REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] I 5
Poslovni broj: Us I-956/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja IT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Miljenka Klasić, odvjetnica u Krapini, F. Galovića 1a, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Zagreb Ulica Republike Austrije 20, radi oglašivanja ništavim, 2. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/I-361-05/25-08/1, URBROJ: 531- 03-25-2 od 9. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-361-05/25-08/1, URBROJ: 531- 03-25-2 od 9. travnja 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za oglašivanje ništavom Uporabne dozvole za građevine izgrađene na temelj akta za građenje izdanog do 1. listopada 2007. KLASA: UP/I-361-05/14-04/14, URBROJ: 2170/1-03-05/6-14-3 od 14. kolovoza 2014. (dalje: Uporabna dozvola).
2. Tužitelj je radi osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom sudu. U istoj, kao i u podnesku dostavljenom tijekom ovog spora, u bitnome ističe da je 15. rujna 2023. ovdje tuženiku dostavio prijavu – obavijest/predstavku o nepravilnostima kod izdavanja akta "Uporabne dozvole za građevine izgrađene na temelju akta za građenje izdanog do 1. listopada 2007. godine" Primorsko goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Mali Lošinj KLASA: UP/I-361-05/14-04/14, URBROJ: 2179/1-03-05/6-14-3 od 14. kolovoza 2014., pravomoćne od 4. rujna 2014., u kojoj je tvrdio da je citirana Uporabna dozvola za građevine izgrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utemeljena na aktu koji je na dan izdavanja citirane Uporabne dozvole bio pravno nepostojeći – Rješenju o izmjeni i dopuni građevinske dozvole Općine Cres- Lošinj, Sekretarijata za poslove uprave KLASA: UP/I-361-03/91 01/103, URBROJ: 2213-04-04-91-5 od 17. lipnja 1992. koje je poništeno rješenjem Ministarstva graditeljstva i zaštite okoliša, Odjel za inspekcijske i drugostepene upravne poslove, Odjel drugostupanjskih upravnih poslova KLASA: UP/II-361-03/92-05/310 od 3. studenog 1992., te da citirana Uporabna dozvola od 14. kolovoza 2014. zadire u čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad, tj. u prava i pravni interes ovdje tužitelja – vlasnika čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad.
3. Predstavkom od 15. rujna 2023. ovdje tužitelj je od tuženika zatražio provedbu nadzora nad zakonitosti rada prvostupanjskog upravnog tijela Ispostava Mali Lošinj za konkretnu upravnu stvar radi utvrđenja uvjeta za pokretanje postupka po službenoj dužnosti i provođenja postupka primjenom izvanrednog pravnog lijeka oglašivanja citirane Uporabne dozvole ništavom. U predstavci je navedeno kako način rada službene osobe prvostupanjskog tijela u konkretnom slučaju ukazuje na potrebu zaštite javnog interesa te da se radnje službene osobe u konkretnom slučaju mogu smatrati prijevarnim, što je nadzorom Ministarstva moguće lako provjeriti i utvrditi. Tužitelj navodi da je službena osoba prvostupanjskog tijela citiranu Uporabnu dozvolu utemeljila na pravno nepostojećem (poništenom) aktu za građenje; da je u spis uložena krivotvorena dokumentacija i to "zapisnik o očevidu" koji nije potpisan niti po službenoj osobni niti po podnositeljici zahtjeva za izdavanje Uporabne dozvole te kojem "zapisniku" su priložene fotografije koje ne prikazuju građevinu za koju je izdana citirana Uporabna dozvola; da je Uporabna dozvola formalno izdana na građevinu izgrađenu na čkbr. [katastarska čestica], ali da Uporabna dozvola sadržajno obuhvaća ne samo uporabu građevina na čkbr. [katastarska čestica] nego i bespravno izvedene dijelove građevine na susjednom tuđem zemljištu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad na kojem je građenje izvršeno bez pravne osnove i bez suglasnosti vlasnika pri čemu vlasnik čkbr. [katastarska čestica] nije podnositelj zahtjeva za izdavanje Uporabne dozvole, te se bez sudjelovanja vlasnika čkbr. [katastarska čestica] u postupku Uporabna dozvola nije mogla izdati, tako da su to dovoljni razlozi da tuženik donese odluku o provođenju nadzora u kojem je moguće intervenirati u pravomoćno rješenje odnosno citiranu Uporabnu dozvolu, odnosno da se Uporabna dozvola oglasi ništavom.
4. U tužbi naglašava kako tužitelj, odnosno prednik tužitelja, kao vlasnik nekretnine u zemljišnoj knjizi označene kao čkbr. [katastarska čestica] pašnjak površine 279 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad, nikada nije podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za građenje građevine na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad niti je ta čestica obuhvaćena bilo kojom pravomoćnom građevinskom dozvolom, te nije podnio niti zahtjev za izdavanje uporabne dozvole za izgrađene zahvate i radove na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad, a niti naknadno izričito ili prešutno nije pristao na rješenje citirane Uporabne dozvole, već je po saznanju za istu podnio prijavu/predstavku od 15. rujna 2023. nadležnom državnom tijelu i tražio da se po službenoj dužnosti pokrene i provede postupak u kojem će se citirana Uporabna dozvola oglasiti ništavom i da nema učinka na nekretninu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- grad u vlasništvu tužitelja.
5. Citiranom Uporabnom dozvolom osobi kojoj je ta dozvola izdana omogućena je uporaba dijelova susjedne nekretnine 526/4 k. o. [katastarska općina]-grad u vlasništvu ovdje tužitelja jer je osoba kojoj je izdana Uporabna dozvola izvršila građenje dijelova građevine i na čestici 526/4 k. o. [katastarska općina]-grad, te dijelove upotrebljava kao dijelove svoje kuće na susjednoj čestici, a što je pravno nedopustivo jer je protivno kogentnoj normi čl. 106. Zakona o gradnji, te protivno ustavnom jamstvu nepovredivosti vlasništva, a što je protivno javnom interesu koji se štiti u svakom upravnom postupku po službenoj dužnosti, a što je tuženik propustio utvrditi u postupku nadzora sukladno čl. 156. Zakona o gradnji koji je prethodio izdavanju osporenog rješenja tuženika.
6. Dakle, tužitelj sumira da Uporabna dozvola obuhvaća i bespravno izvedene dijelove građevine na tuđem (tužiteljevom) zemljištu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad, što znači da je rješenje (citirana Uporabna dozvola) donijeto, i to: bez/protivno pravomoćnom aktu za građenje iz 1971. godine; bez prethodnog zahtjeva vlasnika zemljišta čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad, a na koje rješenje vlasnik naknadno izričito ili prešutno nije pristao; bez sudjelovanje vlasnika zemljišta čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- grad (ovdje tužitelja odnosno njegovog prednika) u postupku izdavanja, a te činjenice i okolnosti koje je tuženik u provedbi nadzora propustio utvrditi, bitno utječu na zakonitost postupka tuženika i na pravne učinke Uporabne dozvole. Prijavom/predstavkom ovdje tužitelja se navodi kako je službena osoba u postupku izdavanja Uporabne dozvole prikrivala istinu o postojanju bespravne gradnje na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad, te da se od tuženika očekuje žurno postupanje radi zaštite javnog interesa radi uklanjanja posljedica bespravne gradnje, a na taj način i u zaštiti prava i pravnog interesa podnositelja – ovdje tužitelja.
7. Slijedom svega navedenog, tužbenim zahtjevom predloženo je sudu donošenje presude kojom će pod toč. I. poništiti osporeno rješenje tuženika te pod toč. II. oglasiti ništavom "Uporabnu dozvolu za građevine izgrađene na temelju akta za građenje izdanog do 1. listopada 2007. godine" od 14. kolovoza 2014., podredno naložiti tuženiku da u roku od 30 dana od dana primitka ove presude provede ponovni nadzor sukladno čl. 156. Zakona o gradnji i odluči o osnovanosti zahtjeva za oglašivanjem naprijed navedene uporabne dozvole ništavom. Ujedno je zatražena naknada troškova ovog spora.
8. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja te je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
9. Prvenstveno valja reći kako sud u konkretnom slučaju nije prihvatio prijedlog tužitelja za spajanje spora koji se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem Us I- 1183/2025 s ovim sporom. Ovo stoga što je ocjena suda da se predmetnim spajanjem ne bi ubrzalo raspravljanje te stoga što je odredbom čl. 107. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS) predviđena samo mogućnost, a ne i obveza suda na spajanje sporova radi zajedničkog raspravljanja (pod određenim pretpostavkama).
10. U sporu je održana rasprava 25. ožujka 2026. te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. ZUS-a, dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na navedenoj raspravi, koja je održana u odsustvu uredno pozvanog tuženika te u prisutnosti tužitelja osobno i opunomoćenice tužitelja, opunomoćenica tužitelja je ustrajala u cijelosti kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva. Pored navedenog, predložila je da sud provede očevid na licu mjesta uz sudjelovanje građevinskog i geodetskog vještaka na okolnost da je dio građevine, za koju je izdana predmetna Uporabna dozvola, izgrađena na čestici čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad, koja je u samovlasništvu ovdje tužitelja te na okolnost da građevina, za koju je izdana predmetna Uporabna dozvola, ne postoji odnosno nije izgrađena na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad. Kuća koja je fotografirana prilikom očevida u predmetu izdavanja Uporabne dozvole ne postoji na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad već se na istoj nalazi neki drugi objekt. Vještačenje tužitelj predlaže radi utvrđenja gornjih činjenica koje predstavljaju razlog stvarne nemogućnosti izvršenja uporabne dozvole (čl. 128 st. 1. toč. 3. Zakona o općem upravnom postupku). Također, ističe da je uporabna dozvola izdana za dijelove građevine izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] u samovlasništvu tužitelja, a da tužitelj nikada nije dao suglasnost niti zahtjev za izdavanje uporabne dozvole (čl. 128. st. 1. toč. 5. Zakona o općem upravnom postupku). Isto tako, radi se o pravnoj nemogućnosti jer je građevina izgrađena protivno odobrenju za građenje, a kako je sve pojašnjeno u tužbi.
11. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora. Sud nije u sporu provodio daljnje dokaze predložene od strane tužitelja obzirom je sve odlučne činjenice za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari mogao nedvojbeno utvrditi na temelju postojeće dokumentacije sadržane u spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.
12. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
13. Odredbom čl. 128. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) propisano je da će se rješenje oglasiti ništavim: 1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti, 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, 4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo, 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala i 6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja. U st. 2. istog članka propisano je da će rješenje oglasiti ništavim javnopravno tijelo koje ga je donijelo ili koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke u svako doba.
14. Iz stanja spisa upravnog postupka proizlazi da se tužitelj obraća tuženiku podneskom od 15. rujna 2023. naslovljenim: "Prijava sumnje na nepravilnosti i/ili prijevaru u provođenju Zakona o gradnji te Prijedlog (inicijativa) za pokretanje postupka za oglašavanje ništavim Uporabne dozvole", kojim (u zadnjem odlomku) predlaže tuženiku da po pravu nadzora nad radom i djelovanjem nadležnog prvostupanjskog upravnog tijela vezano za pravomoćno okončan postupak izdavanja Uporabne dozvole pokrene postupak kojim će ocijeniti zakonitost i u slučaju utvrđenja nepravilnosti Uporabnu dozvolu oglasiti ništavom.
15. Iz sadržaja ranije citirane odredbe čl. 128. st. 2. ZUP-a proizlazi da svatko radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa može dati inicijativu za oglašivanje rješenja ništavim te stoga sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju, gdje je upravno tijelo – tuženik očito ocijenilo da nema uvjeta za oglašivanje Uporabne dozvole ništavom po službenoj dužnosti, isto pravilno odlučilo o inicijativi tužitelja odlučiti kao o zahtjevu/prijedlogu za oglašivanje ništavim Uporabne dozvole. Takvim postupanjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja jer je u konačnici tuženik upravnim aktom odlučio o ispunjenju pretpostavki za oglašivanje ništavom Uporabne dozvole, a protiv kojeg akta tužitelj temeljem instituta tužbe može ostvariti sudsku kontrolu navedene odluke tuženika.
16. Činjenica pak da je o istome već odlučilo prvostupanjsko tijelo rješenjem od 20. studenog 2023., koje rješenje je potvrđeno odlukom tuženika od 3. lipnja 2024., a nakon toga postalo pravomoćno donošenjem presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3746/2025-2 od 24. veljače 2026., kojom je potvrđena presuda ovog suda poslovni broj Us I-1117/2024-8 od 27. lipnja 2025., također po ocijeni suda ne predstavlja povredu zakona na štetu već u korist tužitelja, obzirom je u konačnici upravo tuženik - kojem se tužitelj inicijalno i obratio podneskom od 15. rujna 2023., rješenjem odlučio o ispunjenju pretpostavki iz odredbe čl. 128. ZUP-a.
17. Nastavno na navedeno valja reći kako iz stanja spisa upravnog postupka i sadržaja obrazloženja odluke tuženika, proizlazi da osporeno rješenje tuženika nije doneseno u neposrednom izvršavanju presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Us I-1901/2024 od 25. rujna 2024. kojom je (u toč. II. izreke) ujedno naloženo tuženiku da najkasnije u roku od 60 dana, od dana dostave pravomoćne presude i povrata spisa, obavijesti tužitelja kao podnositelja predstavke o ocjeni potrebe provođenja nadzora nad radom svog prvostupanjskog tijela, sve temeljem odredbe čl. 156. st. 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine” broj: 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje: ZG).
18. Navedeni postupak provođenja nadzora temeljem odredbe čl. 156. st. 1. Zakona o gradnji nije zakonska pretpostavka za donošenje osporenog rješenja tuženika, odnosno postupanja po odredbi čl. 128. ZUP-a.
19. Naime, iako nadležno upravno tijelo može oglasiti rješenje ništavim i po službenoj dužnosti, to može učiniti uz jednake uvjete kao i stranka, što znači pod uvjetima propisanima odredbom čl. 128. st. 1. ZUP-a.
20. U konkretnom slučaju ocjenjujući osnovanost zahtjeva tužitelja od 15. rujna 2023. tuženik je u osporenom rješenju odlučivao o značaju tvrdnje tužitelja da je Uporabna dozvola ništava iz razloga jer je izdana protivno kogentnoj odredbi čl. 106. ZG-a i jer je utemeljena na pravno nepostojećem aktu za građenje odnosno poništenom prvostupanjskom rješenju od 17. lipnja 1992.
21. Prvenstveno ovdje valja istaknuti da je zahtjev za oglašivanjem rješenja ništavim izvanredni pravni lijek, pri čemu je ništavost najteži oblik nezakonitosti upravnog akta za koji se vežu najteže pravne posljedice. Ništavi akt ne proizvodi pravne učinke pa se oglašivanjem akta ništavim, smatraju ništavim i pravni učinci akta. Upravni akt može se oglasiti ništavim bez vremenskog ograničenja, a protekom vremena ništavi akt ne može konvalidirati. Zato su razlozi oglašivanja rješenja ništavim taksativno propisani zakonom i javnopravno tijelo, odnosno sud, ne može rješenje oglasiti ništavim izvan tih zakonom propisanih razloga.
22. Cijeneći mjerodavnu zakonsku odredbu i utvrđeno činjenično stanje, razvidno je kako ranije taksativno nabrojeni razlozi za oglašivanje rješenja ništavim u konkretnom slučaju nisu ispunjeni. Pri tome je ovaj sud sukladno odredbi čl. 47. st. 3. ZUS-a ispitivao da li su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke ništavosti Uporabne dozvole i iz onih razloga koje tužitelj, nije uopće ili nije decidirano kao tijekom ovog spora, iznio u prijedlogu/inicijativi od 15. rujna 2023.
23. Navodi tužitelja: da je akt na kojem se temelji Uporabna dozvola poništen te da je stoga Uporabna dozvola donesena bez valjane pravne osnove i protivno izričitoj odredbi čl. 106. Zakona o gradnji; da Uporabna dozvola zahvaća tužiteljevu nekretninu; da tužitelj nije sudjelovao u postupku izdavanja iste; da u spisu postoji zapisnik o očevidu bez potpisa te sporna dokumentacija; da postoji osnovana sumnja o počinjenu kaznenog djela; da je navedenim postupanjem povrijeđeno tužiteljevo pravo vlasništva i omogućeno trećoj osobi korištenje njegove nekretnine bez pravne osnove – ne mogu se ocijeniti razlozima taksativno nabrojenima zakonom.
24. Naime, ništavim će se smatrati rješenje doneseno u stvari iz sudske nadležnosti. Tako bi, primjerice, bilo ništavo rješenje kojim bi tijelo uprave utvrdilo vlasništvo nad nekom zemljišnom česticom ili kaznenu odgovornost svojeg službenika. Rješenje će biti ništavo i ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku. Dakle, ako je doneseno rješenje u postupku koji se ne odnosi na upravnu stvar. Ništavim se smatra i rješenje čije izvršenje nije pravno ili stvarno moguće. Stvarnom nemogućnosti smatra se objektivna zapreka za njegovo izvršenje bilo glede osobe bilo glede stvari, kao, primjerice, kada se neko osobno pravo, kao pravo na mirovinu, priznaje umrloj osobi. Pravna nemogućnost postoji kada bi izvršenje rješenja bilo protivno zakonu ili drugom propisu. Nadalje, ništavo rješenje biti će i ono rješenje čijim se izvršenjem čini kazneno djelo, tj. rješenje koje stranci podjeljuje pravo izvršavanjem kojega će ona počiniti kazneno djelo. Ništavo rješenje ujedno će biti i rješenje doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala. Ovdje se podrazumijevaju postupci koji se mogu pokrenuti samo na zahtjev stranke, a stranka nije podnijela zahtjev za njihovo pokretanje, niti je poslije, sve do proglašavanja takvog rješenja ništavim, svojim postupanjem izričito ili prešutno pristala na takvo rješenje. Pod izričitim pristankom stranke može se smatrati npr. njezina izjava o tome na zapisnik ili posebna pisana izjava, a pod prešutnim pristankom može se smatrati dobrovoljno postupanje stranke prema rješenju donesenom bez njezina zahtjeva. No iako stranka nije podnijela zahtjev, rješenje doneseno u postupku pokrenutom i provedenom bez takvog zahtjeva neće biti ništavo ako stranka naknadno na takvo rješenje izričito ili prešutno pristane. Konačno, ništavo će biti rješenje koje sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonsko odredbi razlog za ništavost rješenja. Dakle, ništavim se može oglasiti rješenje i zbog drugih razloga ništavosti koji su propisani zakonima kojima se uređuje pojedino upravno području. Bilo koji od ovih razloga čini doneseno rješenje ništavim (Komentar Općeg upravnog postupka autora DT str. 297-299).
25. S obzirom na ranije navedeno, ocjena je suda kako niti jedan od razloga navedenih u podnesku tužitelja od 15. rujna 2023., kao niti razloga iznesenih tijekom upravnog postupka koji je prethodio rješenju tuženika, odnosno navoda istaknutih tijekom ovog spora, ne predstavlja situaciju iz odredbe čl. 128. st. 1. ZUP-a. Oglašivanje ništavim van zakonom predviđenih razloga nije dopustivo, s obzirom da su slučajevi ništavosti uvijek taksativno propisani.
26. Okolnost da je Uporabna dozvola izdana protivno zakonskim odredbama, ne čini takvu uporabnu dozvolu ništavom, već ukazuje da se radi o rješenju kojim su možebitno povrijeđene materijalne i procesne odredbe zakona, a što bi takvo rješenje činilo nezakonitim. Nezakonitost pak rješenja sama po sebi nije razlog za oglašivanje takvog rješenja ništavim. Naime, na ništavost se, kao na najtežu vrstu nezakonitosti, pazi po službenoj dužnosti pa su i razlozi zbog kojih se nezakonito rješenje oglašava ništavim u svako doba, bez ikakvog vremenskog ograničenja, u zakonu taksativno i strogo navedeni. Pravomoćna rješenja koja nisu ništava, već su zbog njihove nezakonitosti samo pobojna, mogu se poništavati primjenom izvanrednih pravnih lijekova, unutar propisanih zakonskih, dakle, prekluzivnih rokova, pod uvjetima propisanim ZUP-om.
27. Slijedom svega navedenog, ovaj sud osporeno rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim, pri čemu prethodno izloženi tužiteljevi prigovori nisu od utjecaja na drukčije rješavanje ove upravne stvari.
28. Stoga je, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, presuđeno kao u izreci.
29. Tužitelj je postavio i zahtjev za naknadu troškova ovog spora. Međutim, kako isti nije uspio u ovom sporu to mu na temelju odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova ovog spora. Stoga je odbijen navedeni zahtjev tužitelja i odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
30. Iako neodlučno za rješavanje ovog predmeta odlučivanja o zakonitosti rješenja tuženika od 9. travnja 2025., tužitelju se ukazuje kako je u postupanju po presudi Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Us I-1901/2024 od 25. rujna 2024. tužitelju upućena obavijest KLASA: 041-01/23-02/80, URBROJ: 531-03-25-9 od 11. travnja 2025. (koja je omaškom u rješenju tuženika označena kao datirana sa 7. travnja 2025.).
U Rijeci 2. travnja 2026.
Sutkinja
Dubravka Zec
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka) u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- opunomoćenici Miljenki Klasić, Krapina, F. Galovića 1a
- Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb Ulica Republike Austrije 20
