Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-795/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari 1. tužitelja ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužiteljice SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Marku Praljku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Praljak & Svić u Zagrebu, protiv tužene Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-419/2025-12 od 24. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tužene kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1267/2024-9 od 10. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj: 758466 od12.02.2008. godine sklopljenog između I. tužitelja ZU, 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužitelja LU, 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III. tužitelja SU, 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Nova hrvatska banka d.d. (ranije: VOLKSBANK d.d.), Zagreb, Varšavska ulica 9, OIB: 78427478595, i to odredba članka 2.1. Ugovora kojom je određeno da je redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom o kamatama i naknadama tuženika, odredba članka 2.4. Ugovora kojom je ugovorena redovna kamata po dospijeću i to promjenljiva po stopi utvrđenoj odlukom o kamatama i naknadama tuženika, odredba članka 4. Ugovora kojom je određeno da se kredit ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti, odredba članka 6.1. Ugovora kojom je određeno da se neposredno prije isplate kredita naplaćuje jednokratna naknada u visini od 1,10% iznosa kredita, a minimalno 500,00 kn, odredba članka 8. Ugovora kojom je određeno da korisnik kredita, otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća, odredba članka 11.1. Ugovora kojom je određeno da je prijevremena otplata kredita moguća na pisani zahtjev korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz odluke o kamatama i naknadama tuženika.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, isplatiti I-tužitelju ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.676,23 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose kao u prvostupanjskoj presudi pa do isplate, i to do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, isplatiti I-tužitelju ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 271,57 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose kao u prvostupanjskoj presudi pa do isplate i to do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, isplatiti I-tužitelju ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 195,25 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. veljače 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, isplatiti I-tužitelju ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 43,59 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 07. studenog 2014. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku naknaditi I-tužitelju ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužitelju LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tužiteljici SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.“

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, presuda je proturječna svojim razlozima, nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni navedeni su proturječni i nejasni, pa se presuda ne može ispitati, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Ističe da je u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud usvojiti žalbu tužene u cijelosti, ukine pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

3. Na žalbu tužene nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora su zahtjevi:

- za utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu u CHF u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, valutna klauzula, naknada za obradu kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita, te

- za isplatu iznosa od 271,57 eura na ime promjenjive kamatne stope, za isplatu iznosa od 5.676,23 eura na ime preplaćene valutne klauzule, za isplatu iznosa od 195,25 eura na ime ulazne naknade, za isplatu iznosa od 43,50 eura na ime izlazne naknade, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. U postupku nije sporno:

- da su stranke 12. veljače 2008. sklopile predmetni Ugovor o kreditu (dalje: Ugovor) u iznosu 29.726,00 CHF s rokom otplate od 84 mjeseca, da se kredit otplaćivao u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća,

- da je ugovorena promjenjiva kamata stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke koja u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 5,55 %, da je namjena bila kupnja vozila, da je ugovor sastavila tužena i da su tužitelji otplatili ugovornu obvezu,

- da je člankom 6. Ugovora ugovorena naknada koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita jednokratno u iznosu 1,10 %, od iznosa kredita, minimalno 500,00 kuna, te se naplaćuje neposredno prije isplate kredita ,

- da je u članku 11. ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita .

7. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud zaključuje da su ništetne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, naknada za obradu kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita, o kojim odredbama ugovorne stranke nisu pregovarale niti je korisnik kredita imao utjecaj na njihov sadržaj jer su takve odredbe ugovora protivne načelu savjesnosti i poštenja.

8. Prvostupanjski sud ocjenjuje da su odredbe Ugovora o kreditu od 12. veljače 2008., sklopljenog između tužitelja, u svojstvu korisnika kredita, tužene kao davatelja kredita, kojim je ugovorena valutna klauzula u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju na dan plaćanja, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, naknada za obradu kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita, ništetne jer su bile nerazum ljive i nepoštene, a sve u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača koji zakon je vrijedio u vrijeme sklapanja pravnog posla – ugovora o kreditu. Odredbe ugovora o valutnoj klauzuli, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita, odredio je isključivo davatelj kredita, bez jasno određenih uvjeta i referentne stope za koju se veže promjena što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu korisnika kredita tako da davatelj kredita određuje obvezu korisnika kredita koju obvezu korisnik kredita kroz ugovoreno razdoblje povrata kredita ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti.

9. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 125/07, 79/09, 89/09, u daljnjem tekstu: ZZP/07).

9.1. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom i ništetnom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

10. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. pravomoćno je utvrđeno da je odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. (kao i u odluci Rev 18/15), također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom da postoji temeljem članka 502.c ZPP-a, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15, u daljnjem tekstu: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.

12. Presuda u slučaju "potrošač" se primjenjuje ne samo na kredite za kupnju stambenog objekta, s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit, od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu u CHF, o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

13. Polazeći od toga da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, promjenjivoj kamatnoj stopi, naknadi za obradu kredita i naknadi na prijevremenu otplatu kredita u predmetnom Ugovoru nepoštene, te stoga ništetne prema odredbi članka 322. stavka 1. i članka 324. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su te odredbe ugovora o kreditu u švicarskim francima donesene bez suglasnosti i sudjelovanja tužitelja, ništetne.

14. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nije došlo do zastare tužiteljeve tražbine jer nije nastupila zastara zbog proteka zastarnog roka od pet godina od podnošenja tužbe u smislu odredbe članka 225. ZOO-a.

15. Odluka o zastari utemeljena je na stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci broj Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i objedinjenom pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske ( 1/22 ) održane 31. siječnja 2022., broj: Su-IV-33/2022. I prema stajalištu Suda EU zauzetom u presudi od 10. lipnja 2021. u predmetu C609/19 i u spojenim predmetima C-776/19 do C-782/19 BNP Paribas Personal Finance, zastarni rok za povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene odredbe koji može isteći čak i prije nego što je potrošač mogao saznati za nepoštenost te odredbe, ne može ni u kojem slučaju biti u skladu sa Direktivom 93/13. Kolektivna tužba u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 podnesena je 4. travnja 2012., a presuda po toj tužbi je u odnosu na ništetnost odredbi kojima je ugovorena promjenjiva stopa postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014. (dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 ), dok je u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018., ( dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 ). U ovom predmetu tužba je podnesena 5. lipnja 2023., dakle, unutar petogodišnjeg roka zastare.

16. Što se tiče isplate naknade na ime preplaćene kamate, naknade za obradu kredita, te naknade za prijevremenu otplatu kredita u konkretnom slučaju se radi o stjecanju bez osnove za koje se primjenjuje petogodišnji rok zastarijevanja predviđen odredbom članka 225. ZOO-a. U ovom se slučaju radi o restitucijskom zahtjevu temeljem članka 323. stavka 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi. Takvo pravno shvaćanje je prihvaćeno na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-47/20 održanoj 30. siječnja 2020., što znači da zastarijevanje počinje teći od dana donošenja prvostupanjske presude u ovoj pravnoj stvari.

17. S obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, naknada za obradu kredita i naknada na prijevremenu otplatu kredita, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tužena nema pravo na isplatu tog iznosa iz predmetnog ugovora. Kako se u ovom slučaju radi o obveznopravnom odnosu iz stjecanja bez osnove, dok je kolektivna tužba radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu podnesena 4. travnja 2012., koja presuda je postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba u ovom predmetu je podnesena 5. lipnja 2023., nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine.

18. Među parničnim strankama nije sporno da je predmetnim ugovorom ugovorena redovna kamata od 5,55 % godišnju, promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora članak 2.1. i članak 2.4., te da je člankom 8. određeno da korisnik otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 427,87 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća. Isto tako, nije sporno da je člankom 6.1. određeno da korisnik kredita plaća naknadu za obradu zahtjeve i administraciju kredita jednokratno 1,10 %, a ne manje od 500,00 kuna, te da je člankom 11.1. određeno da tužitelj može prijevremeno otplatiti kredit na pisani zahtjev, ali sve to sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama kreditora. Nije sporna visina tužbenog zahtjeva niti da su tužitelji tuženiku platili ulaznu naknadu u visini od 195,25 eura, te izlaznu naknadu u iznosu od 43,50 eura. Nije sporno da su tužitelji u cijelosti otplatili kredit.

19. Polazeći od navedenog, temeljem odredbe članka 1111. ZOO -a, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan i tuženiku naložio da tužiteljima isplati iznos od 271,57 eura na ime promjenjive kamatne stope, iznos od 5.676,23 eura na ime preplaćene valutne klauzule, iznos od 195,25 eura na ime ulazne naknade, iznos od 43,50 eura na ime izlazne naknade, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te naknadi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura sa zateznom kamatom.

20. Žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tuženika za razliku od tužitelja koji su potrošači, tuženik je financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a.

21. Odluka o troškovima postupka također je pravilna kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a) tako i po visini (članak 155. ZPP-a) i Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23).

22. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

U Gospiću, 3. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić