REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž R-49/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Tanja Bota, odvjetnica u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-10/2023-22 od 6. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja te potvrđuje točka I. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-10/2023-22 od 6. veljače 2026.

i

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja, ukida se u točka II. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-10/2023-22 od 6. veljače 2026., te se u tom dijelu - odluka o trošku, predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.619,09 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana 12.5.2021.g. pa do isplate kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.200,00 eura, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer izreka presude proturječi sama sebi i razlozima presude, presuda nema nikakvih razloga o odlučnim činjenicama, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 2.619,09 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama uz obrazloženje pod točkom 5., treća crtica: „da je tuženik isplatio s osnova nastale štete nesporni iznos od 1.592,97 eura.“ Navedeno je apsolutno netočno, ne proizlazi uopće iz sadržaja sudskog spisa i izvedenih dokaza, a niti se to dogodilo. Nadalje, u točki 4. obrazloženja presude prvostupanjski sud navodi: „Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.“ Tužitelju uopće nije jasno što je to djelomično osnovano kad je iz točke I. izreke razvidno da prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Nadalje, u točki 9.2. obrazloženja zadnja rečenica prvostupanjski sud navodi: „Imajući u vidu načelo individualizacije naknade, primjenu pravnog standarda „pravične naknade“, utvrđeni stupanj umanjenja općih životnih aktivnosti od 1% s ortopedske strane, to ovaj sud smatra primjerenim priznati tužitelju iz osnova neimovinske štete, za koju je isključivo odgovorna tužena, iznos od 1.052,00 eura.“ Tužitelju uopće nije jasno što to prvostupanjski sud smatra primjerenim priznati kad je iz točke I. izreke razvidno da prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Osporava se i utvrđenje visine neimovinske štete jer po Orijentacijskim kriterijima tužitelju po predmetnom štetnom događaju pripada iznos od 2.555,81 eura, uz troškove putovanja na liječenja u iznosu od 63,28 eura, pa bi tužitelju trebalo pripasti minimalno 2.619,09 eura, ako se u obzir uzme i inflacija od donošenja posljednjih Orijentacijskih kriterija do presuđenja. Osporava i odluku o parničnom trošku pozivajući se na shvaćanje Europskog suda za ljudska prava u odluci Klauz protiv Hrvatske broj 2896/10 od 18. srpnja 2013. Predlaže se usvojiti žalbu tužitelja u cijelosti i obvezati tuženicu na naknadu svih parničnih troškova ovoga postupka, podredno, prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, osim protiv odluke o parničnom trošku.

5. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem , u bitnome, da je tuženica isplatom iznosa od 1.592,97 eura u cijelosti naknadila štetu tužitelju, kako imovinsku tako i neimovinsku, iz štetnog događaja od 18. siječnja 2020., kada je tužitelj kao policajac zadobio ozljedu na radu.

6. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita te u njenom donošenju nije ostvaren ni jedan žalbeni razlog.

7. Tužitelj sadržajno ukazuje na počinjenu bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, međutim navedena povreda nije počinjena.

8. Tužitelj navodi da je tu bitnu povredu prvostupanjski sud počinio time što je naveo da je tuženica tužitelju isplatila nesporni iznos naknade štete od 1.592,97 eura i da nije jasno na temelju čega je to prvostupanjski sud zaključio i da to nije točno. Međutim, tužitelj u svom podnesku od 18. lipnja 2025., u točki 3/ stavku 3. navodi: „Iz svega iznijetoga jasno i nedvosmisleno proizlazi kako je tužiteljev zahtjev u cijelosti osnovan te kako tuženik isplatom nespornog iznosa od 1.592,67 EUR nije u cijelosti naknadio nastalu štetu tužitelju.“ Dakle, tu činjenicu prvostupanjski je sud utvrdio iz navoda samog tužitelja, koji navod tužitelj naknadno nije osporio. Po članku 221. stavku 1. ZPP-a ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice, ali sud može narediti da se dokazuju i takve činjenice ako smatra da stranka njihovim priznanjem ide za tim da raspolaže zahtjevom kojim ne može raspolagati (članak 3. stavak 3.).

9. Nisu ostvarene niti bitne povrede time što je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev, a u obrazloženju je pogrešno naveo da je zahtjev tužitelja djelomično osnovan, jer je jasno da je zahtjev odbijen i da se presuda može ispitati, a nije ostvarena ni navedena povreda time što je prvostupanjski sud naveo da smatra primjerenim priznati tužitelju iz osnova neimovinske štete iznos od 1.052,00 eura, jer je sud odlučivao o visini zahtjeva tužitelja i s obzirom na nesporno ispaćeni iznos naknade štete.

10. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Nije bilo sporno da je tužitelj zadobio ozljedu na radu, tuženica nije osporavala osnov svoje odgovornosti, a provedenim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio napuknuće članka četvrtog prsta te da mu je postavljena imobilizacija s flasterom četvrtog prsta uz peti prst. Zbog navedenog umanjena mu je životna aktivnost od 1%, bolove jakog intenziteta je imao jedan dan, srednjeg intenziteta jedan tjedan te slabog intenziteta jedan mjesec. Tuđa pomoć i njega bila je potrebna za vrijeme nošenja imobilizacije, a da je trajala dnevno jedan sat, i to četiri tjedana. U trenutku samog događaja doživio je primarni strah u trajanju oko pola minute, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 24 sata, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju dva tjedna te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju šest tjedana.

12. Pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 1100. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) prvostupanjski je sud tužitelju utvrdio pravo na neimovinsku štetu u iznosu od 1.052,00 eura te je suprotno žalbenim navodima tužitelja visina štete utvrđena s obzirom na intenzitet povrede prava osobnosti koji nije bio velik, s time da u pogledu pretrpljenog straha valja reći da je tužitelj ozljedu pretrpio kao policajac, u obavljanju redovnog posla u koji ulazi i savladavanje osoba koje djeluju protuzakonito, za što je tužitelj i obučen i to mu ulazi u opis poslova, pa pretrpljeni strah kod tužitelja ne može se procjenjivati kao kod građana koji nisu vični samoobrani i ulasku u fizičke obračune s drugim osobama.

13. Visinu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu te troškove puta na liječenje tužitelj posebno ne osporava.

14. Slijedom navedenog, kako je i po stavu ovog suda isplatom iznosa od 1.592,67 eura tuženica u cijelosti naknadila tužitelju, kako neimovinsku, tako i imovinsku štetu, odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja protiv točke I. izreke prvostupanjske presude te je u tom dijelu ista potvrđena po članku 368. stavku 1. ZPP-a.

15. Tužitelj osporava i odluku o parničnom trošku po kojoj bi tuženici trebao platiti 1.200,00 eura te se poziva na odluku Klauz protiv Republike Hrvatske i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, međutim u citiranim odlukama radi se o situaciji kad je tuženik osporavao osnov svoje odgovornosti, što ovdje nije slučaj. Tuženica je osnov odgovornosti priznala i platila tužitelju naknadu štete, međutim u spisu nema podatka kada je šteta tužitelju plaćena, pa se ne može od strane ovog suda utvrditi da li su i koje radnje u postupku bile opravdane, jer sve dok tuženica štetu nije platila , tužitelju pripada pravo na trošak radnji koje je do tada imao.

15.1. Iz navedenog je razloga, zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ukinuto rješenje o trošku sadržano u točki II. izreke prvostupanjske presude po članku 380. stavku 3. ZPP-a, kako bi prvostupanjski sud utvrdio kada je tuženica tužitelju platila naknadu štete i s obzirom na navedeno ocijenila pravo stranaka na troškove postupka.

U Puli-Pola 2. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić