REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-12/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Denis Meczner, odvjetnik u Samoboru, protiv tuženog RK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Sandra Matijević, odvjetnica u Samoboru, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj P-29/2021-53 od 10. studenoga 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijanjem u cijelosti kao neosnovane žalbe tuženika te djelomičnim odbijanjem, a u preostalom dijelu uvažavanjem žalbe tužitelja, presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj P-29/2021-53 od 10. studenoga 2025. se:

- potvrđuje u cijelosti u točki I. i II. izreke,

- potvrđuje u dijelu točke III. izreke kojom je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 621,60 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, odnosno od 10. studenoga 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana;

- preinačuje u preostalom dijelu točke III. izreke, na način da se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka preko iznosa od 621,60 eur do konačno suđenog u iznosu od 1.176,24 eur odbija kao neosnovan zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku RK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 777,40 EUR sa zateznom kamatom:

- na iznos od 79,79 EUR od 15. ožujka 2021.

- na iznos od 84,91 EUR od 24. ožujka 2021.

- na iznos od 596,75 EUR od 29. ožujka 2021.

- na iznos od 15,95 EUR od 08. lipnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.225,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 10. studenog 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.357,97 EUR, sa zateznom kamatom:

- na iznos od 1.110,22 EUR od 01. studenog 2020.

- na iznos od 119,45 EUR od 29. prosinca 2020.

- na iznos od 75,25 EUR od 15. ožujka 2021.

- na iznos od 37,98 EUR od 11. svibnja 2021.

- na iznos od 15,07 EUR od 08. lipnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovanim.

III. Tužitelj AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan je tuženiku RK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.176,42 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 10. studenog 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u odnosu na točku II. i III. izreke pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i odluke o trošku. Tvrdi da obrazložena prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer u presudi uopće nema razloga o odlučnim činjenicama odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku odnosno tonskih snimki i samih tih isprava ili zapisnika odnosno tonskih snimki, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Ostaje kod tvrdnji iznijetih u tužbi i tijekom postupka da se tuženik ugovorom o najmu stana obvezao podmiriti troškove završnog čišćenja stana, pa da je stoga neosnovano sud postupio kada je odbio njegov zahtjev istaknut u tom pravcu. Posebno ukazuje da je tuženik na ročištu održanom kod suda prvoga stupnja dana 22. studenoga 2022. priznao troškove radova majstora od 1.000,00 kn i troška bojanja dnevne sobe u iznosu od 1.000,00 kn, s kojom procjenom se on neposredno na ročištu složio, pa da je nejasno da je sud unatoč djelomičnom priznanju tužbenog zahtjeva, u cijelosti odbio taj dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan. Poziva se na odredbu članka 8. i članka 5. Ugovora o najmu stana, te tvrdi da je sud neosnovano postupio kada je odbio njegov zahtjev za naknadom troškova očitavanja i aktivacije razdjelnika. Tvrdi da svi računi koji se odnose na HEP Toplinarstvo d.o.o. i Komunalac d.o.o. prileže predmetu, pa da je nejasno temeljem čega je to sud njegov tužbeni zahtjev u pravcu podmirivanja tih računa u spornom vremenskom periodu samo djelomično prihvatio. Osporava i odluku o troškovima postupka. Obzirom na navedeno predlaže da su drugog stupnja njegovu žalbu uvaži te presudu preinači suprotno njegovim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje troškove ža lbe.

3. Pravovremenim i dopuštenim žalbama navedenu presudu u točki I. i odbijajućem dijelu točke III. izreke, pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, posebno jer je izreka presude proturječna sama sebi i razlozima, te su razlozi o odlučnim činjenicama proturječni dokazima provedenim u postupku i to kako iskazima svjedoka tako i samih stranaka te sadržaju isprava u predmetu. Osporava zaključak suda prvoga stupnja da je u obvezi tužitelju naknaditi trošak isporučene toplinske energije za samostalnu uporabnu cjelinu u iznosu od 596,75 eur, jer ti troškovi nisu navedeni kao režijski troškovi u članku 8. ugovora o najmu stana koji je između tužitelja i tuženika sklopljen 1. rujna 2019. Osporava i da bi bio u obvezi podmiriti troškove Vodoopskrbe i odvodnje d.o. u ukupnom iznosu od 94,91 eur, jer da tužitelj nakon primitka novog obračuna dugovanja od strane Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. nije poduzeo niti jednu radnju da provjeri vjerodostojnost novoizdanih računa za potrošnju vode za mjesec kolovoz rujan i listopad 2020. Navodi nadalje, da je račun za komunalnu naknadu za listopad mjesec 2020. dostavljen u mjesecu studenom 2020. kada se više ne nalazi u najmu predmetnog stana, a taj račun tužitelj mu nije dostavio niti ga pozvao da podmiri već ga je samo utužio čime je tuženik neosnovano nametnuo obvezu plaćanja zatezne kamate na isti. Također navodi, da je sud prilikom donošenja presude propustio uzeti u obzir činjenicu da je tuženiku platio sukladno članku 9. ugovora o najmu stana iznos od 119,54 eur kao garanciju da će svi računi biti podmireni i da neće doći do uništenja imovine. Predmetni polog je služio upravo da se podmire eventualni iznosi na ime režija koje bi tužitelj kao najmodavac zaprimio nakon isteka ili raskida predmetnog ugovora o najmu, pa kako iznos pologa nije vraćen nakon raskida ugovora istim se tužitelj namiruje za iznose nepodmirenih tražbine na ime režija. Osporava i odluku o troškovima postupka u odbijajućem dijelu. Obzirom na navedeno predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži i presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet prati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Potražuje troškove žalbe.

4. Sa žalbama parničnih stranaka postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

5. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

6. Žalba tužitelja nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka, dok je žalba tuženika u cijelosti je neosnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik s kojim je bio u ugovornom odnosu najmodavac - najmoprimac, temeljem Ugovora o najmu stana koji je zadnji put produljen 1. rujna 2019. isplati iznos od 2.135,37 eur, od čega se iznos od 1.110,22 eur odnosi na troškove radova bojanja zidova i stropova antinikotinskim premazom zbog zadimljenosti prostorije, sanacije i dezinfekcije zidova od plijesni, struganje i nanošenje glet mase na zidove kupaone, popravak keramike u hodniku te čišćenje ljepljive mase s parketa a sve to prema Ponudi 37 Obrta [obrt], vlasnika ŠK od 1. listopada 2020. Iznos od 119,45 eur tužitelj potražuje na ime ponovne aktivacije i usluge očitavanja razdjelnika prema potvrdi i računima tvrtke Ti- San d.o.o., iznos od 155,04 eur potražuje na ime podmirenja duga prema tvrtki HEP Toplinarstvo d.o.o. za razdoblje od lipnja do listopada mjeseca 2020., iznos od 596,75 eur potražuje na ime podmirenja duga prema tvrtki HEP Toplinarstvo za rujan mjeseca 2019. te za razdoblje od siječnja do svibnja 2020., iznos od 84,91 eur potražuje na ime duga prema tvrtki Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. prema potvrdi i računima za kolovoz, rujan i listopad mjesec 2020., iznos od 37,98 eur potražuje na ime podmirenja zatezne kamate zbog nastalog duga prema HEP Toplinarstvo d.o.o., dok je iznos od 31,02 eur potražuje ne ime duga prema tvrtki Komunalac d.o.o. koji se odnosi na račune za siječanj 2017. i listopad 2019. sve to sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekući od dospijeća pa do isplate kako je to pobliže opisano u točki I. i II. izreke presude.

7.1. Pritom, među parničnim strankama nije sporno da su od 1. studenoga 2016. bili u ugovornom odnosu najma stana u [adresa], koji je posljednji put na rok od godine dana produžen dana 1. rujna 2019., a kojim ugovorom su stranke ugovorile da će tuženik, osim mjesečne najamnine, plaćati i režijske troškove za vrijeme trajanja ugovornog odnosa i to za utrošak električne energije, vode, komunalna davanja, stubišne rasvjete, završno čišćenje stana, TV pretplatu i telefon (Internet), ukoliko se uvede (članak 8. Ugovora o najmu stana), dok je člankom 13. (između ostaloga) bilo ugovoreno, da će tuženik zadnji dan korištenja stana isti osloboditi od svojih stvari, očistiti i vratiti u stanju kako je bilo prije ulaska u stan. Nije sporno da je posljednji ugovor o najmu stana raskinut te da je tuženik s obitelji iz stana iselio krajem listopada 2020. Nesporno je da je tuženik podmirio do dana otkaza ugovora o najmu stana sve obveze iznosa najma, međutim sporno je da li je da li je u obvezi tužitelju podmiriti utužena potraživanja.

8. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) propisano da su sudionici obveznog odnosa dužni ispuniti svoju obvezu, dok je odredbom članka 65. stavak 1. ZOO propisano da je učinak obveze ovlaštenje vjerovnika da od dužnika zahtijeva njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

8.1. Zakonom o najmu stanova („Narodne novine“ broj 91/1996., 48/1998., 66/1998., 22/2006., 68/2018. i 105/2020. - dalje: ZNS) propisano je da se ugovorom o najmu najmodavac obvezuje predati stan za stanovanje najmoprimcu uz za to određenu najamninu, da se međusobni odnosi pritom uređuju ugovorom koji se sklapa s jednom osobom i u pisanom obliku (članak 3. i 4. ZNS). Odredbom članka 19. stavak 1. točkom 1. ZNS je propisano kako najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana osobito ako najmoprimac ne plati u ugovorenom roku najamninu i druge ugovorene troškove u vezi sa stanovanjem pri čemu ugovor može otkazati i bez opomene ako najmoprimac više od dva puta postupi suprotno ugovoru (članak 19. stavak 2. ZNS). Odredbom članka 5. točke 4. ZNS propisano je da ugovorne stranke u ugovoru o najmu obavezno ugovaraju koja se vrsta troškova u vezi sa stanovanjem plaća i na koji način.

9. Cijeneći sadržaj prethodno navedenih zakonskih odredbi, sadržaj ugovora o najmu stana koji su ovdje parnične stranke međusobno sklopile, te ostalu materijalnu dokumentaciju koja prileži predmetu - prvenstveno račune i potvrde o izvršenom plaćanju, kao i iskaze saslušanih svjedoka i stranaka (članak 8. ZPP), sud prvog stupnja zahtjev tužitelja za plaćanjem iznosa od 1.110,22 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. studenog 2020. pa do isplate, a koji se odnosi na troškove oko radova bojanja zidova i stropova antinikotinskim premazom zbog zadimljenosti prostorije, sanacije i dezinfekcije zidova od plijesni, struganje i nanošenje glet mase na zidove kupaone, popravak keramike u hodniku te čišćenje ljepljive mase sa parketa a sve to prema Ponudi 37 Obrta [obrt], vlasnika ŠK od 1. listopada 2020., odbio je kao neosnovan, uz obrazloženje u osnovnom da tužitelj nije dokazao vrijednost odnosno visinu tih radova koje je bilo nužno obaviti nakon iseljenja tuženika i njegove obitelji iz istoga, posebno kraj činjenice da svoj zahtjev u tom pravcu tužitelj temelji na ponudi obrta koji nije vršio radove sanacije stana tužitelja koji su navedeni u ponudi (što proizlazi iz iskaza vlasnika obrata). Pritom, sud je pošao i od činjenice da tužitelj nije dokazao u kakvom je stanju stan bio u trenutku useljenja tuženika i njegove obitelji u isti a kakvom u trenutku iseljena, iako je člankom 2. i 14. Ugovora o najmu bilo ugovoreno da će se o stanju stana u trenutku početka njegova korištenja i prestanka korištenja sačiniti zapisnik koji će konačno biti sastavni dio ugovora o najmu.

9.1. Sud je kao neosnovan odbio i zahtjev tužitelja za naknadom iznosa od 119,45 eur sa zateznom kamatom tekućom od 29. prosinca 2020. pa do isplate, a koji se odnosi na ponovnu aktivaciju i uslugu očitavanja razdjelnika prema potvrdi trgovačkog društva TI-SAN d.o.o., uz obrazloženje u osnovnom da iz ugovora o najmu stana na kom tužitelj temelji svoje potraživanje - to je ugovor od 1. rujna 2019., ne proizlazi da bi stranke ugovorile obvezu tuženika podmirivanja troškova nastalih po osnovi aktivacije usluge očitavanja razdjelnika (radi se o trošku o iznosu od 750,00 kn) a daljnji iznos od 150,00 kn koji se odnosi na uslugu očitavanja razdjelnika toplinske energije grijanja za razdoblje od 1. listopada 2018. do 30. travnja 2019. nije osnovan iz razloga što se radi o potraživanju koje se odnosi na period prije sklapanja ugovora o najmu od 1. rujna 2019. Pritom, sud je cijenio i sadržaj odredbe članka 5. Ugovora o najmu kojom se tužitelj kao najmodavac tuženiku kao najmoprimcu obvezao predati stan u stanju pogodnom za stanovanje, što uključuje između ostalog, mogućnost korištenja sustava grijanja od strane tuženika kao najmoprimca, za što se tuženik obvezao plaćati uslugu HEP Toplinarstvu d.o.o., kao isporučitelju toplinske energije bez dodatnih troškova očitavanja razdjelnika.

9.2. Polazeći od sadržaja odredbe članka 8. Ugovora o najmu stana, sud je zahtjev tužitelja usmjeren na podmirenja duga prema HEP Toplinarstvu d.o.o. za razdoblje od mjeseca lipnja do listopada 2020. djelomično prihvatio kao osnovan, te je tuženiku naložio da tužitelju isplati iznos od 79,79 eur, koji iznos obuhvaća račune za razdoblje od lipnja do zaključno rujna mjeseca 2020., jer ti računi prileže predmetu i iz njih je vidljiva visina dužne obveze, dok je zahtjev tužitelja za isplatom preostalog iznosa od 75,25 eur odbio kao neosnovan, jer je utvrdio da predmetu ne prileži račun za listopad mjesec 2020. pa nije bilo moguće utvrditi visinu dužen obveze po tom računu. Zakonska zatezna kamata tužitelju na priznati iznos suđena je od dana plaćanja računa odnosno od 15. ožujka 2021.

9.3. Sud je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 84,91 eur s zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 24. ožujka 2021. kao dana plaćanja pa do isplate, u cijelosti prihvatio kao osnovan, obzirom je utvrdio da upravo u tom iznosu (nakon umanjena računa za iznos otpisa Komisije za otpis vode utrošene bez koristi u iznosu od 181,80 kn budući je stambena zgrada na adresi u [adresa], imala interni kvar u razdoblju od 31. srpnja do 16. rujna 2020. što je povećano iznos računa u spornom periodu), proizlazi obveza tuženika na ime podmirivanja računa utroška vode prema Vodoopskrbi i odvodnji d.o.o. za mjesece kolovoz, rujan i listopad 2020.

9.4. Sud je u cijelosti prihvatio zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 596,75 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. ožujka 2021. (dan plaćanja) pa do isplate, obzirom je utvrdio da je upravo taj iznos tuženik dužan isplatiti tužitelju prema ispostavljenim računima HEP Toplinarstvo d.o.o. za rujan 2019., te za razdoblje od siječnja do svibnja 2020., pri čemu je obvezu tuženika u tom dijelu proizlazi iz sadržaja članka 8. Ugovora o najmu.

9.5. Zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 37,98 eur sa zateznom kamatom tekućom od 11. svibnja 2021. pa do isplate a koji iznos kamate je tužitelju naplaćen zbog nastalog duga prema HEP Toplinarstvu d.o.o., sud je odbio kao neosnovan uz obrazloženje u osnovnom da u tom pravcu tužitelj nije dostavio niti račun, niti obračun kamate, pa nije moguće ispitati pravilnost obračuna iste.

9.6. Sud je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 15,95 eur s osnova komunalne naknade za mjesec listopad 2020. prihvatio kao osnovan te je tuženiku naložio isplatiti mu taj iznos prema računu koji je plaćen 8. lipnja 2021., dok ga je s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 15,07 eur odbio kao neosnovan, jer se u tom dijelu potraživanje tužitelja odnosi na nepodmirenu obvezu iz siječnja mjeseca 2017., koje obveze ne proizlaze iz ugovora o najmu stana koji je osnov tužbenog zahtjeva tužitelja.

10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda kako tužitelja tako i tuženika ocjena je ovoga suda drugoga stupnja da je presuda u odluci o glavnoj stvari u bitnom dijelu pravila i zakonita. Činjenice bitne za odluku o zahtjevu tužitelja pravilo su utvrđene, a na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno je primijenjeno, osim u dijelu odluke o troškovima postupka.

10.1. Nije stoga ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer prvostupanjska presuda ni u izreci ni u obrazloženju ne sadrži takve nedostatke zbog kojih se pravilnost odluke ne bi mogla ispitati, budući da je izreka dovoljno jasna i određena a u obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi valjane razloge za svoje stajalište o (ne)osnovanosti postavljenih zahtjeva.

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je njegov zahtjev za isplatom iznosa od 1.110,22 eur s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. studenog 2020. pa do isplate, a koji zahtjev se odnosi na troškove oko radova bojanja zidova i stropova antinikotinskim premazom zbog zadimljenosti prostorije, sanacije i dezinfekcije zidova od plijesni, struganje i nanošenje glet mase na zidove kupaone, popravak keramike u hodniku te čišćenje ljepljive mase sa parketa, odbio kao neosnovan, jer kako to pravilno sud prvoga stupnja zaključuje, tužitelj nije dokazao visinu tih radova, koji su očito obavljeni - jer tako proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka te tužitelja kao parnične stranke, ali visina istih nije dokazana jer radove nije obavljao obrt koji je izdao ponudu na kojoj tužitelj u tom dijelu temelji visinu svog zahtjeva, već je tužitelj sam angažirao osobe koji su te radove izvodili - tužitelj u sudski spis nije dostavio račune iz kojih bi proizlazila vrijednost utrošenog materijala a niti iz provedenih dokaza proizlazi na siguran način koliki je iznos novčanih sredstava tužitelj platio majstorima za obavljeni rad. Tuženik suprotno žalbenim navodima tužitelja vrijednost tih radova nije priznao na ročištu koje je kod suda prvoga stupnja održano dana 22. studenog 2022. (stranica 127 do 133 prvostupanjskog spisa) u iznosu od ukupno 2.000,00 kn, jer isto ne proizlazi iz sadržaja zapisnika sačinjenog na tom ročištu. Konačno, odredbom članka 8. Ugovora o najmu stana koji je između ovdje parničnih stranaka zaključen dana 1. rujna 2019. proizlazi da je tuženik u obvezi pomiriti završno čišćenje stana, a radovi čiju naknadu ovdje tužitelj potražuje ne predstavljaju troškove završnog čišćenja stana (članak 13. Ugovora), a niti one iz članka 17. ZNS.

12. Također, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je sud prvoga stupnja postupio kada je kao neosnovan odbio njegov zahtjev u dijelu kojim potražuje isplatu iznosa od 119,45 eur sa zateznom kamatom tekućom od 29. prosinca 2020. pa do isplate, a koji se odnosi na ponovnu aktivaciju i uslugu očitavanja razdjelnika prema potvrdi trgovačkog društva TI-SAN d.o.o., jer i po pravnom shvaćanju ovoga suda drugoga stupnja taj trošak ne predstavlja režijski trošak u smislu članka 8. Ugovora o najmu stana, ali niti onaj iz članka 5. Ugovora na koji se tužitelj poziva u svojoj žalbi.

13. Sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je tuženiku naložio podmiriti režijske troškove prema računima HEP Toplinarstvo d.o.o. Naime, iako u članku 8. Ugovora o najmu stana nije pojedinačno navedena obveza plaćanja troškova koji se odnose na grijanje stana prema računima HEP Toplinarstva d.o.o., radi se o trošku koji se ima smatrati režijskom troškom, koji je tuženik dužan - suprotno njegovim žalbenim navodima, podmiriti jer je koristio usluge grijanja stana (ta okolnost proizlazi iz njegova iskaza), i to u visini koja proizlazi iz ispostavljenih računa. Tu dužnu obvezu tuženika tužitelj je dokazao računima koje je dostavio u sudski za period od lipnja do rujna mjeseca 2020., pa je za taj period sud prvoga stupnja pravilno obvezao tuženika na plaćanje iznosa od 79,79 eur, te je pravilno postupio kada je zahtjev tužitelja u preostalom dijelu - onaj koji se odnosi na račun za listopad mjesec 2020. odbio kao neosnovan, jer je u tom pravcu dao valjano obrazloženje razloga koje nije doveo u dvojbu tužitelj sadržajem svojih žalbenih navoda. Također, žalbenim navodima tužitelja nije doveden u pitanje zaključak suda prvoga stupnja osnovom koga je odbio zahtjev tužitelja za plaćanjem iznosa od 37,98 eur, jer je sud prvoga stupnja dao valjano obrazloženje razloga za svoju odluku u tom dijelu, koje razloge u cijelosti prihvaća ovaj sud drugoga stupnja. Također, tuženik je dužan tužitelju s osnova utroška toplinske energije i iznos od 596,75 eur, jer se radi o trošku koji predstavlja režijski trošak i koji je tužitelj dokazao po visini.

14. Neosnovano tuženik smatra da nije u obvezi tužitelju podmiriti troškove utroška vode prema računima od strane Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o., i to onima koji su umanjeni za iznos otpisa od strane Komisije za otpis vode, jer se radi o režijskim troškovima koji su navedeni u članku 8. Ugovora o najmu stana i koji su stvarno nastali

- svojim iskazom tu okolnost tuženik nije sporio kao niti činjenicu da te troškove nije podmirio, pa stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava postojanje svoje obveze u tom dijelu.

15. Suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvog stupnja pravilno je postupio kada je tuženik naložio da tužitelju na ime komunalne naknade isplatiti iznos od 15,07 eur za mjesec listopad 2020., jer je u tom vremenskom periodu dužnik koristio predmetnim stan i usluge navedene u računu, dok je u preostalom dijelu, sud prvoga stupnja zahtjev tužitelja pravilno odbio kao neosnovan, jer se i po pravnom shvaćanju ovoga suda prvoga stupnja radi o tražbini koja ne proizlazi i predmetnog ugovora o najmu stana.

16. Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvoga stupnja u predmetnom slučaju nije propustio cijeniti činjenicu da je tuženik u trenutku zaključenja predmetnog ugovora o najmu tužitelju isplatio sukladno članku 9. istoga, iznos od 900,00 kn / 119,45 eur kao garanciju da će svi računi biti podmireni i da neće doći do uništenja imovine. Naime, taj iznos tuženik je iskoristio za plaćanja najma za mjesec listopad 2020. a što konačno proizlazi iz njegova iskaza, tako da se taj iznos nije mogao koristiti za podmirivanje onih troškova za koje je ugovoren.

17. Obzirom na navedeno, kako je sud prvoga stupnja pravilno utvrdio - polazeći pritom od sadržaja ugovornih odredbi koji je između parničnih stranaka sklopljen 1. rujna 2019., osnov i visinu dužne obveze tuženika - prema računima koji prileže predmetu, to je žalbu kako tužitelja - točka II. izreke, tako i tuženika - točka I. izreke, valjalo odbiti kao neosnovanu, te temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

18. Odluku o troškovima postupka pobijaju i tužitelj i tuženik. Tužitelj tvrdi da sud prilikom donošenja odluke o trošku nije pravilno primijenio odredbu članka 154. stavka 2. ZPP pri čemu ne osporava visinu troška koji je sud priznao tuženiku za pojedine radnje koje je poduzeo po punomoćniku odvjetniku a koje su odmjerene sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. i 107/2025. - dalje: Odvjetnička tarifa), dok tuženik tvrdi da je sud nepravilno primijenio tarifni broj 8. točku 1. Odvjetničke tarife prilikom odmjeravanja troškova tužitelju.

18.1. U predmetnom slučaju tužitelj je sa svojim tužbenim zahtjevom djelomično uspio u postupku, pa se o troškovima odlučuje primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP, kojom je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

18.2. Tužitelj je sa svojim zahtjevom po osnovu uspio u sporu u omjeru od 30% a po visini u omjeru od 36,40% ili ukupno 66,40%, dok je tuženik po osnovu uspio u omjeru od 70% a po visini u omjeru od 63,60% ili 133,60%. Kada se uspjeh tužitelja po oba osnova podijeli s dva, dobije se konačni uspjeh tužitelja u postupku u omjeru od 33,20%, a istom takvom računskom operacijom dobije se konačni uspjeh tuženika u postupku u omjeru od 66,80%. Kako je uspjeh tuženika u postupku veći od uspjeha tužitelja, od uspjeha tuženika odbija se uspjeh tužitelja, iz čega proizlazi da je uspjeh tuženika u ovom postupku 33,60%. Kao što je prethodno rečeno, kako visina odmjerenih troškova postupka tuženiku nije sporna i iznosi za poduzete radnje u predmetu 1.850,00 eur (tuženik ne potražuje PDV), proizlazi da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi trošak postupka u iznosu od 621,60 eur, s pripadajućom zateznom kamatom na taj iznos, dok je zahtjev tuženika preko tog iznosa do konačno priznato u iznosu od 1.176,24 eur valjalo odbiti kao neosnovan zajedno s zakonskom zateznom kamatom na taj iznos.

19. Obzirom na navedeno, odbijanjem u cijelosti žalbe tuženika te djelomičnim odbijanjem a u preostalom dijelu prihvaćanjem žalbe tužitelja, o troškovima postupka valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. u vezi s člankom 380. stavak 2. i članka 373. točka 3. u vezi s člankom 380. stavak 3. ZPP, odlučiti kao u izreci ove presude.

20. Obzirom je tužitelj sa svojom žalbom uspio samo u razmjernom neznatnom dijelu, te odluka o troškovima njegove žalbe temelji na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 5. ZPP.

21. Odluka o troškovima žalbe tuženika temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP.

U Puli-Pola 2. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić