Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-129/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, kao predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, kao izvjestiteljice i članice vijeća i Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Pavičić i partneri, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 koga zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Šavorić i partneri, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5427/2019-33 od 16. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Ukida se presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5427/2019-33 od 16. listopada 2023. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba čl. 2 Ugovora o kreditu broj 045-50-3574273 sklopljenog dana 18. srpnja 2006., zaključenog između tužitelja ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Marije Baković dana 18. srpnja 2006. pod brojem OU-1210/06 u dijelu u kojem glasi: "promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora…".

II Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka dio odredbe sadržane u čl. 1 Ugovora o kreditu broj 045-50-3574273 sklopljenog dana 18. srpnja 2006., zaključenog između tužitelja ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Marije Baković pod brojem dana 18. srpnja 2006. pod brojem OU-1210/06 u dijelu u kojem glasi: "… kunska protuvrijednost po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja….", kao i dio odredbe čl. 7 koja glasi: "… u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita…." te dio odredbe čl. 7 koja glasi: "… uplate po kreditu valutiraju se s danom odobrenja računa Banke….".

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 da tužitelju ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenog iznosa s osnove promjenjive kamatne stope isplatiti iznos od 832,04 eur1 / 6.269,02 kn sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kao u prvostupanjskoj presudi pa do isplate do isplate, sa zakonskim zateznim kamatama utvrđenim čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) koje teku do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana. IV Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 da tužitelju ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenog iznosa s osnove promjene tečaja isplatiti iznos od 2.331,44 eur1 / 17.566,24 kn sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kao u prvostupanjskoj presudi pa do isplate sa zakonskim zateznim kamatama utvrđenim čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) koje teku do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 da tužitelju ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime parničnog trošak isplati iznos od 2.200,68 eura / 16.581,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Ističe da je prvostupanjski sud donošenjem pobijane presude učinio više bitnih povreda odredaba parničnog postupka navedenih u članku 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku i povreda iz stavka 1. tog članka koje su utjecale na zakonitost i pravilnost presude, a koje povrede će obrazložiti u nastavku ove žalbe. Izreka pobijane presude je nerazumljiva, proturječi sebi i razlozima presude, presuda nema razloga o pojedinim odlučnim činjenicama, o pojedinim odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samog zapisnika. Slijedom navedenog, tužena predlaže drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te naloži istome naknaditi tuženoj prouzročeni parnični trošak, ili podredno da odbije tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je izvršena preinaka istoga, odnosno za iznos manje plaćenih razlika. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 310,94 eura i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eura.

3. Na žalbu tužene nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. sastavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

6. Opravdano tužena u žalbi navodi da je izreka pobijane presude nerazumljiva budući ista proturječi sebi i razlozima presude i to posebno u dijelu u kojem prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Petre Blašković, navodeći da je vještak u nalazu i mišljenu utvrdio iznos od 16.483,92 kuna, kao iznos pretplate po osnovi valutne klauzule CHF, iako iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Petre Blašković proizlazi da je za utuženo razdoblje od 21. kolovoza 2006. do 31. srpnja 2013. utvrđena razlika po osnovi tečaja u iznosu od 17.566,24 kuna, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

7. U postupku koji je prethodio donošenju osporavane odluke prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tužene, kao kreditora zaključen 18. srpnja 2006. Ugovor o kreditu s namjenom kupnje vozila, u kunskoj protuvrijednosti od 21.190,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,20 %, uz rok otplate kredita 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, a prema otplatnom planu,

- da je javni bilježnik Marija Baković iz Zagreb, 18. srpnja 2006. potvrdila da je tužitelj gore navedeni Ugovor podnio na potvrdu, da mu je isprava pročitana i upozoren je da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta,

- da su u otplatnom planu i knjigovodstvenoj kartici precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.

- da su 18. srpnja 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 045-50-3574273 čija je namjena kupnja vozila i to na iznos od 21.190,00 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju tužene na dan korištenja kredita ,

- da je u članku 2. Ugovora o kreditu ugovorena redovna kamata od 5,20 % godišnje, promjenjiva u skladu s odlukom tužene, dok je u članku 7. Ugovora o kreditu ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tužene važećem na dan dospijeća, da je rok otplate kredita 84 mjeseca,

- da je u članku 7. u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tužene važeće na dan dospijeća ,

- da je sud na okolnost visine tužbenog zahtjeva proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke, a zadatak vještaka je bio izraditi nalaz i mišljenje iz kojeg će biti vidljiva razlika anuiteta koje je tužitelj plaćao u odnosu na one anuitete koje je tužitelj trebao plaćati, a da se za cijelo razdoblje primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa iskazano po pojedinim mjesecima sa datumom dospijeća, te da iskaže izračun razlike iznosa koji je tužitelj više uplatio na ime odredbe o valutnoj klauzuli u odnosu na iznose koje bi platio da se cijelo vrijeme primjenjivao tečaj važeći na dan isplate kredita iskazano po mjesecima s datumima dospijeća. U posebnom dijelu po prijedlogu tužene vještak je dužan iskazati i negativnu razliku u spornom periodu i to u posebnoj tablici,

- da je stalna sudska vještakinja za financije Petra Blašković u nalazu obračunala razliku između visine anuiteta ugovorenih predmetnim ugovorom o kreditu i visine anuiteta koje je tužitelj plaćao na temelju naknadno utvrđenih anuiteta zbog promjene kamatne stope te promjene ugovorenog tečaja CHF, a sve za utuženo razdoblje od 21. kolovoza 2006. godine do 31. srpnja 2013. te je na taj način utvrdila razliku u iznosu od 6.269,02 kuna po osnovi promjenjive kamatne stope te razliku po osnovi tečajne razlike u iznosu od 17.566,24 kuna,

- da je vještakinja za financije Petra Blašković u nalazu i mišljenju iskazala i negativnu razliku u spornom periodu i to u posebnoj tablici, tako da je utvrdila da je prilikom otplate kredita, tužitelj u razdoblju kada je tečaj bio niži od početnog manje uplatio iznos od 1.082,32 kuna, te je u konačnom obračunu navedeni iznos oduzeo od pozitivnih razlika i utvrdio iznos pretplate na ime navodno ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF od 16.483,92 kune,

- da tužena nije istaknula prigovor radi prebijanja, materijalnopravni prigovor prijeboja, a niti protutužbeni zahtjev.

8. Nadalje je sud prvog stupnja utvrdio, obzirom da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je, između ostalih banaka, i tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli za koju je vezana glavnica u švicarskim francima i odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene, te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03), čitavo vrijeme dok se koriste, prvostupanjski sud je na temelju financijskog vještačenja po vještaku za financije Petri Blašković, utvrdio da je prilikom otplate kredita, tužitelj u razdoblju kada je tečaj bio niži od početnog manje uplatio iznos od 1.082,32 kuna, te je u konačnom obračunu navedeni iznos oduzeo od pozitivnih razlika i utvrdio iznos pretplate na ime navodno ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF od 16.483,92 kune, u odnosu na situaciju da se kamatna stopa po predmetnom ugovoru za navedeno razdoblje nije mijenjala, te da se radi o stjecanju bez osnove pozivom na odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) i stoga je tužena kao stjecatelj tog iznosa dužna tužitelju kao ovlašteniku na povrat stečenog bez osnove vratiti preplaćeni iznos kamate.

9. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/14 i 110/15) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto je tako propisivala i odredba članka 138.a ZZP/07.

10. Osnovano tužena u žalbi ističe da prvostupanjski sud pogrešno smatra da se temeljem članka 138 Zakona o potrošačkom kreditiranju i čl. 502. c ZPP-a, presuda u kolektivnom sporu ima primijeniti u ovom postupku u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu. Tužitelj se može pozivati na pravna utvrđenja, ali ne i na činjenice iz tog spora. Prema mišljenju ovoga drugostupanjskog suda ne može se u pojedinačnom postupku potrošača protiv banke donijeti zakonitu odluku samo primjenjujući utvrđenja iz kolektivnog spora bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica (identično pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-81/2023 od 21. veljače 2023., kao i istovrsnoj odluci Rev-1279/2022 od 14. veljače 2023.).

11. Tužena u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pogrešno utvrdio da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu u navedenom dijelu nepoštene, odnosno ništetne jer za takav zaključak nije proveo relevantne dokaze predložene po tuženoj i to saslušanje svjedoka bivšeg djelatnika banke i tužitelja ZK osobno.

12. Po mišljenju ovoga suda prvostupanjski sud čini povredu članka 220. ZPP- a kada je odbio bez ikakvog obrazloženja saslušanje svjedoka i tužitelja kao stranke predloženih od strane tužene, jer je bio dužan u obrazloženju taksativno navesti koje to dokaze odbija, te je bio dužan naznačiti razlog odbijanju personalnih dokaza predloženih po tuženoj. Naime, prvostupanjski sud nije dao nikakav razlog za odbijanje saslušanja svjedoka, djelatnika banke i tužitelja, kao stranke, koji bi mogli dati uvid u odlučne činjenice o tome da li u ovom postupku postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tužene prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u naprijed navedenom postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, svakako jest.

13. Naime, na pravna utvrđenja iz navedenih pravomoćnih sudskih odluka (Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine, presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. godine, a onda i iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. godine) sud prvog stupnja ne bi se mogao pozvati pri donošenju pobijane odluke u situaciji da je tužena dokazivala i dokazala da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje ta pravna utvrđenja, ili da je dokazao da se je o spornoj ugovornoj odredbi prilikom sklapanja ugovora pregovaralo slijedom čega se ista ne bi mogla smatrati nepoštenom.

14. Iz stanja predmetnog spisa proizlazi, da tužena u predmetnoj parnici iznosi činjenice i predlaže naprijed navedene dokaze kojima bi dokazao da se predmetni ugovor ne može podvesti pod činjenični okvir odluka donesenih u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.

15. Odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji se na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu. Stoga su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na sudu je zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjeri na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.

16. Dakle, u pojedinačnom potrošačkom sporu teret dokazivanja o obaviještenosti (informiranosti) potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora je na tuženoj, pa stoga pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) podrazumijevaju obvezu suda da na okolnost obaviještenosti konkretnog potrošača (tužitelja), koja nije bila utvrđivana u kolektivnom sporu, izvede dokaze koje je banka predložila u pojedinačnom potrošačkom sporu.

17. U konkretnom postupku tužena je predložila saslušanje djelatnika banke i tužitelja na okolnost da je u fazi pregovora prije sklapanja ugovora tužitelja informirao o sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o parametrima koji utječu na visinu kamatne stope, međutim tijekom postupka niti je saslušan tužitelj, a niti djelatnik banke, a niti je sud u obrazloženju naveo iz kojeg razloga nije proveo te dokaze.

18. Time je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, na što osnovano u žalbi ukazuje tužena, jer ničim nisu obrazloženi razlozi ništetnosti odredbi članka 1. i članka 2. predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu, iako je u tom dijelu usvojen tužbeni zahtjev.

19. Pritom ovaj sud ukazuje prvostupanjskom sudu kako je načelno moguće odbiti saslušanje djelatnika banke, a da se time ne povrijedi pravo na pravično suđenje, ako djelatnik banke nema saznanja o sklapanju konkretnog potrošačkog ugovora, već o općim procedurama banke prilikom sklapanja ugovora jer navedeno nije prikladno za utvrđivanje obavijesti koje su dane konkretnom potrošaču te takav dokazni prijedlog nema utjecaja na ishod postupka i njegovo odbijanje ne predstavlja povredu prava na pravično suđenje (v. odluka Ustavnog suda, broj: U-III- 5458/2021 od 30. lipnja 2022., točka 24.2.).

20. Međutim, kako je prvostupanjski sud propustio utvrditi je li predložen i svjedok kao djelatnik banke sudjelovao u sklapanju ugovora ili je samo u mogućnosti svjedočiti o općim procedurama banke, i da li su tužitelju od strane tuženika u predugovornoj fazi sklapanja ugovora bile pružene informacije i obavijesti vezano za zaključenje Ugovora sa valutnom klauzulom u CHF bio to je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

21. Prvostupanjski sud će u nastavku postupka otkloniti sve naprijed navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka, ponovo odlučiti o dokaznom prijedlogu za saslušanjem djelatnika banke i saslušati tužitelja kao stranku i raspraviti sve žalbene navode koji su od utjecaja na ishod ovog postupka, te će ponovnom ocjenom provedenih dokaza, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje u sporu stranaka i ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

22. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a, time da je ukinuta i odluka o parničnom trošku koja ovisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku, dok će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

U Gospiću, 3. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš