Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-1372/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Amaliji Švegović, u pravnoj stvari tužiteljice NZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glavašu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 300/2021-39 od 11. rujna 2025., dana 2. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično se uvažava kao osnovana te se presuda na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-300/2021-39 od 11. rujna 2025.:

- potvrđuje u točki II. izreke presude u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 62,50 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama,

- preinačuje u točki II. izreke presude u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 187,50 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama te se u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.

II. U nepobijanoj točki I. izreke i nepobijanom dijelu točke II. izreke kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.210,15 EUR-a, prvostupanjska presuda na temelju priznanja ostaje neizmijenjena.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 33,39 EUR-a u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 136,13 EUR-a zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom na temelju priznanja pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici s osnova neimovinske i imovinske štete iznos od 3.649,88 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 20. travnja 2019. do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.460,15 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 11. rujna 2025. do isplate.

2. Navedenu presudu na temelju priznanja pravodobnom žalbom pobija tuženik u dijelu točke II. izreke (odluci o trošku) preko iznosa od 2.065,15 EUR-a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti odluku o trošku (točku II. izreke) preko nespornog iznosa parničnog troška od 2.065,15 EUR-a, podredno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Ovdje valja navesti da, iako je tuženik u žalbi naveo da pobija dosuđeni trošak preko iznosa od 2.065,15 EUR-a, a imajući u vidu sadržaj žalbe, iz kojeg proizlazi da tuženik osporava tužiteljici pravo na naknadu parničnog troška za četiri neobrazložena podneska opisana u žalbi u ukupnom iznosu od 100 bodova (4 x 25 boda), što nominalno iznosi 200,00 EUR-a uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 50,00 EUR-a, a što ukupno iznosi 250,00 EUR-a, to pravilno obračunati nepobijani dio dosuđenog parničnog troška iznosi 2.210,15 EUR-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično neosnovana i djelomično osnovana.

5. Prvostupanjski sud, obrazlažući odluku o trošku, u obrazloženju pobijane presude navodi da je odluka o troškovima donesena na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025– dalje: ZPP), te je tužiteljici za pravne radnje navedene pod točkom 5. obrazloženja, čiju je visinu utvrdio primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/2022 i 126/2022 – dalje: Tarifa, iako je obzirom na vrijeme donošenja prvostupanjske odluke trebalo primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ''Narodne novine'' broj 138/2023), priznao trošak u iznosu od 1.600,00 EUR-a (800 bodova po 2,00 EUR/bod) uvećano za trošak PDV-a u iznosu od 400,00 EUR-a, zatim trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 41,41 EUR-a i presudu u iznosu od 20,57 EUR-a (čl. 7. st. 1. Zakona u sudskim pristojbama, ''Narodne novine'' broj 118/2018) te trošak predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 398,17 EUR-a, odnosno ukupni trošak u iznosu od 2.460,15 EUR-a. Zatezna kamata na trošak parničnog postupka tužiteljici je dosuđena primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

6. Tuženik, osporavajući odluku o trošku sadržanu u točki II. izreke presude preko iznosa od 2.065,15 EUR-a (ispravno 2.210,15 EUR-a), u žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio trošak sastava četiri neobrazložena podneska (4 x 25 boda) i to podneska od 9. veljače 2021. (u istom je punomoćnik tužiteljice naznačio novog punomoćnika u e-komunikaciji ali nikako ne zbog „tehničkih poteškoća prilikom slanja tužbe“ budući i novi i stari punomoćnik dijele isti prostor te se očigledno radi o unutarnjoj preraspodjeli spisa, budući za tehničke poteškoće nema nikakvih dokaza; od 18. veljače 2021. (kojim je tužiteljica prigovorila na rješenje o sudskoj pristojbi, obzirom da ju je sud pozvao na plaćanje pristojbe iako je istu već platila, pa se radi o propustu suda i takav propust nikako ne bi trebao pasti na teret tuženika); od 1. lipnja 2022. (kojim je tužiteljica tražila produživanje roka za dostavu dokaza na kojeg ju je sud ranije obvezao) i od 7. lipnja 2022. (kojim je predložila dokaze već ranije predložene u tužbi. Ovdje valja navesti da trošak pobijanih podnesaka iznosi 200,00 EUR-a (4 x 25 boda) uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 50,00 EUR-a, iako je tuženik u žalbi naveo da pobija odluku o trošku za iznos od 395,00 EUR-a, koji iznos je naznačio kao vrijednost predmeta spora u žalbenoj fazi postupka.

7. Kako tuženik žalbom pobija odluku o trošku zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, sadržajno ne navodeći u čemu bi se sastojala bitna povreda, to je ovaj sud pobijanu odluku ispitao temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 381. i 129. st. 5. ZPP-a, te utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede u žalbenom postupku drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno dosudio tužiteljici trošak sastava podneska od 7. lipnja 2022. u iznosu od 50,00 EUR -a (25 bodova po 2,00 EUR-a za bod) uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu 12,50 EUR- a, odnosno ukupno 62,50 EUR-a, a kojim je tužiteljica predložila pribaviti presliku zdravstvenog kartona i obračunskih lista službenim putem obzirom da su na njezin zahtjev izabrani liječnik i poslodavac odbili joj izdati tu dokumentaciju, pa je isti po ocjeni ovog suda u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a bio potreban za vođenje parnice.

9. Međutim, osnovano ukazuje tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio trošak sastava podneska od 9. veljače 2021., 18. veljače 2021. i 1. lipnja 2022. jer isti po ocjeni ovog suda u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a nisu bili potrebni za vođenje parnice.

10. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a žalbu tuženika djelomično odbiti kao neosnovanu i potvrditi odluku o trošku postupka u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 62,50 EUR- a, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a žalbu tuženika valjalo djelomično uvažiti te preinačiti točku II. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 187,50 EUR-a na način da je u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka odbijen kao neosnovan.

11. Tuženiku je priznat trošak sastava žalbe, koji sukladno vrijednosti pobijanog troška u iznosu od 250,00 EUR-a i Tbr. 10. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023) iznosi 25,00 EUR-a (12,5 boda po 2,00 EUR-a bod) uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 6,25 EUR-a, te trošak sudske pristojbe u iznosu od 13,27 EUR-a, a što ukupno iznosi 44,52 EUR-a. Budući da je tuženik sa žalbom uspio u omjeru od 75%, valjalo je primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a obvezati tužiteljicu da mu naknadi trošak žalbenog postupka u tom postupku, a što nominalno iznosi 33,39 EUR-a, dok je u preostalom dijelu za iznos od 136,13 EUR- a zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

12. U nepobijanoj točki I. izreke te nepobijanom dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.210,15 EUR-a, prvostupanjska presuda na temelju priznanja ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 2. travnja 2026.

Sutkinja

Amalija Švegović