REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

43000 Bjelovar

Poslovni broj: P-1093/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Žarku Obradoviću, odvjetniku iz Bjelovara, Ul. Ivana Viteza Trnskog 17A, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru (P-DO-105/2024), radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave, dana 19. ožujka 2026., u nazočnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika ODO u Bjelovaru, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP-a), dana 3. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] ograda od 608 m[2] , a što je označeno točkama od A-B-C-D-E-F-G, prema nalazu i mišljenju mjerničkog vještaka Ivana Tomljanovića, dipl. ing. geodezije, koja je sastavni dio izreke ove presude te je tuženik Republika Hrvatska, OIB:52634238587, dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama u korist tužitelja, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Tuženik Republika Hrvatska, OIB:52634238587, dužan je naknaditi tužitelju AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.318,08 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj AF dana 9. prosinca 2024. podnio je tužbu protiv tuženika Republike Hrvatske, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina u kojoj navodi da je nekretninu i to dio čkbr. [katastarska čestica] Željeznička pruga grabar od 1583 m[2] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] naslijedio od prednika pok. SF temeljem rješenja o nasljeđivanju O-1197/20 od 2., veljače 2021., da je tužiteljev prednik imao kuću i okućnicu preko puta navedenih nekretnina, pa je tako na navedenoj nekretnini koja je predmet postupka izgradio pomoćne objekte i to dvije kukuruzane a između spremište za poljoprivredne strojeve. Navedenu nekretninu prednik je koristio više od 50 godina i nitko mu nije istu osporavao.

2. Tužitelj je vlasnik susjednih parcela koje je također nasl ijedio od prednika i to nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] ulica Hrvatskih mučenik od 1022 čhv, čkbr. [katastarska čestica]/A oranica ograda od 254 čhv, čkbr. [katastarska čestica]/A voće grada od 34 čhv, čkbr. [katastarska čestica] voće ograda od 133 čhv, čkbr. [katastarska čestica] ulica hrvatskih mučenika od 725 m[2] , čkbr. [katastarska čestica] Ulica hrvatskih mučenika od 2693 m , čkbr. [katastarska čestica] livada ograda od 469 čhv.

3. Prije podnošenja tužbe tužitelj je podnio Zahtjev za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu, a koji je Zahtjev odbijen. Za potrebe postupka tužitelj je izvršio rezervaciju broja katastarske čestice koju uživa pod brojem 2235 /10 od 608 m2. Na pripremnom ročištu dana 28. ožujka 2025., tužitelj je naveo da je došlo do greške u pisanju oznake nekretnine, tako da zahtijeva utvrđenje vlasništva na nekretnini iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na čkbr. [katastarska čestica] od 1583 m[2] , a nakon provedene identifikacije nekretnina tužitelj je postavio tužbeni zahtjev zahtijevajući utvrđenje vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] ograda od 608 m[2] , a što je označeno točkama od A-B-C-D-E-F-G, prema nalazu i mišljenju mjerničkog vještaka Ivana Tomljanovića, dipl. ing. geodezije, a koji će činiti sastavni dio izreke presude.

Kako tužitelj ima pravni interes da stvarno stanje uskladi sa zemljišno -knjižnim stanjem, predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka.

4. U odgovoru na tužbu tuženik osporava u cijelosti tužbu i tužbene navode. Ističe da tužitelj tvrdi da je dio čkbr. [katastarska čestica] Željeznička pruga grabar od 1583 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] naslijedio od prednika pok. UF temeljem rješenja o nasljeđivanju O-1197/20 od 2. veljače 2021., da je navedenu nekretninu prednik tužitelja koristio više od 50 godina i da mu nitko nije isto osporavao. Kako iz tužbe i iz dokumentacije dostavljene uz tužbu ne proizlazi dokaz o načinu stjecanja posjeda predmetne nekretnine odnosno ne proizlazi da bi posjed tužitelja bio zakonit. Nadalje, nema dokaza da su tužiteljevi pravni prednici stupili u posjed predmetne nekretnine. Također, nema dokaza o vremenu stjecanja posjeda predmetne nekretnine.

5. Tuženik nadalje ističe da iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige broj 3 k. o. [katastarska općina] proizlazi da je čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske 2019. na temelju Odluke o oduzimanju statusa javnog dobra u općoj uporabi na dijelu željezničke infrastrukture, a što je provedeno u zemljišnoj knjizi pod brojem Z-9386/2019 od 24. lipnja 2019. Prije tog upisa bilo je upisano vlasništvo Republike Hrvatske, javno dobro u općoj uporabi pod upravljanjem HŽ infrastrukture d.o.o. za upravljanje, održavanje i izgradnju željezničke infrastrukture, a prije toga društveno vlasništvo. Kao kultura čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dalje se vodi željeznička pruga.

6. Tuženik ističe da tužitelj niti njegovi pravni prednici nisu nikada bili upisani u katastarskom operatu kao posjednici sporne nekretnine što proizlazi iz povijesnog očitovanja DGU, Područnog ureda za katastar Bjelovar kl: 930-04/24-05/31, urbroj:

541-18-02/4-24-2 od 22. travnja 2024., a iz kojeg je vidljivo da je 1964. izvršena terenska revizija temeljem koje su kao posjednik upisane Hrvatske željeznice Zagreb, 2010. upisano je javno dobro u općoj uporabi, Republika Hrvatska, pod upravljanjem HŽ infrastrukture d.o.o. za upravljanje, održavanje i izgradnju željezničke infrastrukture, 2019. upisana je Republika Hrvatska. Da su tužitelj i njegovi prednici bili u posjedu prijeporne nekretnine, tuženik ističe da bi to bilo evidentirano u katastarskom operatu, budući da je općepoznato da se katastarski operat osnivao na način da se revizijom na terenu utvrđivalo tko se nalazi u posjedu nekretnina.

7. Stoga tuženik smatra da nema dokaza da je tužitelj zajedno sa svojim pravnim prednicima prije više od 50 godina stupio u posjed sporne nekretnine, niti da se nalazi u nesmetanom posjedu iste te da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

Tuženik ističe da u pogledu primjene prava za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima nije bilo moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu nakon 06. travnja 1941., dakle za vrijeme društvenog vlasništva dosjelost ne teče. Zakonom o preuzimanju ZOVO od 26. lipnja 1991. koji je stupio na snagu 08. listopada 1991. stavljen je izvan snage čl. 29. ZOVO koji je zabranjivao stjecanje prava vlasništva na stvarima u društvenom vlasništvu, dakle od tada je mogao početi teći rok za dosjelost, uz pretpostavku neprekinutog posjeda, time da je sudska praksa zauzela pravno shvaćanje da nema zbrajanja vremena dosjedanja prije 06. travnja 1941. i onog nakon 8. listopada 1991.

Nakon stupanja na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 01. siječnja 1997. nije bilo zapreke za dosjedanje i prije tog vremena, međutim, zbog povratnog djelovanja čl. 388. st. 4. Ustavni sud je Odlukom od 17. studenoga 1999. ukinuo predmetnu odredbu.

8. Nadalje, navodi da je nakon donošenja niza odluka Europskog suda za ljudska prava, a najvažnija je Trgo protiv Republike Hrvatske od 11. lipnja 2009. ustanovljena jasna primjena pravnih pravila u pogledu tijeka rokova za dosjelost i to na slijedeći način – moguće je uračunavati u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i vrijeme posjedovanja prije 08. listopada 1991. ako su pretpostavke za dosjedanje ispunjene u vremenskom razdoblju do 17. studenoga 1999. i ako na nekretnini ne postoji suprotstavljeni interes trećih osoba. Ukoliko te pretpostavke nisu ispunjene do 17. studenoga 1999. rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računa se od 08. listopada 1991.

9. Iz Uvjerenja o statusu čestice, BBŽ, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju, zaštitu okoliša i zaštitu prirode, Odsjek za prostorno uređenje i gradnju kl: 350 -01/24- 10/000176, urbroj: 2103-21-2/11-24-0003 od 19. travnja 2024. proizlazi da je čkbr. [katastarska čestica] na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu (24.07.1991.) djelomično bila unutar, a djelomično izvan građevinskog područja naselja Velika Pisanica.

Ukoliko se tijekom postupka utvrdi da je tuženik stekao pravo vlasništva na dijelu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] potrebno je izraditi geodetski elaborat radi parcelacije predmetne nekretnine, a uzimajući u obzir odredbu čl. 83. st. 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (20/18, 115/18, 98/19, 57/22). Slijedom svega navedenog, tuženik ističe kako nema uvjeta za stjecanje prava vlasništva dosjelošću te predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan, uz naknadu troškova postupka.

10. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u Zk. izvadak (list 5-20), prijepis Posjedovnog lista (list 21-33), skicu izmjere i kopiju katastarskog plana (list 34-36), Zahtjev za mirno rješenje spora od 23. veljače 2024. (list 37-38), Odgovor na Zahtjev (list 39-40), povijest promjene od Područnog ureda za katastar (list 49-50), zk. izvadak (list 51-69), Uvjerenje o statusu čestica (list 70-71).

11. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka NF (list 167-168), ŠF (list 168) i ČF (list 168-169).

12. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja AF (list 166-167).

13. Izveden je dokaz uviđajem na nekretninama stranaka te je mjernički vještak Ivan Tomljanovića dipl. ing. geodezije dostavio pisani nalaz i mišljenje sa skicom lista mjesta

i fotografijama od 25. kolovoza 2025. (list 94-153).

14. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

15. Tužbeni zahtjev je osnovan.

16. Predmet spora je utvrđenje vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na čkbr. [katastarska čestica] ograda od 608 m[2] , a što je označeno točkama od A-B-C-D- E-F-G, prema nalazu i mišljenju mjerničkog vještaka Ivana Tomljanovića, dipl. ing. geodezije, a koja je nekretnina upisana kao vlasništvo tuženika.

17. Tužitelj je prije podnošenja tužbe podnio Zahtjev za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, koji je zaprimljen 23. veljače 2024. (list 37-38), a na koji Zahtjev je Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru odgovorilo 25. travnja 2024., a koji je punomoćnik tužitelja zaprimio 23. svibnja 2024., navodeći da nema mogućnosti mirnog rješenja spora, jer je Zahtjev preuranjen budući da dio čkbr. [katastarska čestica] nije formiran, a da bi se moglo priznati pravo vlasništva na nekoj čestici, ista mora postojati u javnim evidencijama kao takova (eventualno se može uz postojeći Elaborat, ali pod određenim uvjetima, što u konkretnom slučaju nije udovoljeno). Nadalje, u odgovoru se navodi da je predmetna nekretnina od 2019. u vlasništvu tuženika, kada je temeljem Odluke o oduzimanju statusa javnog dobra u općoj uporabi na dijelu željezničke infrastrukture, a što je provedeno u zemljišnoj knjizi pod brojem Z-9386/2019 od 24. lipnja 2019. Prije tog upisa bilo je upisano vlasništvo Republike Hrvatske, javno dobro u općoj uporabi pod upravljanjem HŽ infrastrukture d.o.o. te se kao kultura na predmetnoj čestici vodi upis Željeznička pruga. Nadalje se navodi da je potrebno promijeniti kulturu i način uporabe predmetne čestice, kako bi se utvrdilo da li se radi o poljoprivrednom ili građevinskom zemljištu i to u dijelu koji zanima podnositelja zahtjeva, obzirom da iz Potvrde BBŽ Ureda za prostorno uređenje proizlazi da je predmetna nekretnina na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu (24. srpnja 1991.), djelomično bila unutar, a djelomično izvan granica građevinskog područja [adresa]. Također se ističe da uz Zahtjev nisu priložene isprave o stjecanju dijela predmetne nekretnine, a iz javnih evidencija ne proizlazi pravo posjeda niti podnositelja Zahtjeva, a niti njegovih pravnih prednika, pa nema uvjeta za sklapanje nagodbe.

18. Kako je tužitelj prije podnošenja tužbe u smislu odredbe čl. 186.a st. 1 ZPP -a, podnio zahtjev za mirno rješenje spora, a kako isti nije prihvaćen po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, to je tužitelj sukladno čl. 186. a st. 5 ZPP-a podnio tužbu.

19. Sporno je između stranaka osnov stjecanja vlasništva tužitelja i da li su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama navedenim pod obrazloženjem broj 16.

20. Iz priloženog po tužitelju Povijesnog zk. izvatka, proizlazi da je nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] upisana kao Ograda, Željeznička pruga sa 1583 m[2] . Vlasnik predmetne nekretnine upisan je tuženik i to od 24. lipnja 2019. pod brojem Z-9386/19 temeljem Odluke o oduzimanju statusa javnog dobra u općoj uporabi na dijelu željezničke infrastrukture za k. o. [katastarska općina].

21. Prema podacima Područnog ureda za katastar Bjelovar (list 49-50), proizlazi da je prijeporna nekretnina nastala parcelacijom 25. ožujka 2022. od čkbr. [katastarska čestica], da je evidentiran kao korisnik-posjednik-vlasnik od 1964. kada je izvršena terenska revizija posjednika Hrvatske željeznice, od 16. ožujka 2010. evidentirano je kao Javno dobro u općoj uporabi-Republika Hrvatska-vlasnik HŽ Infrastruktura d.o.o. za upravljanje, održavanje i izgradnju željezničke infrastrukture-Upravitelj, a od 9. rujna 2019. kao korisnik/posjednik evidentiran je Republika Hrvatska kao vlasnik te i nadalje od 25. ožujka 2022.

Također, u podacima od Područnog ureda za katastar Bjelovar, navedeno je da su na Katastarskom planu bile evidentirane dvije iste čestice sa oznakom 2235/7, dok je u popisno-knjižnom dijelu katastarskog operata bila evidentirana jedna čkbr. [katastarska čestica], čija je površina odgovarala ukupnoj površini dviju čestica na Katastarskom planu te zemljišno-knjižnim čkbr. [katastarska čestica]/B i čkbr. [katastarska čestica]/E. Dana 25. ožujka 2022. čkbr. [katastarska čestica] se "fiktivno parcelira", ali se podaci popisno-knjižnog dijela Katastarskog operata stvarno usklađuju s podacima Katastarskog plana i zemljišne knjige, tako da jedna od čestica istih oznaka, na Katastarskom planu dobiva oznaku čkbr. [katastarska čestica] (stara oznaka 2238/2/E).

22. Imajući u vidu podatke Povijesnog posjedovnog stanja, proizlazi da je tuženik upisan kao posjednik od 9. rujna 2019., dok su ranije predmetne nekretnine bile u posjedu Hrvatskih željeznica Zagreb (1964. kada je provedena terenska revizija), a od 16. ožujka 2010. dano je na upravljanje HŽ Infrastrukturi d.o.o. za upravljanje, održavanje i izgradnju željezničke infrastrukture (evidentirano kao Javno dobro u općoj uporabi) te da je navedena čkbr. [katastarska čestica] nastala parcelacijom od čkbr. [katastarska čestica].

23. Po prijedlogu tužitelja izveden je uviđaj identifikacijom dana 15. srpnja 2025., predmetne nekretnine po mjerničkom vještaku Ivanu Tomljanoviću, dipl. ing. geod., koji je 25. kolovoza 2025. dostavio pisani nalaza i mišljenje sa skicom lica mjesta i fotografijama, uz koji prileži i geodetski elaborat za katastar s prilozima (list 94-153). Iz pisanog nalaza i mišljenja te skice lica mjesta, na koje nije bilo primjedbe po strankama, proizlazi da je predmetna čkbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označena na skici lica mjesta (crvenom bojom) te da je broj predmetne čestice identičan kako u zemljišnim knjigama, tako i u katastru.

23.1. Kako je i prethodno obrazloženo, vještak je u pisanom nalazu i mišljenju naveo da prema zk. povijesnom stanju i Z-5871/2022 čestica broj 2235/2/e Željeznička pruga sa 440 čhv, promijenila je broj u čkbr. [katastarska čestica] Željeznička pruga ograda sa 1583 m[2] 2022., a čiji je vlasnik i posjednik Republika Hrvatska, a takvo stanje je i danas. Navedena nekretnina ima nepravilan oblik, u početku od ceste je širine cca 17 metara i sužava se na 1 metar širine na kraju ograde. Na tom dijelu, koji je ograđen žičanom ogradom i živicom nalazi se gospodarski objekt, a što je prikazano na fotografiji broj 1 (list 100 spisa) i posjeduje se kao dvorište oko gospodarskog objekta. Nakon tog suženja predmetna parcela je širine cca 5 metara i nalazi se na položaju postojećeg puta prema željezničkoj pruzi, prikazano na fotografiji broj 2 (list 100) gdje završava građevinska zona.

23.2. Nadalje, vještak je naveo da na kraju se parcela širi prema posjedu RF, čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da površina čestice na terenu odgovara površini na službenom katastarskom planu u zemljišnoj knjizi i katastru u granicama tolerancije.

Prednji dio čkbr. [katastarska čestica] (koji je ograđen žičanom ogradom i živicom i na kojem se nalaze gospodarski objekt), a što je prikazano na fotografiji broj 3-6 (list 101-102). Na skici lica mjesta, posjed tužitelja označen je debljom crvenom linijom dimenzijama u točkama od A-B-C-D-E-F-G u površini od 608 m[2] , a što je prikazano na skici lica mjesta broj 1 (list 98) na kojoj su prikazani posjednici i vlasnici susjednih nekretnina, dok je na skici lica mjesta broj 1A prikazan avionski prikaz Dof5.

24. Dakle, predmetnom identifikacijom utvrđeno je da nekretnina koja je omeđena točkama A-B-C-D-E-F-G, što je prikazano crvenom bojom na skici lica mjesta mjerničkog vještaka u površini od 608 m[2] , čini posjed tužitelja, a na kojoj nekretnini se nalazi dvorište i gospodarski objekti, koji je dio nekretnine nedvojbeno na licu mjesta ograđen žičanom ogradom i živicom. Radi se o nepravilnom obliku nekretnine, time da je u početku od ceste širina oko 17 m i sužava se 1 m širine na kraju ograde. Prethodno je navedeno da je tuženik evidentiran u odnosu na prijeporni dio, kao posjednik od 9. rujna 2019., a raniji posjed nekretnina prema podacima povijesnog posjedovnog stanja pobliže su navedeni pod obrazloženjem broj 22.

25. U odnosu na pisani nalaz i mišljenje, skicu lica mjesta, fotografije i priloge uz isti (list 94-153), koji je uz dopis od 2. rujna 2025. dostavljen strankama radi očitovanja, nije bilo primjedbi, tako da je nalaz i mišljenje, koji je dan na temelju podataka u spisu predmeta, prema podacima prikupljenim na uviđaju dana 15. srpnja 2025., tako da je nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaćen od strane suda, koji je dan prema pravilima struke pa kako od strane stranaka nije bilo prijedloga da se izvodi dokaz saslušanjem mjerničkog vještaka sukladno odredbi čl.260 st. 2 ZPP-a, to navedeni dokaz nije niti izvođen.

Osim toga, u odnosu na prihvaćeni nalaz i mišljenje, sud nije utvrdio da bi bio nepotpun, nejasan, u proturječju, odnosno da bi imao nedostataka, niti se pojavila osnovana sumnja u pravilnost nalaza i mišljenja.

26. S obzirom na spornu činjenicu da li tužitelj ima pravo na posjed, da li je njegov posjed kvalificiran te da li su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, to je po prijedlogu tužitelja izveden dokaz njegovim saslušanjem te saslušanjem svjedoka NF, ŠF i ČF, a kojim se dokaznim prijedlozima ni sam tuženik nije protivio.

27. Iz iskaza tužitelja, a koji je u bitnom potvrđen i iskazima saslušanih svjedoka, utvrđeno je da su nekretnine koje su predmetom ovog postupka, bile u vlasništvu pok. JF, kojeg je tužitelj dohranio, o njemu se brinuo više od 10 godina, a koje su nekretnine u posjedu njegova prednika bile više od 50 godina, koja je nekretnina u naravi dvorište s voćnjakom i gospodarskim zgradama, starom šupom i ambarom, u kojim objektima su bili smješteni poljoprivredni strojeve, a nalaze se i dvije kukuruzane za kukuruz.

Kako je i mjernički vještak identificirao predmetne nekretnine, to je i tužitelj u svom iskazu naveo da je posjed cijele te nekretnine ograđen žičanom ogradom s jedne i druge strane te živicom (a što je nedvojbeno i prikazano na fotografijama mjerničkog vještaka, kako je to obrazloženo pod obrazloženjem broj 23.2.). Do ceste se nalazi putna željezna putna ograda (što je također prikazano na fotografiji mjerničkog vještaka, fotografija broj 1 list 10). Uz te nekretnine nalazi se poljski put koji vodi do poljoprivrednih zemljišta na kojima je ranije bila željeznička pruga, a poljski put uz spornu nekretninu služio je za dovoz i odvoz robe do željezničke pruga. Poljski put nalazi se s desne strane u odnosu na glavnu cestu (tužitelj je pogrešno naveo u svom iskazu s lijeve strane, jer je iz fotografija razvidno da se poljski put nalazi s desne strane), dok se s lijeve strane nalazi nekretnina NF u naravi gradilište, a ranije kuća. Budući se tužitelj brinuo o JF, isti je tužitelju oporučno ostavio cijelu svoju imovinu, koju je imovinu tužitelj naslijedio pa tako i prijepornu, koja nekretnina nije bila upisana kao njegovo vlasništvo, međutim nedvojbeno je ista bila u njegovu posjedu, kao i nekretnina preko puta glavne ceste u naravi kuća sa gospodarskim zgradama na kojim je nekretninama živio UF koji je umro pred 7 godina.

Upravo sporna nekretnina i nekretnina preko puta ceste koju čini kuća s gospodarskim zgradama i dvorištem, činile su jednu cjelinu i posjed tužiteljeva prednika UF. Iz iskaza tužitelja nedvojbeno proizlazi da je posjed njegova prednika bio miran, nesmetan, od nikoga osporavan, niti uznemiravan, a tužiteljev pravni prednik bavio se poljoprivredom, imao poljoprivredne strojeve i kukuruzane (ambar), koju činjenicu potvrđuje i daljnja opstojnost gospodarskih objekata, ne samo na nekretnini gdje se nalazi kuća (nekretnina preko puta sporne nekretnine), već i na spornim nekretninama.

Također, tužitelj je naveo da je sporna nekretnina privatni posjed te da se ne radi o nekretnini koja bi bila u vlasništvu tuženika, odnosno kako to tuženik tijekom postupka tvrdi da se radi o javnom dobru.

U tom kontekstu, a kako je to i obrazloženo pod obrazloženjem broj 22., tek je 16. ožujka 2010. prijeporna nekretnina upisana kao javno dobro u općoj uporabi (dano na upravljanje HŽ Infrastrukturi d.o.o. za upravljanje, održavanje i izgradnju željezničke infrastrukture).

28. Isto tako, iskaz tužitelja u bitnom je potvrđen iskazima nesrodnih svjedoka NF, ŠF i HF, koje su susjede u odnosu na prijeporne nekretnine, a koje su svoje iskaze temeljili na činjenicama prema neposrednim saznanjima, budući su iste poznavale pravnog prednika tužitelja, sada pok. JF, kao i samog tužitelja, a na koje iskaze od strane tuženika nije bilo primjedbi. Naime, iz njihovih suglasnih iskaza proizlazi da je prednik tužitelja UF bio u posjedu prijepornih nekretnina na kojima su gospodarske zgrade i na kojima je i odlagao poljoprivredne strojeve, a da je živio u kući preko puta na kojim nekretn inama se nalaze i gospodarske zgrade.

Posjed i vlasništvo predniku tužitelja nitko nije osporavao niti je bio od koga smetan, kao ni vlasništvo prijepornih nekretnina da se doista radilo o posjedu prednika tužitelja UF, nedvojbeno ukazuje i činjenica da je na prijepornim nekretninama, koje su i ograđene u odnosu na javni put s desne strane od ceste i u odnosu na nekretninu s lijeve strane ceste u vlasništvu NF, a ranije vlasništvo ĆF, na istima izgrađene spomenute gospodarske zgrade koje su korištene od istog, a što je, kako je i prethodno već navedeno, prikazano na fotografijama mjerničkog vještaka u pisanom nalazu i mišljenju.

28.1. Svjedoci su suglasno i iskazali da se s lijeve strane prijepornih nekretnina nalazi poljski put, a koji je vidljiv i danas, koji vodi do polja, a ranije do željezničke pruge gdje su bile zgrade i stovarište, a kojim su se putem vozile stvari koje su dalje išle željeznicom, zbog čega se i ta ulica gdje se nalazi spomenuti poljski put naziva Željeznička ulica (iskaz svjedoka ŠF).

Mještanima [adresa], a o čemu su iskazivali svjedoci, poznata je činjenica da je prednik tužitelja sada pok. A UF bio poljoprivrednik, a da nitko nikada nije govorio da bi prijeporne nekretnine bile u posjedu trećih osoba pa tako niti prednika tuženika, a niti samog tuženika koji nikada nije bio u posjedu.

28.2. Isto tako, iz iskaza svjedoka ŠF, proizlazi da joj je UF bio prvi susjed, da se njena kuća nalazi do njegove, da se doselila u Veliku Pisanicu 1973. i u tom trenutku su na prijepornim nekretninama bile šupe i kukuruzane u posjedu prednika tužitelja UF. Svjedok HF, također susjeda UF, čija se kuća nalazi preko puta njegove, navela je da je isti na prijepornim nekretninama sagradio kukuruzane i to negdje 70-tih godina, a potom i šupe gdje su se nalazili poljoprivredni strojevi. Cijeli njegov posjed prijeporne nekretnine ograđen je žičanom ogradom i živicom, a do ceste i putnom ogradom. Budući je svjedokinja rođena u [adresa], ista ima neposredna saznanja, a poljski put koji ide uz prijepornu nekretninu i njenu, jer se njena nekretnina nalazi uz poljski put, a koja je i poznavala roditelje UF, tako da je isti svoje nekretnine tj. kuću i gospodarske zgrade koje se nalaze preko puta prijeporne, naslijedio od svojih roditelja, kao i prijeporne nekretnine, a isto tako njegovi roditelji nisu ometani u posjedu prijeporne nekretnine od nikoga, tako da su prijeporne nekretnine u posjedu prednika tužitelja UF i njegovih roditelja više od 70 godina.

28.3. Svjedoci predloženi po tužitelju suglasno su iskazali da je tužitelj stupio u posjed nekretnine koja je bila u vlasništvu UF (kuća i gospodarske zgrade), kao i prijepornih nekretnina koje se nalaze preko puta, da tužitelja, kao ni njegova prednika, nitko nije smetao niti mu osporavao pravo na posjed, a time niti pravo vlasništva.

29. Kraj tako utvrđenih činjenica, imajući pri tom u vidu prihvaćeni nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka, skicu lica mjesta i fotografije sačinjene po mjerničkom vještaku, nedvojbeno je utvrđeno da je prijeporna nekretnina ograđena u ukupnoj površini od 608 m[2] , koja je površina utvrđena identifikacijom mjerničkog vještaka i to u cijeloj svojoj površini žičanom ogradom i živicom, a do ceste i putnom ogradom, na kojima se nalaze spomenuti gospodarski objekti. Upravo ta činjenica čini vidljiv omeđeni posjed u odnosu na javni poljski put koji se nalazi s lijeve strane od glavne ceste i koji vodi u polje, a ranije do željezničke pruge pa je i ulica gdje se nalazi poljski put i nazvana Željezničkom ulicom (tako iz iskaza svjedoka ŠF čija se kuća nalazi odmah uz taj poljski put koji dijeli prijepornu nekretninu od njene), a s druge strane ograđen u odnosu na nekretninu sada vlasništvo NF, a ranije ĆF. Također, kako je prethodno navedeno, svjedoci koji su nesrodni i koji nisu zainteresirani za ishod ovog postupka, suglasno su iskazali da je tužitelj dohranio pok. UF, a da je isti bio u posjedu prijeporne nekretnine, a prije toga i njegovi roditelji, u kojem su posjedu više od 50 odnosno 70 godina, a utvrđeno je da je posjed kvalificiran, obzirom da od nikoga ni na koji način nije bio ometan.

29.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka NF, ŠF i HF, a time i u potpunosti iskaz tužitelja, jer je njegov iskaz u suglasju s navedenim svjedocima, kako je prethodno i navedeno, radi se o iskazima koji su temeljeni na neposrednim saznanjima, budući su isti susjedi, isti su nesrodni, a istima tuženik nije prigovarao pa je njihov iskaz ocijenjen kao istinit i vjerodostojan te od strane suda nije bilo nikakove sumnje da se kao takovi i ne prihvate.

30. Imajući u vidu navedeno, po ocjeni suda, osnovano tužitelj tvrdi i smatra da se je njegov pravni prednik, a time i on, smatrao da je vlasnik sporne nekretnine koja je upisana kao vlasništvo tuženika.

Također, nedvojbeno je utvrđeno, da je prijeporna nekretnina u posjedu prednika tužitelja, da je ista održavana, obzirom da su na istoj izgrađeni gospodarski objekti koje je prednik tužitelja UF koristio prema njihovoj namjeni (kukuruzane za kukuruz, a šupe, za smještaj poljoprivrednih strojeva, jer se je i sam bavio poljoprivredom).

Isto tako, nije utvrđeno, niti je tuženik tijekom postupka dokazao da bi on ili njegovi pravni prednici (koji su upisani kao posjednici i vlasnici, obrazloženo pod br. 20. do 22.), pokretali kakav postupak kojim bi se tužitelju i njegovom predniku osporavalo pravo na posjed sporne nekretnine, tako da niti tuženik, a nit i njegovi prednici nisu bili u posjedu prijeporne nekretnine koja je identificirana po mjerničkom vještaku u ukupnoj površini od 608 m[2] označeno točkama od A-B-C-D-E-F-G prema skici mjerničkog vještaka.

30.1. Imajući u vidu priložene isprave spisu predmeta (povijesni zk. izvadak, povijesni posjedovni list, skica lica mjesta), nalaz i mišljenje, fotografije i skica lica mjesta mjerničkog vještaka te prihvaćene iskaze svjedoka i tužitelja, ocijenjeno je da su iskazi u suglasju sa nalazom i mišljenjem mjerničkog vještaka Ivana Tomljanovića, dipl. ing. geod., a koji o posjedu tužitelja i njegova prednika koji je nesmetan, miran i zakonit, imaju neposredna saznanja.

30.2. Stoga je po ocjeni suda nedvojbeno utvrđeno da je posjed sporne čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što je označeno točkama od A-B-C-D-E-F- G, prema nalazu i mišljenju mjerničkog vještaka Ivana Tomljanovića, dipl. ing. geodezije, zakonit, istinit i pošten pa su suprotno tvrdnjama tuženika ispunjene pretpostavke iz čl. 18 st. 1. do st. 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu ZV-a), dok tuženik nije dokazao da su ispunjene pretpostavke iz čl. 18 st. 5 ZV-a.

U tom kontekstu neosnovani su navodi tuženika da bi sporna čestica predstavljala javno dobro, a koja je doista kao javno dobro upisana 16. ožujka 2010. kada je dano na upravljanje HŽ Infrastrukturi d.o.o. (obrazloženo pod brojem 22. obrazloženja), jer u trenutku kada je bilo upisano kao javno dobro, sporna čestica, ali u površini od 608 m[2] bila je u posjedu prednika tužitelja UF, odnosno ranije njegovih roditelja i to još od 1970.

31. Odredbom čl. 159. st. 2. i 4. ZV-a propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave zakonit, istinit i pošten stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a prema st. 3. i 4. istoga članka samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave čiji je posjed barem pošten stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom 40 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Sukladno čl. 160. st. 2. toga Zakona u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

32. Odredbom čl. 388. st. 4. ZV-a propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja poteklo prije toga dana. Ova odredba na snagu je stupila 20. prosinca 2001. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 114/01), koji je donesen nakon što je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom od 17. studenoga 1999. (Narodne novine broj 137/99) ukinuo raniji čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja poteklo prije toga dana.

33. Odredbom čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima (Službeni list br. 6/80 i 36/90 te Narodne novine br. 53/91) propisano je da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a st. 4. istog članka propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

34. Prema čl. 30. st. 2. toga Zakona u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici. Temeljem čl. 72. toga Zakona posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja, a posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, time da se savjesnost posjeda pretpostavlja. Temeljem čl. 29. toga Zakona pravo vlasništva na stvari u društvenom vlasništvu nije se moglo steći dosjelošću (ova odredba stavljena je izvan snage Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima; Narodne novine broj 53/91).

35. Sukladno navedenom utvrđenju, tužitelj je u posjedu sporne čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zajedno sa svojim prednikom ŽF od 1970., u ukupnoj površini od 608 m[2] .

Ranija odredba čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisivala je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, a Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenoga 1999. ukinuo je tu odredbu kao neustavnu zbog štetnih posljedica koje je uzrokovala suprotstavljenim pravima trećih osoba.

U ovoj situaciji opravdano je priznati pravne učinke ukinute odredbe u korist tužitelja u razdoblju do 17. studenoga 1999., jer je pravu tužitelja suprotstavljeno samo pravo države, a opisana neustavna odredba donesena je pogreškom državnih tijela pa rizik takve pogreške može ići samo na teret države, država iz takve pogreške ne može za sebe izvoditi pogodnosti, a učinci pogreške ne mogu se ispravljati na štetu pojedinca. Sukladno tome, valja zaključiti da su tužitelji u poštenom posjedu sporne nekretn ine od 1983. pa nadalje i da im posjed nitko nije osporavao, da su bili do ukidanja te neustavne odredbe do 17. studenoga 1999. pa i nadalje je prednik tužitelja pa potom i tužitelj nastavio posjedovati spornu nekretninu kao pošten, istinit i zakonski posjednik.

36. Ocjenom provedenih dokaza, nije utvrđeno, niti je tuženik dokazao da bi posjed tužitelja, odnosno njegovog pravnog prednika, bio nepošten ili da bi sam tuženik, odnosno njegovi prednici (prema zemljišno knjižnom i posjedovnom stanju) bili u posjedu nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica], upravo u površini od 608 m[2] , u granicama točkama od A-B-C-D-E-F-G prema skici mjerničkog vještaka, a na kojima gospodarske zgrade prednika tužitelja, sada pok. UF i koje su nedvojbeno ograđene u cijeloj svojoj površini sa žičanom ogradom i živicom, a do ceste putnom ogradom.

Međutim, imajući u vidu činjenicu da tužitelju i njegovom predniku posjed nitko nije osporavao, bez obzira na to što je tuženik upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama, to su po ocjeni suda ispunjene pretpostavke iz čl. čl. 159. st. 2. i 4. ZOV-a. Tuženik u ovoj parnici nije dokazao da bi tužitelj, odnosno njegov prednik bili nepošteni posjednici sporne nekretnine baš suprotno, jer im posjed nikada nitko nije osporavao kao ni vlasništvo.

Stoga je tužbu i tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i presudu kao pod točkom I. izreke presude.

37. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 5 ZPP-a u svezi čl. 155 ZPP- a.

Obzirom na naznačenu vrijednost predmeta spora tužitelja u iznosu od 500,00 eura, a kojoj vrijednosti predmeta spora, tuženik nije prigovarao, to je utvrđeno da za pojedinu radnju pripada nagrada u iznosu od 50 bodova, a koja vrijednost boda prema Tbr. 54 iznosi 2,00 eura, tako da za pojedinu radnju pripada iznos od 100,00 eura. Kako je tužitelj u cijelosti uspio tužbenim zahtjevom, to mu je valjalo priznati kao opravdane i nužne troškove koji se sastoje od troškova za sastav Zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 100,00 eura, sastav tužbe u iznosu od 100,00 eura, zastupanje na pripremnom ročištu 28. ožujka 2025., na kojem je zaključen prethodni postupak i nastavljeno ročište za glavnu raspravu, zastupanje na uviđaju dana 15. srpnja 2025., zastupanja na rasprava dana 8. prosinca 2025. i 19. ožujka 2026., za svaku u iznosu od 100,00 eura, troška PDV-a u iznosu od 150,00 eura, plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura, pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura i plaćenog predujma za mjerničko vještačenje u iznosu od 515,00 eura, u ukupnom iznosu 1.318,08 eura.

38. Parnični troškovi odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a troškovi sudske pristojbe prema Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18 i 51/23).

39. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru 3. travnja 2026.

Sutkinja

Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Bjelovaru. Žalba se podnosi putem ovoga suda pisano u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Naredba:

Presudu dostavi:

- punomoćniku tužitelja Žarku Obradoviću, e-komunikacijom

- zamjeniku ODO web-servisom

2. Tužitelj po punomoćniku u obvezi platiti pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura (tbr. 2. toč. 1.)