REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-317/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ognjenu Krznariću, odvjetnik u OD Krznarić & Alitović j.t.d. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Capraška ulica 6, Zagreb, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u OD Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. veljače 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja FS, odvjetničke vježbenice i zamjenice punomoćnika tuženika Lidije Lučić, odvjetnice u Zagrebu, 3. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d., da tužitelju ŠS isplati 9.200,00 EUR (devettisućadvjesto eura), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 2. prosinca 2023. pa do isplate po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ŠS radi isplate od tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. preostalog nedosuđenog iznosa od 5.300,00 EUR (pettisućatristo eura) sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

III Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d., da tužitelju ŠS nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.664,68 EUR (dvijetisućešestošezdesetčetiri eura i šezdeset osam eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama od 3. travnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da se 15. studenog 2022. oko 13:15 sati u Osnovnoj školi Jelkovec, [adresa], u [adresa], za vrijeme trajanja nastave, prilikom igre s ostalim učenicima udario u okvira vrata te zadobio određene ozljede, uslijed čega je došlo do povrede njegovog prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje sukladno čl. 19. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO). Tužitelj se obratio tuženiku odštetnim zahtjevom 14. lipnja 2023. i 10. prosinca 2023., međutim tuženik nije isplatio ni nesporni dio štete. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev te traži troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu te tijekom postupka priznaje nastanak štetnog događaja, te aktivnu i pasivnu legitimaciju, a osporava visinu pretrpljene štete, uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i zdravstvenih posljedica koje su nastupile isključivo zbog krioterapije (stavljanja ledenog obloga) bez direktne zaštite na podljev, zbog čega je došlo do nekroze tkiva. Svi nalazi odnose se na liječenje nekroze uzrokovane ozeblinom, jer je tužitelj u naravi zadobio vrlo laku tjelesnu ozljedu, površinsku ozljedu potkoljenice s manjim potkožnim hematomom, koja, da nije bilo pogrešnog načina stavljanja obloga od strane tužitelja, ne bi bilo potrebno gotovo nikakvo liječenje. Osporava tijek zatezne kamate kako je isti postavljen u tužbi za imovinsku štetu (tuđu pomoć i njegu). Nereparirana šteta nastaje trenom presuđenja kada nenovčana imovinska šteta biva pretočena u određeni broj novčanih jedinica, pa kamata na istu može početi teći tek od presuđenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i traži naknadu troškova postupka.

3. Inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe od 14. veljače 2024. tužitelj je tražio isplatu 14.500,00 EUR s pripadajućim kamatama. Nakon izvedenog vještačenja, podneskom od 26. studenoga 2025. tražio je isplatu 8.000,00 EUR s pripadajućim kamatama. Ovakvom dispozicijom tužitelj je djelomično povukao tužbu, sukladno čl. 193. ZPP (tako i VSRH Su IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021.), čemu se tuženik izričito i pravovremeno protivio u podnesku od 16. prosinca 2025. (zaprimio povlačenje 10. prosinca 2025.), stoga valjalo je odlučiti o inicijalno postavljenom tužbenom zahtjevu iz tužbe.

4. Tijekom postupka sud je pročitao medicinsku dokumentaciju (list 8-38 spisa), Odštetni zahtjev od 14. lipnja 2023. (list 39-40 spisa), Odštetni zahtjev od 10. prosinca 2023. (list 41-42 spisa), Zdravstveni karton tužitelja (list 66-115 spisa), izvedeno je medicinsko vještačenje po vještaku mr. sc. dr. Jošku Filipušiću, kirurgu (list 124 -126, 278-279 spisa).

5. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP).

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve sukladno čl. 19. u svezi s čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO), a koju je pretrpio 15. studenoga 2022. u školi za vrijeme trajanja nastave prilikom igre s ostalim učenicima.

8. Između stranaka nije sporni nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost tuženika za štetu iz štetnog događaja (ne i posljedice zbog okolnosti koje su nastupile nakon toga), da se tužitelj prije pokretanja ovog postupka obratio tuženiku odštetnim zahtjevima od 14. lipnja 2023. i 10. prosinca 2023. te da su ukućani pružali tužitelju pomoć i njegu.

8.1. Sporna je visina štete, uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i zadobivenih ozljeda i posljedica koje su nastupile, prema tvrdnji tuženika, isključivo zbog stavljanja ledenog obloga bez direktne zaštite na podljev uslijed čega je došlo do nekroze tkiva, te tijek zakonskih zateznih kamata na tuđu pomoć i njegu.

9. Radi utvrđenja visine i uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i zadobivenih ozljeda tijekom postupka izvedeno je medicinsko vještačenje po vještaku mr. sc. dr. Jošku Filipušiću, dječjem kirurgu.

9.1. Vještak u svom nalazu i mišljenju nakon kliničkog pregleda, uvida u zdravstveni karton i ostalu medicinsku dokumentaciju zaključio je da je tužitelj stradao u školi i tom prilikom zadobio udarno - krvni podljev lijeve podkoljenice, inicijalna medicinska pomoć ukazana mu je na Klinici za Kirurgiju KBC Rebro, na kontrolnom pregledu bili su prisutni znakovi regresije krvnog podljeva, mjesec dana kasnije utvrđena je površinska nekroza kože, uslijed čega je zadržan na bolničkom liječenju kada je nekrotična površina odstranjena, a defekt prekriven slobodnim kožnim transplantatom, cijeljenje kože je bilo usporeno i komplicirano, u nekoliko navrata je bilo potrebno učiniti ekscizije i rubove približiti šavima, dio rane zacjeljuje 1. lipnja 2023. do kada je trajalo liječenje. Ističe da tupom traumom opisanom u tužbi tužitelj je mogao zadobiti ozljedu zbog koje se liječio. Mogućnost aplikacije krioterapije za isto postoji samo pretpostavka, za koju napominje da ista terapija bez mjera opreza može uzrokovati nastanak smrzotine. Mišljenja je da se kod tužitelja radilo o lakim tjelesnim ozljedama koje su nakon adekvatnog medicinskog tretmana uredno sanirane i nakon kojih nisu zaostale trajne štetne posljedice, a tužitelj je zbog operativnog zbrinjavanja kožnog defekta i drugih učestalih medicinskih manipulacija poput izrezivanja rubova rane, postavljanja šavi, toalete i previjanja trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 6 dana, srednje jake bolove 12 dana te manje bolove kumulativno 3 mjeseca. Pretrpio je primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje, u toku liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 4 dana, srednji 5 dana i manji 60 dana radi brige za stanje zdravlja kao i ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja. Navodi da kod tužitelja nije došlo do smanjenja životne aktivnosti, a kad se nalazio na kućnom liječenju bila mu je potrebna pomoć druge osobe po 2 sata dnevno kroz 5 mjeseci, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti, kretanja i oblačenja. Konačno navodi da je naruženje manjeg prema srednjem stupnju povremeno uočljivo trećima, a u ljetnim mjesecima kada se nosi kratka odjeća uočljivo je uvijek).

9.2. Nakon prigovora tuženika, vještak je na ročištu od 20. veljače 2026. dodatno naveo da nastanak nekroze na mjestu zadobivene ozljede prema svim podacima kao i prema navodu majke prilikom pregleda tužitelja nije posljedica moguće krioterapije, na listu 13 spisa postoji samo pretpostavka na aplikaciju krioterapije ali ne i potvrda da je ista primijenjena, a prema iskazu majke kod tužitelja krioterapija nije primjenjivana već je samo mjesto na kojem se nalazio krvni podljev hlađeno jastučićem sa gelom što kao takvo nikako ne može dovesti do ovakvih oštećenja kakva su kod tužitelja zabilježena iz čega ponovno zaključuje da je do površinske nekroze došlo uslijed oštećenja kožnih struktura uslijed ozljede koju je u štetnom događaju tužitelj zadobio. Pojašnjava da je krioterapija jedan ozbiljan zahvat koji se provodi pod posebnim okolnostima uz primjenu posebnih sredstava i obavezno u za to specijaliziranim ustanovama, a ne kod kuće. Kod kuće se može provoditi jedino lokalno hlađenje ozlijeđene zone, a taj se postupak nikako ne može označiti kao krioterapija. Sve ono što je prisutno u domaćinstvu, a što može poslužiti za lokalno pothlađivanje krvnog podljeva poput jastučića za gel ili leda iz dubokog zamrzivača ni na koji način ne može dovesti do nastanka nekroze iz razloga što uslijed temperature tijela već nakon nekoliko minuta, a uslijed zagrijavanja i otapanja slabi efekt hlađenja navedenih pomagala. Zbog toga, neovisno o nalazu kirurga od 17. prosinca 2022. u kojem je između ostalog kao dijagnoza navodi i ozeblina smatra da se nije radilo o ozeblini odnosno nije se radilo o mogućem posljedičnom oštećenju kože uzrokovanom prekomjernom hlađenju (ili po pretpostavci krioterapijom) jer je u pitanju bilo samo lokalno hlađenje jastučićem sa gelom . Odumiranje odnosno nastanak nekroze površinskih kožnih struktura ovisi o više razloga i nije u svim slučajevima isto, u nekim situacijama kada su u pitanju teže ozljede ili jača nagnječenja tkiva nekroza se razvija brže i ranije , a u drugim slučajevima gdje nije toliko jak intenzitet ozljede potrebno je više vremena za nastanak nekroze. U pravilu nekroza je u velikom broju slučajeva posljedica mehaničkog oštećenja, što bi odgovaralo konkretnom slučaju.

9.3. Nalaz i mišljenje vještak je izradio temeljem kliničkog pregleda, anamneze, čitanjem medicinske dokumentacije u spisu te zdravstvenog kartona tužitelja, a sve prigovore stranaka vještak je otklonio, stoga sud cijeni isti objektivnim, razumljivim i obrazloženim, uvjerljivim pa time i mjerodavnim za donošenje odluke u ovom sporu. Vještak je pojasnio da do nekroze (odumiranja) površinskih kožnih struktura ovisi o više razloga, a u velikom broju slučajeva posljedica su mehaničkog oštećenja, što bi odgovaralo konkretnom slučaju te je jasno isključio da je nekroza posljedica nepravilne (krio)terapije, za koju uostalom nema dokaza da je ista primijenjena. Dapače, vještak je jasno i nedvosmisleno isključio da je nekroza posljedica uzrokovana prekomjernim hlađenjem, kao i jedan nalaz kirurga od 17. prosinca 2022. u kojem je među ostalim dijagnozama navodi ozeblina. Jasno je naveo da je u biti nemoguće uzrokovati nekrozu sredstvima za pothlađivanje koja se nalaze u domaćinstvu (ledom, gel jastučićima i sl.) te da je krioterapija jedan ozbiljan zahvat koji se provodi pod posebnim okolnostima uz primjenu posebnih sredstava i obavezno u za to specijaliziranim ustanovama, a ne kod kuće . Isto tako, tuženik prigovorima na nalaz i mišljenje nije doveo u pitanje vjerodostojnost i pravilnost istog niti na određene nelogičnosti. Iz navedenog razloga nije bilo potrebe za obnovom vještačenja po novom vještaku, kako je to tuženik u postupku predlagao.

10. Uzročnost (kauzalni neksus) kao pretpostavka odgovornosti za štetu je veza između štetne radnje kao uzroka i nastanka štete kao posljedice. U nizu pojava i događaja među mnogobrojnim uzrocima i posljedicama treba pronaći onaj događaj koji je pravno odlučan (relevantan) i koji se u pravu uzima kao uzrok određene posljedice. Prema adekvacijskoj teoriji, među različitim događajima koji se mogu smatrati uzrocima nastale posljedice kao uzrok uzima se samo onaj koji je tipičan za nastanak određenog štetnog događaja. Tipičan je onaj uzrok koji redovito dovodi do određene štete. To je onaj događaj za koji životno iskustvo pokazuje da se redovito uz njegovu pojavu može očekivati nastup određene štetne posljedice. Prema toj teoriji treba isključiti sve one slučajne događaje koji se upliću u redovito zbivanje te su išli u kompleks uzroka koji su prethodili šteti, ali ti uzroci nisu za nastanak štete tipični. U prvom redu među uzrocima koji su doveli do određene štetne posljedice mora biti ljudska radnja, ali ljudska radnja podrazumijeva uz aktivnost i propust. Ako pri nastupu nekog štetnog događaja koje indiciraju kao uzroci ljudska radnja i prirodni događaj, uzima se samo u obzir ljudska radnja. Ako djeluje više uzroka, a svi potječu od ljudske radnje, kao uzrok uzima se ona koja je štetnom uspjehu najbliža i za određeni štetni događaj tipična. Uzročna veza koja treba postojati između štetne radnje i štete mora biti neprekinuta te dok ta veza postoji, štetnik je odgovoran za posljedice štetne radnje. Uzročna veza između štetne radnje i štete je nužna pretpostavka odgovornosti za štetu, ali je oštećenik mora dokazati, jer se ona ne predmnijeva.

10.1. Polazeći od navedenog nalaza i mišljenja, sud je utvrdio postojanje uzročno- posljedične veze između štetnog događaja i zadobivenih ozljeda tužitelja. Ocijenjeno je da je upravo tipična i adekvatna posljedica iz štetnog događaja pretrpljena ozljeda tužitelja, koja nije prekinuta, kako to tvrdi tuženik nepravilnom terapijom, dapače isto je nedvojbeno isključeno.

11. Nadalje, kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, u skladu sa odredbom čl. 19. st. 2. ZOO-a, a čime mu je prouzročena neimovinska i imovinska šteta iz čl. 1046. i čl. 1095. st. 1. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u skladu sa odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO.

10.1. Pri tome je sud, a obzirom na kumulaciju više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, koje povrede su međusobno povezane, dosudio jedan iznos pravične novčane naknade, utvrđujući sve elemente koje je tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navela: fizički bolovi i strah, koji u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO, predstavljaju kriterije (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Imajući dakle, u vidu zadobivenu ozljedu, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, činjenicu da je tužitelj osoba muškog spola, mlađe životne dobi (2010.) da je bio prisiljen mirovati, da se kretao sa štakama, da inicijalna terapija nije polučila rezultat zbog čega je bio zadržan na bolničkom liječenju, da mu je naknadno odstranjena nekrotička površina, a defekt je prekriven slobodnim kožnim transplantatom, da je cijeljenje bilo usporeno i komplicirano, da je u nekoliko navrata bilo potrebno učiniti ekscizije i rubove približavati šavima, da je ranu trebalo povremeno previjati te da je liječenje trajalo oko pola godine, da je ostalo naruženje manjeg prema srednjem stupnju povremeno uočljivo trećima, a uvijek u ljetnim mjesecima kada se nosi kratka odjeća, razvidno i iz fotografije (list 6-7 spisa) što je kod ocjene posebno cijenjeno pritom imajući u vidu kritičnu dob tužitelja i utjecaj na njegov razvoj i kakve će posljedice isto imati na njega, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini 8.000,00 EUR (od čega po kvalifikatornoj okolnosti pretrpljenih fizičkih bolova 3.000,00 EUR, straha 2.500,00 i duševne boli zbog naruženosti 2.500,00 EUR). Prilikom ocjene navedenih iznosa sud je uzeo u obzir (nespornu) rastuću inflaciju za razdoblje od lipnja 2020. (kada su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji VSRH) do danas (tako i ŽS Zagreb Gž - 3137/25. srpnja 2024., Gž-2045/2024 od 24. rujna 2024., Gž-580/2023 od 13. studenoga 2024.).

10.2. Tužitelju je s obzirom na način liječenja kao i zadobivenih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju 300 sati stoga mu temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a pripada i novčana naknada u iznosu 1.200,00 EUR, a obzirom da se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, koja svakako nije bila manja od 4,00 EUR, koji iznos sud u skladu sa odredbom čl. 223. st.1. ZPP-a nalazi primjerenim. Prilikom ocjene po ovoj osnovi uzeta je u obzir činjenica da su ukućani tužitelju pružali pomoć i njegu, što je među strankama nesporno.

10.3. S obzirom da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe (v. supra t.3.), sud odlučuje unutar granica inicijalno postavljenog zahtjeva iz tužbe (čl. 2. ZPP -a), stoga ocijenjeno je da je isti osnovan u ukupnom iznosu od 9.200,00 EUR (8.000,00 + 1.200,00 EUR).

11. U odnosu na zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos štete mjerodavna je odredba čl. 943. ZOO-a. Tom odredbom propisano je da kada se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio (st. 1.). Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (st. 2.). Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (st. 3.). Ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala (st. 4.).

11.1. Intencija odredbe čl. 943. st. 4. ZOO-a je aktivnost osiguravajućeg društva da što prije isplati osigurninu, ustvari da ispuni svoju utvrđenu obvezu u zadanim zakonskim rokovima, a ako iznos (tj. obujam štete) ne bude utvrđen u rokovima kako je to propisano čl. 943. st. 1. i 2., osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (čl. 943. st. 3. ZOO). Naime, isplata osigurnine u smislu odredbe čl. 943. ZOO-a ne predstavlja naknadu štete po osnovi izvanugovorne odgovornosti za štetu, već se radi o svoti koju je tuženik dužan platiti u ispunjenju svoje ugovorne obveze iz ugovora o dobrovoljnom osiguranju. Kao dan tog utvrđenja, ne smatra se dan kada je u slučaju spora postojanje obveze i njezinu visinu utvrdio sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka, već je to dan kada je nakon primitka obavijesti da se osigurani slučaj dogodio i nakon pribavljanja podataka na temelju kojih se može donijeti odluka o plaćanju osigurnine, sam osiguratelj bio u objektivnoj mogućnosti utvrditi postojanje i visinu te obveze te isplatiti osigurninu u smislu odredbe čl. 943. st. 1. i 2. ZOO-a. Ako pak iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u tim rokovima, istekom tih rokova obveza je osiguratelja na isplatu predujam bez odgađanja, što znači odmah prema redovitom tijeku stvari. Upravo se tim zakonskim odredbama štiti osiguranika na način da se onemogućuje osiguratelja da namjerno odugovlači rješavanje odštetnih zahtjeva i naknadno (neosnovano) osporava tužbeni zahtjev, odnosno da ga se spriječi dovesti osiguranika u tu nepovoljniju poziciju (tako i VSRH Rev 424/2023 od 7. studenoga 2023.).

12. Budući da je nesporno da se tužitelj obratio tuženiku odštetnim zahtjevom od 14. lipnja 2023., koji je tuženik zaprimio 5. srpnja 2023. (razvidno iz odgovora na prigovor - list 4 spisa), a nije tijekom postupka čak ni nakon izvedenog vještačenja platio tužitelju nesporni dio osigurnine, tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate od 5. srpnja 2023. (nije razvidno kada je navedeni odštetni zahtjev podnesen), a s obzirom da je tražio isplatu od 2. prosinca 2023., sukladno čl. 2. ZPP-a, tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate na sve vidove štete od zatraženog dana, sve sukladno čl. 943. ZOO-a (tako i VSRH Rev 424/23 od 7. studenoga 2023., Rev 1244/21 od 10. studenoga 2021. i Rev 692/21 od 12. rujna 2023. i dr.).

13. Odluka o visini stope zatezne kamate na dosuđeni iznos priznate su sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a.

14. Sud nije izveo ostale predložene dokaze koji su predloženi na okolnost koje su nesporne, a materijalna dokumentacija u spisu i izvedeno medicinsko vještačenje bili je dostatni za donošenje odluke.

15. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 9.200,00 EUR zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje sa zakonskim zateznim kamatama od 2. prosinca 2023. pa do isplate, a u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, a kako je odlučeno u točkama I i II izreke presude.

16. Prema tužbenom zahtjevu o kojem je sud odlučivao (v. supra t. 3. do. t. 3.1.) tužitelj je u postupku s osnovom uspio sa 100% (tuženik je osporavao uzročno- posljedičnu vezu), a s visinom je uspio s 63,44% (od ukupno traženih 14.500,00 EUR uspio je s 9.200,00 EUR), odnosno u smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a ukupni omjer uspjeha tužitelja u parnici ocijenjen je s 81,72% (100 % + 63,44% = 163,44 % / 2 = 81,72 %), a tuženika s 18,28% pa kad se jedno s drugim oduzme dobije se uspjeh tužitelja od 63,44%.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP -a te OT, a sukladno vrijednosti predmeta spora (14.500,00 EUR) i vrijednosti boda od 2 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka tako i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).

18. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) 500,00 EUR, sastava podneska od 9. srpnja 2024. i 26. studenoga 2025. (Tbr. 8. toč. 1. OT) svaki po 500,00 EUR, zastupanja na ročištu od 10. veljače 2025., 20. veljače 2026. (Tbr 9. toč. 1. OT) svaki po 500,00 EUR, što ukupno iznosi 2.500,00 EUR, a uvećanjem za pripadajući PDV (Tbr. 42. OT) iznosi 3.125,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 95,73 EUR i presudu u iznosu od 191,45 EUR odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj 37/23), što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja ukupno iznosi 3.412,18 EUR.

18.1.Tužitelju nije priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva od 1. prosinca 2023., jer se tužitelj osobno (po zakonskoj zastupnici) ranije obratio tuženiku odštetnim zahtjevom od 14. lipnja 2023., koji je tuženik zaprimio 5. srpnja 2023., pa je stoga ranije tuženik bio obaviješten o osiguranom slučaju pa trošak navedenog zahtjeva nije bio nužan. Nadalje, nije odlučeno o trošku pristupa na ročište za objavu jer nije poznato hoće li isti nastati.

19. S obzirom na 63,44%. uspjeha (kvalitativan i kvantitativan) u sporu tužitelju pripada 2.164,68 EUR. U cijelosti je tužitelju dosuđen trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 500,00 EUR jer bez istog tužitelj ne bi mogao dokazati uzročno- posljedičnu vezu i visinu (tako i VSRH Rev 229/2022 od 1. veljače 2024.), što ukupno daje zbroj od 2.664,68 EUR.

20. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 3. travnja 2026. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje u tekstu: ZOO).

21. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki III izreke presude.

22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 3. travnja 2026.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun uz sudsku pristojbu na presudu;

- tuženiku po pun.