Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-42/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Nina, Nin, Višeslavov trg 1, OIB: 55065959531, zastupanog po generalnom punomoćniku Krešimiru Zoriću, odvjetniku u Zadru, protiv 1. tuženika SB, pok. S iz [adresa], 72473 [adresa], zastupanog po privremenom zastupniku Ivanu Bitangi, odvjetniku u Zadru, 2. tuženika SBF, pok. S iz [adresa], 3. tužene BB pok. S, rođ. SBF iz [adresa], 4. tužene RB pok. S, rođ. SBF iz [adresa], zastupane po punomoćnici dr.sc. Nadi Mikulandri, odvjetnici u Šibeniku, 5. tužene IB pok. B iz [adresa], 6. tuženika JB iz [adresa], 7. tuženika BBF iz [adresa] -413, 3. tuženik i 7. tuženik po punomoćniku za primanje pismena i 8. tužena HB pok. R iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva , odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P - 636/2019-54 od 28. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-636/2019-54 od 28. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužitelj Grad Nin vlasnik za cijelo dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica], zvana [adresa], u naravi pašnjak površine 1887 m2 i oranica površine 22 m2, ukupne površine 1909 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Zaton, i to dijela koji je površine 108 m2, te je kao takav na Nalazu i mišljenju (skici lica mjesta i fotodokumentaciji) stalnog sudskog vještaka geodetske struke izrađenoj u Zadru, u studenom 2023.g., od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Nevena Korljana, dipl.ing.geod., a koja kao takva čini sastavni dio ove Presude, označen točkama A-B-C-D-E-F-K-O2-01-O-P-R- S-T-A, što su tuženici ad/1.-8. dužni priznati i trpjeti da tužitelj, na temelju ove presude i nakon provedenog postupka parcelacije, ishodi uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj nekretnini, na svoje ime, za cijelo, uz istodobno brisanje prava suvlasništva s imena tuženika ad/1. -8. na novoformiranoj nekretnini, sa svakog za cijelo.

2. Utvrđuje se da je tužitelj Grad Nin vlasnik za cijelo dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica], zvana [adresa], u naravi pašnjak površine 1887 m2 i oranica površine 22 m2, ukupne površine 1909 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Zaton, i to dijela koji je površine 36 m2, te je kao takav na Nalazu i mišljenju (skici lica mjesta i fotodokumentaciji) stalnog sudskog vještaka geodetske struke izrađenoj u Zadru, u studenom 2023.g., od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Nevena Korljana, dipl.ing.geod., a koja kao takva čini sastavni dio ove Presude, označen točkama K-F-G-H-I-J-K, što su tuženici ad/1.-8. dužni priznati i trpjeti da tužitelj, na temelju ove presude i nakon provedenog postupka parcelacije, ishodi uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj nekretnini, na svoje ime, za cijelo, uz istodobno brisanje prava suvlasništva s imena tuženika ad/1. - 8. na novoformiranoj nekretnini, sa svakog za cijelo.

3. Utvrđuje se da je tužitelj Grad Nin vlasnik za cijelo dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica], zvana [adresa], u naravi pašnjak površine 1887 m2 i oranica površine 22 m2, ukupne površine 1909 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Zaton, i to dijela koji je površine 86 m2, te je kao takav na Nalazu i mišljenju (skici lica mjesta i fotodokumentaciji) stalnog sudskog vještaka geodetske struke izrađenoj u Zadru, u studenom 2023.g., od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Nevena Korljana, dipl.ing.geod., a koja kao takva čini sastavni dio ove Presude, označen točkama N-O-O1-O2-K-K1- L-M-N, što su tuženici ad/1.-8. dužni priznati i trpjeti da tužitelj, na temelju ove presude i nakon provedenog postupka parcelacije, ishodi uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj nekretnini, na svoje ime, za cijelo, uz istodobno brisanje prava suvlasništva s imena tuženika ad/1.-8. na novoformiranoj nekretnini, sa svakog za cijelo.“

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženici pod 4) RB troškove postupka u iznosu od 250,00 EUR (slovima: dvjestopedeseteura), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke (28. svibnja 2024.), pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu te usvoji tužbeni zahtjev tužitelj, kao i da obveže 4. tuženu da tužitelju naknadi parnične troškove i trošak sastava žalbe, odnosno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje žalbeni trošak 125 bodova + PDV 25 % i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eura.

3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tužitelja, po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud utvrđuje da u donošenju prvostupanjske presude i u postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.

6. Naime, sud prvog stupnja je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika.

7. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane presude ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koji se sadržajem žalbe poziva tužitelj.

8. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je vlasnik realnih dijelova k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-[adresa] koji su prikazani u skici sudskog očevida, uz zahtjev za trpljenje uknjižbe nakon provedene parcelacije.

9. U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

- da je prijeporna nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], pašnjak površine 1887 m2 i oranica površine 22 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa] uknjižena kao suvlasništvo stranaka u tamo navedenim suvlasničkim udjelima,

- da je u A listu upisana zabilježba da je nekretnina kulturno dobro, a koja zabilježba je izvršena na temelju pravomoćnog rješenja Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine od 20. prosinca 2013. da je ova k.č. zaštićena kao spomenik kulture rješenjem Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Splitu 4 P - 636/2019-54 od 209. veljače 1988. i upisana u Registar nepokretnih spomenika kulture pod registarskim brojem [registarska oznaka], i ima svojstvo kulturnog dobra,

- da iz očitovanja Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela Zadar o statusu ostataka srednjevjekovne Crkve Sv. Margarite (Sv. Katarine) na dijelu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-[adresa] slijedi da su ostaci predmetne crkve na dijelu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Zaton nalaze u unutar kulturno povijesne cjeline Grada Nina upisane u Registar kulturne baštine RH pod brojem Z-3992, te stoga potpadaju pod odredbe Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara 8Narodne novine broj 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15, 44/17, 90/18 i 32/20),

- da se u znanstvenoj literaturi predmetna crkva veže uz titular I, iako neki novi podaci nude mogućnost da se radi o I,

- da su arheološka istraživanja koja su u tijeku pokazala da se radi o jednobrodnoj crkvi sa polukružnom apsidom, dimenzija 13x7 m,

- da po stilskim osobinama crkvu za sada okvirno datiraju u razdoblje od 13. -15. st. dok će analiza arheološke građe ponuditi preciznije datume,

- da se radi o vrlo vrijednom spomeniku kulturne baštine koji zavređuje maksimalnu brigu i pažnju,

- da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da se u naravi radi o travnatoj površini u dijelu u kojem tužitelj traži utvrđenje da se radi o putu, a ide uz ogradni zid gradskog groblja, potom dio nekretnine na kojoj leže ostaci crkve i konačno dio nekretnine od crkve prema sjeveru, koji je u potpunosti obrastao gustim raslinjem i stablima na kojem se ne uočava nikakav put niti očišćene površine,

- da je vještak mjernik Neven Korljan, dipl. ing. geod. sačinio skicu sudskog očevida na kojoj je posebnim točkama prikazao predmet spora, a na koju skicu stranke nisu imale primjedbi, te je u skladu sa navedenom skicom tužitelj konačno precizirao tužbeni zahtjev,

- da iz iskaza svjedoka EB, pročelnika kod tužitelja ne proizlazi zaključak o osnovanosti i istinitosti činjenih navoda tužbe u pogledu odlučne činjenice

– stjecanja vlasništva na točno određenim, realnim dijelovima prijepora parcele dosjelošću,

- da u odnosu na dio parcele za koji tužitelj tvrdi da se u naravi radi o putu utvrđeno je od strane suda opažanjem na licu mjesta da se ne radi o putu u smislu odredbi Zakona o cestama, pa u tom dijelu nije poklonjena vjera iskazu saslušanog svjedoka EB.

10. Analizom svih provedenih dokaza i ocjenom istih u smislu odredbe članka 8. ZPP-a prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i zaključio da u konkretnom slučaju iz izvedenih dokaza, posebno očevida na licu mjesta i fotodokumentacije nedvojbeno proizlazi da k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] – Zaton, koji je u skici vještaka mjernika označen točkama A-B-C-D-E-F-K-O2-01-O-P-R-S-T-A, te točkama K-F-G-H-I-J-K nije u naravi cesta koja bi bila pristupačna većem broju korisnika, niti proizlazi da se na taj način koristila i od ranije, odnosno prije stupanja na snagu Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19, dalje: ZOC), pa stoga prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se ne radi o nerazvrstanoj cesti, niti predstavlja javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze.

11. U odnosu na stjecanje prava vlasništva utuženih realnih dijelova nekretnine dosjelošću prvostupanjski sud također pravilno ističe da pravni učinci dosjelosti kao izvornog načina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nastupaju po samom zakonu (ipse juro) istekom potrebnog vremena za stjecanjem prava vlasništva dosjelošću ako su ispunjeni i ostali uvjeti koje propisuje zakon o stjecanju putem dosjelosti, u konkretnom slučaju savjesnost posjeda. Dakle, da bi se vlasništvo moglo steći dosjelošću, mora osim isteka potrebnog vremena biti ispunjena pretpostavka savjesnosti (poštenja posjeda) i to po odredbama članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV) koji je na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, tako i prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91 i 92/94, dalje: ZOVO) koji se primjenjuje od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996., tako i prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), a koja pravna pravila se primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 1941. (Narodne novine broj 73/91).

12. Obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, te činjenicu da su stranke, dakle i tužitelj uknjiženi kao suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-[adresa], što je po pravilnoj ocijeni prvostupanjskog suda odlučna činjenica koja je pravno-relevantna za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, jest da li je između uknjiženih suvlasnika nekretnine koja je predmet spora došlo do diobe u kojoj bi tužitelj postao isključivi vlasnik točno određenih realnih dijelova navedene nekretnine, koji su pobliže označeni u izreci prvostupanjske presude.

13. Naime, suvlasništvo znači vlasništvo više osoba na jednoj nepodijeljenoj stvari, pa onda suvlasnik ne može biti vlasnik određenog realnog dijela nepodijeljene nekretnine jer ukoliko je netko vlasnik točno određenog dijela nekretnine, onda ne može biti suvlasnik idealnog dijela jer mu je na ime idealnog dijela pripao određeni realni dio nekretnine. Suvlasništvo je definirano odredbom članka 36. stavak 1. ZV -a na način da ako više osoba ima neku stvar u svom vlasništvo tako da svakoj pripada dio tog vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi.

14. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da na temelju svih izvedenih dokaza tužitelj nije dokazao činjeničnu osnovu tužbe, niti osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, tj. nije dokazao valjani slijed stjecanja prava vlasništva na točno određenim realnim dijelovima predmetne nekretnine, posebno jer između suvlasnika na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] – [adresa] nije došlo do diobe u kojoj bi tužitelj dobio u samostalni posjed i vlasništvo točno određene, realne, u konkretnom slučaju utužene dijelove nekretnine, a niti su se u odnosu na te dijelove ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

15. Obzirom na činjenice da između suvlasnika na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] – [adresa] nije došlo do diobe u kojoj bi tužitelj dobio u samostalni posjed i vlasništvo točno određene, realne dijelove utužene nekretnine, te pored činjenice da tužitelj nije dokazao da bi na bilo koji način predviđen odredbama ZV-a ili pak ZOC-a stekao vlasništvo prijeporne nekretnine, to je tužbeni zahtjev tužitelja pravilno odbijen kao neosnovan u cijelosti.

16. U odnosu na žalbeni tvrdnju tužitelja da predmetna nekretnina, ne može biti u vlasništvu privatnih i fizičkih osoba, nego da kao kulturna baština može pripadati jedino Gradu Ninu, kao jedinici lokalne samouprave na kojoj se nalazi, pravilno je prvostupanjski sud istakao u odnosu na tu činjenicu, da samim time ne proizlazi zaključak o vlasništvu tužitelja na predmetu spora, jer je ista sukladno odredbi članka 4. ZV-a sposobna biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava, a vlasnici i ovlaštenici drugih prava na stvarima iz stavka 1. tog članka smiju se služiti tim svojstvima u skladu sa zakonom određenim načinom uporabe i iskorištavanja tih stvari, a za ograničenja kojima su podvrgnuti, pripada im pravo na naknadu, a što je sve u konkretnom slučaju uređeno odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju ku lturnih dobara (Narodne novine broj 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15, 47/17, 98/18, 32/20, 62/20, 117/21 i 114/22).

17. Dakle, iz naprijed navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud tijekom postupka u pobijanoj presudi raspravio na pravilan i adekvatan način sve prigovore tužitelja (koje tužitelj ponavlja sada i u žalbi) o čemu je dao jasne, određene i logične razloge, slijedom čega je pravilnom ocjenom svih provedenih dokaza i pravilnom primjenom materijalnog prava odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

18. Prema tome, utvrđeno činjenično stanje, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući je isto u cijelosti utemeljeno na rezultatima provedenog dokaznog postupka i pravilnoj ocjeni svih u postupku provedenih i predloženih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, a koju ocjenu tužitelj neosnovano osporava, ponavljajući iste prigovore kao i tijekom postupka, te preocjenjujući u postupku provedene dokaze u svom subjektivnom smislu, nasuprot pravilnoj ocjeni danoj od strane prvostupanjskog suda.

19. Osim toga, sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova stajališta.

20. Dakle, prvostupanjska presuda u cijelosti je zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično i u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilno primijenjenom materijalnom pravu.

21. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovu, tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP -a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a ista se žalbom posebno niti ne pobija.

22. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi.

23. Tužitelju nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 3. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić