Republika Hrvatska
Općinski sud u Đakovu
Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2
Posl. br. P-216/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Đakovu, sudac Željko Samardžić, u pravnoj stvari tužitelja IN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Marinu Brajku, odvjetniku u Đakovu, protiv tuženice ZN, udana I, [adresa], zastupana po privremenom zastupniku Petru Crnovu, odvjetniku u Đakovu, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i privremenog zastupnika tuženice, 3. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj IN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], stekao pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu 3/8 koji glasi na tuženu ZN, udanu I, a koja nekretnina je upisana kod ZK odjela Đakovo u u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Mala lenija, šuma, oranica ukupne površine 9342 m2, što je tužena ZN, udana I, [adresa], sada nepoznatog boravišta, dužna priznati te trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na navedenoj nekretnini, a sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 9. srpnja 2025. podnio tužbu u kojoj je naveo da je u samostalnom, poštenom i mirnom posjedu nekretnine opisane u izreci ove presude. Navodi da se na istoj nekretnini on vodi kao suvlasnik u 5/8 dijela, a tuženica kao suvlasnik u 3/8 dijela. Istaknuo je da je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem iza pokojnog oca Ivana Mikešića 2018. godine kada je prvi puta saznao da se na predmetnoj nekretnini njegov otac nije vodio kao samovlasnik nekretnine, već i tužena, a prije toga je njegov otac predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem od svog oca IN koji je predmetnu nekretninu mirno posjedovao i uživao od 1960-ih godina prošlog stoljeća. Navodi da je tuženica ZN sestra pokojnog tužiteljevog djeda koja je svoj suvlasnički dio stekla, vrlo vjerojatno, nasljeđivanjem iza njihovih roditelja (tužiteljeve prabake i pradjeda), međutim ista je za vrijeme svog života predmetnu nekretninu, odnosno svoj suvlasnički dio, 1970-ih godina usmeno darovala tužiteljevom djedu u samovlasništvo, jer se tužiteljev djed za razliku od nje bavio poljoprivredom te je samostalno obrađivao predmetnu nekretninu gotovo sve do svoje smrti nakon čega obradu i uživanje nastavlja tužiteljev otac, a potom i sam tužitelj koji dandanas posjeduje. Ističe da tuženica u suštini nikad nije bila u posjedu predmetne nekretnine, niti ju je obrada zemlje zanimala pa ju je upravo s tim razlogom i darovala tužiteljevom djedu. Nedugo nakon usmenog darovanja svog suvlasničkog dijela tuženica se odselila iz [adresa] u inozemstvo i više se nikad nije vraćala u Hrvatsku. Svaki trag joj se izgubio, nitko od tužiteljevih pravnih prednika nije otada imao kontakt s njom, kao ni sam tužitelj, pa se stoga ne zna gdje stanuje i da li je uopće živa, dakle, već 45- 50 godina nitko nema kontakt s tuženicom. Slijedom navedenog, a budući da je isti u samostalnom, poštenom i mirnom posjedu predmetne nekretnine minimalno 20 godina, predlaže sudu provesti postupak i na temelju dosjelosti donijeti presudu kojom će utvrditi da je on stekao pravo vlasništva i na suvlasničkom dijelu tuženice.
2. Budući da je tuženica osoba nepoznatog boravišta i nema punomoćnika, rješenjem ovoga suda pod posl. br. P-216/2025-2 od 11. srpnja 2025. istoj je postavljen privremeni zastupnik u osobi Petra Crnova, odvjetnika u Đakovu. O navedenom je sud izradio Oglas koji je objavljen u Narodnim novinama i na oglasnoj ploči suda.
3. Privremeni zastupnik tuženice je 13. studenog 2025. podnio odgovor na tužbu u kojemu je naveo da se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti. Također, istaknuo je kako nema nikakvih saznanja o tuženici i predlaže sudu izvesti dokaze predložene u tužbi radi utvrđivanja odlučnih činjenica.
4. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u spis, te je pročitao zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] (str. 4 spisa), snimku predmetne nekretnine s Geoportala (str. 5 spisa), te su na okolnosti kvalitete posjeda predmetne nekretnine saslušani tužitelj IN i svjedoci KN i PN. Stranke nisu stavljale daljnjih dokaznih prijedloga.
5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
6. Predmet ovoga postupka je utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti predviđeni Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN, 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 52/2025, dalje ZVDSP) koji se odnose na stjecanje nekretnine dosjelošću, pa da bi sud mogao deklaratorno utvrditi tužitelja kao suvlasnika predmetne nekretnine.
7. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] (str. 4 spisa) utvrđeno je da je tužitelj upisan kao suvlasnik iste u 5/8 dijela, a tuženica IN ZN udata I, [adresa] kao suvlasnica iste u 3/8 dijela.
8. Iz snimke Geoportala (str. 5 spisa) utvrđen je položaj nekretnine koja je predmet tužbenog zahtjeva.
9. Tužitelj IN saslušan je na ročištu od 4. ožujka 2026. na okolnosti predmetne tužbe te je naveo da mu je poznato da je predmetnu nekretninu u cijelosti posjedovao njegov pokojni djed IN i to još od 1960. i neke godine, a njegova sestra sada tuženica ZN je imala u svome suvlasništvu mali dio nekretnine koji mu je darovala budući da se on bavio poljoprivredom, a ona nije, no tada to nije bilo provođeno u zemljišnim knjigama. Iza pokojnog djeda jedini nasljednik na predmetnoj nekretnini je bio njegov pokojni otac koji se također zove IN i on je nakon djeda u cijelosti posjedovao predmetnu nekretninu, te su ju on i otac zajedno obrađivali. Nakon smrti oca on je bio jedini nasljednik na predmetnoj nekretnini i naslijedio je predmetnu nekretninu na temelju rješenja o nasljeđivanju iz 2018. godine, a tek tada je shvatio da njegov otac nije bio u cijelosti upisan kao vlasnik već je 3/8 ostalo upisano na sestru njegovog pokojnog djeda ZN. O tuženici nema nikakvih informacija već duži niz godina i ne zna gdje je pa niti je li živa. Nikada nitko njemu, njegovom ocu i djedu nije osporavao pravo vlasništva i posjeda predmetne nekretnine u cijelosti.
10. Svjedok KN saslušan je na ročištu od 4. ožujka 2026. na okolnosti predmetne tužbe te je isti naveo da mu je poznato o kojoj nekretnini se radi u predmetnom postupku budući da u blizini vodi ovce na ispašu i poznata mu je općenito zemlja u [adresa]. Koliko je njemu poznato, odnosno od kada on zna za sebe, tu zemlju su radili pokojni otac tužitelja, a prije toga njegov djed, dakle, sigurno više od 40 godina. On je oduvijek mislio da je to u cijelosti bila nekretnina od pok. oca tužitelja budući da nikada nije čuo da se netko drugi spominje vezano za istu. Koliko je njemu poznato nikada im nitko nije osporavao njihovo vlasništvo i posjed predmetne nekretnine u cijelosti. Nije mu poznata tuženica niti je ikada čuo za nju. Sada je u posjedu predmetne nekretnine u cijelosti tužitelj IN.
11. Svjedok PN saslušan je na ročištu od 4. ožujka 2026. na okolnosti predmetne tužbe te je isti naveo da mu je poznato o kojoj nekretnini se radi u predmetnom postupku budući da su jednom prilikom na istoj nekretnini pokušali posaditi vinograd, odnosno isto je on obavljao po nalogu oca tužitelja. On je siguran da je djed tužitelja barem od 1975. godine bio u posjedu predmetne nekretnine u cijelosti, a nakon njega je to bio otac tužitelja IN, a sada tužitelj. On je oduvijek smatrao da je predmetna nekretnina u cijelosti vlasništvo pokojnog oca tužitelja, pa sada i samog tužitelja. Nije mu poznato da im je ikada itko to osporavao. Nije mu poznato tko je tuženica ZN.
12. Sud prihvaća svu materijalnu dokumentaciju kao istinitu budući da stranke istu niti ne spore, odnosno ne spore sadržaj naveden u istoj.
13. Također, sud prihvaća iskaze tužitelja IN, te svjedoka KN i PN kao istinite budući da isti iskazuju uvjerljivo, životno, logično i sukladno u odnosu na sporne činjenice.
14. Iz ovako reproduciranih i ocjenjenih dokaza sud je nedvojbeno utvrdio da su na predmetnoj kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kao suvlasnici u zemljišnim knjigama upisani tužitelj u 5/8 dijela i tuženica u 3/8 dijela, a ista u naravi predstavlja oranicu. Naime, utvrđeno je da je predmetnu nekretninu u cijelosti posjedovao pok. djed tužitelja IN i to još od 60-ih godina prošlog stoljeća, a da je njegova sestra, tuženica, u svome vlasništvu imala mali dio predmetne nekretnine koji mu je darovala budući da se on bavio poljoprivredom, a ona nije, no isto tada nije bilo provođeno u zemljišnim knjigama. Također, utvrđeno je da je jedini nasljednik iza djeda tužitelja na predmetnoj nekretnini bio tužiteljev otac pok. IN koji ju je nastavio dalje posjedovati u cijelosti, a nakon njega sam tužitelj ju je nastavio posjedovati u cijelosti budući da je postao jedini nasljednik iz istoga na predmetnoj nekretnini i 2018. godine nakon smrti oca je shvatio da mu otac nije bio u cijelosti upisan kao vlasnik. Utvrđeno je da su tužitelj i njegovi prednici (otac i djed) u posjedu predmetne nekretnine kao nositelji prava vlasništva (ne priznajući višu vlast ikoga drugog) više od 40 godina i to u cijelosti, te da ih kroz svo to vrijeme nitko nije smetao na način da je osporavao njihovo pravo vlasništva ili posjed iste.
15. Odredbom čl. 159. st. 3. ZVDSP-a je propisano da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Nadalje, odredbom čl. 160. st. 2. ZVDSP-a je propisano da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.
16. Slijedom navedenog, sud je pravnog shvaćanja da je tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću i suvlasničkog dijela tuženice na predmetnoj nekretnini. Cijeneći činjenicu da se nalazi u samostalnom posjedu nekretnine osobno i putem pokojnih oca i djeda kao prednika neprekidno više od 40 godina, koji posjed nije stečen silom, prijevarom niti zlouporabom povjerenja, a kada su ga stekli, odnosno u samom tijeku posjedovanja, nisu znali niti su s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed iste u cijelosti, to su ispunjene pretpostavke propisane čl. 159. st. 3. ZVDSP-a, pa je odlučeno kao u izreci.
U Đakovu 3. travnja 2026.
SUDAC
Željko Samardžić
POUKA O PRAVU NA ŽALBU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
DNA
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženici po privremenom zastupniku
