REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara

Pr-824/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Berislavu Velčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika RIGETA d.o.o., Zagreb, Žitnjak Bogdani 66, OIB: 05050699714, zastupanog po punomoćniku Josipu Letica, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja nezakonitosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 3. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice KT koji glasi:

"1. utvrđuje se da je odluka o otkazu ugovora o radu kojom je tužiteljici KT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] otkazan ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 24.02.2025.g., od strane tuženika RIGETA d.o.o., Žitnjak Bogdani 66, Zagreb, OIB: 05050699714, od dana 04.04.2025.godine, nedopuštena i nezakonita.

2. raskida se ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 24.02.2025.g. između KT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i RIGETA d.o.o., Žitnjak Bogdani 66, Zagreb, OIB: 05050699714, s danom 21.09.2025.g.

3. Nalaže se tuženiku RIGETA d.o.o. Žitnjak Bogdani 66, Zagreb, OIB: 05050699714, da tužiteljici KT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 5.817,00 eur na ime naknade štete, sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u skladu člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate.

4. Nalaže se tuženiku RIGETA d.o.o. Žitnjak Bogdani 66, Zagreb, OIB: 05050699714, da tužiteljici KT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati troškove ovog parničnog postupka zajedno s pripadajućim zakon- skim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u skladu člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate."

II. Nalaže se tužiteljici KT naknaditi tuženiku RIGETA d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 3. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika RIGETA d.o.o. za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 354,62 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude prvog stupnja do isplate.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice KT za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude prvog stupnja do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kod tuženika zaposlena na radnom mjestu mesara u prodavaonici temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 24. veljače 2025. Dana 4. travnja 2025. tuženik je donio odluku o otkazu ugovora o radu naziva "Odluka o prestanku ugovora o radu na neodređeno vrijeme". Tijekom donošenja odluke o otkazu, tužiteljica je bila na bolovanju, točnije od 2. travnja 2025. Kako tužiteljica smatra da je prethodno navedena odluka neosnovana i nezakonita u cijelosti, tužiteljica je u zakonskom roku i sukladno relevantnim odredbama Zakona o radu, na navedenu odluku o otkazu od 4. travnja 2025. podnijela 14. travnja 2025. zahtjev za zaštitu prava radnika na koju je tuženik 23 travnja 2025. dostavio svoje pisano očitovanje naziva "Odgovor na zahtjev za zaštitu prava radnika" nadnevka 16. travnja 2025. na način da odbija zahtjev tužiteljice. Stoga, tužiteljica u zakonskom roku podnosi ovu tužbu jer je predmetna odluka neosnovana i nezakonita u cijelosti. Navedena obrazloženja tuženika su paušalna, neosnovana i netočna. Tužiteljica je tijekom donošenja odluke o otkazu bila na bolovanju, budući joj je 2. travnja 2025. prilikom liječničkog pregleda ustanovljeno loše zdravstveno stanje, otvoreno bolovanje i upućena je na daljnje liječničke pretrage. O svemu 1. travnja 2025. za vrijeme obavljanja poslova iz ugovora o radu tužiteljica je osjetila bolove u donjem dijelu leđa, te je unatoč tome odradila svoju smjenu do kraja, da bi kasnije ta bol kulminirala te je SMS porukom obavijestila nadređenog da nije u mogućnosti sutradan doći na posao i da će odmah sutradan obaviti liječnički pregled. Dana 4. travnja 2025. tužiteljica je zaprimila obavijest da će dobiti otkaz ugovora o radu, koji otkaz je zaprimila 7. travnja 2025. s obrazloženjem da ne bi zadovoljila na probnom radu prema ocjeni neposrednih rukovoditelja te da bi imala nezadovoljavajući odnos prema kolegama. Tužiteljica je uputila zahtjev za zaštitu prava radnika 14. travnja 2025. na koji je tuženik odgovorio 16. travnja 2025. na način da ostaje kod svoje odluke o otkazu ugovora o radu, navodeći neistinite tvrdnje kao opravdane razloge otkaza. Time tuženik proširuje razloge odluke o otkazu, navodeći da bi tužiteljica provocirala, zadirkivala, uznemiravala ostale radnike, kao i nadređene, iako o tome ne postoji niti jedna pisana upozorenja prije davanja otkaza. Također je tuženik naveo kako privremena nesposobnost za rad nije uzrokovana ozljedom na radu, iako je ozljeda nastala tijekom radnog vremena, pa da time nije bilo prepreke za otkazivanje ugovora o radu. Iz svega navedenog, razvidno je da je otkaz neosnovan i nezakonit. Podneskom od 19. veljače 2026. tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev te sada predlaže da se utvrdi da je odluka o otkazu ugovora o radu od 4. travnja 2025. nedopuštena i nezakonita, da se raskine ugovor o radu od 24. veljače 2025. s danom 21. rujna 2025., da se tužiteljici isplati naknada štete zbog sudskog raskida.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, kao pravno i činjenično neosnovan. Tuženik čini nespornim da je sa tužiteljicom 24. veljače 2025. sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme temeljem kojega je tužiteljica kod tuženika obavljao poslove mesara u prodavaonici. Također je nesporno da je tuženik 4. travnja 2025. donio odluku o prestanku ugovora o radu na neodređeno vrijeme iz razloga što tužiteljica nije zadovoljila na ugovorenom probnom radu. Također je nesporno da je tužiteljica u trenutku donošenja odluke o otkazu ugovora o radu bila na bolovanju te da je o svome bolovanju tužiteljica pravovremeno obavijestila tuženika. Sporno je, je li navedeni otkaz ugovora o radu zakonit i osnovan te je li privremena nesposobnost za rad uzrokovana ozljedom na radu. Tužiteljica je kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu mesara u prodavaonici. Tužiteljica je na početku radila u mesnici tuženika na lokaciji Barčev trg bb, prodavaona 2. Na navedenoj lokaciji, nadređeni tužiteljici je bio voditelj prodavaonice TT. Na navedenoj lokaciji tužiteljica je radila svega nekoliko dana iz razloga što je nadređeni tužiteljice, gospodin TT, bio izrazito nezadovoljan ponašanjem tužiteljice, odnosom prema radu, prema njemu samome te prema kupcima. Stoga je početkom ožujka 2025. nazvao direktora tuženika te mu rekao da moli da se od ponedjeljka 3. ožujka 2025. tužiteljica više ne pojavljuje u mesnici u Utrinama te da će on radije raditi sam nego s takvom osobom. Direktor tuženika je navedeno priopćio tužiteljici, uz mogućnost da nastavi raditi kao mesar na lokaciji Žitnjak Bogdani 66, na što je tužiteljica pristala. Tužiteljica je nastavila raditi kao mesar na lokaciji tuženika Žitnjak Bogdani 66, zajedno s još dvadesetak drugih mesara. Tokom rada, tužiteljica se opetovano neprofesionalno i nepristojno ophodila prema drugim radnicima, na što su se isti više puta požalili kako njemu, tako i svojim nadređenim. Navedeno je kulminiralo krajem ožujka 2025. i početkom travnja kada je tužiteljica zadirkivala drugog djelatnika, GT, te je nastavila činiti isto unatoč apelu i upozorenju nadređenog te razmještanju tužiteljice na drugo radno mjesto za radnim stolom, dalje od djelatnika kojega je tužiteljica zadirkivala, provocirala i uznemiravala. Navedenim postupanjima tužiteljica je unosila nemir u kolektiv te je još krajem ožujka na sastanku direktora, tužiteljice te voditelja pogona AT, odlučeno da će se tužiteljici otkazati ugovor o radu zbog navedenih razloga. Budući da je tužiteljica 2. travnja 2025. otvorila bolovanje, a tuženik nije htio da se tužiteljica više vraća na posao i unosi nemir u njegov kolektiv, to nije moglo biti učinjeno osobno već preporučenom poštom. Stoga je 4. travnja 2025., u skladu s Pravilnikom o radu tuženika, tuženik tužiteljici poslao odluku o prestanku ugovora o radu na neodređeno vrijeme, koju je odluku tužiteljica zaprimila 7. travnja 2025. U odluci je tužiteljica navela da otkazni rok traje sedam dana i da počinje teći primitkom odluke te da je tužiteljica za vrijeme otkaznog roka, sukladno čl. 122. st. 4. Zakona o radu oslobođena obveze rada. Tuženik je pri tome uzeo u obzir da privremena nesposobnost za rad u konkretnom slučaju nije uzrokovana ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću, te stoga nije bilo prepreke za otkazivanje ugovora o radu uz oslobađanje obveze rada tijekom otkaznog roka. Tužiteljica naime nije ni tvrdila da bi ozljeda bila povezana s radom, nikome se nije požalila na ozljedu na radu, niti je tražila od tuženika da istu prijavi kao ozljedu na radu, a također niti iz liječničke dokumentacije koju je tužiteljica dostavila tuženiku 2. travnja 2025., ne proizlazi da bi doktor opće medicine tretirao navedeno kao ozljedu na radu niti da bi isto prijavio kao ozljedu na radu, a također niti sama tužiteljica nije izvijestila tuženika da bi izvršila prijavu ozljede na radu, a niti uz tužbu ne prilaže bilo kakav dokaz da bi se radilo o ozljedi na radu, pa je zaključak tuženika da se nije radilo o ozljedi na radu potpuno opravdan, životan i logičan. Tuženik pri tome ističe kako nije u svoje 34 godine poslovanja nikome otkazao ugovor o radu iz razloga što bi osoba koristila bolovanje, kako se to prikazuje u zahtjevu za zaštitu prava pa to nije učinio ni u konkretnom slučaju, već je uzrok odluci o prestanku ugovora o radu neadekvatno obavljanje posla i odnos prema radu tužiteljice. Iz svih navedenih razloga, tuženik smatra kako je odluka o prestanku ugovora o radu na neodređeno vrijeme u potpunosti zakonita, dok je što se tiče činjeničnih okolnosti i razloga iz kojih je donijeta u potpunosti opravdana i neizbježna za daljnje uspješno funkcioniranje tuženika, čime je tužbeni zahtjev u potpunosti neosnovan i neopravdan. Slijedom svega prethodno navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Odluke o prestanku ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 4. travnja 2025. (str. 5 spisa), zahtjeva za zaštitu prava od 14. travnja 2025. s povratnicom (str. 6-8 spisa), Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 24. veljače 2025., ispisa poruka (str. 21-22 spisa), elektroničkog zapisa o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 22. rujna 2025. (str. 58-62 spisa), obračuna isplaćene plaće (list 63 spisa) te su saslušani svjedoci AT (str. 67 spisa), TT (str. 68-69 spisa) i GT (str. 70-71 spisa), svjedokinja PT (str. 71-72 spisa), tužiteljica KT (str. 41-43 spisa) te zastupnik po zakonu tuženika ĆT (str. 43-44 i 66-67 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za:

- utvrđenje nedopuštenom Odluke o prestanku ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 4. travnja 2025.,

- sudskim raskidom ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 24. veljače 2025., s danom 21. rujnom 2025. i

- naknadom štete zbog sudskog raskida.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica bila radnica tuženika te da je bila zaposlena na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 24. veljače 2025.,

- da su stranke ugovorile da će tužiteljica obavljati poslove mesara u prodavaonici,

- da je u trenutku donošenja odluke o otkazu tužiteljica bila na bolovanju.

7. Među strankama je sporno:

- je li Odluka o prestanku ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 4. travnja 2025. (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu) dopuštena i zakonita,

- je li privremena nesposobnost za rad tužiteljice uzrokovana ozljedom na radu.

8. Člankom 133. stavkom 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23.; dalje: ZR) određeno je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Stavak 2. istog članka propisuje da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

8.1. U konkretnom slučaju, tužiteljica je 7. travnja 2025. zaprimila Odluku o prestanku ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 4. travnja 2025. (dalje: Odluka o otkazu) te je pravovremeno 14. travnja 2025. podnijela zahtjev za zaštitu prava. Tuženik je dopisom odgovorio na zahtjev za zaštitu prava, a koji odgovor je punomoćnik tužiteljice zaprimio 23. travnja 2025., a tužiteljica 5. svibnja 2025. Slijedom navedenog, a budući se u konkretnom slučaju rok za podnošenje tužbe računa od dana zaprimanja odgovora na zahtjev za zaštitu prava, tužiteljica je pravovremeno podnjela tužbu ovome sudu 28. travnja 2025.

9. Pregledom i čitanjem Odluke o otkazu ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica dobila otkaz jer ista nije zadovoljila na probnom radu prema ocjeni neposrednih rukovoditelja radnice, a vezano uz radne sposobnosti te nezadovoljavajući odnos prema kolegama.

10. Tužiteljica KT je navela da je kod tuženika počela raditi krajem veljače 2025. te da je sklopila ugovor o radu za rad u pogonu i kao prodavač. Isprva je radila u sjedištu, u pogonu, a zatim je tri dana radila u poslovnici u Utrinama na tržnici kako bi se upoznala s prostorom i cijenama te kako bi za vikend mogla pomoći prodavaču koji radi u toj mesnici, odnosno biti mu od koristi. Navodi da je poslovnica u Utrinama bila prljava te da je po dolasku tri dana čistila mesnicu, o čemu je obavijestila direktora tuženika i njegovog sina, uz dogovor s direktorom da se organizira i generalno čišćenje (uz prethodni dogovor s gospodinom TT oko neradnog dana). Kada se vratila na rad u pogon, direktoru tuženika prenijela je svoje iskustvo vezano uz mesnicu u Utrinama te rekla da ju je gospodin TT korektno dočekao i da se čak i privatno poznaju. Nastavila je s radom u pogonu, gdje su međuljudski odnosi bili korektni, osim odnosa gospodina GT prema stranim radnicima. Navodi da joj nije bilo korektno slušati kako ih gospodin GT na hrvatskom vrijeđa, uključujući njihove obitelji, žene i djecu, bez obzira na to što oni to nisu razumjeli. Tužiteljica navodi da se dogodila prva situacija s gospodinom GT kada joj je "opsovao mater", na što mu je odgovorila da se na taj način ne može razgovarati s njom. Kada se to dogodilo drugi put, pitala ga je s kojim pravom se tako razgovara s njom te je o tome obavijestila šefa pogona, gospodina ČT. Gospodin ČT joj je rekao da sve zna i da je gospodin GT takav, što su joj govorili i drugi radnici, te da će razgovarati s gospodinom GT o njegovoj komunikaciji s njom, što je i učinio. Nakon tog razgovora, gospodin GT prekinuo je svaku komunikaciju s tužiteljicom, iako u pogonu moraju međusobno komunicirati u pogledu radnih zadataka, te ju je u nekoliko navrata namjerno udario kolicima u kojima je prevozio meso jer je nije htio zamoliti da se pomakne, a ona nije vidjela da dolazi. Tužiteljica je navela da je u pogonu radila do 1. travnja 2025., kada ju je nakon pauze „ukliještilo“ u leđima. Unatoč tome nastavila je raditi, iako su kolege primijetile da nije raspoložena. Pitali su je o čemu se radi, a ona im je rekla da ju je „ukliještilo“. Unatoč njihovim primjedbama da ode ranije kući, odradila je smjenu do kraja. Nakon radnog vremena otišla je na Hitnu, gdje je dobila blokadu i uputu da se idućeg dana javi liječniku opće prakse. Odmah je porukom obavijestila šefa pogona, gospodina ČT. Također je navela da nikada nije dobila upozorenje ni pisanu opomenu. Naprotiv, šef pogona ju je pohvalio da ima više volje i snage nego kolege mesari. Tužiteljica je navela da je sama premještala velike komade mesa do 30 kg težine ili se premjestila na drugo radno mjesto s istim poslovima gdje joj je netko od kolega mogao pomoći. Navodi da je radila u pogonu i na obradi mesa i na „pandlanju“ mesa, a da je s teškim komadima mesa radila u okviru poslova obrade mesa, primjerice otkoštavala je juneći vrat ili obrađivala taj isti vrat tako da kost ostaje. Vezano uz rad u poslovnici u Utrinama, tužiteljica navodi da ju je tijekom rada u pogonu direktor jedan dan pozvao na razgovor i rekao da je gospodin TT rekao da ne želi više s njom raditi, odnosno da ne želi da dolazi u mesnicu, pri čemu joj nije rekao razloge zbog kojih je gospodin TT to rekao. Tužiteljica je iskazala da se kupcima predstavljala kao ljubavnica gospodina TT u okviru obostrane komunikacije između njih, prema kupcima koji su bili učestali u mesnici i koje su poznavali, te manje-više i prema drugim prodavačima na placu koji su dolazili tamo prije otvaranja mesnice, pri čemu naglašava da je to bilo svega tri dana. Dodatno navodi da je šala vezano uz „ljubavnicu“ predstavljala internu šalu između nje i gospodina TT. Vezano uz zdravstveni događaj, navodi da nije prijavila ozljedu na radu, već da je bila na bolovanju.

11. ĆT, zastupnik po zakonu tuženika, navodi da se tužiteljica zaposlila kod tuženika u veljači 2025. na radnom mjestu mesara u pogonu i u mesnici. Već kod inicijalnog dogovora utvrđeno je da će tužiteljica ponedjeljkom i utorkom raditi u pogonu, a ostale dane u mesnici u Utrinama. Nakon tri dana rada u mesnici u Utrinama, tužiteljica ga je obavijestila da je mesnica prljava, za razliku od pogona koji je iznimno čist. Nakon toga razgovarao je s gospodinom TT, voditeljem te mesnice, te mu prenio što je tužiteljica rekla, na što mu je gospodin TT odgovorio da je on inicirao i dogovorio s tužiteljicom da obave generalno čišćenje mesnice. Nakon što je tužiteljica odradila tri dana u mesnici u Utrinama, u ponedjeljak nakon toga, u jutarnjim satima, odmah ga je nazvao gospodin TT i rekao da ne želi da tužiteljica više dolazi raditi u mesnicu, pa makar do kraja života radio sam. Nadalje, gospodin TT mu je rekao da mu je došao jedan poznanik, inače njihov kupac, u mesnicu i rekao da je tužiteljica krala novce i zlatninu kod ranijeg poslodavca. Također ga je obavijestio da mu prvi put u životu u blagajni nedostaje 20 eura te da sumnja da mu je tužiteljica to otuđila. Gospodin TT mu je rekao i da je tužiteljica uzela na revers neko meso koje do tada nije platila. Odmah nakon tog razgovora s gospodinom TT, ĆT je nazvao tužiteljicu i rekao joj da ga je nazvao TT te da mu je jedan njihov zajednički poznanik rekao neke stvari o njoj, uz napomenu da ona valjda zna o kojem zajedničkom poznaniku i o kojim stvarima se radi, pri čemu nije ulazio u detalje. Tom razgovoru bila je prisutna i šefica računovodstva, gospođa OT. Nakon toga tužiteljica ga je pitala znači li to da je dobila otkaz, a on joj je odgovorio da može do daljnjega raditi u pogonu, ako želi. Tužiteljica je potom otišla na posao u pogon, a ĆT je telefonski obavijestio dvoje najodgovornijih ljudi u pogonu, voditeljicu kontrole kvalitete FT i voditelja pogona AT, o tome što je čuo za tužiteljicu te ih zamolio da dalje te informacije ne šire kako tužiteljica ne bi imala neugodnosti. Navodi da je bio uvjeren da će tužiteljica nakon tog saznanja sama otići, odnosno dati otkaz. ĆT navodi da drugih neposrednih saznanja nema, ali da je čuo priče o tome što se događalo s gospodinom GT. Napominje da je gospodin GT najstariji mesar u pogonu te da stalno, kao poštapalicu, govori „ K mater“. Navodi da mu je negdje krajem ožujka 2025. godine gospodin AT rekao da predlaže da se tužiteljici otkaže ugovor o radu jer je priučeni mesar, spora je, stalno ima sukobe s radnicima te da to nije samo s gospodinom GT. Nakon nekoliko dana, budući da je bio odsutan, krenulo se s otkazivanjem ugovora o radu kada je saznao da je tužiteljica na bolovanju. Predložio je da se nastavi s otkazivanjem bez obzira na bolovanje, ako bi takvo postupanje bilo u skladu sa zakonom. Također je istaknuo da je tužiteljica radila na iskoštavanju mesa te da je radila s komadima mesa od otprilike dvadesetak kilograma, sve u skladu s procjenama rizika i propisima. Navodi da je tužiteljica zaposlena na poslovima mesara te da je bila ravnopravan radnik s ostalim mesarima, pri čemu napominje da u pogonu imaju i sitnijih mesara. Također je naveo da tužiteljica nije dobila pisano upozorenje, s obzirom na to da je kod njega radila kratko.

12. Svjedok AT je naveo da je zaposlen kod tuženika oko 13 godina, a posljednjih sedam godina radi kao voditelj proizvodnje. Tužiteljicu poznaje jer je bila zaposlena kod tuženika, pri čemu mu je poznato da je radila kao ispomoć u mesnici na tržnici Utrina te također u proizvodnom pogonu. Svjedok ističe da nema saznanja o događanjima u mesnici, no dok je tužiteljica radila u proizvodnom pogonu, prema njegovim navodima učestalo je iznosila prigovore te se žalila na radnika GT. Navodi da mu se tužiteljica jednom obratila tvrdeći da ju je GT opsovao. Svjedok je opisao da je GT stariji radnik koji, prema svjedokovu dojmu, u govoru koristi poštapalice i psovke, ali ga smatra korektnim radnikom te navodi da ne vidi razlog zbog kojeg bi između njih došlo do sukoba. Svjedok navodi da razgovarao s GT, koji je sve opovrgnuo te izjavio da s tužiteljicom nema nikakvih problema. Svjedok nadalje navodi da je obaviješten kako tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu na radnom mjestu mesara, pri čemu ga je o tome informirao voditelj odjela ČT, uz obrazloženje da tužiteljica nema potrebna znanja za obavljanje poslova mesara. Što se tiče poslova koje je tužiteljica obavljala u proizvodnom pogonu, svjedok navodi da je radila na obradi mesa, pri čemu su pojedini komadi mesa bili težine oko 5 kg, a nosiljka s mesom oko 20 kg. Također navodi da se u rasjeku mesa uglavnom obavljaju poslovi koje rade muški mesari, pri čemu se rasijecaju komadi mesa težine oko 40 kg, najčešće dok vise na kukama, a po potrebi se mogu staviti i na stol.

13. Svjedok TT navodi da je zaposlen kod tuženika od 2014. godine te radi kao mesar u mesnici na Tržnici Utrina, gdje obavlja i funkciju voditelja. Tužiteljicu poznaje od ranije, iz vremena kada je on radio u mesnici u [adresa], a tužiteljica je ondje nekoliko puta dolazila kao kupac. Nakon što se tužiteljica zaposlila kod tuženika, došla je raditi kod svjedoka u mesnicu u Utrinama, pri čemu su mu rekli da tužiteljica ima sva potrebna znanja za obavljanje poslova mesara. Međutim, svjedok ističe da je uočio kako tužiteljica nije poznavala kategorije mesa. Svjedok navodi da je tužiteljica u mesnici u Utrinama radila tri dana (od četvrtka do subote). Nakon prvog dana rada obavijestio je Josipa Leticu da nije zadovoljan njezinim radom, na što mu je isti rekao da joj ipak pruži priliku. Svjedok nadalje iznosi da mu je jedan stalni kupac rekao da se „pripazi“ tužiteljice. Svjedok pojašnjava da mu je kupac rekao kako je tužiteljica bila u vezi s njegovim bratom te da je od njega navodno krala zlatninu i novac. Svjedok navodi da o tome nije razgovarao izravno s tužiteljicom, već je navedeno prenio gospodinu Letici. Budući da tužiteljica nije znala raditi s mesom, svjedok je naveo da je tužiteljica radila na blagajni. U subotu je, prema njegovom iskazu, utvrdio manjak u blagajni u iznosu od 20,00 EUR. Također navodi da je tužiteljica pogriješila u vezi pologa: polog je trebao iznositi 361,00 EUR i za nju i za njega, no svjedok tvrdi da je kod njega u blagajni bilo 100,00 EUR više pologa, a kod nje 100,00 EUR manje, na što ju je upozorio. Navodi da je manjak od 20,00 EUR prijavio zastupniku po zakonu ĆT u ponedjeljak, te da je taj iznos sam podmirio jer blagajna mora odgovarati stanju. Svjedok nadalje navodi da je u ponedjeljak ili utorak sljedećeg tjedna obavijestio direktora ĆT da nije zadovoljan radom tužiteljice te ga zamolio da tužiteljica više ne dolazi raditi u njegovu mesnicu. Što se tiče prigovora tužiteljice na radno okruženje, svjedok navodi da je tužiteljica prigovarala čistoći u mesnici i navodnoj pojavi žohara, što svjedok osporava. Ističe da ovlaštena osoba jednom mjesečno provodi tretman cijele tržnice, uključujući i njihov prodajni prostor, te navodi da inspekcija dolazi, ali nikada nije bilo prigovora, ni općenito niti na čistoću. Svjedok dodaje da su tužiteljica i on zajedno očistili sifon za koji je tužiteljica tvrdila da je prljav, te da je svjedokova percepcija da je tužiteljica kasnije prikazivala kako je čišćenje obavila sama. U odnosu na komunikaciju tužiteljice s kupcima, svjedok navodi da je tužiteljica prvog dana rada izjavila da su ona i svjedok „ljubavnici“, što ga je šokiralo, ali tada nije reagirao. Kada je to, prema njegovim navodima, ponovila drugi put, zamolio ju je da prestane, nakon čega se to više nije ponavljalo. Svjedok na kraju navodi da bi rad tužiteljice kao mesara ocijenio izrazito loše, tvrdeći da nije razlikovala osnovne komade mesa (npr. teleći vrat od lopatice), iako je, prema njegovim navodima, tvrdila da ima prethodno iskustvo. U odnosu na rad na blagajni navodi da je tužiteljica izjavila kako zna raditi s blagajnom, ali da ju je ipak uputio na polog i proceduru predaje prometa u banku nakon smjene, te da su šifre artikala bile istaknute na zidu iznad blagajne.

14. Svjedok GT navodi da je zaposlen kod tuženika oko 10 godina te radi u rasjekaoni. Tužiteljicu poznaje kao radnu kolegicu, a navodi i da joj je bio mentor i trebao ju je uputiti u poslove obrade mesa. Prema njegovim navodima, tužiteljica je radila na poslovima obrade mesa. Tijekom rada tužiteljica je stajala s njegove desne strane, a radnica PT s njegove lijeve strane. Svjedok je naveo da je tužiteljica u početku slijedila njegove upute, ali da je kasnije počela raditi „na svoju ruku“, pri čemu je, previše obrezivala meso. Navodi da joj je više puta ukazivao na nepravilnosti i govorio da ne radi dobro. Ističe da s tužiteljicom nije imao nikakvih konflikata. Navodi da je od šefa pogona JT saznao da se tužiteljica žalila na njega te da je, prema toj pritužbi, navodno tužiteljici „psovao mater“, što svjedok osporava. U pogledu fizičkog opterećenja na radnom mjestu, svjedok navodi da radnici na obradi mesa dižu komade junetine težine oko 4–5 kg, dok su komadi svinjetine lakši. Svjedok izričito navodi da tužiteljica nije dizala komade mesa teže od 5 kg. Nadalje, svjedok je naveo da tužiteljica nije znala obrađivati meso, što ga je, prema njegovim riječima, začudilo jer se tužiteljica hvalila da je deset godina bila „šefica mesnice“ u [adresa]. Nakon što je saznao da se tužiteljica žalila na njega, navodi da je prekinuo svaku komunikaciju s njom. Svjedok je naveo da u prisutnosti tužiteljice nije koristio psovke.

15. Svjedokinja PT navodi da je zaposlena kod tuženika od 19. veljače 2025. godine na radnom mjestu mesara te radi na obradi mesa. Tužiteljicu je upoznala na poslu, a navodi da su u isto vrijeme počele raditi kod tuženika. Prema njezinim navodima, GT, kao najstariji radnik, bio je mentor i njoj i tužiteljici te ih je trebao uputiti u posao. Svjedokinja navodi da se tužiteljica često žalila, ali da, koliko joj je poznato, na poslu nije bilo konflikata. U pogledu težine tereta, svjedokinja navodi da radnik na obradi mesa diže meso maksimalne težine oko 10 kg. Svjedokinja izjavljuje da nije čula da bi GT tužiteljici „psovao mater“ niti da je bilo psovki, galame ili nepristojnog ponašanja. Navodi da se GT uvijek pristojno ponašao i razgovarao i s njom i s tužiteljicom te da bi u slučaju pogreške ukazao na to, ispravio ili pokazao kako se posao ispravno obavlja. Navodi da je radila u istoj smjeni s tužiteljicom, kao i ostali radnici. Dodatno navodi da GT na poslu ne koristi psovke u svakodnevnom govoru.

16. Sud vjeruje iskazima svjedoka JT, TT, GT i PT jer su iskazivali uvjerljivo, životno i logično i to u dijelovima u kojima su isti iskazivali o pravno relevantnim činjenicama. Sud je iskaze svjedoka GT i TT osobito ocijenio u dijelu koji se isti odnose na radne sposobnosti tužiteljice, jer se radi o osobama koje su neposredno, u radnom procesu, imale uvid u njezin rad (TT u mesnici, GT u pogonu kao mentor). Njihovi iskazi su u bitnome suglasni u tome da tužiteljica nije pokazala očekivanu razinu znanja i praktičnih vještina za poslove mesara (nepoznavanje kategorija/komada mesa u maloprodaji, nepravilnosti u obradi mesa u pogonu, potreba čestih korekcija i uputa). Sud je također prihvatio i iskaz svjedoka TT u dijelu u kojem je naveo da se tužiteljica mimo njegove volje na radnom mjestu predstavljala kao "ljubavnica" što u kazuje na neprimjerenu komunikaciju i nezadovoljavajući odnos prema radnom kolegi. Iskaz svjedokinje PT sud je ocijenio vjerodostojnim, osobito u dijelu o komunikaciji na radnom mjestu. Svjedokinja je radila u istoj smjeni i nalazila se u neposrednoj blizini tužiteljice i svjedoka GT te je uvjerljivo i jasno navela da nije čula psovke niti neprimjerenu komunikaciju te da je Koški posao obavljao korektno. U tom dijelu su svjedok GT i PT iskazivali suglasno.

17. Sud vjeruje tužiteljici u dijelu u kojem je suglasno iskazivala sa zastupnikom po zakonu tuženika ĆT te svjedocima DT, TT, GT i PT. Sud ne vjeruje tužiteljici u dijelu u kojem je tvrdila da joj je svjedok GT „psovao mater“ te da ju je namjerno udarao kolicima jer je u tom dijelu iskaz tužiteljice suprotan iskazima svjedoka GT i PT.

18. Sud je iskaz zastupnika po zakonu tuženika (ĆT) prihvatio u dijelovima u kojima je iskaz životno logičan i potvrđen iskazima svjedoka. U dijelu iskaza koji se odnosi na okolnosti zapošljavanja i organizaciju rada, sud je prihvatio iskaz ĆT jer je u tom dijelu iskaz u bitnome suglasan s iskazom tužiteljice (početak rada, rad u pogonu, upućivanje u Utrine na nekoliko dana). Sud vjeruje ŠT i u dijelu u kojem je isti iskazivao o kronologiji i ranom nezadovoljstvu radom tužiteljice u poslovnici u Utrinama, osobito da ga je voditelj mesnice TT odmah nakon tri dana rada kontaktirao i zatražio da tužiteljica više ne dolazi u tu poslovnicu, budući da je to podudarno i potvrđeno iskazom svjedoka TT (trajanje rada tri dana i izričit zahtjev da više ne radi u mesnici). Nadalje, sud je prihvatio navode da su se u pogonu pojavile primjedbe na radne sposobnosti i uklapanje tužiteljice u radnu okolinu tijekom probnog rada jer je taj sadržaj u bitnome suglasan s iskazima te s neposrednim opisima rada od strane GT i TT (nedostaci u znanju i izvedbi mesarskih poslova te stalno iznošenje prigovora od strane tužiteljice). Sud nije posebno ocijenio dio iskaza ĆT, ali i svjedoka TT, koji se odnosi na informacije oko krađe, a koje informacije je TT dobio od poznanika, jer sud nije smatrao da se radi o relevantnim činjenicama u ovom sporu.

19. U konkretnoj pravnoj stvari valja primijeniti članak 53. stavak 8. ZR-a kojim je propisano da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu koji se radniku može otkazati tijekom njegova trajanja, a najkasnije zadnjeg dana probnog rada. Sukladno članku 53. stavku 9. ZR-a propisano je da se na otkaz iz stavka 8. ovoga članka ne primjenjuju odredbe ovoga Zakona o otkazu ugovora o radu, osim članka 120., članka 121. stavka 1. i članka 125. ovoga Zakona.

20. Prije svega valja ukazati da sud nije ovlašten upuštati se u pravilnost ocjene poslodavca o radu radnika tijekom probnog rada jer je autonomno pravo poslodavca da ocijeni je li radnik koji ima ugovoren probni rad udovoljio zahtjevima radnog mjesta odnosno ostvario rezultate koji bi bili dostatni za nastavak radnog odnosa. Takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama poslovni broj Rev-861/2020 od 9. ožujka 2021., poslovni broj Revr-276/2013 od 4. veljače 2014., poslovni broj Revr-793/2018 od 9. listopada 2019. i drugima.

21. Obzirom da je konačna ocjena je li radnik zadovoljio na probnom radu procjena samog poslodavca, poslodavac je ovlašten samostalno odrediti način na koji će pratiti i ocjenjivati radnika na probnom radu, kao što je to poslodavac učinio u ovom slučaju. Takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama poslovni broj Rev 2094/2018 od 22. travnja 2020., poslovni broj Revr-1423/2012 od 29. listopada 2014. te odluci poslovni broj Revr-793/2018 od 2. listopada 2019.

22. Dakle, pravo je poslodavca da u ugovorenom probnom radu utvrdi da li radnik udovoljava određenom radnom mjestu ili ne. Poslodavac koji tijekom probnog rada utvrdi da radnik ne zadovoljava kriterije zbog provjere kojih je ugovorio takav rad (upravo zbog prirode probnog rada i istaknute njegove svrhe) ima pravo otkazati ugovor istekom ugovorenog roka probnog rada, ali i prije isteka toga roka - i to (obzirom da je riječ o posebnom institutu), već i samo pozivom na to što je utvrdio. Konkretno, utvrđenje da „ T nije zadovoljila na probnom radu prema ocjeni neposrednih rukovoditelja Radnice, a vezano za radne sposobnosti te nezadovoljavajući odnos prema kolegama", već i samo za sebe predstavlja razlog za otkaz ugovora o radu kod kojeg je takav probni rad ugovoren, s time da tako dani otkaz jedino ne smije biti diskriminirajući i šikanozan ili rezultat ugovaranja probnog rada protivno svrsi zbog koje je propisan. Takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revr-87/2017 od 13. svibnja 2020.

23. Prema tome, uzimajući sve navedeno u obzir, nisu osnovani navodi tužiteljice da odluka tuženika nije zakonita i dopuštena. Na temelju provedenog postupka te izvedenih dokaza, sud je također utvrdio da dani otkaz nije diskriminirajući i šikanozan.

24. U odnosu na navode tužiteljice da je istoj otkazan ugovor o radu za vrijeme bolovanja, navodi se da je sud utvrdio da tužiteljica nije dokazala da bi zdravstveni događaj na koji se poziva predstavljao ozljedu na radu, s obzirom da iz njezina vlastitog iskaza proizlazi da nije prijavila ozljedu na radu, već je koristila bolovanje (privremenu nesposobnost za rad). Nadalje, iz ispisa poruke koju je tužiteljica dostavila u spis (str. 21 spisa) proizlazi da je tužiteljicu „zaboljelo u leđima“ na poslu te da je sama navela kako vjeruje da se radi o išijasu, što po svojoj naravi ne upućuje da se ozljedi na radu. Slijedom navedenog, sud zaključuje da nije postojala zabrana otkazivanja iz članka 38. ZR-a.

25. Budući je tuženik u ovom postupku dokazao svoje nezadovoljstvo radom tužiteljice, prema ocjeni ovog suda, Odluka o otkazu je u cijelosti dopuštena i zakonita. Kako je sud utvrdio dopuštenom odluku o otkazu, to je odbio i tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete zbog sudskog raskida jer nisu za to ispunjene pretpostavke propisane člankom 125. stavka 1. ZR-a.

26. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

28. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa). Tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu na temelju Tbr. 7/2 Tarife pripada trošak u iznosu od 500,00 EUR i to za sastav odgovora na tužbu, sastav podneska od 17. lipnja 2025, zastupanje na ročištu 5. rujna 2025. i 20. studenoga 2025). Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 5.817,00 EUR), tuženiku je priznat i trošak zastupanja na ročištima 23. veljače 2026. i 24. veljače 2026. (2x200,00 EUR). Dakle, tuženiku je priznat trošak postupka u sveukupnom iznosu od 900,00 EUR što uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) sveukupno iznosi 1.125,00 EUR. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

29. Tuženiku na troškove parničnog postupka pripadaju i zatezne kamate na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.

30. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 23. veljače 2026. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Također, tuženiku nije priznat niti trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu budući tuženik nije dostavio dokaz o uplati sudske pristojbe niti ga je sud pozvao na uplatu iste.

31. Budući tužiteljica nije uspjela u sporu, odbijen je njezin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 EUR kao neosnovan temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a.

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. III. i IV. izreke ove presude.

33. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

34. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. travnja 2026.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (članak 335. stavak 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku