Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-120/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o. (OIB 43965974818), Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, protiv tuženika TA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Jajaš & Vukelić iz Rijeke, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Povrv-219/2021 od 1. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuju se presuda i rješenje Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Povrv-219/2021 od 1. ožujka 2024.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Marije Grozdanić-Dekleva iz Rijeke posl.br. Ovrv-183/2021 od dana 10. veljače 2021. kojim je tuženiku TA (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], naloženo da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o. (OIB 43965974818), Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, isplati iznos od 17.266,03 kn/2.291,56 Eur zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. studenog 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 01. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,5% godišnje, od 01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 8,00% godišnje, od 01. siječnja 2024. pa do isplate po stopi od 7,5% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonskih zateznih kamata po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 1.194,36 Eura, uz zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 01. ožujka 2024. pa do isplate po stopi od 7,5% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonskih zateznih kamata po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da tužitelju naknadi troškove ovršnog postupka u visini od 247,92 Eura/1.867,96 kn, uz zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 10. veljače 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 01. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,5% godišnje, od 01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 8,00% godišnje, od 01. siječnja 2024. pa do isplate po stopi od 7,5% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonskih zateznih kamata po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu mu parničnih troškova preko iznosa dosuđenog u t. II. izreke ove presude a do ukupno zatraženog iznosa od 1.819,36 Eur.

2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje prethodne mjere koji glasi: "I. Zabranjuje se bankama kod kojih se vode računi protivnika osiguranja TA, OIB [osobni identifikacijski broj] da protivniku osiguranja ili trećoj osobi po nalogu protivnika osiguranja isplate s njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera i to 17.266,03 kn/2.291,59 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 22. studenog 2020 po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena iznos od 1.867,96 kn/247,92 eur s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 10.veljače 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Provedbom prethodne mjere predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

III. Iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja za koji je određena zabrana isplate ne smije se prenijeti s navedenih računa dok traje zabrana, osim radi namirenja osigurane tražbine.

IV. Ova prethodna mjera trajat će do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

V. Nalaže se protivniku osiguranja da naknadi predlagatelju osiguranja prouzročeni trošak postupka osiguranja s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjskog rješenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena."

2. Protiv navedene presude i rješenja u pravovremenom roku žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik u žalbi ističe da u konkretnom slučaju u obrazloženju ne postoje valjani razlozi o odlučnim činjenicama na kojim se temelji odluka prvostupanjskoga suda. U obrazloženju sporne presude i rješenja nisu pravilno i savjesno ocjenjeni svi provedeni dokazi, te smatra da je u potpunosti nejasno na koji način je prvostupanjski sud prim ijenio materijalne propise na utvrđen činjenično stanje. Tuženik također ističe da postoji kontradiktornost između sadržaja isprava koje je ocjenjivao u toku postupka i zaključka na kojem prvostupanjski sud temelji svoju odluku. Napominje da je obrazloženje ocjene vjerodostojnosti u postupku izvedene dokumentacije paušalno i nedovoljno argumentirano. Navedeno je u suprotnosti sa člankom 8. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu kao osnovanu, te ukine prvostupanjsku presudu i rješenje i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužitelja upravljen prema tuženiku TA, [adresa], za isplatu iznosa u visini od 2.291,56 eura s osnove isporučene električne energije kućanstvu u razdoblju veljača – studeni 2020. a za obračunsko mjesto broj 1200712007 (ugovorni konto broja 2201652481).

6. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje i postupak koji im je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju određeno u žalbi ukazuje tuženik.

7. Naime, sud prvog stupnja je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude i rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude i rješenja, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika.

8. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP-a) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik navodi okolnosti prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane tuženika odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije.

9. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:

- da iz poslovnih knjiga; specifikacija računa – utuženje, te računa broj 2201652481-191220-0 i broj 2201652481-200620-3 uz njihove priloge, proizlazi da tužitelj s osnove usluge isporučene električne energije kućanstvu u razdoblju veljača – studeni 2020. a za obračunsko mjesto broj 1200712007 (ugovorni konto broja 2201652481) prema TA, [adresa], (ovdje tuženiku) ima dospjelo potraživanje u ukupnoj visini od 2.291,56 eura,

- da je iz navedene dokumentacije razvidno da je u utuženom razdoblju na predmetnom mjernom mjestu bilo potrošnje električne energije,

- da tuženik tijekom postupka nije osporio da bi mu u utuženom razdoblju, za predmetno mjerno mjesto, bila isporučena električna energija, već je tvrdio da uredno podmiruje sve svoje dospjele obveze prema tužitelju,

- da tuženik, na kojemu je bio teret dokaza u pravcu da je podmirio utuženo potraživanje prema tužitelju nije predložio nikakve dokaze,

- da je tuženik u smislu odredbe članka 115. stavak 1. Općih uvjeta za korištenjem mreže i opskrbu električnom energijom imao mogućnost podnijeti prigovor na račun za isporučenu električnu energiju u utuženom razdoblju, a što nije učinio .

10. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja pozivom na odredbe članka 219. stavak 1. i članka 221.a ZPP-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

11. Naime, odredbom članka 219. stavak 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze protivnika, iz čega slijedi da istinitost određene tvrdnje dokazuje onaj koji tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njeno postojanje (probatio incubit ei qui affirmat non ei qui negat).

12. Nadalje, odredbom članka 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. U konkretnom slučaju tuženik tijekom prvostupanjskog postupka, iako nije osporio da mu je tužitelj u utuženom periodu za naprijed navedeno mjerno mjesto isporučivao električnu energiju, za utuženi period nije podmirio svoje obveze, a niti je za navedenu tvrdnju tijekom postupka ponudio bilo personalne, bilo materijalne dokaze.

14. Kako tuženik tijekom dokaznog postupka nije iznio činjenice, a niti je predložio izvođenje dokaza kojima bi osporio navode i dokaze tužitelja, kako u pogledu osnovanosti, tako i obračuna visine utuženog potraživanja, dok je s druge pak strane tužitelj svoje potraživanje dokumentirao kroz pravnorelevantne isprave, kako u pogledu osnove, tako i visine prvostupanjski sud je pravilno, pozivom na odredbu članka 61. stavak 2. Zakona o tržištu električne energije (Narodne novine broj 22/13, 95/15, 102/15, 68/18, 52/19 i 111/21) i odredbu članka 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan.

15. Slijedom toga, neosnovano tuženik u žalbi osporava potraživanje tužitelja navodeći da vjerodostojna isprava ovrhovoditelja nije podobna za ovrhu budući joj nedostaju ključni elementi što je prvostupanjski sud propustio utvrditi.

16. Ovim žalbenim navodima tužitelj u žalbi ističe nove činjenice, koje nije isticao tijekom postupka, a što je u suprotnosti s odredbom članka 352. stavak 1. ZPP- a, kojom je propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba paničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a što ovdje nije slučaj.

17. Pravilno je prvostupanjski sud rješenjem odbio prijedlog tužitelja za određivanje prethodne mjere kao neosnovan, pozivom na odredbu članka 332. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) budući za određivanje iste nisu bile ispunjene zakonom propisane pretpostavke o čemu je dao jasne i određene razloge, a konačno predmetno rješenje se žalbom tužitelja posebno niti ne osporava.

18. Pravilna je i odluka o dosuđenom parničnom trošku, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23).

19. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, te članka 380. točka 2. ZPP-a, potvrditi prvostupanjsku presudu, kao i rješenje kojim je odbijen prijedlog tužitelja za određivanjem prethodne mjere.

U Gospiću, 3. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš