017. (list spisa 26), očitovanje svjedoka GL od 24. veljače 2021. (list spisa 38), izjava svjedoka GL od 23. lipnja 2021. (list spisa 48), pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza pok. KL doneseno po javnom bilježniku Anti Brekalu pod poslovnim brojem O-613/21, UPP/OS-194/21 od 10. studenog 2021. (list spisa 60-62), nalaz i mišljenje vještaka grafološke struke MUP-a RH, Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ FL“ (list spisa 130-138), zamolbenim putem saslušao vještakinju grafološke struke Nataliu Milanju Hribar (list spisa (list spisa 171-173), saslušao svjedoke ZL, UL, SL (list spisa 31-36) i tuženika (list spisa 70-72).

8.1. Vezano za potvrdu Ministarstva financija, Porezne uprave Područnog ureda Gospić, Ispostave Gospić, Klasa: 034-04/22-10/366, Urbroj:513-07-09-01-22-2 od 4. veljače 2022. (list spisa 73), naglašava se da ista nije uzet u obzir, s obzirom da je za ovaj dokaz nastupila prekluzija prava predlaganja. Naime, odredbom članka 299. stavka 1. ZPP-a je propisano, da stranke mogu predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica najkasnije na pripremnom ročištu, dok je odredbom članka 299. stavka 2. ZPP određeno, da tijekom glavne rasprave mogu predlagati nove dokaze, samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Kako tužitelj nije dokazao da ovaj dokaz nije mogao predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, to ga sud nije uzeo u obzir, sve na temelju odredbe članka 299. stavka 3. ZPP.

9. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 10.617,82 EUR sa zateznim kamatama kao dvostruki iznos primljene kapare s osnova Predugovora sklopljenog 27. siječnja 2018. između tuženika i sada pok. KL, prednika tužitelja.

11. Među stranakama nije sporno:

- da je između sada pok. KL (kao kupca) i tuženika (kao prodavatelja) zaključen 27. siječnja 2018. Predugovor o kupoprodaji nekretnina i na kojem su isti ovjerili svoj potpise kod javnog bilježnika Elizabete Škunca, 29. svibnja 2018. pod brojem OV-1598/18;

- da je u Predugovoru navedeno da je predmet istog nekretnina označena kao čest. br. 1762/141 k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], u naravi pašnjak, vrtić, ukupne površine 3539 m2 i to u dijelu od 400/3539, da je ugovorena kupoprodajna cijena od 14.000,00 EUR;

- da je predmet prodaje jugoistočni dio nekretnine uz poljski put koji se proteže od mora pravcem jugozapad-sjeveroistoksa kojeg je pristup na predmetnu nekretninu, a da se na dijelu čestice nalazi izgrađeni betonski temelj gospodarske zgrade 9 x 7,5 m, da kupac ima pravo koristiti bunar koji se nalazi na istoj parceli južnije od dijela čestice koji je predmet kupoprodaje, da se prodavatelj obvezuje prije zaključenja glavnog Ugovora izvršiti parcelaciju i formirati samostalnu katastarsku česticu koja će biti predmetom glavnog Ugovora, da je na nekretnini upisano pravo doživotnog plodouživanja u korist ŽL koje se prodavatelj obvezuje brisati na novoformiranoj čestici;

- da prema Predugovoru u posjed kupljene nekretnine kupac stupa nakon potpisa Predugovora, a da će isti nakon zaključenja glavnog Ugovora snositi sve troškove u vezi vlasništva i korištenja navedene nekretnine.

12. Među strankama je sporno tko je odgovoran za raskid (neispunjenje) predmetnog Ugovora i koji iznos kapare je doista dat tuženiku.

13. Prvenstveno treba istaknuti, uvažavajući stajališta iz drugostupanjske odluke da sklopljeni Predugovor o kupoprodaji nekretnine svojim sadržajem predstavlja ugovor o prodaji predmetne nekretnine jer kad su se stranke sporazumjele o predmetu i cijeni, tada ugovor ima sve bitne karakteristike ugovora o prodaji, a sama okolnost da su se stranke sporazumjele da će nakon što se izvrši cijepanje i parcelacija predmetne nekretnine naknadno sklopiti glavni ugovor ne čini taj pravni posao predugovorom.

14. Odredbom članka 303. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. dalje ZOO) propisano je da ako je u trenutku sklapanja jedna strana dala drugoj strani stanoviti iznos novca ili stanovitu količinu drugih zamjenjivih stvari kao znak da je ugovor sklopljen (kapara), ugovor se smatra sklopljenim kada je kapara dana – ako nije što drugo ugovoreno. Kapara je potvrda o sklapanju ugovora, a davanje kapare kao znak sklapanja ugovora protivi se pravnoj prirodi predugovora što također upućuje na navedeni zaključak da je zaključen Predugovor zapravo glavni ugovor o prodaji.

15. Tuženik je očito imao namjeru prodati predmetnu nekretninu i u tome se je, kao sa kupcem, dogovarao sa ZL, a prava volja stranaka bila je prijenos vlasništva sa tuženika na ZL. Međutim, isto tako, tuženiku je bilo poznato da će predmetni Predugovor biti potpisan od strane KL, brata ZL i kao takav isti je potpis ovjerio kod javnog bilježnika. Dakle, predmetni Predugovor ne može biti prividan ugovor jer prema sad već nespornim činjenicama namjera ugovornih strana bila sklapanje upravo takvog pravnog posla, a tuženik je bio upoznat da će predmetni Ugovor umjesto ZL potpisati KL ali samo ta činjenica ne daje značaj prividnosti navedenom sklopljenom Ugovoru.

16. Budući da stranke Ugovora (pa ni ZL) nisu zaključili glavni ugovor odnosno nisu tražili sklapanje konačnog ugovora koji bi sadržavao sve potrebne odredbe (nakon parcelacije nekretnine i formiranja nove katastarske čestice) da je tužitelj očito napustio posjed predmetne nekretnine s obzirom da je nesporno, jer to i tuženik priznaje (maknuo je žicu koju je tužitelj postavio), da tuženik nije postupio, a ni nema namjeru postupiti po obvezama preuzetim Predugovorom (formiranje samostalne čestice) očito je iz ponašanja stranaka da je sklopljeni Ugovor između njih raskinut.

17. Tuženik i ZL su ugovorili predmetnim Predugovorom način vraćanja kapare, odnosno isplate dvostruke kapare koja je propisana i određena člankom 303. ZOO-a.

18. Na okolnost tko je odgovoran za raskid (neispunjenje) predmetnog Ugovora, koji iznos kapare je doista dat tuženiku, saslušani su svjedoci ZL (brat prvotnog tužitelja), UL, SL, tuženik u svojstvu stranke, pregledan predmetni Predugovor, priznanice, provedeno grafološko vještačenje potpisa tuženika BL na preslici izjave od 3. lipnja 2017. (list spisa 9).

19. Čitanjem predugovora o kupoprodaji nekretnine od 27. siječnja 2018., s obzirom na obveze koju su preuzeli potpisnici ugovora proizlazi da se u članku 2. prodavatelj (ovdje tuženik) obvezuje prije zaključenja glavnog kupoprodajnog ugovora izvršiti parcelaciju i formirati samostalnu katastarsku česticu, koja će biti predmet kupoprodaje u glavnom kupoprodajnom ugovoru, a rok za zaključenje glavnog ugovora stranke će naknadno utvrditi. Kupoprodajna cijena da iznosi 14.000,00 eura obračunato u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate od čega je kupac isplatio iznos od 3.981,68 EUR (30.000,00 kuna) kao kaparu prije potpisa predugovora, a ostatak iznosa kupoprodajne cijene kupac da se obvezuje isplatiti dijelom u obavljenim građevinskim radovima na obiteljskoj kući prodavatelja, a ostatak isplatom u gotovini kod potpisa glavnog ugovora. Suglasne su ugovorne strane da u slučaju nemogućnosti ili odustanka zaključenja glavnog ugovora, ako ne postignu zajednički dogovor, a za slučaj za koji je odgovoran kupac, prodavatelj ima pravo zadržati kaparu, a u slučaju nemogućnosti ili odustanka prodavatelja, prodavatelj da je dužan kupcu vratiti dvostruki iznos kapare. U članku 3. prodavatelj jamči kupcu da je suvlasnik navedene nekretnine, te se obvezuje formirati katastarsku česticu sukladno članku 1. Predugovora, srediti vlasništvo te nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama, te jamčiti da nekretnina nije opterećena nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima, osim prava doživotnog uživanja u korist ŽL. Z, pod brojem Z-350/0, što se prodavatelj obvezuje prije zaključenja glavnog kupoprodajnog ugovora brisati na novoformiranoj čestici, te ovlašćuje kupca da nakon zaključenja glavnog ugovora , na temelju tog kupoprodajnog ugovora, u zemljišnim knjigama bez ikakvog daljnjeg pitanja i odobrenja prodavatelja ishoditi uknjižbu prava vlasništva kod nadležnog zemljišn-knjižnog odjela suda na svoje ime i kao svoje vlasništvo, te u katastarskoj evidenciji kao njegov posjed, a članku 4. da će u posjed kupljene nekretnine kupac stupiti nakon potpisa ovog ugovora.

20. Pregledom priznanica ispisanih rukom od **.**.2017., ZL je dao BL iznos od 3.318,07 EUR ( 25.000,00 kuna) istog dana, a 17. travnja 2018. iznos od 398,17 EUR (3.000,00 kuna), potom 19. travnja 2018. iznos od 265,45 EUR + 398,17 EUR, ukupno 663,62 EUR (2.000,00 kuna + 3.000,00 kuna, ukupno 5.000,00 kuna), te 16. svibnja 2018. iznos od 929,06 EUR (7.000,00 kuna). Sve to za namjenu kupnje zemljišta u Vrtiću s temeljom. Ista priznanica je potpisana od strane ZL i BL.

21. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I, utvrđeno je da je čest. zem. [katastarska čestica] pašnjak vrtić površine 3539 m2, upisana u korist ČL pk. K“ za 1/3 dijela, te BL pok. Z za 2/3 dijela, a u C listu je uknjiženim pravom doživotnog uzdržavanja na suvlasničkom dijelu BL u korist ŽL ud. Z.

22. Prema rukom ispisanom listu s datumom 3. lipnja 2017., stupanje u posjed je s danom 3. lipnja 2017., uz potpis BL.

23. Svjedok IL u svom iskazu u bitnom navodi da ne zna ništa konkretno o kupoprodaji između ZL i BL, ali da mu je ZL rekao da ga je AL prevario.

24. Svjedok UL je u svom iskazu u bitnom naveo da ne zna da li je postojao neki odnos kupoprodaje između KL i BL. On da je trebao kupiti lijevu stranu zemljišta gledajući od puta, a gosp. ZL trebao je kupiti desnu stranu zemljišta na ime KL. Nije kupio lijevu stranu zemljišta jer je došlo do nesuglasice jer da se on dogovorio sa gosp. AL, a nije imao papire za navedeno zemljište. Tražio je da mu za to zemljište plati 20.000,00 eura, i u stanu ZL ga je tražio još 7.000,00 eura kapare. On to nije platio jer je on napisao na A4 papira da mu taj dan da 7.000,00 eura kapare. Otišao je kod gospođe B koja ima ured u [adresa], arhitektonski i ona mu je rekla da za tu nekretninu tuženik nema vlasnički papir. Nije mu dao 7.000,00 eura, ali mu je dao 2.000,00 kn jer mu je trebalo i za to ima ovu potvrdu pisanu rukom. Može reći da se ta čestica zove Vrtić. To je bilo otprilike prije tri godine, odnosno **.**.2017. ZL kupio je zemlju prije njega, a na njihov nagovor on je trebao dati tih 20.000,00 eura. Na desnoj strani parcele tj. na strani ZL bili su izgrađeni nekakvi temelji. Bile su položene i vodovodne cijevi, ali ne zna tko je to postavio. Ne može reći tko je uradio septičku jamu, ne zna da li je bila u to vrijeme nekakva septička jama izgrađena. O detaljima odnosa između KL i BL ne zna.

25. Saslušani svjedoci IL i UL nemaju izravnih niti neizravnih saznanja o predmetu spora, pa sud nije nalazio potrebnim posebno cijeniti njegov iskaz.

26. Svjedok ZL, brat prvotnog tužitelja KL, u svom iskazu je u bitnom naveo da je to zemljište kupio od BL prije 2017., a sve ima na ugovoru koji je priložen u spis. Do ugovora mu je dao iznos od 3.318,07 EUR (25.000,00 kuna), pa mu je još 17. travnja 2018. dao iznos od 398,17 EUR (3.000,00 kn), onda 19. travnja 2018. još iznos od 398,17 EUR (3.000,00 kn), a 16. svibnja 2018. iznos od 929,06 EUR (7.000,00 kn) i gospodin je to sve potpisao, ima njegov potpis kao dokaz. Kada ga se pita kako je uopće došlo do kupnje te nekretnine, iskazuje da je držao pedaline na jednom mjestu i da je od prije poznao tuženika i dogovorili su se za kupnju ove nekretnine. On da je imao dogovor sa drugim prodavačem za jednu drugu zemlju, ali je njemu gosp. AL ponudio svoju zemlju i on je pristao na to. Prodao je pedaline i od tih novaca mu je dao 25.000,00 kn. Sklopljen je predugovor na kojem je njegov brat, njegov brat je na tom ugovoru iz razloga jer on i brat KL imaju neki interni dogovor i on je rekao svom bratu da li bi on bio na ugovoru dok se ne bude sklapao glavni ugovor i tu nije bilo nikakvog problema. I gospodin AL je to znao i na glavnom ugovoru je potpisan njegov brat odnosno na predugovoru. On da zna da je njegov brat ovjerio potpis kod javnog bilježnika onako kako je na predugovoru. Kada ga se pita da li ga je tuženik uveo u posjed navedene parcele iskazuje da mu je pokazao parcelu i rekao da kupuje desnu stranu parcele sa upotrebom bunara i da već od ranije postoje temelji na zemljištu ukoliko on bude trebao neku građevinu. Do sklapanja glavnog ugovora nikako nije došlo i on je na taj svoj dio zemljišta stavio žicu odnosno ogradio ju je. Već kroz nekoliko dana je vidio da je žica uklonjena i to je prijavio policiji. Pitao je tuženika zašto je uklonio žicu, a isti mu je kazao da je tako njemu rekla njegova majka. On da je na tom zemljištu budući da je kupac, poravnao teren bagerom, nasuo zemlju, iskopao septičku jamu, stavio je žicu. Žica da je valjda završila kod tuženika. Kupio je i kamp kućicu, odvodne cijevi za odvode i to ga je sve koštalo desetak tisuća kuna. Kamp kućicu je postavio na nekretninu, još se tamo nalazi ali je sada devastirana jer nitko o tom ne vodi brigu. Platio je i bager, za ravnanje od parcele do plaže kako bi se moglo sa parcele pristupiti do mora. Nakon petnaestak dana od skidanja te ograde i nakon što je došla policija dobio je zahtjev od tuženika putem njegove odvjetnice da žele raskinuti ugovor i da će mu vratiti 3.981,68 EUR (30.000,00 kn), a on da je dao njemu 5.308,91 EUR (40.000,00 kn) i još 1.327,23 EUR (10.000,00 kn) uložio u parcelu. Nije pristao na to. Njegov brat je bio upoznat sa svime što je sada naveo. Tu zemlju za koju je davao kaparu je kupovao za sebe, a ne za svoga brata. Iznos kapare koji je dat, to je njegov novac. Bio je prisutan kod javne bilježnice prilikom ovjere potpisa, a bio je i tuženik. Kod javnog bilježnika prilikom ovjere potpisa da su bili on i gosp. AL. Javna bilježnica je ovjeravala potpis tuženika jer je on prodavatelj. Ne zna da li javna bilježnica poznaje KL ili ne. To je odgovor na pitanje punomoćnice tuženika zbog čega je javna bilježnica napisala da joj je KL osobno poznat prilikom ovjere potpisa. Javni bilježnik i tuženik su daljnji rođaci i oni se znaju. Posljednji iznos od 929,06 EUR (7.000,00 kn) dao je 16. svibnja 2018. i ima potpis gospodina BL da je primio, a s njim je bio i svjedok UL. Odvjetnik koji je pisao ugovor M, napisao je datum ugovora dana kada su bili kod odvjetnika, a on nije mogao ići kod javnog bilježnika odmah nego oko dva mjeseca poslije. U vrijeme davanja kapare da je bio vlasnik obrta ili firme. U tom trenutku da je bio dužan određeni iznos državi s naslova poreza/doprinosa, ali to nema veze sa predmetom ovog predugovora. U to vrijeme bio je u reprogramu duga bez obzira na tuženika. Taj reprogram da nema veze što je KL naveden u ugovoru, on da je mogao navesti bilo koga u predugovoru. Tuženik da ih je prevario za iznos od 19.908,42 EUR (150.000,00 kuna). Nije izvršio nikakve radove na kući gospodina BL jer ni on nije izvršio svoje obveze. Dao mu je 500 blok cigle da si napravi kuću u vinogradu. Nema račune za to što je naveo da je radio na predmetnom zemljištu. Ostavio je neke daske i blok ciglu, a trebao je tamo držati i skele i podupirače. Može reći da je u to vrijeme imao obrt za građevinu. Sve radnje koje je poduzeo po predugovoru njegov brat KL je sve odobrio. Može reći da su on i tuženik bili u dobrim odnosima dok se nije umiješala njegova sestra koja je trebala isplatiti svog muža.

27. Tuženik je u svom stranačkom iskazu naveo da je dogovorio kupoprodaju nekretnine sa HL, međutim kako je on imao veliki porezni dug, umjesto njega se kao kupac formalno pojavio brat mu KL. Oni su dogovorili prodaju 400 m2 parcele s time da mu je 2/3 trebao platiti u novcu, a za 1/3 vrijednosti trebao mu je izvesti radove na obiteljskoj kući. On da je naknadno saznao da ovaj nema obrtnicu i da na crno zapošljava radnike, radi to i danas. On ga je pitao da kako misli izvoditi radove bez papira, na što mu je ovaj odgovorio da to nije važno i tako u tom smislu i tu je nastala svađa oko toga. Nikada nije pristupio izvođenju tih radova. U 8. ili 9. mjesecu prije dvije godine HL je ogradio žicom tih 400 m2, zvala ga je mater telefonom i obavijestila o tome, nakon čega je došao i maknuo tu žicu te je stavio sa strane, a potom je došao on i oni su se oko toga posvađali. On da je na ime ove nekretnine od njega primio samo 30.000,00 kuna i ništa više. Kada ga se pita oko eventualnog prestanka tog ugovora navodi da je došlo vrijeme da se sklopi glavni ugovor, da se realizira ono što je predviđeno predugovorom, međutim on nije sebi mogao dozvoliti da mu radi na obiteljskoj kući bez dozvole i papira jer bi tu mogao snositi posljedice. Na kraju nije htio pristupiti sklapanju glavnog ugovora. On da je htio sklopiti glavni ugovor. Mogli su zanemariti tu gradnju na način da mu on za tu 1/3 plati u novcu. Predlagao mu je to. Kod javnog bilježnika da bili samo HL i on. Nakon što je postalo izvjesno da neće doći do sklapanja glavnog ugovora, da je zvao HL i nudio mu povrat 30.000,00 kn. HL nikada nije stupio u posjed predmetne nekretnine. Nakon predočenja predugovora na l.s. 6-8 isti odgovara da je to njegov potpis. Na daljnji upit navodi da je on ispunio preuzete obveze predugovorom. Na daljnji upit isti navodi da je obveza iz čl. 1. st. 3. predugovora obveza gruntovnice - suda, a ne njegova. Na daljnji upit isti navodi da on osobno nije podnio zahtjev prema gruntovnici u smislu parcelacije. Pojašnjava da su se njegovi rođaci na istoj parceli odvajali od njega, a ne on od njih. Na daljnji upit isti navodi da je bio voljan sklopiti kupoprodajni ugovor, ali više nije. Na daljnji upit isti navodi da je 30.000,00 kn primio od HL u nekoliko obroka, tri ili četiri, prvi put je bila 21.000,00 kn i nakon toga su išli u sklapanje predugovora. Na predočenje isprave na l.s. 9 isti ne osporava da je njegov potpis, međutim tvrdi da su određeni datumi i iznosi nadodani. Na predočenje isprave na l.s. 10 isti navodi da to nije njegov potpis. Prije je onaj na l.s. 9 nego ovaj na l.s.10. Na daljnji upit isti navodi da mu je osobno HL rekao da ima porezni dug, nije to išao provjeravati jer mu je vjerovao. Na daljnji upit isti navodi da je glavni razlog nesklapanja glavnog ugovora nemogućnost vršenja gradnje na obiteljskoj kući i što HL nije htio. Na daljnji upit isti navodi da mu HL nikad nije radio na obiteljskoj kući. Na daljnji upit isti navodi da mu nije dopustio da uđe u posjed nekretnine, mogao je jedino brati šparoge. Na daljnji upit isti navodi da nije prodao ovih 400 m2 drugoj osobi. Na daljnji upit isti navodi da mu HL nije dao broj računa kako bi mu mogao vratiti 30.000,00 kn i tvrdi da mu ih i dan danas želi vratiti. Na daljnji upit isti navodi da mu nije voljan vratiti duplu kaparu.

28. Tijekom postupka izveden je dokaz grafološkim vještačenjem potpisa tuženika BL na preslici izjave od 3. lipnja 2017. (list spisa 9) po MUP RH, Centru za forenzična ispitivanja i vještačenje "Ivan Vučetić". U izrađenom nalazu i mišljenju od 4. prosinca 2023. vještakinja Natalija Milanja Hribar, dipl.ing. je dala mišljenje da ML dolazi u obzir kao mogući skriptor spornog potpisa na svoje ime na predmetnoj izjavi. Tužitelj je predložio da se vještakinja i usmeno sasluša zamolbenim putem na način da kaže u kojem stupnju vjerojatnosti je tuženik ML je mogući skriptor potpisa. Tuženik se nije protivio tom prijedlogu tužitelja. Vještakinja Natalia Milanja Hribar je saslušana zamolbenim putem kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj Pom-107/2024 dana 12. rujna 2024., te je u svom iskazu navela da prvenstveno izjavljuje da u cijelosti ostaje pri nalazu od 4. prosinca 2023. Mišljenje koje je dala glasi da ML dolazi u obzir kao mogući skriptor spornog potpisa jer je to najniži stupanj vjerojatnosti kojim neku osobu povezujemo sa spornim potpisom. U Centru za vještačenja mišljenja daju unutar skale od 9 stupnjeva od kojih su dva krajnja mišljenja decidirana, a preostalih 7 su u raznim stupnjevima vjerojatnosti, a ponavlja da je dano mišljenje najniži stupanj u pozitivnom dijelu skale mišljenja u kojem neku osobu povezuju sa spornim materijalom. Navedeno mišljenje dano je prvenstveno iz razloga neprilagođenog i spornog i nespornog materijala. Naime, sporni materijal dostavljen je u formi fotokopije i to izrazito loše kvalitete, a unutar nespornih potpisa nedostaju potpisi upravo iz vremena nastanka spornog potpisa. Svakako da postoji vjerojatnost da ML nije ispisao sporni potpis čim je mišljenje dano u stupnju vjerojatnosti. Uz nadopunu kvalitetnog nespornog materijala te izvornika spornog, dozvoljava da bi se dano mišljenje i promijenilo pa čak i negativnim dijelom skale mišljenja. Vještačenje spornog materijala provedeno je na fotokopiji i to loše kvalitete te u ovom trenutku nije moguće točno analizirati ovakve sitne detalje budući se vještačenje potpisa, a da bi bilo izrađeno prema svim pravilima struke, treba analizirati na izvorniku baš u svrhu analize ovako sitnih detalja kao što se navodi u pitanju. Ona je u svom nalazu navela da su usporedbom utvrđene sličnosti u oblikovanju grafema u osnovnim formama, a koliko je to dozvoljavala forma fotokopije, daljnju analizu u sitnim detaljima slova, njihovog povezivanja, ritma pisanja, kvalitete poteza nije bilo moguće provesti na fotokopiji. Ako su daljnja pitanja vezana za sva slova u potpisu i njihove veze, njeno očitovanje je prethodno izneseno i nema potrebe za ista daljnja pitanja. Ponavlja da je ovo mišljenje najniži stupanj vjerojatnosti kojim neku osobu povezuju sa spornim materijalom, a mišljenje je dano prvenstveno zbog lošeg i spornog materijala i djelomično neprilagođenog nespornog materijala. Ovakav stupanj vjerojatnosti dozvoljava da postoji vjerojatnost da je neka druga osoba skriptor spornog potpisa. Na temelju ovako loše fotokopije, odnosno općenito na fotokopijama potpisa nije moguće analizirati ritam pisanja, te kvalitetu potpisa, a u što bi onda ulazila i drhtavost potpisa skriptora.

28.1. Po stavu ovog suda vještakinja je u cijelosti otklonila iznesene prigovore te je u potpunosti, stručno i objektivno izvršila povjereni joj zadatak od strane suda. U istom ne nalazi nikakve proturječnosti, niti nedostatke, niti pak postoje osnovane sumnje u njegovu pravilnost. Uslijed toga nije prihvatio uvjetni dokazni prijedlog tuženika provođenjem novog grafološkog vještačenja. Ovdje valja naglasiti da isto ne bi bilo moguće niti provesti na način kako to predlaže tuženik, a iz razloga što tužitelj tvrdi da ne raspolaže s izvornikom navedene isprave.

29. Čitanjem spisa ovog suda poslovni broj P-577/2022 (ranije P-1023/21) utvrđeno je da je isti pokrenut povodom tužbe KL i ZL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) protiv BL i TL kao tuženika, radi utvrđenja ništetnosti kupoprodajnog ugovora, sklapanja glavnog kupoprodajnog ugovora, podredno isplate. U postupku je doneseno pravomoćno rješenje od 22. prosinca 2022. kojim je odbačena tužba u dijelu eventualno kumulirajućeg tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu odustatnine u iznosu od 80.000,00 kuna s pripadajućim kamatama, te u odnosu na iznos od 13.100,00 kuna s pripadajućim kamatama na ime ulaganja. U istom je pravomoćnim raspravnim rješenjem određen prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod ovog suda pod poslovnim brojem P-204/2022.

30. Čitanjem spisa ovog suda poslovni broj P-1036/2021 utvrđeno je da je pokrenut povodom tužbe KL i ZL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) protiv BL i TL kao tuženika radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji vezano za ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između BL Dabe kao prodavatelja i TL kao kupca ovjerenog kod javnog bilježnika pod brojem OV-447/2021. Postupak je pravomoćno okončan rješenjem kojim se utvrđuje da je tužba u toj pravnoj stvari povučena od 5. siječnja 2023.

31. Člankom 304. stavak 1. ZOO-a propisano je da ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana može po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora ako je to još moguće ili tražiti naknadu štete, a kaparu uračunati u naknadu ili vratiti ili se zadovoljiti primljenom kaparom, dok je stavkom 2. istog članka propisano da ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu druga strana može, po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare ili tražiti vraćanje dvostruke kapare.

32. Kako je već utvrđeno da je među strankama došlo do raskida ugovora, pristupilo se analizom postupanja ZL i tuženika za preuzete obveze iz predmetnog Predugovora. Tuženik je radi kupoprodaje sklopio predugovor, te od ZL na ime ispunjenja istog primio kaparu. Naime, iz ponašanje tuženika proizlazi da nije ispunio niti jednu obvezu preuzetu iz predugovora, tako tuženik nije poduzeo radnje potrebne za formiranje samostalne katastarske čestice, pa i sam tuženik u svom iskazu navodi da on osobno nije podnio zahtjev prema gruntovnici u smislu parcelacije, zatim nije ishodio upis brisanja prava doživotnog plodouživanja zasnovanog u korist ŽL, ud. Z na predmetnoj čestici, a na što se obvezao prije zaključenja glavnog kupoprodajnog ugovora. S druge strane ZL je poduzeo sve što je mogao kako bi realizirao kupoprodaju, te se u tom dijelu prihvaća iskaz svjedoka ZL kao istinit, i kako je već navedeno dao je kaparu, morao je napustiti posjed predmetne nekretnine s obzirom da je nesporno, jer to i tuženik priznaje u svom iskazu da je maknuo žicu koju je tužitelj postavio, te na takav način i priznao da su izvršena određena ulaganju na predmetnoj nekretninu. Tuženik je kao savjesna strana dvostranoobveznog odnosa bio je dužan surađivati sa ZL radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tom odnosu što isti nije učinio, već je iz njegovog ponašanja proizlazi suprotno, stoga ovaj sud smatra da je tuženik kriv za raskid ugovora. Naime, sud nije prihvatio iskaz tuženika kao istinit u kojem navodi da je htio sklopiti glavni ugovor, da je on ispunio preuzete obveze predugovorom kao i da je obveza iz čl. 1. st. 3. predugovora obveza gruntovnice - suda, a ne njegova jer je u suprotnosti sa materijalnim dokazima i kao iskazu svjedoka ZL.

33. Budući da je utvrđeno da je tuženik koji je primio kaparu odgovoran za neispunjenje ugovora, tužitelj može tražiti povrat dvostruke kapare.

34. U odnosu na iznos kapare koji je dat tuženiku za ponoviti je da je nesporno da je tuženiku dat iznos od 3.981,68 EUR (30.000,00 kuna), pa je tako u članku 2. predugovora navedeno da je kupoprodajna cijena 14.000,00 EUR, od čega je tuženiku isplaćen iznos od 3.981,68 EUR (30.000,00 kuna) kao kapara prije potpisa predugovora. Međutim, tužitelj u tužbi navodi da je do ovjere potpisa na predugovoru (29. svibnja 2018.), tuženiku dat iznos od 5.301,91 EUR (40.000,00 kn), dok tuženik tvrdi da mu je dat iznos od 3.981,68 EUR (30.000,00 kuna). ZL u svom iskazu navodi da je tuženiku dao iznos od 5.301,91 EUR (40.000,00 kn) na ime kapara, što odgovara onom što je rukom ispisano u priznanici od 3. lipnja 2017. (l.s. 9). Ista priznanica je potpisana od strane ZL i tuženika BL. Tijekom postupka je bio sporan potpis na priznanici od strane tuženika BL, te na je na te okolnosti provedeno grafološko vještačenje. ML je u svom iskazu naveo da ne osporava da je to njegov potpis na priznanici (l.s. 9), međutim tvrdi da su određeni datumi i iznosi nadodani. Vještakinja Natalija Milanja Hribar, dala je mišljenje da ML dolazi u obzir kao mogući skriptor spornog potpisa jer je to najniži stupanj vjerojatnosti kojim neku osobu povezujemo sa spornim potpisom. Nadalje, ugovor o kupoprodaji sastavljen je i potpisan 27. siječnja 2018. od strane KL i BL, dok je ovjera potpisa KL kod javne bilježnice Elizabete Škunca napravljena 29. svibnja 2018., što nesporno slijedi iz Predugovora, pa tako i ZL u svom iskazu navodi on nije mogao ići kod javnog bilježnika odmah nego oko dva mjeseca poslije. Čitanjem priznanice od 3. lipnja 2017. proizlazi da je ZL odmah dao iznos od 3.318,07 EUR (25.000,00 kuna), dok su ostale uplate izvršene nakon sastavljanja ugovora odnosno do ovjere potpisa. Ovaj sud utvrđuje da je iznos kapare od 3.981,68 EUR (30.000,00 kuna) koji je naveden u Predugovoru je zapravo iznos koji je dan na ime kapare što nije niti sporno među strankama, dok ostali iznosi koji su eventualno dani tuženiku, tužitelj nije dokazao da bi se odnosili na kaparu jer moguće je da su se odnosili na isplatu kupoprodajne cijene, a što nije predmet ovog postupka već povrat dvostruke kapare.

35. Sukladno utvrđenjima iz točke 34. ove presude prihvaćen je zahtjev tužitelja za iznos od 7.963,37 EUR (60.000,00 kn) na ime povrata dvostruke kapare, dok je odbijen zahtjev tužitelja za preostali iznos od 2.654,45 EUR (20.000,00 kn) sa zateznim kamatama, kao neosnovan, te je odlučeno kako glasi u točki I. i II. izreke.

36. Na ročištu za glavnu raspravu od 11. veljače 2026. tužitelj je povukao tužbu u točki II. tužbenog zahtjeva kojim potražuje od tuženik iznosu od 1.738,66 EUR na ime ulaganja na predmetnoj nekretnini. Tuženik je na istom ročištu izjavio da ne pristaje na povlačenje dijela tužbenog zahtjeva. Budući da tuženik nije pristao na povlačenje, sud meritorno odlučuje o dijelu tužbenog zahtjeva za koji je tužitelj želio djelomično povući tužbu, te je utvrdio da je zahtjev tužitelja iz točke II. neosnovan budući da tužitelj nije dokazao koji su sve radovi (osim postavljanja žice) izvedeni na predmetnoj nekretnini i kolika bi bila cijena izvedenih radova. Stoga je odlučeno kako glasi u točki III. izreke.

37. Sukladno odredbi iz članka 29. stavak 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana kad je iznos dvostruke kapare dospio na naplatu, a budući da ne postoji sporazum između stranaka kad taj iznos dospijeva na naplatu, već je tužitelj podnio tužbu radi isplate dvostruke kapare. Odredbom članka 183. stavak 1. ZOO-a propisano je da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u određenom roku za ispunjenje, a stavkom 2. istog članka propisano je da ako rok za ispunjenje nije određen dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze. Stoga se ovdje primjenjuju upravo citirane odredbe te je tuženik došao u zakašnjenje kad je primio tužbu tužitelja, a s obzirom da je tužba tuženiku dostavljena 22. veljače 2020., tužitelj ima potraživati zateznu kamatu na iznos dvostruke kapare 7.963,37 EUR od 23. veljače 2020., stoga je odbijen dio tužbenog zahtjeva iz točke I. za zatezne kamate koje teku na iznos od 7.963,37 EUR od 25. rujna 2019. do 22. veljače 2020., kao neosnovan, te je odlučeno kako glasi u točki II. izreke.

38. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe članka 154. stavak 2. i 155. st. 1. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25. dalje Tarifa), a prema uspjehu stranaka u sporu.

38.1. U ovoj parnici tužitelj uspio u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 64 % (7.963,37 EUR : 12.356,49 EUR). Tužitelj je i u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspio omjeru od 64 %, Dakle, tužitelj je s obzirom na osnovu i visinu (64+64=128 : 2 = 64) uspio u omjeru od 64 %, a tuženik u omjeru od 36 %. Kada se nakon toga oduzme veći postotak od 64 % s kojim je uspio tužitelj od manjeg postotka uspjeha tuženika od 36 %, dobije se 28 % te tuženik treba tužitelju naknaditi 28 % opravdanog i potrebnog troška.

38.2. Tako je tužitelju, priznat trošak sastava tužbe od 5. veljače 2020. prema Tbr. 7. toč. 1.- 200,00 EUR, sastav podneska od 1. srpnja 2020. prema Tbr. 8. toč. 1.

– 200,00 EUR, pristup na ročište od 14. srpnja 2020. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 EUR, pristup na ročište od 9. listopada 2020. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 EUR, pristup na ročište od 14. lipnja 2021. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 EUR, pristup na ročište od 29. ožujka 2022. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 EUR, pristup na ročište od 27. ožujka 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 EUR, pristup na ročište od 12. rujna 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 EUR, pristup na ročište od 20. svibnja 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 EUR, sastav žalbe od 23. rujna 2025. prema Tbr. 10. toč. 1. – 250,00 EUR, pristup na ročište od 11. veljače 2026. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 EUR, što iznosi 2.250,00 EUR, uvećano za PDV 25 %, što iznosi 2.812,50 EUR, uvećano trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 152,63 EUR, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 152,63 EUR, sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 305,26 EUR, što ukupno iznosi 3.423,02 EUR, a kada se navedeni iznos podijeli s omjer uspjeha tužitelja u parnici od 36 %, proizlazi da tužitelj ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 1.232,28 EUR. Iznos od 1.232,28 EUR uvećava se za troškove vještačenja u iznosu od 285,35 (troškovi grafološkog vještačenja) su priznati u cijelosti jer su bili potrebni za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu) što sveukupno iznosi 1.517,64 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude.

Pag, 3. travnja 2026.

Sutkinja

Marijana Zelić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovom sudu putem sustava e-komunikacija, odnosno u tri primjerka ako podnositelj žalbe nije obveznik korištenja e-komunikacije sukladno članku 106.a ZPP-a. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju pp

2. Tuženiku pp