Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž Ob-104/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović u pravnoj stvari predlagateljice ĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Milan Banić, odvjetnik u Zagrebu, protiv protustranke DI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protustranke TI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i protustranke GI, [adresa]. 12, Savezna Republika Njemačka, radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, povodom žalbe predlagateljice izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 4. kolovoza 2025., poslovni broj: R1 Ob-1993/2024-8, dana 2. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba predlagateljice te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 4. kolovoza 2025., poslovni broj: R1 Ob-1993/2024-8 pod točkom I. izreke.

II. Nepobijana točka II. izreke rješenja ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog predlagateljice radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice.

2. Protiv navedenog rješenja u dijelu kojim je odbijen njen prijedlog žali se predlagateljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23. – dalje: ZPP) koji Zakon se primjenjuje u ovom postupku na temelju čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj: 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23. - dalje ObZ). Predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da sud usvoji njen prijedlog za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice između nje i ĐI, umrlog **.**.2023.

3. Protustranke nisu odgovorile na žalbene navode.

4. Žalba predlagateljice nije osnovana.

5. Odlučujući o prijedlogu predlagateljice sud polazi od utvrđenja da je ĆI bila u braku sa pokojnim ĐI od 12. prosinca 1981. do 29. listopada 2021., nakon čega su nastavili zajednički život iz razloga jer CI nakon razvoda nije imala kamo. Sud ocjenjuje da predlagateljica i pokojni ĐI od 29. listopada 2021. do njegove smrti 5. studenog 2023. jesu živjeli u zajednici života i bili slobodnog bračnog statusa, međutim, sud iznosi stav da ta zajednica, iako je dijelom bila ekonomska, nije bila ni intimna niti emotivna. Ovakav njihov suživot je pored toga trajao svega 2 godine i 7 dana čime, prema stavu prvostupanjskog suda, ne udovoljava zahtjevu vremenskog trajanja izvanbračne zajednice od 3 godine, zbog čega pozivom na primjenu odredbe čl. 11. i čl. 22 st. 1. i 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Nar. nov. 157/13., 151/14., 33/15., 68/15., 93/15., 120/16., 48/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.) prijedlog predlagateljice ocjenjuje neosnovanim.

6. U žalbi predlagateljica ističe kako između stranaka uopće nije sporno da je ona izvanbračna supruga pokojnog ĐI. Iznosi stav da nije prihvatljiv zaključak suda kako zajednica nje i pokojnog ĐI nije bila intimna i emotivna, jer to nije točno. Konačno ukazuje kako sud preformalno pristupa njihovom odnosu i suživotu kada zaključuje da je izvanbračna zajednica trajala svega 2 godine i 7 dana te pojašnjava da su ona i pokojni živjeli u zajedničkom kućanstvu 42 godine. Posebno ukazuje da se u konkretnom slučaju Zakon o mirovinskom osiguranju mora tretirati kao lex specialis u odnosu na Obiteljski zakon.

7. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a i čl.2. Zakona o izvanparničnom postupku (dalje: ZIP) te u svezi s čl. 346. ObZ-a, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP -a na koju ukazuje predlagateljica, jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su obrazložene jasnim i detaljnim razlozima, a koji imaju uporište u stanju u spisu te rješenje nema nedostataka radi kojih se ne može ispitati njegova zakonitost, a nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Pobijana presuda je i po stavu ovog drugostupanjskog suda zakonita i pravilna.

9. Prema odredbi čl. 11. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 75/14. i 5/15.) propisano je da se odredbe tog Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. U smislu citirane zakonske odredbe učinci izvanbračne zajednice imaju potpuno isti pravni režim kao i učinci faktične bračne zajednice, pa ovakvi pravni odnosi u izvanbračnoj zajednici upućuju na zaključak da je temeljna pretpostavka izvanbračne zajednice postojanje zajednice života sadržajno iste bračnoj zajednici ako traje preko tri godine, što znači da mora postojati uzajamna briga i pomaganja između izvanbračnih drugova, zajedničko stanovanje, zajedničko plaćanje režijskih troškova, troškova domaćinstva i svih drugih zajedničkih troškova, odnosno postojanje ekonomske zajednice koja se očituje u dogovornom raspolaganju zajedničkim prihodima, zajedničko održavanje domaćinstva te druge okolnosti koje označavaju odnose u braku.

10. Da bi se odnos neudate žene i neoženjenog muškarca mogao izjednačiti s bračnom zajednicom mora postojati visoki stupanj međusobne povezanosti izvanbračnih drugova uvjetovan intenzitetom njihovih odnosa, što podrazumijeva zajedničko stanovanje, zajedničku svakodnevnicu, zajedničke financije ali i intimnu odanost pa i namjeru da takva zajednica bude trajna. U takvoj zajednici izvanbračni drugovi zadovoljavaju složene životne potrebe, primjerice psihičke, emocionalne, ekonomske i druge. Pri tome činjenica da je emotivna zajednica između neudate žene i neoženjenog muškarca trajala dulje vrijeme budući je nastavljena nakon braka ne znači automatski da se radi o izvanbračnoj zajednici koja bi bila u svojim imovinskopravnim učincima izjednačena s bračnom zajednicom, jer izvanbračna zajednica osim u ekonomskom, mora u voljnom i emocionalnom smislu ispunjavati preduvjete za izjednačavanje s bračnom zajednicom.

11. Usmjeren prije svega na tvrdnje same predlagateljice sud prvog stupnja je nakon provedenih dokaza iznio stav kako je životna zajednica predlagateljice i pokojnog ĐI prije svega bila jedna ekonomska zajednica budući je prema kazivanju same predlagateljice ona ostala u toj zajednici isključivo iz razloga jer nije imala kamo otići. Ova zajednica nije bila intimna niti emotivna te predlagateljica navodi da ona i pokojni nisu bili intimni i da je prema njemu imala jedino emocije kao prema ocu svoje djece i prema osobi kojoj je potrebna pomoć, dok druge emocije nije imala. Cijeneći dakle značaj duljine, intenziteta, ali i ispreplitanja svih aspekata zajedničkog života ĆI i ĐI nakon razvoda, prvostupanjski sud utvrđuje da njihova zajednica nije imala značajke izvanbračne zajednice izjednačene sa brakom.

12. Ovako stajalište suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud te nisu uvjerljivi žalbeni navodi kojima predlagateljica upire na proturječnost u zaključivanju suda prvog stupnja o nepostojanju izvanbračne zajednice nje i pokojnog ĐI u situaciji kada ona sama u iskazu jasno navodi da je morala ostati u zajednici života sa pokojnim spletom okolnosti u kojem se našla dakle zbog nezaposlenosti i nemogućnosti samostalnog života. Pored toga i njen prikaz ekonomske zajednice, koja se svodila isključivo na kupovinu hrane i po ĐI samostalno snašanje režija za svakodnevni život, a koja nije obuhvaćala ništa izvan toga (npr. stjecanje imovine ili zajedničko raspolaganje sredstvima) niti je podrazumijevala bilo kakve emocije prema ĐI kao prema partneru, koje nužno moraju biti uključene u zajednicu da bi se ona smatrala izvanbračnom zajednicom nisu postojale, ukazuju upravo na osnovanost zauzetog stava suda prvog stupnja.

13. U odnosu na žalbeni navod o preformalnom pristupu suda prvog stupnja u pogledu ocjene neispunjavanja uvjeta duljine trajanja izvanbračne zajednice valja istaknuti da zakon jasno govori da u izvanbračnoj zajednici mogu biti samo osobe slobodnog bračnog statusa u okviru kojeg je uvjeta prvostupanjski sud pravilno zaključio o duljini trajanja zajednice predlagateljice i pokojnog.

14. Neosnovanim ovaj sud ocjenjuje i žalbene tvrdnje predlagateljice da je sud pogrešno, pri donošenju odluke o stavljenom prijedlogu, primijenio odredbu čl. 11. ObZ-a, a ne odredbu čl. 25. ZOMO-a kraj činjenice da je prvostupanjski sud svoju odluku jasno temeljio kako na odredbama Obiteljskog zakona tako i na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju i to odredbi čl. 11. ObZ-a i odredbi čl. 22. st.1 i st. 3. ZOMO-a. Predlagateljica je prvostupanjskom sudu prvotno podnijela prijedlog radi utvrđivanja da je živjela sa ĐI u zajedničkom kućanstvu do njegove smrti neprekinuto od zaključenja braka pa do njegove smrti , kao član obitelji, supruga i izvanbračni drug, dulje od 3 godine te da joj pripadaju sva prava kao izvanbračnom drugu pokojnog ĐI. Pored toga, predlagateljica je od suda zatražila i utvrđenje da ju je ĐI uzdržavao kao člana obitelji koja nije imala vlastitih prihoda i da su oboje od 1981. do smrti Vladimira Stošića 2023. živjeli u zajedničkom kućanstvu. Međutim ova dva prijedloga predlagateljica je povukla te je sud ovakvo njeno raspolaganje utvrdio točkom II. pobijanog rješenja. Nakon ovakvog raspolaganja predlagateljice ona je ostala jedino kod svog prijedloga da se utvrdi postojanje izvanbračne zajednice između nje i pokojnog ĐI te da joj pripadaju sva prava kao izvanbračnom drugu pokojnog ĐI, koje tvrđenje je uređeno odredbom čl. 11. ObZ-a. Međutim, sve kad bi se primjenjivao i ZOMO ukazuje se predlagateljici da je čl. 22. st. 3. ZOMO-a izričito propisano da se pod članom obitelji iz st. 1. točke 1. ovoga članka, dakle udovicom, smatra izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, time da je izričito propisano i da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u zasebnom izvanparničnom sudskom postupku.

15. Konačno i tvrdnje predlagateljice da sud nije imao osnova donijeti pobijano rješenje budući među strankama nije sporan status izvanbračne supruge predlagateljice neosnovane su te se predlagateljici ukazuje da se u ovom postupku podredno primjenjuju odredbe ZPP-a i da je u situaciji kada je sud temeljem provedenih dokaza utvrdio da između predlagateljice i pokojnog ĐI nije postojala izvanbračna zajednica pravilno odbijen prijedlog predlagateljice, unatoč priznanju ovog statusa od strane njene djece odnosno kćerke pokojnog ĐI (protustranaka) koji su osobno zainteresirani da se predlagateljica financijski osigura. Naime, u smislu odredbe čl. 3. st. 3. ZPP-a sud očito nije uvažio raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala.

16. Prema tome, kraj utvrđenja da zajednica života ĆI i pok . ĐI nije imala potrebne kvalitete da bi se smatrala izvanbračnom zajednicom, jer osim uskog aspekta ekonomske zajednice i zajedničkog domaćinstva , koji zajednički život je bio uvjetovan nuždom u kojoj se nalazila predlagateljica, ova zajednica nije imala drugih komponenti (socijalnih, emotivnih, želje za trajnim zajedničkim životom i zajedničkom budućnosti) koji bi ovu zajednicu činili izvanbračnom zajednicom izjednačenu u svemu sa bračnom, zahtjev predlagateljice osnovano je odbijen.

17. Iz obrazloženih razloga žalbu predlagateljice valjalo je odbiti, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 2. ZIP-a i čl. 346 ObZ-a.

U Varaždinu 2. travnja 2026.

Sutkinja

mr. sc. Bojana Skenderović