Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4793/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ČŠ zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23), odlučujući o žalbi tužitelja, MUP-a, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu, broj: Pp-4378/2025-5 od 7. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 2. travnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš, i pobijana presuda se u pobijanom dijelu potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik ČŠ proglašen je krivim i kažnjen kaznom zatvora u trajanju od 30 dana, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na koju se temeljem članka 44. Prekršajnog zakona primjenjuje uvjetna osuda s rokom kušnje u trajanju od 1 godine. Također je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 eura, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

2. Istom presudom, temeljem članka 76.a Prekršajnog zakona, okrivljeniku je vraćeno privremeno oduzeto vozilo.

3. Istom presudom, temeljem članka 138. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.

4. Protiv te presude tužitelj Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Omiš, pravodobno je podnijela žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi, odluke o vraćanju privremeno oduzetog vozila, te zbog neizricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom. Smatra da je sud trebao okrivljeniku izreći bezuvjetnu kaznu zatvora, trajno oduzeti vozilo i izreći zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom, s obzirom na njegovu prekršajnu kažnjavanost.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet povodom žalbe tužitelja, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja u odluci o uvjetnoj osudi, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao kaznu zatvora u trajanju od 30 dana, s rokom kušnje u trajanju od 1 godine od dana pravomoćnosti pobijane presude, temeljem članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dakle, koja se neće izvršiti ukoliko u danom roku okrivljenik ne počini jedan ili više prekršaja za koji bi mu bila izrečena ista ili teža kazna od one izrečene uvjetnom osudom. Dakle, navedena mjera upozorenja uvjetna osuda nije ni prestroga ni preblaga i valjano je obrazložena, te ovaj sud smatra da je primjereno odmjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, s obzirom da je za propisani prekršaj propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 kuna ili zatvor do 60 dana. Stoga i ovaj sud smatra da će se i mjerom upozorenja ostvariti svrha i cilj prekršajnopravnih sankcija. Kako tužitelj nije svojim žalbenim navodima doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke o kazni, žalba je odbijena kao neosnovana.

8. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja u odluci o vraćanju privremeno oduzetog vozila, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud postupio pravilno i zakonito kada je donio rješenje o vraćanju vozila. Naime, okrivljeniku je vozilo privremeno oduzeto temeljem članka 229. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Nadalje, institut privremenog oduzimanja vozila prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama može trajati do donošenja meritorne odluke. S obzirom da je u pravnoj stvari broj Pp-4378/2025-5 od 7. travnja 2025. donesena meritorna odluka, prvostupanjski sud je pravilno odlučio da vraća privremeno oduzeto vozilo. Naime, ovaj sud je utvrdio da trajno oduzimanje vozila ne bi bilo razmjerno počinjenom djelu, te da nije nužno izricanje oduzimanja vozila kojim je prekršaj počinjen, već da će na okrivljenika dovoljno utjecati i mjera upozorenja uvjetna osuda zatvora i izrečena novčana kazna, kako ubuduće ne bi počinio novi prekršaj. Dakle, opasnost od ugrožavanja sigurnosti prometa u konkretnom predmetu nije veća nego pravo na privatno vlasništvo, pa je u ovom slučaju vozilo pravilno vraćeno odlukom prvostupanjskog suda.

9. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja u odluci o neizricanju zaštitne mjere, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito postupio, ne izrekavši okrivljeniku zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom, s obzirom na njezinu nesvrsishodnost, budući da okrivljenik ionako nema pravo na upravljanje vozilom.

10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 2. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sofija Kovačević,v.r.

Nediljko Boban,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i podnositelja optužnog prijedloga.