Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-1980/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja UC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Ana Jurić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, Zagreb, Savska cesta 64, OIB: 91547293790, radi novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti, 2. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, klasa: UP/II-102-05/23-01/106, ur.broj: 344- 222/7-25-62 od 11. srpnja 2025. i rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Split, klasa: UP/I-102-05/12-01/4274, ur.broj: 2181-34-103/14- 25-50 od 8. svibnja 2025.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-102-05/23-01/106, ur.broj: 344- 222/7-25-62 od 11. srpnja 2025. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Područne službe Split, klasa: UP/I-102-05/12-01/4274, ur.broj: 2181-34-103/14-25-50 od 8. svibnja 2025., kojim je, po službenoj dužnosti, obnovljen postupak okončan rješenjem, klasa: UP/I-102-05/12-01/4274, ur.broj: 2181-34-67/4-15-04 od 21. travnja 2015. te je riješeno da tužitelj nema pravo na novčanu naknadu u trajanju od 90 dana počevši od 5. travnja 2015. do zaključno 3. srpnja 2015.
2. U tužbi kojom pobija zakonitost drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja tužitelj navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno te da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje osporavanog rješenja. Naime, tužitelj navodi da je vodio spor pred Općinskim sudom u Splitu u kojem je pravomoćnom presudom utvrđeno da je odluka tužiteljevog poslodavca o redovitom otkazu ugovora o radu nedopuštena te je istom presudom naloženo poslodavcu vraćanje tužitelja na rad. Međutim, smatra kako donesena presuda u radnom sporu ne predstavlja novi dokaz na način kako to propisuje odredba članka 123. stavka 2. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku. Činjenica da je poslodavcu naloženo vraćanje tužitelja na rad ne implicira da tužitelj nije bio nezaposlena osoba u vrijeme donošenja prava na novčanu naknadu. Proizlazi kako tužitelj smatra da tuženik nije mogao pokrenuti postupak obnove postupka po službenoj dužnosti protekom perioda od punih 10 godina. Naime, sve ako bi se i radilo o razlozima za obnovu postupka, tada bi bio bitan predmet postupka obnove, a to svakako ne može biti novčana tražbina budući da novčane tražbine zastarijevaju te je u konkretnom slučaju nastupila apsolutna zastara. Predlaže da Sud osporavana rješenja poništi i obveže tuženika na nadoknadu troškova ovog upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod svog rješenja te navodi kako tužitelj u predmetnom razdoblju nije imao pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti budući da se isto pravo ostvaruje isključivo po osnovu prestanka radnog odnosa, a koja okolnost je kod tužitelja naknadno otpala presudom nadležnog suda. Dakle, u pogledu prethodnog pitanja nezaposlenosti podnositelja zahtjeva za novčanu naknadu, odnosno pitanja postojanja ili nepostojanja radnopravnog odnosa te osobe, nadležni je sud kasnije odlučio u bitnim točkama drukčije jer je presudom tužitelj vraćen u radni odnos te su mu uspostavljena prava po osnovi rada za razdoblje u kojem je bio u evidenciji nezaposlenih osoba Zavoda i primao novčanu naknadu s osnove nezaposlenosti. Zbog toga je u konkretnom slučaju trebalo obnoviti upravni postupak na temelju članka 123. stavka 2. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku. Obnova je pokrenuta po službenoj dužnosti i za pokretanje iste ne postoji vremensko ograničenje. Novčane tražbine u konkretnom slučaju nisu predmet obnove upravnog postupka te se iste rješavaju/potražuju posljedičnim rješenjem o obvezi povrata nepripadno primljenoj novčanoj naknadi. Tuženik predlaže Sudu da odbije tužbu kao neosnovanu.
4. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. U sporu je održana rasprava 17. ožujka 2026. uz nazočnost opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika BC.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u osporavana rješenja, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa tuženika i u sve isprave priložene spisu.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Iz podataka spisa predmeta i obrazloženja osporavanih rješenja proizlazi da su osporavana rješenja donesena u obnovi upravnog postupka okončanog gore citiranim rješenjem kojim je tužitelju pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti bilo priznato u trajanju od 90 dana počevši od 5. travnja 2015. do zaključno 3. srpnja 2015.
9. Prema članku 10. stavku 1. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (Narodne novine, broj 80/08., 94/09., 121/10., 25/12., 118/12., 12/13.), koji je bio na snazi u trenutku prijave tužitelja u evidenciju Zavoda te podnošenja zahtjeva za novčanu naknadu i donošenja rješenja o pravu na novčanu naknadu za predmetno razdoblje, nezaposlenom osobom u smislu tog Zakona smatra se osoba sposobna ili djelomično sposobna za rad, u dobi od 15 do 65 godina koja nije u radnom odnosu, aktivno traži posao i raspoloživa je za rad.
10. Međutim, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr- 626/2013 od 23. ožujka 2015. tužitelj je vraćen u radni odnos kod poslodavca OT-Optima Telekom d.o.o. te su mu uspostavljena sva prava koja proizlaze iz radnog odnosa za gore navedeno razdoblje za koje mu je bilo priznato pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti.
11. Po saznanju za navedenu pravomoćnu presudu, prvostupanjsko je javnopravno tijelo pokrenulo obnovu upravnog postupku po službenoj dužnosti pozivom na članak 123. stavak 2. točku 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09., 110/21.).
12. Naime, tom je zakonskom odredbom propisano da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije.
13. Sud nalazi da je u konkretnom predmetu ostvaren razlog za obnovu postupka sukladno članku 123. stavku 2. točki 3. Zakona o općem upravnom postupku budući da je tužitelju konačnim rješenjem priznato pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti u razdoblju za koje mu to pravo ne pripada jer je nadležni sud kasnije odlučio u bitnim točkama drukčije, odnosno da je otkaz ugovora o radu kod poslodavca bio nedopušten, zbog čega je tužitelju uspostavljen radni odnos. Prigovor zastare u tužbi nije osnovan budući da se obnova upravnog postupka u predmetnom slučaju može pokrenuti bez vremenskog ograničenja, pri čemu tužitelju ovdje nije određena novčana obveza, već je odlučeno da mu za određeno razdoblje ne pripada pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti.
14. Prema navedenom, Sud nalazi da osporavanim rješenjima u konkretnom slučaju nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani i nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u I. točki izreke.
15. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom sporu, nisu ostvarene pretpostavke u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a da se tuženika obveže na to da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.
U Splitu 2. travnja 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude u I. točki izreke, kao i protiv rješenja o troškovima spora u II. točki izreke, dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA: - tužitelju, po opunomoćenici
- tuženiku
- u spis.
