Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-2862/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja ZJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za financije, Zadar, Božidara Petranovića 8, OIB: 56204655363, radi poreza na kuće za odmor za 2024. godinu, 2. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Poništava se rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za financije, klasa: UP/II-410-07/24-01/284, ur.broj: 2198-12-03/1-25-2 od 15. listopada 2025. te se predmet vraća na ponovni postupak tuženiku koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-410-07/24-01/284, ur.broj: 2198-12-03/1-25-2 od 15. listopada 2025. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru, klasa: UP/I-410-03/24- 01/312, ur.broj: 2198-16-03/04-24-1 od 16. svibnja 2024., kojim je tužitelj obvezan na plaćanje poreza na kuće za odmor u svoti od 450,00 EUR za kuću u [adresa], ukupne površine 90,00 m[2] .
2. Pobijajući zakonitost drugostupanjskog rješenja tužitelj u bitnom navodi kako veći dio godine ona i supruga provode u predmetnoj kući budući da su oboje u mirovini te im je organiziran oko održavanja imanja i imovine. Nekoliko zimskih mjeseci provode u Zagrebu zbog zdravstvenih razloga i neodgovarajućeg grijanja. Nadalje, tvrdi kako imaju cisternu zapremnine 24 m[3] , tako da ne ovise o vodi iz vodovodne mreže. Redovito plaćaju komunalnu naknadu, kao i paušale za vodu i odvoz smeća tijekom cijele godine.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda u obrazloženju svog rješenja te predlaže Sudu da tužbu odbije kao neosnovanu. Upućuje na podatke o potrošnji vode iz kojih proizlazi da je potrošnja vode zabilježena od travnja do listopada 2023. godine, te od lipnja do listopada 2024. godine, dok je u svim ostalim mjesecima potrošnja vode bila 0 m[3] . Nadalje, navodi kako je malo vjerojatno da stranka tijekom zimskog dijela godine, kada je potrošnja vode 0 m³, koristi vodu iz cisterne. Kartica odvoza otpada sa evidentiranim pražnjenjima spremnika za komunalni otpad uglavnom od svibnja do listopada tijekom više godina (2023., 2024. i 2025. godina) pokazuje sezonsku potrošnju vode i sezonski odvoz otpada, tijekom 6-7 mjeseci godišnje, što potvrđuje i energetska kartica HEP Elektre.
4. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. U sporu je rasprava održana 17. ožujka 2026. bez nazočnosti uredno pozvanih stranaka, u skladu s odredbom članka 91. stavka 3. ZUS-a.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Prema članku 2. stavku 1. točki 12. Zakona o lokalnim porezima (Narodne novine, broj 115/16., 101/17., 114/22., 114/23. – dalje: Zakon), kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski, s tim da se kućom za odmor ne smatraju gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.
9. Odredbom članka 25. stavka 1. Zakona propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.
10. U obrazloženju tuženikova rješenja navodi se kako zabilježena potrošnja vode, kao i potrošnja električne energije, uz podatke o odvozu komunalnog otpada, ukazuje na to da se predmetna nekretnina koristi sezonski, odnosno samo tijekom ljetnih mjeseci.
11. Naime, iz podataka o potrošnji vode proizlazi da je ista zabilježena od lipnja do listopada 2024. godine, dok u ostalim mjesecima nije bila evidentirana. S tim u vezi, tužitelj tvrdi da posjeduje cisternu, zbog čega nije ovisan o vodovodnoj mreži.
12. Nadalje, spisu predmeta priložena je energetska kartica HEP-a – Operatora distribucijskog sustava d.o.o., Elektrodalmacije Split, o potrošnji električne energije na obračunskom mjernom mjestu na adresi predmetne nekretnine. Iz ovih se podataka vidi da je potrošnja električne energije u razdoblju od 1. prosinca 2023. do 31. svibnja 2024. iznosila 859 kWh po višoj tarifi i 1219 kWh po nižoj tarifi.
13. Navedeni podaci o količini utrošene električne energije upućuju na to da se predmetna nekretnina koristila za stanovanje i tijekom zimskih mjeseci 2024. godine kada nije bila evidentirana potrošnja vode iz vodovodne mreže. Stoga, imajući u vidu isprave priložene spisu predmeta, Sud nalazi da javnopravna tijela u konkretnom slučaju nisu dokazala da predmetna nekretnina predstavlja kuću za odmor.
14. Naime, u ovoj pravnoj stvari odlučno je na koji se način kuća koristi u godini za koju se utvrđuje obveza poreza na kuće za odmor. S obzirom na to da je tužitelj imao prijavljeno boravište na adresi predmetne nekretnine, teret dokaza o tome da se predmetna nekretnina koristi samo povremeno, odnosno sezonski snosi porezno tijelo, a u skladu sa člankom 88. točkom 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22.), budući da o tome ovisi postojanje porezne obveze u ovom predmetu.
15. Je li se neka nekretnina koristila za stanovanje ili se koristila samo povremeno, odnosno sezonski može se pouzdano utvrditi na temelju činjenica o evidentiranoj potrošnji električne energije i vode, kao i odvozu komunalnog otpada tijekom cijele kalendarske godine. Pri tome, kuća koja se koristi veći dio kalendarske godine ne može se, u smislu citiranih odredbi Zakona, smatrati kućom za odmor koja se koristi samo povremeno ili sezonski. U konkretnom slučaju, tuženik prilikom odlučivanja o žalbi nije raspolagao s dokazima o dinamici i količini potrošnje električne energije tijekom cijele 2024. godine, zbog čega osporavano rješenje tuženika nije utemeljeno na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju pa se za sada ne može ocijeniti zakonitim.
16. Prema navedenom, Sud je ocijenio da je osporavanim rješenjem tuženika povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Trebalo je stoga tužbeni zahtjev usvojiti te, sukladno članku 117. stavku 1. ZUS-a, osporavano rješenje poništiti, čime se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak po žalbi. U ponovnom postupku tuženik je dužan, sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a, pridržavati se pravnih shvaćanja i primjedbi Suda iz ove presude. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.
U Splitu 2. travnja 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena sukladno članku 127. stavku 1. ZUS-a.
DNA: - tužitelju
- tuženiku
- u spis.
