Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-1979/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja LŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Ana Jurić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, Zagreb, Savska cesta 64, OIB: 91547293790, radi utvrđivanja nepripadno isplaćenih novčanih sredstava, 2. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, klasa: UP/II-102-05/23-01/106, ur.broj: 344- 222/7-25-59 od 10. srpnja 2025. i rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Split, klasa: UP/I-102-05/12-01/4274, ur.broj: 2181-34-18/21-23- 23 od 16. svibnja 2023.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-102-05/23-01/106, ur.broj: 344- 222/7-25-59 od 10. srpnja 2025. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Područne službe Split, klasa: UP/I-102-05/12-01/4274, ur.broj: 2181-34-18/21-23-23 od 16. svibnja 2023., kojim je utvrđeno da je tužitelj dužan vratiti nepripadno primljenu novčanu naknadu za razdoblje od 31. srpnja 2012. do 25. veljače 2013. u iznosu od 1.693,16 EUR.
2. U tužbi kojom pobija zakonitost drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja tužitelj navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno te da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje osporavanog rješenja. Naime, odluka tuženika o obvezi tužitelja na povrat novčane naknade za navedeno razdoblje temelji se na donesenom rješenju o obnovi postupka radi ostvarivanja prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti te na temelju odredbe članka 75. st.1. zakona o tržištu rada koji nije bio na snazi u vrijeme kada je tužitelju priznato pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti. S tim u vezi, ukazuje na to da, sukladno članku 61. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti iz 2008. godine, o obvezi povrata novčane naknade treba odlučivati prema općim propisima obveznog prava, konkretno odredbama Zakona o obveznim odnosima, kojima je uređeno stjecanje bez osnove. Stoga smatra da je sporno rješenje o povratu nepripadne novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti donijelo stvarno nenadležno tijelo. Predlaže da Sud osporavana rješenja poništi i obveže tuženika na nadoknadu troškova upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod svog rješenja te navodi da utvrđivanje nepripadne isplate i obveze povrata nepripadno primljene novčane naknade u konkretnom slučaju nije u sudskoj nadležnosti. Naime, po njegovu, kao i prema dosadašnjoj praksi i presudama upravnih sudova u Republici Hrvatskoj i naposljetku Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske, u slučajevima utvrđivanja nepripadne isplate i prava na povrat nepripadne isplate ne primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u trenutku donošenja rješenja o priznavanju prava na novčanu naknadu, nego zakon koji je na snazi u trenutku saznanja za nepripadnu isplatu. Prvostupanjsko tijelo je u 2023. godini došlo do saznanja o nepripadnoj isplati novčane naknade te je sukladno rokovima propisanim člankom 76. donijelo rješenje kojim je, primjenjujući članak 75. stavak 1. i članak 75. stavak 5. Zakona o tržištu rada, utvrdilo visinu nepripadno primljene novčane naknade tužitelju. Tuženik predlaže Sudu da odbije tužbu kao neosnovanu.
4. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. U sporu je održana rasprava 17. ožujka 2026. uz nazočnost opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika MŽ.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u osporavana rješenja, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa tuženika i u sve isprave priložene spisu.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Prema članku 75. stavku 5. Zakona o tržištu rada (Narodne novine, broj 118/18., 32/20., 18/22., 156/23.), ako je na osnovi pravomoćne sudske odluke ili odluke poslodavca radnik vraćen na rad i počeo raditi te su mu uspostavljena prava po osnovi rada za razdoblje u kojem je bio nezaposlen, radnik je dužan vratiti Zavodu iznose isplaćene novčane naknade.
9. Iz podataka spisa predmeta i obrazloženja osporavanih rješenja proizlazi da je tužitelju pravomoćnim rješenjem, klasa: UP/I-102-05/12-01/4274, urbroj: 2181-34-18/13- 12-02 od 24. kolovoza 2012. bilo priznato pravo na novčanu naknadu u trajanju od 210 dana počevši od 31. srpnja 2012. do 25. veljače 2013. te mu je novčana naknada isplaćena u cijelosti.
10. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1053/20 od 11. listopada 2022., koja je pravomoćna 27. listopada 2022., utvrđen je nezakonitim otkaz ugovora o radu te je tužitelju uspostavljeno obvezno mirovinsko osiguranje po osnovi radnog odnosa kod poslodavca OT-Optima telekom d.o.o., čime je obuhvaćeno i razdoblje ostvarivanja novčane naknade. Dakle, tužitelj je vraćen na rad i uspostavljena su mu sva prava koja proizlaze iz radnog odnosa za razdoblje u kojem je bio nezaposlen i za koje mu je isplaćena novčana naknada.
11. S obzirom na navedeno, Sud nalazi da su osporavana rješenja u konkretnom predmetu pravilno donesena u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti jer su tužitelju po osnovi pravomoćne sudske odluke uspostavljena prava po osnovi rada za razdoblje u kojem je na temelju statusa nezaposlene osobe primio novčanu naknadu od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
12. Budući da osporavana rješenja nisu donesena u obnovi upravnog postupka, već su donesena u posebnom postupku nakon što je javnopravno tijelo saznalo da je na temelju članka 75. stavka 5. Zakona o tržištu rada tužitelj dužan vratiti isplaćenu novčanu naknadu, nije osnovan prigovor tužitelja da je trebalo primijeniti odredbe ranijeg Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti. Isto tako, nije osnovan prigovor tužitelja da je rješenje donijelo stvarno nenadležno tijelo budući da sukladno članku 75. stavku 2. i 3. Zakona o tržištu rada, visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove utvrđuje u prvom stupnju regionalna odnosno područna ustrojstvena jedinica Zavoda rješenjem po službenoj dužnosti, dok o žalbi protiv tog rješenja odlučuje središnja ustrojstvena jedinica Zavoda.
13. Prema navedenom, Sud nalazi da osporavanim rješenjima u konkretnom slučaju nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani i nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u I. točki izreke.
14. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom sporu, nisu ostvarene pretpostavke u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a da se tuženika obveže na to da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.
U Splitu 2. travnja 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude u I. točki izreke, kao i protiv rješenja o troškovima spora u II. točki izreke, dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA: - tužitelju, po opunomoćenici
- tuženiku
- u spis.
