Poslovni broj: Us I-798/2025-10

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja pod 1. CARONTE & TOURIST ISOLE MINORI S.p.A., Via Ingegnere Giuseppe Franza 82, Messina, Italija, OIB: 34362346719 i pod 2. C&T MINOR ISLANDS d.o.o. [adresa], OIB 74774244771, oboje zastupani po opunomoćeniku Miranu Maćešiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Maćešić i suradnici d.o.o., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Agencije za obalni linijski pomorski promet, Split, Ulica grada Antofagaste 6, OIB: 27735395987, radi odobravanja reda plovidbe na liniji bez obveze javne usluge Prizna - Žigljen, nakon javne rasprave zaključene 6. ožujka 2026. u nazočnosti opunomoćenice tužitelja Leonele Gorgievski, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Maćešić i suradnici d.o.o. Rijeka i opunomoćenice tuženika OČ, službene osobe tuženika, objavljene 2. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Agencije za obalni linijski pomorski promet, KLASA: UP/I-342-34/25-01/13, URBROJ: 1661/2025 od 7. ožujka 2025. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. U ponovnom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove ovog spora u iznosu od 2.500,00 (slovima: dvije tisuće petsto) eura u roku od 60 dana od dana zaprimanja pravomoćne odluke o troškovima, dok se za više zatraženi trošak zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-342-34/25-01/13, URBROJ: 1661/2025 od 7. ožujka 2025. pod točkom I. ne odobrava se red plovidbe trgovačkim društvima CARONTE & TOURIST ISOLE MINORI S.p.A., Milazzo, Italija i C&T MINOR ISLANDS d.o.o. Rijeka, ovdje tužitelji, na liniji bez obveze javne usluge Prizna - Žigljen i obratno u razdoblju od lipnja 2026. do svibnja 2027. Pod točkom II. je riješeno kako to rješenje stupa na snagu danom donošenja.

2. Pravodobno podnesenom tužbom, koja je kod ovog suda pod gornjim poslovnim brojem zaprimljena 7. travnja 2025., tužitelji pobijaju osporeno rješenje tuženika kao nezakonito iz svih žalbenih razloga. Iznose kronologiju upravnog postupka, te ističu kako pravo tužitelja na slobodno obavljanje usluga pomorske kabotaže u Republici Hrvatskoj proizlazi iz članka 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3577/92 od 7. prosinca 1992. o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prometu unutar država članica (pomorska kabotaža), dalje: Uredba o kabotaži). Pozivaju se na odredbu članka 288. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), kojim je propisano kako Uredba ima opću primjenu, kako je obvezujuća u cijelosti, te se izravno primjenjuje u svim državama članicama, te na članak 141.c Ustava Republike Hrvatske, prema kojem državna tijela, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima izravno primjenjuju pravo Europske unije. U konkretnom slučaju navedeno kako znači da je tuženik dužan primjenjivati Uredbu o kabotaži. Nadalje, citiraju članak 1. Uredbe o kabotaži, te ističu kako je sloboda pružanja usluga pomorske kabotaže apsolutna ako brod brodara Zajednice ispunjava uvjete za obavljanje kabotaže u državi čiju zastavu vije, koja sloboda kako se iznimno može ograničiti uvođenjem sustava prethodnog odobrenja, koje iznimke i procesne pretpostavke za ograničenje definira Priopćenje Komisije o tumačenju Uredbe o kabotaži, koje i navode. Republika Hrvatska kako je uvela sustav prethodnog odobrenja temeljem članka 43. stavka 3., članka 48. i članka 54. stavka 4. Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu („Narodne novine“, broj 19/2, dalje ZPLPOPP), jer je nametnula obvezu brodaru prethodno pribaviti odobrenje na red plovidbe i cjenik usluga, a što kako predstavlja ograničenje slobode pružanja usluga pomorske kabotaže. Smatraju kako tuženik u ovoj pravnoj stvari mora dokazati da su razlozi zbog kojih je odbijeno dati odobrenje na plovidbeni red tužitelja dopušteni, odnosno da su ispunjene pretpostavke definirane Priopćenjem Komisije o tumačenju Uredbe o kabotaži. Mišljenja su kako tuženik taj teret dokaza nije uspješno izvršio, budući da isključivo pravo nije opravdani razlog za ograničenje slobode pružanja usluge pomorske kabotaže jer je dodijeljeno protivno pravu EU. Ističu kako im nije dostavljan Ugovor o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza na državnoj liniji 335 Prizna – Žigljen, niti Odluka o dodjeli koncesije Jadroliniji, niti očitovanja lučkih uprava i tijela jedinica lokalne samouprave pa se o sadržaju tih dokumenata ne mogu očitovati, čime su onemogućeni sudjelovati u postupku protivno odredbi članka 52. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje ZUP), a zbog čega su počinjene bitne povrede pravila postupka. Nadalje, tužitelji navode kako je isključivo pravo dodijeljeno protivno pravu i praksi EU, te pojašnjavanju kako je to pravo detaljno razjašnjeno u Priopćenju Komisije u točki 5.5.1.,a što kako tuženik zanemaruje. Svrha davanja isključivog prava kako je omogućiti državama članicama da postignu najmanji teret za zajednicu, odnosno najmanji iznos naknade koji država članica isplaćuje kao državnu potporu za obavljanje usluge od općeg gospodarskog interesa. U konkretnom slučaju, državna trajektna linija Prizma - Žigljen je profitabilna linija za koju Jadrolinija plaća koncesijsku naknadu, pa se ne radi o neprofitabilnoj liniji za koju država Jadroliniji dodjeljuje potporu. Zbog navedenog kako je neosnovano pozivanje tuženika na isključivo pravo Jadrolinije, jer nema osnove za dodjelu tog prava, budući da ne postoji financijski teret kojeg je potrebno umanjiti. Smatraju kako je tuženik imao na raspolaganju manje ograničavajuću mjeru za tužiteljevu slobodu pružanja usluge pomorske kabotaže – nametanje blage obveze javne usluge, a to je da tužitelji prijevoz na predloženoj liniji obavljaju tijekom cijele godine. Nastavno, ističu kako su upravo i podnijeli takav zahtjev za dodatnim vožnjama na liniji Prizna - Žigljen od početka lipnja 2026. do kraja svibnja 2027., dakle za cijelu godinu, pa tužitelji ne bi ušli na tržište samo u profitabilnim mjesecima i smanjili zaradu Jadroliniji. Nadalje, te budući da je pitanje dodjele isključivog prava pitanje prava i prakse EU, jer ono izravno utječe na slobodu pružanja usluge pomorske kabotaže koju brodarima jamči Uredba o kabotaži, predlažu da se Sudu EU postave prethodna pitanja i to: „Protivi li se čl. 1. i 4. Uredbe br. 3577/92 o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prometu unutar država članica (pomorska kabotaža) dodjela isključivog prava brodaru koji obavlja prijevoz na liniji s obvezom javne usluge, a koje mu je dodijeljeno na temelju Odluke o davanju koncesiju, ako brodar za obavljanje takve usluge prijevoza ne prima državnu potporu nego plaća koncesijsku naknadu, pa time dodjela tog prava ne smanjuje financijski teret za zajednicu? Protivi li se čl. 1. EU Uredbe br. 3577/92 o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prometu unutar država članica (pomorska kabotaža) odbijanje pristupa tržištu pomorske kabotaže brodaru koji podnosi zahtjev za obavljanje prijevoza na liniji bez obveze javne usluge, a na kojoj liniji već postoji obveza javne usluge s dodijeljenim isključivim pravom odnosno je li manje ograničavajuća mjera ta da oba brodara obavljaju blagu obvezu javne usluge na toj liniji umjesto mjere da se brodaru koji predlaže prijevoz bez obveze javne usluge u cijelosti onemogući pružanje usluga pomorske kabotaže?“ Nadalje, tužitelji tvrde kako pozivanje na članak 21. stavak 2. i članak 22. ZPLPOPP- a pokazuje tuženikovo nerazumijevanje osnovnog propisa kojim se regulira tržište na kojem je on isključivi regulator. Pojašnjavaju razliku između navedenih zakonskih odredbi, te ističu kako članak 21. ZPLPOPP-a definira i regulira županijske i međužupanijske linije, a članak 22. ZPLPOPP-a definira i regulira lokalne linije, međutim, obje odredbe kako se nalaze u poglavlju "Javni linijski prijevoz s obvezom javne usluge". S tim u vezi ističu kako njihov zahtjev za obavljanje prijevoza na liniji Prizna – Žigljen je zahtjev za obavljanje prijevoza na liniji bez obveze javne usluge, koji je definiran odredbom članka 43. ZPLPOPP-a. Ističu kako je svrha članka 21. i 22. ZPLPOPP-a spriječiti uspostavljanje županijske odnosno lokalne linije onda kad već postoji uspostavljena državna i/ili županijska odnosno lokalna linija sa obvezom javne usluge, odnosno ZPLPOPP-a isključuje mogućnost da se na istom pravcu obavljaju dvije linije s obvezom javne usluge, a što kako je i logično, budući da je svrha obveze javne usluge osigurati minimalne pretpostavke koje su potrebne da se osigura teritorijalna povezanost otoka s kopnom jer je to opći gospodarski interes. Međutim, smatraju kako ne postoji zakonska zabrana da na istom pravcu koegzistiraju linija s obvezom javne usluge i linija bez obveze javne usluge. Nadalje, navode kako nije svrha spriječiti brodara da obavlja liniju bez obveze javne usluge radi svojeg gospodarskog interesa i na vlastiti poduzetnički rizik, dok je postupanje tuženika u suprotnosti s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda iz presude Us I-1728/2022, te je ujedno u suprotnosti s postojećom sudskom praksom izraženom u nizu sudskih odluka (ovog suda), koje navode i dostavljaju. Podredno tužitelji ističu kako je tuženik mogao odobriti plovidbeni red u noćnim terminima jer su u odnosu na te termine sva tijela dala pozitivno očitovanje, pa bi takva mjera bila manje ograničavajuća umjesto odbijanja zahtjeva u cijelosti. Tužbenim zahtjevom, tužitelji predlažu poništiti osporeno rješenje tuženika, te potražuju trošak upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima. Smatra da je osporeno rješenje na zakonu osnovano, razumljivo, te da su u istome navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te je obrazloženo na kojim materijalnim propisima je zasnovana odluka. Smatra kako je to tijelo dužno u postupku odlučivanja o davanju odobrenja na predloženi red plovidbe pribaviti i uzeti u obzir očitovanje izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi polazna i odredišna luka te ostale luke ticanja na pravcu linije u smislu iskazivanja interesa lokalne zajednice u odnosu na predloženi red plovidbe, kao i očitovanja tijela koja upravljaju polaznom i odredišnom lukom te ostalim lukama ticanja na pravcu linije o mogućnosti prihvata broda prema predloženom redu plovidbe u smislu nepreklapanja s redom plovidbe ostalih brodova koji redovito tiču luku ako bi to utjecalo na sigurnost plovidbe u luci, kao i da ne postoje prepreke za prihvat broda glede maritivnih sposobnosti i kapaciteta luke te njezine lučke infrastrukture, uključujući i kapacitete luke za prihvat putnika i vozila prilikom ukrcaja i iskrcaja. Ističe kako se osporeno rješenje temelji isključivo na pravu brodara Jadrolinije koja na državnoj trajektnoj liniji Prizna – Žigljen i obratno (linija br. 335) obavlja usluge prijevoza na temelju sklopljenog Ugovora o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu. Poziva se na članak 106. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske komisije koji propisuje dodjeljivanje posebnih i isključivih prava, a iz koje kako bi proizlazilo da dodjeljivanje isključivih prava nije zabranjeno unutar pravnog poretka EU, kao i na točku 7. Odluke Upravnog vijeća Agencije o davanju koncesije za obavljanje linijskog obalnog pomorskog prijevoza na državnoj trajektnoj liniji 335 – Prizna - Žigljen i obratno (Urbroj: 1525/17 od 11. srpnja 2017.), u kojoj kako je navedeno "Isključivo pravo obavljanja javnog prijevoza na liniji 335 Prizna

- Žigljen i obratno, temeljem ugovora o javnoj usluzi.“ Temeljem te odluke kako je sklopljen Ugovor o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj trajektnoj liniji broj 335 Prizna - Žigljen i obratno od 12. rujna 2017. Točkom 3.b) navedene Odluke rok trajanja usluge javnog prijevoza putnika na navedenoj liniji kao isključivog prava kako je određen do 31. prosinca 2023., što je i rok naveden u članku 6. navedenog Ugovora. Stavkom 2. članka 7. navedenog Ugovora ugovorena je opcija produljenja ugovora, a što je predviđeno i u natječajnoj dokumentaciji za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj trajektnoj liniji broj 335 Prizna - Žigljen i obratno, a koja dokumentacija kako je prethodila Odluci o davanju koncesije Upravnog vijeća tog tijela od 11. srpnja 2017. Dodatkom 3. (pravilno 4.) Ugovora o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj trajektnoj liniji 335 Prizna - Žigljen i obratno od 14. kolovoza 2023. (Urbroj: 3626/2024), sklopljenog između tuženika, kao davatelja koncesije i Jadrolinije, kao koncesionara, kako je navedeno da se ugovara opcija produljenja Ugovora te se koncesionar obvezao obavljati javni prijevoz iz članka 1. Ugovora i nakon 31. prosinca 2023. u razdoblju od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2027. Nadalje, tuženik se poziva na odredbu članka 164. ZPLPOPP-a (prijelaznu odredbu), prema kojoj Ugovori o javnoj usluzi na linijama od općega gospodarskog interesa i s obvezom javne usluge, sklopljeni prije stupanja na snagu toga zakona, vrijede i primjenjuju se do isteka vremena na koji su sklopljeni, te zaključuje kako je predmetna trajektna linija 335 Prizna - Žigljen i obratno i dalje linija sa isključivim pravom na obavljanje javne usluge prijevoza na predmetnom pravcu sa Ugovorom o koncesiji koji je i dalje na snazi. Zaključno, navodi kako je intencija zakonodavaca prilikom donošenja odredbi članka 21. i 22. ZPLPOPP-a, bila spriječiti uspostavu linijskog prometa onda kada postoji uspostavljena državna i/ili županijska odnosno lokalna linija sa obvezom javne usluge, a što je i logično jer bi se uspostavom nove linije brodaru s obvezom javne usluge smanjio promet putnika i vozila i na taj način poremetio njegov godišnji financijski plan. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan.

4. Podneskom od 5. veljače 2026. tuženik je u spis dostavio:

‑ Odluku o davanju koncesije za obavljanje linijskog obalnog pomorskog prijevoza na državnoj trajektnoj liniji 335 Prizna – Žigljen i obratno;

‑ Ugovor o koncesiji na državnoj trajektnoj liniji 335 Prizna – Žigljen i obratno;

‑ Dodatak 4. Ugovora o koncesiji državnoj trajektnoj liniji 335 Prizna – Žigljen i obratno kojim je aktivirana opcija produljenja ugovora;

‑ Nalaz upravnog nadzora Ministarstva mora, prometa i infrastrukture kojim je radi postojanja isključivog prava brodara Jadrolinija na državnoj trajektnoj liniji 431 Preko

– Zadar i obratno ukinuto rješenje tog tijela o odobravanju reda plovidbe linije bez obveze javne usluge Zadar – Preko za 2023/2024.

5. U podnesku od 18. veljače 2026. tužitelji su se dodatno očitovali na tijek spora, navodeći kako niti jedan članak Ugovora o koncesiji ne sadrži odredbu o isključivom pravu Jadrolinije, pa je tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje, pri čemu se opetovano navode tužbeni navodi, a koji kako su potvrđeni praksom ovog suda primjerice u presudi pod polovnim brojem Us I-351/2025, koju dostavljaju, kao i druge presude ovog suda.

6. U sporu je održana rasprava 6. ožujka 2026. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 34/36, dalje ZUS) dana mogućnost da se očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje ove upravne stvari.

7. Opunomoćenica tužitelja je popisala trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe, sastava podneska od 18. veljače 2026. i zastupanja na raspravi 6. ožujka 2026., svaka radnja 500 bodova, ukupno 1500 bodova, odnosno 3.000,00 eura, uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.

8. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju priloženu u sudskom spisu, te u dokumentaciju koja čini spis tuženika.

9. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka, kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sud je ocijenio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

10. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim se tužiteljima ne odobrava red plovidbe na liniji bez javne usluge Prizna - Žigljen, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

11. Odredbom članka 5. ZPLPOPP-a je propisano kako linija s obvezom javne usluge je linija od općega gospodarskog interesa na kojoj je nametnuta obveza javne usluge (točka 17.); kako linija bez obveze javne usluge je linija koja nema opći gospodarski interes i na kojoj nema obveze javne usluge (točka 18.); kako opći gospodarski interes je interes države ili jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave za osiguravanjem trajnog, neprekidnog i redovitog povezivanja naseljenih otoka s kopnom i/ili naseljenih otoka međusobno, s primjerenim brojem redovitih linija u oba pravca, radi poticanja demografskog i održivoga gospodarskog razvoja otoka te unaprjeđenja uvjeta života i rada ljudi na otocima (točka 33.); kako profitabilna linija je linija od općega gospodarskog interesa i s obvezom javne usluge na kojoj su prihodi nastali od pružanja javne usluge veći od troškova njezina obavljanja zbog čega operator te linije, osim naknade za povlašteni prijevoz putnika, ne prima nikakvu drugu potporu za obavljanje javne usluge, nego davatelju koncesije plaća koncesijsku naknadu za njezino obavljanje (točka 34.); kako neprofitabilna linija je linija od općega gospodarskog interesa i s obvezom javne usluge, na kojoj prihodi od pružanja javne usluge ne mogu pokriti troškove njezina obavljanja, zbog čega operator te linije prima potporu u obliku naknade za obavljanje javne usluge (točka 25.).

12. Odredbom članka 43. stavak 1. ZPLPOPP-a propisano je kako linije bez obveze javne usluge su linije koje nisu od općega gospodarskog interesa i na kojima operator te linije ne obavlja javnu uslugu, nego prijevoz na liniji održava zbog svojeg gospodarskog interesa i na vlastiti poduzetnički rizik, prema javno objavljenom cjeniku prijevoza.

Prema stavku 3. istog članka operator linije s obvezom javne usluge ili bez obveze javne usluge dužan je prije primjene cjenika prijevoza na liniji koju održava, isti dostaviti Agenciji na ovjeru te ga nakon toga javno objaviti na svojim mrežnim stranicama i svim vidljivim mjestima na kojima se prodaju putne karte za tu liniju, s naznakom datuma početka važenja tog cjenika.

13. Prema odredbi članka 48. ZPLPOPP-a operator linije bez obveze javne usluge dužan je red plovidbe na liniji dostaviti Agenciji na odobrenje kako bi se osigurali uvjeti sigurnosti plovidbe i red u lukama na pravcu linije bez obveze javne usluge.

14. Odredbom članka 54. ZPLPOPP-a je propisano kako red plovidbe je akt operatora linije odobren u skladu s odredbama ovoga Zakona, koji obvezno sadrži: naziv operatora linije, broj i vrstu linije, luke pristajanja, obvezno vrijeme polaska i dolaska u luku, razdoblje u kojem se linija održava te datum početka važenja reda plovidbe (stavak 1.); kako red plovidbe rješenjem odobrava Agencija (stavak 2.); kako se rješenjem iz stavka 2. ovoga članka određuje i redni broj linije prema vrsti prijevoza i značaju pravca sukladno propisu iz članka 8. stavka 3. ovoga Zakona (stavak 3.); kako je Agencija dužna u postupku odlučivanja o davanju odobrenja na predloženi red plovidbe pribaviti i uzeti u obzir očitovanje izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi polazna i odredišna luka te ostale luke ticanja na pravcu linije u smislu iskazivanja interesa lokalne zajednice u odnosu na predloženi red plovidbe, kao i očitovanje tijela koje upravlja polaznom i odredišnom lukom te ostalim lukama ticanja na pravcu linije o mogućnosti prihvata broda prema predloženom redu plovidbe u smislu nepreklapanja s redom plovidbe ostalih brodova koji redovito tiču luku ako bi to utjecalo na sigurnost plovidbe u luci, kao i da ne postoje prepreke za prihvat broda glede maritimnih sposobnosti i kapaciteta luke te njezine lučke infrastrukture, uključujući i kapacitete luke za prihvat putnika i vozila prilikom ukrcaja/iskrcaja (stavak 4.); kako se ako tijela iz stavka 4. ovoga članka ne dostave Agenciji svoje očitovanje na predloženi red plovidbe u roku od 30 dana od dana primitka poziva na očitovanje, smatra da su dala pozitivno očitovanje na predloženi red plovidbe (stavak 5.).

15. Iz dokumentacije priložene uz odgovor na tužbu tuženika proizlazi kako je tuženik prema odredbi članka 54. ZPLPOPP od Grada Senja i Grada Novalje zatražio očitovanje u smislu iskazivanja lokalne zajednice na predloženi red plovidbe, te je ujedno od Lučkih uprava Senj i Novalja zatražio očitovanja o mogućnosti prihvata broda prema predloženom redu plovidbe u smislu nepreklapanja s redom plovidbe ostalih brodova koji redovito tiču luku ako bi to utjecalo na sigurnost plovidbe u luci, kao i da ne postoje prepreke za prihvat broda glede maritimnih sposobnosti i kapaciteta luke i njezine lučke infrastrukture, uključujući i kapacitete luke za prihvat putnika i vozila prilikom ukrcaja/iskrcaja.

16. Grad Senj i Grad Novalja nisu dostavili zatražena očitovanja.

17. Lučka uprava Novalja je u očitovanju od 29. studenog 2024. dala pozitivno mišljenje glede maritimnih sposobnosti i kapaciteta luke Žigljen te njezine lučke infrastrukture.

18. Lučka uprava Senj je u očitovanju od 27. prosinca 2024. istaknula kako obuhvat luke Prizna onemogućava, odnosno bitno otežava organizaciju razvrstaju vozila radi ukrcaja na dvoje različite linije s obzirom na iznimno mali kopneni dio obuhvata lučkog područja, a koje prepreke kako stvaraju prepreku organizaciji ukrcaja posebno za postojeću državnu trajektnu liniju 335 Prizna - Žigljen (otok Pag) i obratno te novopredloženu liniju bez javne usluge. Pojašnjava kako lučko područje luke Prizna obuhvaća tek mali dio manipulativnog lučkog plata, dok s kolona vozila koja čekaju ukrcaj na trajekt stvara i izvan lučkog područja. Zbog malog obuhvata kopnenog dijela lučkog područja luke Prizna u situacijama u kojima će se na čekalištu zadržavati neukrcana vozila s kartom za jednu liniju onemogućavat se ukrcaj drugih vozila s kartom za drugu liniju, slijedom čega predlaže tuženiku da razmotri mogućnost nametanja obveze svim brodarima međusobnog prihvaćanja putnih karata. Stoga, te s obzirom na prethodno navedene i opisane okolnosti koje će onemogućiti ili znatno otežati provedbu lučkog reda (osim u slučaju međusobnog priznavanja putnih karata obaju brodara), kako ta lučka uprava daje negativno očitovanje. U odnosu na alternativni (noćni) red plovidbe s polascima u 4:25 i 5:25, te 23,00 h, čak i u vršnim ljetnim mjesecima, se navodi kako isti ne bi trebao izazvati opisane okolnosti nemogućnosti razvrstaja vozila radi ukrcaja na dvije različite linije, s obzirom da je količina prometa u tom razdoblju smanjena, slijedom čega kako u tom dijelu predloženog alternativnog (noćnog) reda plovidbe ta lučka uprava daje pozitivno očitovanje, dok u preostalom dijelu daje negativno očitovanje. Zaključno, navedena lučka uprava, u slučaju odobrenja plovnog reda, upućuje tuženika riješiti pitanje noćenja brodova koji održavaju državnu trajektnu liniju broj 335 Prizna - Žigljen i obratno, a koji će biti udaljeni s operativne obale u luci prizna radi stvaranja pretpostavki za pristajanje brodova.

19. Tuženik u obrazloženju osporenog rješenja pojašnjava kako na predmetnoj liniji Jadrolinija obavlja usluge prijevoza na temelju sklopljenog Ugovora za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj trajektnoj liniji, Urbroj: 2074-1/17 od 12. rujna 2017. i Dodatka 4. Ugovora o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj trajektnoj liniji broj 335 Prizna-Žigljen i obratno od 14. kolovoza 2023. sklopljenog između Agencije kao davatelja koncesije i JADROLINIJE kao koncesionara. Ukazuje na točku 7. Odluke Upravnog vijeća Agencije o davanju koncesije za obavljanje linijskog obalnog pomorskog prijevoza na državnoj trajektnoj liniji 335 Prizna - Žigljen i obratno Ur.broj:

1525/17 od 11. srpnja 2017., gdje se navodi: „Isključivo pravo obavljanja javnog prijevoza na liniji 335 Prizna-Žigljen i obratno, temeljem ugovora o javnoj usluzi.“, te ističe kako je temeljem te odluke sklopljen Ugovor o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj trajektnoj liniji broj 335 Prizna-Žigljen i obratno od 12. rujna 2017. Točkom 3. navedene Odluke rok trajanja usluge javnog prijevoza putnika na navedenoj liniji kao isključivog prava kako je određen do 31. prosinca 2023., pri čemu je u članku 7. stavak 2. Ugovora ugovorena opcija produljenja ugovora. Člankom 2. Dodatka 4. Ugovora o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj trajektnoj liniji broj 335 Prizna-Žigljen i obratno od 14. kolovoza 2023. sklopljenog između Agencije kao davatelja koncesije i JADROLINIJE kao koncesionara kako je navedeno da se ugovara opcija produljenja Ugovora te se koncesionar obvezuje obavljati javni prijevoz iz članka 1. ovog Ugovora i nakon 31. prosinca 2023., u razdoblju od 1. siječnja 2024. godine do 31. prosinca 2027., a člankom 3. tog Dodatka kako je navedeno da stranke suglasno utvrđuju da ostale odredbe osnovnog ugovora ostaju neizmijenjene na snazi. Tuženik se dalje poziva na odredbu članka 164. ZPLPOPP-a, a prema kojoj kako je trajektna linija 335 Prizna - Žigljen i obratno i dalje linija s isključivim pravom na obavljanje javne usluge prijevoza na predmetnom pravcu sa Ugovorom koji je i dalje na snazi. Zaključak je tuženika kako s obzirom na postojeću državnu liniju od općeg gospodarskog interesa i njen značaj za normalno funkcioniranje otočnog stanovništva, s obzirom na činjenicu da se predloženim plovidbenim redom obavlja ista vrsta prijevoza i u istim lukama kao na postojećoj državnoj liniji od općeg gospodarskog interesa, a što je ujedno razlog za nemogućnost uspostavljanja županijskih i međužupanijskih linija temeljem članka 21. stavka 2. ZPLPOPP-a i lokalnih linija temeljem članka 22. ZPLPOPP-a, kao i s obzirom na činjenicu da linija 335 Prizna – Žigljen i obratno predstavlja liniju od općeg i gospodarskog interesa, odnosno državnu liniju s obvezom javne usluge kao isključivo pravo obavljanja javnog prijevoza na toj liniji, se ne može odobriti red plovidbe bez obveze javne usluge Prizna-Žigljen, pa je zahtjev tužitelja ocijenjen neosnovanim.

20. Sud ne može prihvatiti obrazloženje tuženika kao zakonito, pri čemu ima u vidu dokumentaciju dostavljenu uz odgovor na tužbu, odnosno uz podnesak tuženika od 5. veljače 2026.

21. Naime, iz Ugovora o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj trajektnoj liniji broj 335 Prizna - Žigljen i obratno od 11. srpnja 2017., Ur.broj: 2074-1/17 i Dodatka 4. navedenom Ugovoru od 14. kolovoza 2023. (Urbroj: 3626/2023) ne može se iščitati isključivo pravo Jadrolinije na obavljanje prijevoza na liniji 355 O i obratno. Nadalje, u članku 23. navedenog Ugovora stoji kako koncesionar (Jadrolinija) može obavljati i povremeni prijevoz uz suglasnost Davatelja koncesije (ovdje tuženika), ukoliko takav prijevoz ne ometa redovno obavljanje linije za koju je dobio koncesiju. Dakle, iz navedenog se može zaključiti kako je predmet Ugovora javni prijevoz sa obveznom javne usluge na što bi se moglo odnositi isključivo pravo koje navodi tuženik, međutim, iz spomenutog članka Ugovora proizlazi kako bi koncesionar javni prijevoz bez obveze javne usluge mogao obavljati uz suglasnost tuženika, uz navedene uvjete. Stoga, kako tužitelj traži suglasnost za red plovidbe bez obveze javne usluge, dok iz naprijed navedenog ne proizlazi isključivo pravo na javni prijevoz bez obveze javne usluge, sud za sada ne može pravilnim ocijeniti utvrđenje tuženika tijela o isključivom pravu Jadrolinije na obavljanje prijevoza na liniji 335 Prizna – Žigljen i obratno.

22. Uz navedeno, pitanje isključivog prava je prema Uredbi (EZ) br. 1370/2007 iznimno u pomorskoj kabotaži jer u načelu države članice mogu primijeniti manje ograničavajuće mjere da bi zadovoljile potrebe za javnim prijevozom, te se u stavku 5.5.1. Komunikacije komisije o tumačenju Uredbe Vijeća (EEZ) broj: 3577/92 navodi kako se svim operaterima koji obavljaju uslugu na istoj liniji paralelno s operaterom koji ima sklopljen ugovor o obavljanju javne usluge mogu nametnuti blage obveze pružanja javne usluge, i kao primjer se navodi kako se može odrediti uvjet prema kojemu svaki brodar koji ulazi u liniju za koju je na snazi ugovor o obavljanju javne usluge u kojem se nameće cjelogodišnja usluga također mora raditi cijele godine.

23. Vezano za pozivanje tuženika na članak 21. stavak 2. i članak 22. ZPLPOPP-a u osporenom rješenju, sud prihvaća tumačenje tužitelja kako je svrha članka 21. i 22. ZPLPOPP-a spriječiti uspostavljanje županijske odnosno lokalne linije onda kad već postoji uspostavljena državna i/ili županijska odnosno lokalna linija sa obvezom javne usluge, odnosno ZPLPOPP-a isključuje mogućnost da se na istom pravcu obavljaju dvije linije s obvezom javne usluge, jer je svrha obveze javne usluge osigurati minimalne pretpostavke koje su potrebne da se osigura teritorijalna povezanost otoka s kopnom jer je to opći gospodarski interes. Međutim, tužitelj je podnio zahtjev za obavljanjem prijevoza na liniji Prizna - Žigljen i obratno bez obveze javne usluge, koji je definiran odredbom članka 43. ZPLPOPP-a, a koji prijevoz bi obavljao bez obveze javne usluge radi svojeg gospodarskog interesa i na vlastiti poduzetnički rizik, a tuženik nije dostatno obrazložio iz kojeg razloga smatra da bi odobravanje reda plovidbe tužitelju ugrozilo obavljanje linije s obvezom javne usluge, odnosno iz kojih razloga nije prihvaćen alternativni red plovidbe (plovidba u noćnim terminima), a za koji su Lučka uprava Senj i Lučka uprava Novalja, kao tijela koja upravljaju polaznom i odredišnom lukom, dala (dijelom) pozitivno mišljenje, čime je povrijeđena odredba članka 98. stavak 5. ZUP-a. Naime, navedenom zakonskom odredbom je propisano kako obrazloženje, između ostalog, sadržava razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, te razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka.

24. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda, osporenim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je trebalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, postupajući u granicama tužbenog zahtjeva, poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

25. U ponovnom postupku tuženik je dužan otklanjajući ukazane nedostatke, ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, odnosno ispitati jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 54. stavka 4. ZPLPOPP-a za odobravanje reda plovidbe tužitelja na navedenoj liniji, pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba ovog suda, u skladu sa odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

26. Stoga je presuđeno kao pod točkama I. i II. izreke presude.

27. Prema odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

28. Kako je tuženik izgubio spor u cijelosti, to je u skladu s naprijed navedenim zakonskim odredbama, te Tbr. 27. i 54. Tarife, tužiteljima priznat kao opravdan zatraženi trošak na ime sastava tužbe od 500 bodova, te trošak zastupanja na raspravi od 6. ožujka 2026. od 500 bodova, ukupno 100 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 2.000,00 eura, te uvećano za vrijednost PDV od 25% daje iznos od 2.500,00 eura. Tužiteljima nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 18. veljače 2026., budući da se radi o ponavljanju tužbenih navoda, koje su pak tužitelji mogli iznijeti na raspravi pred ovim sudom, za koje im je priznat trošak zastupanja, pa je sud odlučio kako se ne radi o opravdanom trošku. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

U Splitu, 2. travnja 2026.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv točke I. i II. izreke presude nije dopuštena žalba. Protiv točke III. (odluke o trošku) dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje točke III.

DNA:

1. tužiteljima pod 1. i pod 2. putem Mirana Maćešića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Maćešić i suradnici d.o.o., sa sjedištem u [adresa]

2. Agencija za obalni linijski pomorski promet, Split, Ulica grada Antofagaste 6

3. u spis